Uvod
Rob je u antičkom društvu zarobljeni pojedinac. Primitivni mentaliteti smatrali su ga uglavnom životinjom koja se drži na životu jer donosi korist gospodaru, a njegova se prehrana isplaćuje iskorištavanjem njegove energije. Njegov rad pripada gospodaru, čija je on imovina poput zemlje, kuće, stoke, oružja.
Rob je u antičkom društvu zarobljeni pojedinac.
Primitivni mentaliteti smatrali su ga uglavnom životinjom
- koja se drži na životu jer donosi korist gospodaru
- njegova se prehrana isplaćuje iskorištavanjem njegove energije
- njegov rad pripada gospodaru, čija je on imovina poput zemlje, kuće, stoke, oružja.
Položaj obespravljenih u antičkom svijetu
Atena i Sparta, kao vodeći grčki polisi, jasno prikazuju položaj obespravljenih u antičkoj povijesti. Njihova razjedinjenost i različito društveno uređenje pokazuju jasne odnose prema obespravljenima. Prema društvenoj hijerarhiji postoje skupine stanovnika koje nemaju politička prava, a među njima su i žene. Osim žena, u grčkim polisima političko pravo nemaju ni robovi ni stranci.
Atena i Sparta kao vodeći grčki polisi prikazuju položaj obespravljenih u antičkoj povijesti.
Njihova razjedinjenost i različito društveno uređenje pokazuju jasne odnose prema obespravljenima.
Prema društvenoj hijerarhiji postoje skupine stanovnika koje nemaju politička prava.
U grčkim polisima politička prava nemaju žene, robovi i stranci.
Položaj žena u antičkom svijetu
Ovo je najstariji i najpotpuniji prikaz vjenčanja na Atici. Vaza za ulje potječe iz 6. st. pr. Kr. Istraži svadbenu povorku.
Ovo je najstariji i najpotpuniji prikaz vjenčanja na Atici.
Vaza za ulje potječe iz 6. st. pr. Kr.
- Istraži svadbenu povorku.
U Homerovo doba Grk je imao samo jednu zakonitu ženu. Iz ljubavnih veza s drugim ženama, često robinjama, proizlazila bi nezakonita djeca koja su odrastala uz zakonitu djecu. Djevojke se, prema starinskom običaju "kupovine žene", prosilo bogatim darovima, a one su donosile miraz u muževu kuću.
Kaulić, P., 2009., Institucija braka i ceremonije povezane s tim u grčko-rimskom svijetu, 57.
Žena je bila podređena mužu, koji ju je "nabavio" s ciljem da mu rađa djecu i održava kuću (Povijest, knjiga 2, 2007: 445). Kazalište, koje je odražavalo probleme atenskog društva, od polovice 5. stoljeća prije Krista svjedoči o ponekom znaku ženske emancipacije. Komediograf Aristofan o tome govori u djelima Lizistrata i Žene u skupštini, dok je Euripid u Medeji prvi na sceni prikazao nepravednost podređenosti žena u društvu: „Od svih živih i misaonih bića, mi žene smo najnesretnija vrsta...".
U Homerovo doba, Grk je imao samo jednu zakonitu ženu.
Iz ljubavnih veza s drugim ženama, često robinjama, proizlazila bi nezakonita djeca koja su odrastala uz zakonitu djecu.
Djevojke se, prema starinskom običaju "kupovine žene", prosilo bogatim darovima, a one su donosile miraz u muževu kuću.
(Kaulić, 2009: 57).
Žena je bila podređena mužu, koji ju je "nabavio" s ciljem da mu rađa djecu i održava kuću (Povijest, knjiga 2, 2007: 445).
Kazalište, koje je odražavalo probleme atenskog društva, od polovice 5. stoljeća prije Krista svjedoči o ponekom znaku ženske emancipacije.
Komediograf Aristofan o tome govori u djelima Lizistrata i Žene u skupštini, dok je Euripid u Medeji prvi na sceni prikazao nepravednost podređenosti žena u društvu: "Od svih živih i misaonih bića, mi žene smo najnesretnija vrsta...".
