Mnoga znanja ne vode mudrosti
Što nam ovom rečenicom poručuje Heraklit? Misliš li da je tvrdnja ispravna? Obrazloži.
- Što nam ovom rečenicom poručuje Heraklit?
- Misliš li da je tvrdnja ispravna? Obrazloži.
Predsokratovci
Čovjek je vrlo znatiželjno biće. Iako su neki znatiželjniji od drugih, većini ljudi je svojstvena potreba da znamo nešto o sebi, o svijetu oko sebe, kako je on nastao te o smislu postojanja i čovjekovom položaju u svijetu. Kao i kod drugih naroda i kod Grka je postanak najprije objašnjavan voljom bogova te tako govorimo o mitološkoj fazi grčke misli. Potreba za dubljim promišljanjem, a ne jednostavnim usvajanjem poznatih, mitoloških istina dovela je do filozofije (ljubavi prema mudrosti) koja se kod Grka javlja krajem 7. st. pr. Kr.
Razvijanjem gradova i postizanjem materijalne sigurnosti pojedinaca stvaraju se filozofske škole. Prve škole su se razvile u grčkim kolonijama (Miletu – u Maloj Aziji, Krotonu i Eleji – u Italiji), a glavna tema početne faze grčke filozofije bilo je pitanje o prauzroku svega.
Čovjek je vrlo znatiželjno biće.
Neki ljudi su znatiželjniji od drugih.
Većini ljudi je svojstvena potreba da znamo
- nešto o sebi,
- o svijetu oko sebe,
- kako je svijet nastao te
- o smislu postojanja i čovjekovom položaju u svijetu.
Kao i kod drugih naroda i kod Grka je postanak najprije objašnjavan voljom bogova.
O ovoj fazi govorimo kao o mitološkoj fazi grčke misli.
Potreba za dubljim promišljanjem dovela je do filozofije (ljubavi prema mudrosti).
Filozofija se kod Grka javlja krajem 7. st. pr. Kr.
Stvaraju se filozofske škole
- razvijanjem gradova i
- postizanjem materijalne sigurnosti pojedinaca.
Prve škole su se razvile u grčkim kolonijama (Miletu – u Maloj Aziji, Krotonu i Eleji – u Italiji).
Glavna tema početne faze grčke filozofije bilo je pitanje o prauzroku svega.
Vrhunac predsokratovske filozofije bio je Demokrit koji je osmislio teoriju atoma (nedjeljivih čestica) te uzročnog reda svega što postoji. Većina djela autora koji su pisali prije Platona izgubljeno je te su nam njihove misli poznate iz rijetkih sačuvanih fragmenata i iz Aristotelovih djela koji je svoju filozofiju najčešće razvijao pobijajući ili prihvaćajući neke stavove filozofa koji su pisali prije njega.
Vrhunac predsokratovske filozofije bio je Demokrit koji je osmislio
- teoriju atoma (nedjeljivih čestica) te
- uzročnog reda svega što postoji.
Većina djela autora koji su pisali prije Platona je izgubljena.
Njihove misli su poznate
- iz rijetkih sačuvanih fragmenata i
- iz Aristotelovih djela
Aristotel je svoju filozofiju najčešće razvijao pobijajući ili prihvaćajući neke stavove filozofa koji su pisali prije njega.
Sokrat
Znam da ništa ne znam
U razdoblju nakon Grčko-perzijskih ratova filozofi se okreću čovjeku. Postavljaju se etička pitanja te pitanja upravljanja polisom. Razvijaju se tehnike uvjeravanja, umijeće argumentiranja i dokazivanja. Središte filozofije postaje Atena koja je između ratova s Perzijom i izbijanja Peloponeskih ratova postala neupitni lider antičkog svijeta.
U razdoblju nakon Grčko-perzijskih ratova filozofi se okreću čovjeku.
- Postavljaju se etička pitanja te pitanja upravljanja polisom.
- Razvijaju se tehnike uvjeravanja, umijeće argumentiranja i dokazivanja.
Središte filozofije postaje Atena
Atena je postala neupitni lider antičkog svijeta između ratova s Perzijom i izbijanja Peloponeskih ratova.
U tom razdoblju Sokrat počinje svoje djelovanje. Često je hodao ulicama Atene i zapodijevao razgovore s mladim ljudima te svojim protivnicima sofistima koji su vrlo često relativističkim učenjem uništavali moralnu svijest grčkog društva. Sam je svoju metodu nazivao porodiljskom jer je pomagao drugima da oni sami iskristaliziraju svoje misli i dođu do ispravnih zaključaka. Njegov razgovor tekao je u sljedećem krugu. Prvo je ironijom pobijao neznanje sugovornika koji je tvrdio da nešto zna, zatim ga je vodio do točnih odgovora, a to je sve vodilo do zaključka i definicije.
