4.2. Utjecaj čovjeka na ekosustav

Kao što ste pročitali u prethodnoj jedinici, čovjek i priroda imaju zanimljivu dinamiku koja utječe na sva živa bića na Zemlji. Veliki dio naših postupaka ima negativne posljedice, no sve više ljudi promišlja o tome kako se vratiti skladnome suživotu s prirodom. U tome veliku ulogu imaju održivi razvoj i zaštita prirodnih bogatstava. Promislite i u nekoliko rečenica sročite što bi po vama bio održivi razvoj.

Gledano unazad, čovjek je tisućama godina oblikovao svijet kako bi mu bio ugodnije mjesto za življenje. Pri tome većinom nije vodio računa o tome uklapaju li se njegovi planovi u prirodnu ravnotežu, odnosno nije gledao širu sliku. Zbog toga se danas borimo s nekim od posljedica takvoga načina razmišljanja.  Neki od glavnih ekoloških problema danas su kisele kiše, učinak staklenika i ozonske rupe. Svi su oni posljedica ispuštanja plinova u atmosferu. 

Kada govorimo o biološkoj raznolikosti nekoga područja, raspravljamo o vrstama koje ondje možemo naći te o prirodnoj ravnoteži, odnosno ujednačenosti populacija (njihovoj veličini). Što je veća biološka raznolikost, veća je mogućnost održivosti područja. Biološka raznolikost važna je za kruženje tvari u prirodi, povezana je s oblikovanjem i  održavanjem tla te regulacijom klime. Veća biološka raznolikost znači i veću genetsku raznolikost, a samim time i veću mogućnost preživljavanja živih bića.

Znanstvenici pretpostavljaju da je na Zemlji prisutno približno devet milijuna različitih vrsta organizama, no samo je 1,2 milijuna vrsta do sada opisano. Što je s ostalima? Hoćemo li ih ikada opisati s obzirom na promjene u bioraznolikosti?

Naime, veliki utjecaj na biološku raznolikost ima dinamika među pojedinim organizmima (hranidbeni i drugi odnosi) te promjenjivi životni uvjeti. Promotrite slike u nastavku. Na kojemu je od prikazanih staništa moguća najveća biološka raznolikost?

Sllika 4.2.1.: Različiti tipovi staništa na Zemlji

Zasigurno se pitate kako onda možemo pratiti promjene u biološkoj raznolikosti. Svaka država izrađuje popis vrsta koje u njoj žive. Osim pukog popisa, izrađuju se i studije utjecaja određenih tvari i promjena na pojedinu vrstu/skupinu kako bi se mogla predvidjeti pomoć i zaštita. Na svjetskoj razini postoji i Crveni popis ugroženih vrsta. U njemu se nalaze sve one vrste koje su nestale, rijetke, osjetljive ili ugrožene. Svake godine popis se dopunjava i mijenja ovisno o stanju u okolišu.

Hrvatska se prema bioraznolikosti svrstava među najbogatije zemlje Europe. Glavni uzrok tome je naš geografski položaj koji se odlikuje posebnim ekološkim, klimatskim i reljefnim uvjetima. Možete li usporediti te tri regije prema navedenim uvjetima?

Slika 4.2.2.: Reljefni prikaz dijela Europe

Upravo različiti životni uvjeti osigurali su veliku raznolikost staništa, a samim time i vrsta koje ih naseljavaju. Do sada je u Hrvatskoj zabilježeno i opisano približno 40 000 vrsta, a ono što nas čini dodatno zanimljivima jest da su veliki broj opisanih vrsta endemi našega područja.

Kada za neku vrstu kažemo da je endem, to znači da ona živi samo na nekom određenom području. Neke vrste su endemi za određenu regiju ili kontinent, dok su neke druge endemi za sasvim mala područja, primjerice jednu planinu ili jedan izvor Na primjer, čovječja ribica jest endem Dinarida i možemo ju naći u Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. S druge strane, velebitska degenija se može pronaći samo na malim, specifičnim staništima na Velebitu. U Hrvatskoj se najveći broj biljnih endema nalazi na Velebitu i Biokovu, dok se životinjski endemi nalaze uglavnom u podzemnim staništima, na otocima i u krškim rijekama.

Slika 4.2.3.: Endemske vrste: a) čovječja ribica b) velebitska degenija

Najčešći uzrok ugroženosti biljnih i životinjskih vrsta jest onečišćenje zraka, vode i tla. Njihovo onečišćenje dovodi do promjene životnih uvjeta i raznih klimatskih promjena koje mogu dugoročno štetno utjecati na živa bića.

Osim onečišćenjem, stanište se može uništiti i izgradnjom vjetroelektrana, hidroelektrana, postavljanjem dalekovoda i izgradnjom prometnica. Naime, prometnice tada iscjepkaju stanište na više manjih dijelova pa životinje ponekad budu „odsječene“ od vode ili glavnih izvora hrane i lovišta.

Pred vama su dva zadatka slične tematike. Klikom na organizme u podnožju vjetorelektrana saznat ćete informacije o utjecaju elektrana na njihov život.

Zaigrajte igru i pomozite žabama doći do jezera. Prije nego krenete s igrom, pročitajte priču i pravila igre. Sretno!