Ksenofont u djelu Prihodi opisuje najtradicionalnije i najkonzervativnije aspekte grčkog poimanja obitelji: "(Bog) je stvorio tijelo i dušu muškarca sposobnu da podnese hladnoću i vrućinu, putovanja i vojne pohode, dakle vanjske aktivnosti. Ženama, koje nisu bile tjelesno toliko snažne, Bog je namijenio kućanske poslove. Osim toga, Bog je ženama dodijelio zadatak čuvanja obiteljskih dobara, znajući da je za takvu obavezu dovoljna duša koja osjeća strah te je veći osjećaj (dio) straha dodijelio ženi nego muškarcu." (Povijest, knjiga 2, 2007: 445).
Budući da žena utječe na državni poredak, Aristotel smatra da "gledajući na državni poredak, treba odgajati i žene kao djecu da budu valjani." Taj poznati i toliko puta u negativnom kontekstu citiran Aristotelov stav o ženama ipak svjedoči o građanskom statusu žena ma koliko one bile isključene iz javnog života ili obespravljene kao članice obitelji.
Erent-Sunko, Z., 2007., Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom, 613.
Ksenofont u djelu "Prihodi" opisuje najtradicionalnije i najkonzervativnije aspekte grčkog poimanja obitelji:
"(Bog) je stvorio tijelo i dušu muškarca sposobnu da podnese hladnoću i vrućinu, putovanja i vojne pohode, dakle vanjske aktivnosti.
Ženama, koje nisu bile tjelesno toliko snažne, Bog je namijenio kućanske poslove. Osim toga, Bog je ženama dodijelio zadatak čuvanja obiteljskih dobara, znajući da je za takvu obavezu dovoljna duša koja osjeća strah te je veći osjećaj (dio) straha dodijelio ženi nego muškarcu." (Povijest, knjiga 2, 2007: 445).
Budući da žena utječe na državni poredak, Aristotel smatra da "gledajući na državni poredak, treba odgajati i žene kao djecu da budu valjani." Taj poznati i toliko puta u negativnom kontekstu citiran Aristotelov stav o ženama ipak svjedoči o građanskom statusu žena ma koliko one bile isključene iz javnog života ili obespravljene kao članice obitelji.
Erent-Sunko, Z., 2007., Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom, 613.
Posebice je od Perikla za atenski građanski status važan i status majke jer se od tada zahtijeva da su oba roditelja, a ne samo otac, atenski građani. Atenjanke nisu imale pravo izlaziti iz svojih domova bez pratnje muških rođaka ili robinja, a isto je i s neudanim djevojkama. Smatralo se da ni ulica ni ono što se na njoj događa nije za žene.
Iznimke su jedino svečanosti i kazališne predstave na koje su žene smjele odlaziti uz poštovanje odredbi o ponašanju i odijevanju. To ponašanje i odijevanje odredio je Solon za kojeg se ipak ne može reći da se prvi u "pisanim zakonima" bavio članovima atenskog domaćinstva. Već je to prije njega učinio Drakon svojim odredbama kaznenog zakona prema kojima muškarac može ubiti svakoga tko zavede ili siluje ženu pod njegovim skrbništvom. Prema nekim autorima, baš u toj odredbi krije se snaga obitelji i obiteljskog života u Ateni.
Erent-Sunko, Z., 2007., Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom, 614.
Posebice je od Perikla za atenski građanski status važan i status majke jer se od tada zahtijeva da su oba roditelja, a ne samo otac, atenski građani.
Atenjanke nisu imale pravo izlaziti iz svojih domova bez pratnje muških rođaka ili robinja, a isto je i s neudanim djevojkama.
Smatralo se da ni ulica ni ono što se na njoj događa nije za žene.
Iznimke su jedino svečanosti i kazališne predstave na koje su žene smjele odlaziti uz poštovanje odredbi o ponašanju i odijevanju.
To ponašanje i odijevanje žena odredio je Solon za kojeg se ipak ne može reći da se prvi u "pisanim zakonima" bavio članovima atenskog domaćinstva. Već je to prije njega učinio Drakon svojim odredbama kaznenog zakona prema kojima muškarac može ubiti svakoga tko zavede ili siluje ženu pod njegovim skrbništvom. Prema nekim autorima, baš u toj odredbi krije se snaga obitelji i obiteljskog života u Ateni.