U tom razdoblju Sokrat počinje svoje djelovanje.
Sokrat je hodao ulicama Atene i zapodijevao razgovore s mladim ljudima te svojim protivnicima sofistima.
Sofisti su vrlo često relativističkim učenjem uništavali moralnu svijest grčkog društva.
Sokrat je svoju metodu nazivao porodiljskom jer je pomagao drugima da oni
- sami iskristaliziraju svoje misli i
- dođu do ispravnih zaključaka.
Sokratov razgovor tekao je u sljedećem krugu.
- Prvo je ironijom pobijao neznanje sugovornika koji je tvrdio da nešto zna,
- zatim ga je majeutikom vodio do točnih odgovora, a to je
- sve završno vodilo do zaključka i definicije.
Kako sam nije pisao, njegovo nam je djelovanje poznato iz dijaloga koje su pisali njegovi učenici – Ksenofont i Platon te iz Aristotelovih prikaza. Osnovni mu je cilj bio poboljšati društvo i preodgojiti sugrađane, usmjeriti ih prema kreposnom životu. Bio je zagovornik aristokratske vlasti u kojoj su trebali vladati najbolji – oni koji znaju. Kao protivnik demokracije kojeg je slijedila i slušala mladež, postao je opasan te su ga demokrati osudili na smrt. Iako je imao mogućnost bijega, Sokrat se odlučio na dosljedno poštivanje zakona te je ispio otrov o čemu su kasnije pisali njegovi učenici. Optužba je glasila da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država i da kvari mladež.
Sokrat nije sam pisao o svom djelovanju.
Sokratovo djelovanje poznato nam je iz dijaloga koje su pisali njegovi učenici – Ksenofont i Platon te iz Aristotelovih prikaza.
Osnovni Sokratov cilj bio je
- poboljšati društvo i preodgojiti sugrađane,
- usmjeriti ih prema kreposnom životu.
Bio je zagovornik aristokratske vlasti u kojoj su trebali vladati najbolji – oni koji znaju.
Bio je protivnik demokracije kojeg je slijedila i slušala mladež.
Sokrat je kao protivnik demokracije postao je opasan te su ga demokrati osudili na smrt.
Optužba je glasila da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država i da kvari mladež.
Sokrat je mogao je ali nije htio pobjeći.
- Sokrat se odlučio na dosljedno poštivanje zakona te je ispio otrov.
- O načinu njegove smrti su kasnije pisali njegovi učenici.
Sokratova majka Fenareta je u stvarnosti bila primalja i u razgovoru s Teetetom je Sokrat jasno izveo poredbu svoje vještine s vještinom svoje majke. Ustvrdio je da su primalje žene koje više ne mogu roditi, a i za sebe samog je rekao da ni on ne može nikakva znanja izreći nego samo pomoći svojom porodiljnom vještinom onima koji su trudni znanjem.
Sokratova majka Fenareta je u stvarnosti bila primalja.
U razgovoru s Teetetom je Sokrat jasno izveo poredbu svoje vještine s vještinom svoje majke.
Ustvrdio je da su primalje žene koje više ne mogu roditi, a i za sebe samog je rekao da ni on ne može nikakva znanja izreći.
On može samo pomoći svojom porodiljnom vještinom onima koji su trudni znanjem.
Platon
Platon je bio Sokratov učenik. Pisao je dijaloge u kojima je nerijetko jedno od glavnih lica bio Sokrat pa je teško razdvojiti što je u tim dijalozima Sokratovo, a što Platonovo. Bavio se brojnim pitanjima, od onih do političkih i etičkih. Spisi su mu očuvani u cjelini te možemo sagledati širinu njegovih interesa. Tvrdio je da je ovaj naš pojavni svijet samo preslika svijeta ideja od kojih je najviša ideja dobra. Bavio se državom i zakonima, pisao je kako urediti idealnu državu. Tu je bio na tragu svoga učitelja Sokrata jer je mislio da državom trebaju upravljati najumniji ljudi – filozofi.
Platon je bio Sokratov učenik.
Pisao je dijaloge u kojima je nerijetko jedno od glavnih lica bio Sokrat.
Teško je razdvojiti što je u tim dijalozima Sokratovo, a što Platonovo.
Platon se bavio se brojnim pitanjima, od onih ontoloških do političkih i etičkih.
Spisi su mu očuvani u cjelini te možemo sagledati širinu njegovih interesa.