Na sličan način kao prometnice, vjetroelektrane i hidroelektrane mogu utjecati na kretanje ptica i riba. Zbog toga je zakonom propisano da se prije izgradnje ovakvih objekata moraju provesti studije o njihovom utjecaju na prirodu i okoliš. Problem su i isušivanja staništa jer su močvare prave male riznice bioraznolikosti te su njihovim nestankom ugroženi postaju brojni vodozemci, vodeni kukci i ptice.

Slika 4.2.4.: Međunarodni dan vlažnih staništa obilježava se 2. veljače

Krivolov, pretjerani izlov te pretjerano sakupljanje ili branje također mogu dovesti brojne vrste i skupine u opasnost jer izravno djeluje na njihovu brojnost. Posebna je opasnost ako nastradaju spolno nezrele jedinke ili roditelji mladih jedinki koje su onda prepuštene same sebi. Veliku opasnost predstavlja i unos stranih vrsta koje mogu poremetiti ravnotežu nekoga staništa.

Prema Zakonu o zaštiti prirode, u Hrvatskoj su između ostaloga zaštićene vrste, podvrste, krajobrazi i staništa od iznimne ekološke vrijednosti. Na taj se način osigurava raznolikost i očuvanost određenih područja koja se odlikuju prirodnim bogatstvima ili rijetkim, neuobičajenim fenomenima.

Pod nekim oblikom zaštite trenutno je približno 8,5 % ukupne površine teritorija Hrvatske. Većina zaštićenoga područja odnosi se na kopneni dio Hrvatske, a manji dio štiti more. Najpoznatije su kategorije zaštite nacionalni parkovi i parkovi prirode, a najstrože se štite strogi rezervati. U tablici u prilogu možete vidjeti koji su.

Tablica 1.: Kategorije zaštite

Slika 4.2.5.: Velebit je jedan od parkova prirode koji u sebi sadrži i nacionalne parkove i stroge rezervate

Klikom na pojedinu tvrdnju pokazat će vam se područja u dijagramu na koja je možete smjestiti. Rasporedite sve tvrdnje i na taj način naučite ponešto o prikazanim kategorijama zaštite. 

Prije nego se određeno područje ili određena vrsta zaštiti, znanstvenici rade opsežne studije kojima utvrđuju vrijednost određenoga područja ili određene vrste. Nakon toga se izrađuje plan upravljanja te se vodi javna rasprava. Tek nakon toga država može zaštititi neko područje. Vidiš li u tom postupku prostor u kojem se može čuti i glas lokalne zajednice, ekološke udruge ili tebe kao odgovornoga pojedinca?

Iako se pojam održivi razvoj često koristi u svakodnevnome govoru, manji će broj ljudi lako pojasniti njegovo značenje. Osnovna ideja iza ovoga pojma jest ravnoteža: ravnoteža između društva, okoliša i gospodarstva.

Zamislite si to kao dilemu – kako možemo zadovoljiti potrebe današnjega čovječanstva bez da ugrozimo potrebe budućih generacija? Npr., koliki bi trebao biti izlov ribe na godišnjoj razini koji neće narušiti preživljavanje lovljene vrste? Hoće li i naši unuci moći jesti srdelu ili brancina? Dakle, trenutni razvoj ne bi smio ugroziti budućnost ni uništavanjem i onečišćenjem okoliša ni trošenjem prirodnih izvora.

Slika 4.2.6.: Održivi je razvoj ravnotežno stanje prikazanih sastavnica

Kako to postići? Tako što dobro poznajemo prirodna bogatstva i raznolikost prirode, znamo gdje je  granica opterećenja prirode te smo svjesni da je prirodnim dobrima nužno upravljati načelom održivosti. Odnosno, razvoj treba zadovoljavati naše potrebe u sadašnjosti, ali nipošto ne smije ugroziti potrebe generacija koje dolaze. Dakle, prije nego se odlučimo na neku radnju u prirodi, prvo se trebamo zapitati: Zašto to činimo? Kako to planiramo provesti? Što ćemo time postići?

Kako to povezati sa svakodnevnim životom? Kada u šetnji šumom ne naberete hrpu cvijeća zato što  vam je prelijepo. Svaki put kada na obiteljski izlet odete pješice ili biciklom, barem malo smanjujete potrošnju fosilnoga goriva. Kupovinom energetski učinkovitih uređaja trošite manje električne energije, što znači da je manji pritisak na njenu proizvodnju. Čuvanjem i pravilnom uporabom uređaja produžujete njihovu dugotrajnost, što znači manje količine otpada i manje zagađenje koje bi se javilo tijekom proizvodnje novih uređaja. Dobrom izolacijom kuća i stanova štedite toplinu i trošite manje goriva za grijanje, što znači da će manje štetnih plinova otići u atmosferu.

Zasigurno ste čuli za ugljični otisak. To je mjera za ukupnu količinu stakleničkih plinova koju neka osoba samostalno ili nekim svojim postupcima otpusti u atmosferu. Jeste li se ikada zapitali koliki je vaš otisak ili koliki je ugljični otisak hrane koju jedemo? Većina ljudi ugljični otisak računa samo prema određenoj aktivnosti, npr. prema potrošnji goriva. No, što je s energijom koja se potrošila kako bi to gorivo došlo do obiteljskog automobila od rafinerije ili platforma na xy mjestu? Isto je i s hranom. Proučite otkuda dolazi hrana koju jedemo i promislite zašto je bolje jesti hranu lokalnih proizvođača.

A znate li što je ekološki otisak? Saznajte više na poveznici. Riješite anketu i utvrdite koliki je vaš ekološki otisak.