Na početku
Zamjenice su promjenjive vrste riječi kojima se zamjenjuju druge riječi, najčešće imenice. Prema značenju, zamjenice se dijele na osobne (lične), povratnu, posvojne, povratno-posvojnu, pokazne, upitne, odnosne i neodređene.
Na ovoj razini bavit ćemo se samo osobnim (pronomina personalia) i posvojnim zamjenicama (pronomina possessiva), povratnom zamjenicom (pronomen personale reflexivum) i povratno-posvojnom (pronomen possessiva reflexivum).
Osobne zamjenice ili pronomina personalia, posvojne ili pronomina possessiva
Posvojne zamjenice
Latinski jezik ima posvojne zamjenice za 1. i 2. lice jednine i množine.
Jednina | Množina |
meus, mea, meum moj, moja, moje | noster, nostra, nostrum naš, naša, naše |
tuus, tua, tuum tvoj, tvoja, tvoje | vester, vestra, vestrum vaš, vaša, vaše |
Povratna zamjenica sebe označuje da se radnja vraća na osobu koja obavlja radnju. U latinskom se jeziku ovako deklinira:
N | povratna zamjenica nema N |
G | sui sebe, se |
D | sibi sebi, si |
A | se sebe, se |
Ab | se (o) sebi secum sa sobom |
Posvojno-povratna zamjenica
Posvojno-povratna zamjenica suus, sua, suum svoj, svoja, svoje u latinskom se odnosi samo na 3. lice jednine ili množine. Deklinira se kao pridjevi a- i o- deklinacije.
Pronađi parove latinskih i hrvatskih zamjenica.
U osmosmjerci pronađi posvojne zamjenice i povratno-posvojnu zamjenicu.
(Pomoćno pitanje: Kako glase posvojne zamjenice od: ego, tu, nos, vos, sui?)
Pronađene pojmove u osmosmjerci možeš označiti klik metodom rješavanja.
Strelicom miša klikni na svako slovo traženog pojma.
Nakon što si označio cijeli tražen pojam polja će promijeniti boju i riječ će se pojaviti kao cjelina.
Kako se koristimo ovim zamjenicama u latinskom jeziku?
Da bismo naučili kako se koristiti zamjenicama u latinskom, prvo se moramo podsjetiti kako se njima koristimo u hrvatskome ili nekom drugom jeziku.
Ako želimo, primjerice, radnju vratiti na subjekt, kao u rečenici Gledam se., u hrvatskom ćemo se bez obzira na lice subjekta koristiti povratnom zamjenicom sebe, se.
Ako, pak, želimo izreći da nešto pripada subjektu, kao u rečenici Ja imam svoju sobu., uvijek ćemo to izreći povratno-posvojnom zamjenicom svoj bez obzira na lice subjekta.
Istodobno, u engleskom ćemo Gledam se. reći I'm looking at myself. Ovdje se koristimo povratnom zamjenicom iz koje je jasno vidljivo lice subjekta. Pripadnost ćemo, pak, izreći posvojnom, a ne povratnom zamjenicom, primjerice prijevodom hrvatskog primjera I have my room.(Ja imam svoju sobu)
Promotri pravila u latinskom i uoči s kojim od dvaju suvremenih jezika latinski ima više sličnosti u izricanju pripadnosti.
UPOTREBA ZAMJENICA U IZRICANJU POVRATNOG ZNAČENJA
PRIMJERI | |
UPOTREBA U AKTIVU |
UPOTREBA U PASIVU |
Vidim se u zrcalu.
Vidiš se u zrcalu.
Vidimo se u zrcalu.
Vidite se u zrcalu.
Gledao/la me u zrcalu.
Gledali su vas u zrcalu
Gleda/Gledaju se u zrcalu.
|
Vidiš me u zrcalu.
Ja sam od tebe viđena u zrcalu.
Vidimo vas u zrcalu.
Vi ste viđeni u zrcalu od nas.
Od njega/nje sam gledana u zrcalu.
Od njih ste gledani u zrcalu.
|
*Oblici eo/ea i eis ablativi su pokazne zamjenice is, ea, id, koja se upotrebljava najčešće kao zamjenica za 3. l. jednine i množine.
UPOTREBA ZAMJENICA U IZRICANJU POVRATNO-POSVOJNOG I POSVOJNOG ZNAČENJA
PRIMJER | |
Imam svoju knjigu. | Habeo meum librum. |
Pišeš pismo svojim prijateljima. | Epistulam tuis amicis scribis. |
Dolazimo u školu sa svojim prijateljima. | In scholam cum nostris amicis venimus. |
Čitate svoja pisma. | Vestras epistulas legitis. |
Ima svojeg učitelja. Imaju svoje učitelje. |
Suum magistrum habet. Suos magistros habent. |
Imam njegovu/njezinu knjigu. | Habeo librum eius. |
Čitaš njihova pisma. | Epistulas eorum legis. |