Tvrdio je da je ovaj naš pojavni svijet samo preslika svijeta ideja od kojih je najviša ideja dobra.
Bavio se državom i zakonima, pisao je kako urediti idealnu državu.
Tu je bio na tragu svoga učitelja Sokrata jer je mislio da državom trebaju upravljati najumniji ljudi – filozofi.
Platon u djelu Država piše o postanku države (Kalin, B. Povijest filozofije):
- Prema mome mišljenju nastaje dakle država zato što svaki od nas nije sam sebi dosta, nego mu mnogo treba i potrebni su mu drugi; ili što drugo misliš da je početak osnivanja države?
- Ništa drugo.
- Tako dakle uzima jedan drugoga da nam pomogne ovo i ono; a budući da nam mnogo treba, skupimo mnoge dionike i pomoćnike na jednom mjestu i tome zajedničkom prebivalištu nadjenemo ime država; zar ne? …
- Jer dok si govorio, domislio sam se da se ponajprije ne rađa svatko posve jednak svakome, nego različan po nadarenosti, da je dakle jedan za ovaj posao sposoban, a drugi za onaj. Ili se tebi ne čini?
- Da.
- Što dalje: bi li jedan bolje obavljao mnoga umijeća ili samo jedno?
- Kad bi obavljao jedno.
Platon u djelu Država piše o postanku države (Kalin, B. Povijest filozofije):
- Prema mome mišljenju nastaje dakle država zato što svaki od nas nije sam sebi dosta, nego mu mnogo treba i potrebni su mu drugi; ili što drugo misliš da je početak osnivanja države?
- Ništa drugo.
- Tako dakle uzima jedan drugoga da nam pomogne ovo i ono; a budući da nam mnogo treba, skupimo mnoge dionike i pomoćnike na jednom mjestu i tome zajedničkom prebivalištu nadjenemo ime država; zar ne? …
- Jer dok si govorio, domislio sam se da se ponajprije ne rađa svatko posve jednak svakome, nego različan po nadarenosti, da je dakle jedan za ovaj posao sposoban, a drugi za onaj. Ili se tebi ne čini?
- Da.
- Što dalje: bi li jedan bolje obavljao mnoga umijeća ili samo jedno?
- Kad bi obavljao jedno.
Zašto nastaje država? Kako bi, prema Platonu, trebali biti organizirani ljudi u državi, a da čine dobru i funkcionalnu zajednicu?
Zašto nastaje država?
- Kako bi, prema Platonu, trebali biti organizirani ljudi u državi, a da čine dobru i funkcionalnu zajednicu?
Platon je državu uspoređivao s ljudskim bićem. Što je čovjek u malom to je država u velikom. Državu je podijelio u tri staleža, a dušu u tri dijela – požudni, voljni i umni. Filozofi koji vode državu su identični umnom djelu duše koji mora voditi čovjeka. Ostali staleži su proizvođači (požudni dio duše) i vojnici (voljni dio duše). Prava metoda spoznaje je dijalektika kojom se u razgovoru dobro postavljanim pitanjima dolazi do istine. Za njega je bit filozofije traženje istine (istraživanje).
Platon je državu uspoređivao s ljudskim bićem.
Što je čovjek u malom to je država u velikom.
Državu je podijelio u tri staleža, a dušu u tri dijela – požudni, voljni i umni.
- Filozofi koji vode državu su identični umnom djelu duše koji mora voditi čovjeka.
- Ostali staleži su proizvođači (požudni dio duše) i vojnici (voljni dio duše).
Prava metoda spoznaje je dijalektika.
Dijalektikom se u razgovoru dobro postavljanim pitanjima dolazi do istine.
Za Platona je bit filozofije traženje istine (istraživanje).
Ispreplitanje danas odijeljenih filozofskih disciplina u Platonovom djelu se vjerojatno najbolje vidi u alegoriji o spilji (dio Države). Tu istim tekstom on osuđuje Sokratovo ubojstvo, pojašnjava nekvalitetnu državu, ali i postavlja temelje za svoju teoriju o svijetu ideja. U njoj prikazuje skupinu ljudi koji su od rođenja vezani u spilji i gledaju samo u jednom smjeru gdje se mogu vidjeti samo sjene pravih stvari. Kada bi netko oslobodio jednog od tih ljudi i odveo ga na zrak on bi se vrlo brzo nakon početnih neugodnosti izazvanih dnevnim svjetlom uvjerio da je sve ono što je dosad gledao samo sjena. Ako bi pak taj isti pokušao osloboditi druge žmirkajući u spilji (posljedica izlaska van) oni bi ga vjerojatno ismijali i ne bi mu vjerovali da je on vani vidio prave stvari. U tom tekstu Platon osuđuje komfor atenske demokracije i proces protiv Sokrata, ali i postavlja temelje za teoriju o svijetu ideja kojega je ovaj pojavni svijet samo odsjaj.
