Carl Linnè nije poznavao osnove evolucije niti je smatrao da se vrste mijenjaju kroz dugo vremensko razdoblje. Usprkos tome, tada poznate vrste je smjestio u sistematske kategorije koje uvelike odražavaju srodstvene odnose kakve danas poznajemo. Iako se nakon brojnih novih otkrića u zadnjih gotovo 300 godina sistematika stalno mijenjala, Linnèov osnovni plan klasifikacije ostao je očuvan. Prva verzija njegove klasifikacije je, doduše, čovjekolike majmune svrstavale u rod Homo - u isti rod kao i čovjeka, na temelju sličnosti njihove građe tijela i ponašanja.
Slika 5.2.1.:Mladi mužjak gorile (Gorilla gorilla) odmara na šumskom tlu u Srednjoafričkoj Republici.
Carl Linnè
nije poznavao osnove evolucije
nije smatrao da se vrste mijenjaju kroz dugi period vremena.
Usprkos tome, tada poznate vrste Line je smjestio u sistematske kategorije koje uvelike odražavaju srodstvene odnose kakve danas poznajemo.
Iako se nakon brojnih novih otkrića u zadnjih gotovo 300 godina sistematika stalno mijenjala, Linnèov osnovni plan klasifikacije ostao je očuvan.
Prva verzija njegove klasifikacije je čovjekolike majmune svrstavala u rod Homo - u isti rod kao i čovjeka, na temelju sličnosti njihove građe tijela i ponašanja.
Slika 5.2.1.: Mladi mužjak gorile (Gorilla gorilla) odmara na šumskom tlu u Srednjoafričkoj Republici.
Dokazi evolucije
Otkrića mnogih grana biologije i drugih prirodnih znanosti doprinijela su trenutnom shvaćanju evolucije i ukazivanju na zajedničko podrijetlo. Glavni dokaz evolucije je velika biološka raznolikost živih bića na Zemlji. Pojedinačne doprinose shvaćanju evolucije možemo podijeliti u četiri skupine dokaza evolucije:
fosilni ostatci
usporedba građe organizama
usporedba nasljedne upute i
geografska rasprostranjenost
Srodnost pojedinih skupina organizama prikazujemo kladogramima. Upoznajte se s izgledom kladograma na sljedećoj poveznici.
Otkrića mnogih grana biologije i drugih prirodnih znanosti doprinijela su
trenutnom shvaćanju evolucije i
ukazivanju na zajedničko podrijetlo.
Glavni dokaz evolucije je velika biološka raznolikost živih bića na Zemlji.
Pojedinačne doprinose shvaćanju evolucije možemo podijeliti u četiri skupine dokaza evolucije:
fosilni ostatci
usporedba građe organizama
usporedba nasljedne upute i
geografska rasprostranjenost
Srodnost pojedinih skupina organizama prikazujemo pomoću kladograma.
Upoznajte se s izgledom kladograma na sljedećoj poveznici.
Fosilni ostatci
Kad jedinke umru, njihove ostatke razlagači brzo razgrade i u pravilu od njih ne ostaje vidljiv trag. Nekad, u vrlo specifičnim i rijetkim uvjetima, dijelovi tih ostataka ostanu sačuvani u stijenama i zovemo ih fosili. U pravilu ostaju sačuvani samo čvrsti dijelovi tijela poput ljuštura i kostiju. Paleontologija je znanost koja izučava fosile i njihov nastanak.
Proučite nastanak fosila u sljedećoj galeriji fotografija.
Kad jedinke umru, njihove ostatke razlagači brzo razgrade i u pravilu od njih ne ostaje vidljiv trag.
Nekad, u vrlo specifičnim i rijetkim uvjetima, dijelovi tih ostataka ostanu sačuvani u stijenama i zovemo ih fosili.
Paleontologija je znanost koja izučava fosile i njihov nastanak.
Proučite nastanak fosila u sljedećoj galeriji fotografija.
Nastanak fosila
Većina fosila nastaje na sličan način. Nakon smrti jedinke, njena meka tkiva budu razgrađena razmjerno brzo, a ostaju tvrda tkiva poput ljuštura, kostiju i zubi.
Tvrda tkiva poput kostura ne ostaju sačuvana zauvijek. Ona se razgrade kroz nekoliko desetaka godina ukoliko ih nekim slučajem ne prekrije mulj.
U mulju mikroorganizmi i dalje razgrađuju tvrda tkiva, no to se događa jako sporo. Kako u kostima i ljušturama ostaju pore od razgradnje, u njima se talože minerali iz mulja i polako zamijenjuju tvrdo tkivo kamenom.
Naposljetku, kako nestane zadnji ostatak tkiva, ostaju samo istaloženi minerali originalnog oblika kostura ili ljušture. Takav proces nastanka fosila nazivamo mineralizacija ili okamenjivanje, a fosil zovemo okaminom.
Biljke nemaju ljušture i kostur stoga uglavnom ne ostavljaju okamine. Fosili biljaka su većinom pougljenjeli ostatci koji nastaju pod muljem u uvjetima visokog tlaka i bez kisika.
Neki fosili nastaju kad smola crnogoričnih biljaka prekrije manje organizme, najčešće kukce. Tako otvrdnutu smolu zovemo jantar. Organizmi fosilizirani u jantaru veoma su dobro očuvani, ali u pravilu su stari najviše nekoliko desetaka milijuna godina.