Erent-Sunko, Z., 2007., Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom, 614.
Položaj žena u Sparti znatno se razlikovao od položaja žena u Ateni. Sparta je prema ženama bila vrlo liberalna, njihova je glavna uloga bila, kao i u ostatku antičke Grčke, rađati djecu, ali su u Sparti imale mnogo bolji položaj jer je rađanje djece značilo rađanje novih ratnika, što je Spartancima bilo najvažnije.
Zato je žena u Sparti imala veliku vrijednost, a bilo joj je omogućeno i obrazovanje. To je Spartanke činilo neovisnima pa su sudjelovale u političkom životu. Žene su u Sparti, gradu - državi u kojoj su muškarci rijetko bili kod kuće, morale biti samostalne, moćne, snažne i otvorene. Za razliku od žena u ostalim grčkim gradovima - državama, Spartanke su imale pravo na posjed i veću slobodu kretanja zato što je Sparta bila organizirana kao vojnički grad-država gdje se muškarci veći dio svog života pripremaju za rat, a žene su gospodarice kuće.
Položaj žena u Sparti znatno se razlikovao od položaja žena u Ateni.
Sparta je prema ženama bila vrlo liberalna.
Glavna uloga žena je bila, kao i u ostatku antičke Grčke, rađati djecu.
U Sparti su žene imale mnogo bolji položaj jer je rađanje djece značilo rađanje novih ratnika.
Rađanje djece je Spartancima bilo najvažnije.
Žena je u Sparti imala veliku vrijednost.
- Bilo joj je omogućeno i obrazovanje.
- To je Spartanke činilo neovisnima pa su sudjelovale u političkom životu.
Žene su u Sparti morale biti samostalne, moćne, snažne i otvorene jer su muškarci u gradu-državi rijetko bili kod kuće.
Za razliku od žena u ostalim grčkim gradovima-državama, Spartanke su imale pravo na posjed i veću slobodu kretanja.
Sparta bila organizirana kao vojnički grad-država gdje se
- muškarci veći dio svog života pripremaju za rat
- žene su gospodarice kuće.
Djevojke su do određene dobi imale jednak odgoj kao i dječaci te je i u njihovu odgoju naglasak bio na tjelesnom aspektu. Učile su jahati, upravljati kočijom, a natjecale su se na istim natjecanjima kao i muškarci, samo u drugim kategorijama. Za razliku od Atenjanki, o školovanju o kojem nema spomena u vremenu demokratskih institucija, odgoj i obrazovanje mladih Spartanki bili su slični onima koje su prolazili dječaci, što je utjecalo na njihovo ponašanje, položaj i prava u obitelji. Posljedica spartanske djevojačke razgolićenosti, za razliku od atenske smjernosti u odijevanju koju je i Solon odredio zakonima, bila je, ne samo zdrav odnos prema tijelu, već i osjećaj djelomičnog izjednačivanja s muškim dijelom društva koje je oblikovala disciplina tijela.
Erent-Sunko, Z., 2007., Obitelj u demokratskoj Ateni - institucija i polis u malom, 611.
Djevojke su do određene dobi imale jednak odgoj kao i dječaci te je i u njihovu odgoju naglasak bio na tjelesnom aspektu.
Učile su jahati, upravljati kočijom, a natjecale su se na istim natjecanjima kao i muškarci, samo u drugim kategorijama.
Za razliku od Atenjanki, o školovanju o kojem nema spomena u vremenu demokratskih institucija, odgoj i obrazovanje mladih Spartanki bili su slični onima koje su prolazili dječaci, što je utjecalo na njihovo ponašanje, položaj i prava u obitelji.
Posljedica spartanske djevojačke razgolićenosti, za razliku od atenske smjernosti u odijevanju koju je i Solon odredio zakonima, bila je, ne samo zdrav odnos prema tijelu, već i osjećaj djelomičnog izjednačivanja s muškim dijelom društva koje je oblikovala disciplina tijela.