Ispreplitanje danas odijeljenih filozofskih disciplina u Platonovom djelu se vjerojatno najbolje vidi u alegoriji o spilji (dio Države).
Tu istim tekstom Platon
- osuđuje Sokratovo ubojstvo,
- pojašnjava nekvalitetnu državu, ali
- i postavlja temelje za svoju teoriju o svijetu ideja.
U njoj prikazuje skupinu ljudi koji su od rođenja vezani u spilji i gledaju samo u jednom smjeru gdje se mogu vidjeti samo sjene pravih stvari.
Kada bi netko oslobodio jednog od tih ljudi i odveo ga na zrak on bi se vrlo brzo nakon početnih neugodnosti izazvanih dnevnim svjetlom uvjerio da je sve ono što je dosad gledao samo sjena.
Ako bi pak taj isti pokušao osloboditi druge žmirkajući u spilji (posljedica izlaska van) oni bi ga vjerojatno ismijali i ne bi mu vjerovali da je on vani vidio prave stvari.
U tom tekstu Platon
- osuđuje komfor atenske demokracije i proces protiv Sokrata, ali i
- postavlja temelje za teoriju o svijetu ideja kojega je ovaj pojavni svijet samo odsjaj.
Aristotel
Aristotel je najsistematičniji grčki filozof, koji je poznavao sve što su prije njega pisali filozofi. Njegov sistem počinje logikom kao preduvjetom bilo kakvog filozofskog mišljenja (i danas se Aristotelova logika uči u školama diljem svijeta). Nakon logike slijedi metafizika (prva filozofija) – ono što je onkraj, iza prirode, osnove i prapočela prirode, fizika (priroda), politika, etika, umjetnost...
Aristotel je najsistematičniji grčki filozof.
Bio je erudit koji je poznavao sve što su prije njega pisali filozofi.
Njegov sistem počinje logikom kao preduvjetom bilo kakvog filozofskog mišljenja (i danas se Aristotelova logika uči u školama diljem svijeta).
Nakon logike slijedi metafizika (prva filozofija) – ono što je onkraj, iza prirode, osnove i prapočela prirode, fizika (priroda), politika, etika, umjetnost...
Preteča je većine znanosti, a njegove metode i načini spoznavanja upotrebljavaju se i danas u suvremenoj znanosti. Znanstvenici kreću od onog što su već prijašnje generacije ostavile, razmišljaju o tome i traže nove puteve u rješavanju određenog problema. Iako je godinama bio Platonov učenik nije se složio s njegovim učenjem o idejama i odvajanjem biti od pojave pa iz toga slijedi izjava „Drag mi je Platon, ali mi je draža istina“.
Aristotel je preteča većine znanosti.
Njegove metode i načini spoznavanja upotrebljavaju se i danas u suvremenoj znanosti.
Znanstvenici
- kreću od onog što su već prijašnje generacije ostavile,
- razmišljaju o tome i
- traže nove puteve u rješavanju određenog problema.
Aristotel je godinama bio Platonov učenik.
Nije se složio s Platonovim učenjem o idejama i odvajanjem biti od pojave pa iz toga slijedi izjava „Drag mi je Platon, ali mi je draža istina“.
Po Aristotelu, čovjek je u svojoj biti biće zajednice (zoon politikon) i samo kao takav može biti ispunjen. Temeljna funkcija države trebala bi biti odgoj građana. U etici je sve temeljio na načelu zlatne sredine, odnosno izbjegavanju neumnih krajnosti. Najpoznatiji primjer je hrabrost koja je sredina između neustrašivosti i kukavičluka. Njegov utjecaj je nemjerljiv s utjecajem bilo kojeg drugog antičkog filozofa pa je čak u jednom razdoblju srednjeg vijeka postojao skolastički aristetolizam, pisci su ga nazivali Filozof, a njegova mišljenja su prihvaćena kao .
Po Aristotelu, čovjek je u svojoj biti biće zajednice (zoon politikon).
Samo kao takav čovjek može biti ispunjen.
Temeljna funkcija države trebala bi biti odgoj građana.
U etici je sve temeljio na načelu zlatne sredine, odnosno izbjegavanju neumnih krajnosti.
Najpoznatiji primjer je hrabrost koja je sredina između neustrašivosti i kukavičluka.
Aristotelov utjecaj je nemjerljiv s utjecajem bilo kojeg drugog antičkog filozofa.
Čak je i u jednom razdoblju srednjeg vijeka postojao skolastički aristetolizam.
Pisci su ga nazivali Filozof, a njegova mišljenja su prihvaćena kao dogma.
Budući državni poredak i državna uprava znače jedno te isto, a državna je uprava ono glavno u državama, mora to glavno biti ili jedan ili manjina ili većina; kada pak jedan ili manjina ili većina vladaju na zajednički probitak, takvi su državni poreci nuždno ispravni; dočim oni koji su na zasebničku korist, bilo jednoga bilo manjine bilo većine, ti su zastrane. Jer ili ne treba zvati građanima one koji ne sudjeluju (u probitku), ili oni trebaju zajednički sudjelovati u koristi. Onu od jednovlada koja se obazire na zajedničku korist običavamo nazivati kraljevstvom; vlast manjine, ali više od jednog, (zovemo) vladavinom najboljih (ili zbog toga što najbolji vladaju ili zbog toga što je poradi najboljeg državi i njezinim dionicima); kada pak mnoštvo (većina) vlada državom na zajedničku korist, onda se to zove zajedničkim imenom svih državnih poredaka - ustavna vladavina. (To se pak događa s razlogom, jer jedan ili nekolicina mogu se odlikovati krepošću, dok je za više njih teško dostići savršenstvo u svakoj kreposti, nego najviše u onoj ratničkoj, jer ona nastaje u mnoštvu. Zbog toga je u takvom državnom ustrojstvu najglavniji dio ratništvo i u njemu sudjeluju svi koji posjeduju oružje.) A zastrane su od spomenutih: samosilništvo za kraljevstvo, vladavina malobrojnih za vladavinu najboljih, pučka vladavina za ustavnu vladavinu. Jer samosilništvo je jednovlada na korist samovladara, vladavina malobrojnih na korist bogataša, pučka pak vladavina na korist siromaha, dočim zajedništvu na korist nije ni jedna od njih.
(Aristotel, Politika, 1992., Zagreb, str.80.-81.)
Budući državni poredak i državna uprava znače jedno te isto, a državna je uprava ono glavno u državama, mora to glavno biti ili jedan ili manjina ili većina; kada pak jedan ili manjina ili većina vladaju na zajednički probitak, takvi su državni poreci nuždno ispravni; dočim oni koji su na zasebničku korist, bilo jednoga bilo manjine bilo većine, ti su zastrane. Jer ili ne treba zvati građanima one koji ne sudjeluju (u probitku), ili oni trebaju zajednički sudjelovati u koristi. Onu od jednovlada koja se obazire na zajedničku korist običavamo nazivati kraljevstvom; vlast manjine, ali više od jednog, (zovemo) vladavinom najboljih (ili zbog toga što najbolji vladaju ili zbog toga što je poradi najboljeg državi i njezinim dionicima); kada pak mnoštvo (većina) vlada državom na zajedničku korist, onda se to zove zajedničkim imenom svih državnih poredaka - ustavna vladavina. (To se pak događa s razlogom, jer jedan ili nekolicina mogu se odlikovati krepošću, dok je za više njih teško dostići savršenstvo u svakoj kreposti, nego najviše u onoj ratničkoj, jer ona nastaje u mnoštvu. Zbog toga je u takvom državnom ustrojstvu najglavniji dio ratništvo i u njemu sudjeluju svi koji posjeduju oružje.) A zastrane su od spomenutih: samosilništvo za kraljevstvo, vladavina malobrojnih za vladavinu najboljih, pučka vladavina za ustavnu vladavinu. Jer samosilništvo je jednovlada na korist samovladara, vladavina malobrojnih na korist bogataša, pučka pak vladavina na korist siromaha, dočim zajedništvu na korist nije ni jedna od njih.
(Aristotel, Politika, 1992., Zagreb, str.80.-81.)
Aristotel je na poziv Filipa II Makedonskog bio jedan od odgajatelja Aleksandra Makedonskog. Iako je on sam tvrdio da država da bi bila funkcionalna ne smije biti ni premala niti prevelika, Aleksandar je krenuo u osvajanja i napravio ogromnu državu koja se raspala u krvavim ratovima odmah nakon njegove smrti.
Aristotel je na poziv Filipa II Makedonskog bio jedan od odgajatelja Aleksandra Makedonskog.
Aristotel je tvrdio funkcionalna država ne smije biti ni premala niti prevelika.
Suprotno takvom učenju Aleksandar je krenuo u osvajanja i napravio ogromnu državu koja se raspala u krvavim ratovima odmah nakon njegove smrti.