(Erent - Sunko, 2007: 611)
Višnja Matotek u članku Prava žena kroz povijest piše:
Žene u antičkom svijetu obavljale su niz djelatnosti i vještina koje su razvijale i generacijama prenosile. Ipak, nisu sve žene pristale na robovski život i mnoge su ostavile traga u povijesti.
Grkinja Agnodika (4. st. pr. Kr.) smatra se prvom poznatom ginekologinjom na svijetu. Liječila je žene prerušena u muškarca te je zbog svog liječničkog uspjeha optužena da zavodi svoje pacijentice. Na sudu je otkrila da je žena i oslobođena je optužbi.
Hipatija iz Aleksandrije (4. st. i 5. st.) prva je po imenu poznata matematičarka. Oko 400. g. dolazi na čelo Platonove akademije u Aleksandriji gdje drži predavanja iz matematike i filozofije. Sudjelovala je i u pisanju mnogih poznatih matematičkih djela iz tog razdoblja. Bila je posljednja knjižničarka poznate Aleksandrijske biblioteke. Godine 415. ubila ju je grupa kršćana na cesti smatrajući da ženama nije mjesto u znanosti.
Aspazija iz Mileta (5. st. pr. Kr.) nazvana je "prvom damom Atene" jer se borila za školovanje žena. Koristila se pravom ne-Grkinje i oglušila se na pravila da žena mora biti kod kuće te je podučavala žene u njihovim kućama.
Žene u antičkom svijetu obavljale su niz djelatnosti i vještina koje su razvijale i generacijama prenosile.
Ipak, nisu sve žene pristale na robovski život i mnoge su ostavile traga u povijesti.
Grkinja Agnodika (4. st. pr. Kr.) smatra se prvom poznatom ginekologinjom na svijetu. Liječila je žene prerušena u muškarca te je zbog svojih liječničkih uspjeha optužena da zavodi svoje pacijentice. Na sudu je otkrila da je žena i oslobođena je optužbi.
Hipatija iz Aleksandrije (4. st.) prva je po imenu poznata matematičarka. Oko 400. g. dolazi na čelo Platonove akademije u Aleksandriji, gdje drži predavanja iz matematike i filozofije. Sudjelovala je i u pisanju mnogih poznatih matematičkih djela iz tog razdoblja. Bila je posljednja knjižničarka poznate Aleksandrijske biblioteke. Godine 415. ubila ju je grupa kršćana na cesti smatrajući da ženama nije mjesto u znanosti.
Aspazija iz Mileta nazvana je "prvom damom Atene" jer se borila za školovanje žena. Koristila se pravom ne-Grkinje i oglušila se na pravila da žena mora biti kod kuće te je podučavala žene u njihovim kućama.
Istraži postoje li drugačija tumačenja prikazanih likova.
Robovi u rimsko-italskom svijetu
U italskom su svijetu postojala dva oblika ropstva: onaj simbiotskog karaktera i onaj koji iskorištava. Prvi se susreće u gotovo svim patrijarhalnim društvima stočarskog ili poljoprivrednog gospodarstva: rob živi unutar obitelji, on je suradnik u radionici i smatra se dijelom imovine. Drugi oblik ropstva je rob koji se iskorištava. Takav rob je vlasništvo gospodara, služi gospodaru koji ga iskorištava za svakodnevne poslove i njime manipulira.
Prvi izvor opskrbe robovima bio je rat; zarobljenici bi postali robovi, mogli su ponovno steći slobodu uz otkupninu, ali rijetki bi to uspjeli platiti.
Djeca iz zajednice dvoje robova pripadala su gospodaru.
U italskom su svijetu postojala dva oblika ropstva:
- onaj simbiotskog karaktera
- onaj koji iskorištava.
Simbiotsko ropstvo se susreće u gotovo svim patrijarhalnim društvima stočarskog ili poljoprivrednog gospodarstva: rob živi unutar obitelji, on suradnik u radionici i smatra se dijelom imovine.
Prvi izvor opskrbe robovima bio je rat; zarobljenici bi postali robovi, mogli su ponovno steći slobodu uz otkupninu, ali rijetki bi to uspjeli platiti.
Djeca iz zajednice dvoje robova pripadala su gospodaru.