Ledeni čovjek ili Ötzi fosil je čovjeka poginulog prije oko 5000 godina. Biorazgradnja je pri niskim temperaturama jako usporena što omogućuje fosilizaciju u ledu. Ipak, takvi fosili su većinom stari tek nekoliko tisuća godina.
×
Većina fosila nastaje na sličan način. Nakon smrti jedinke, njena meka tkiva budu razgrađena razmjerno brzo, a ostaju tvrda tkiva poput ljuštura, kostiju i zubi.
Tvrda tkiva poput kostura ne ostaju sačuvana zauvijek. Ona se razgrade kroz nekoliko desetaka godina ukoliko ih nekim slučajem ne prekrije mulj.
U mulju mikroorganizmi i dalje razgrađuju tvrda tkiva, no to se događa jako sporo. Kako u kostima i ljušturama ostaju pore od razgradnje, u njima se talože minerali iz mulja i polako zamijenjuju tvrdo tkivo kamenom.
Naposljetku, kako nestane zadnji ostatak tkiva, ostaju samo istaloženi minerali originalnog oblika kostura ili ljušture. Takav proces nastanka fosila nazivamo mineralizacija ili okamenjivanje, a fosil zovemo okaminom.
Biljke nemaju ljušture i kostur stoga uglavnom ne ostavljaju okamine. Fosili biljaka su većinom pougljenjeli ostatci koji nastaju pod muljem u uvjetima visokog tlaka i bez kisika.
Neki fosili nastaju kad smola crnogoričnih biljaka prekrije manje organizme, najčešće kukce. Tako otvrdnutu smolu zovemo jantar. Organizmi fosilizirani u jantaru veoma su dobro očuvani, ali u pravilu su stari najviše nekoliko desetaka milijuna godina.
Ledeni čovjek ili Ötzi fosil je čovjeka poginulog prije oko 5000 godina. Biorazgradnja je pri niskim temperaturama jako usporena što omogućuje fosilizaciju u ledu. Ipak, takvi fosili su većinom stari tek nekoliko tisuća godina.
Samo je manji broj živućih organizama u povijesti Zemlje ostavio nekakav fosilizirani trag. Organizmi koji nemaju tvrdo tkivo poput ljušture ili kostura imaju i višestruko manje šanse da ostave tragove. Na području Hrvatske postoji nekoliko bogatih nalazišta fosila. Jedno od njih su stijene Medvednice u kojima su nađeni fosili brojnih morskih organizama, uključujući i kostur kita.
Slika 5.2.2.:U Istri je nađeno nekoliko fosilnih ostataka iz doba krede - otisci stopala dinosaura.
Svakom pronađenom fosilu možemo odrediti relativnu starost promatrajući slojeve tla u kojima su pronađeni. Takvi slojevi sedimentnih stijena nastali su taloženjem minerala kroz milijune godina. Donji slojevi čine starije stijene, a gornji čine novije.
Slika 5.2.3.:Naslagani slojevi sedimentnih stijena najvidljiviji su u kanjonima rijeka. U njima je zbog erozije ponekad vidljivo više slojeva stijena starih stotinama milijuna godina.
Provodni fosili
Provodni fosili su oni koji su bili široko rasprotranjeni u nekom specifičnom vremenskom razdoblju. Koriste se kako bi se odredila geološka starost stijena u kojim su takvi fosili nađeni.
Manji je broj živućih organizama u povijesti Zemlje ostavio nekakav fosilizirani trag. Organizmi koji nemaju tvrdo tkivo poput ljušture ili kostura imaju i višestruko manje šanse da ostave tragove. Na području Hrvatske postoji nekoliko bogatih nalazišta fosila.
Jedno od njih su stijene Medvednice u kojima su nađeni fosili brojnih morskih organizama, uključujući i kostur kita.
Slika 5.2.2.: U Istri je nađeno nekoliko fosilnih ostataka iz doba krede - otisci stopala dinosaura.
Svakom pronađenom fosilu možemo odrediti relativnu starost.
Relativna starost se određuje prema slojevima tla u kojima su pronađeni.
Takvi slojevi sedimentnih stijena nastali su taloženjem minerala kroz milijune godina. Donji slojevi čine starije stijene, a gornji čine novije.
Slika 5.2.3.: Naslagani slojevi sedimentnih stijena najvidljiviji su u kanjonima rijeka. U njima je zbog erozije ponekad vidljivo više slojeva stijena starih stotinama milijuna godina.
Provodni fosili
Provodni fosili su oni koji su bili široko rasprotranjeni u nekom specifičnom vremenskom razdoblju. Koriste se za određivanje geološke starosti stijena u kojim su takvi fosili nađeni.
Provodni fosili
Trilobiti su karakteristični fosili paleozoika.
Amoniti su bili dominantni morski organizmi mezozoika.
×
Trilobiti su karakteristični fosili paleozoika.
Amoniti su bili dominantni morski organizmi mezozoika.
Prijelazni oblici
Prijelazni oblici su fosilizirani ostatci jedinki koji imaju obilježja dviju srodnih skupina organizama.
Prijelazni oblici
Prijelazni oblici su fosilizirani ostatci jedinki koji imaju obilježja dviju srodnih skupina organizama
Prijelazni oblici
fosil Archaeopteryx-a
Archaeopteryx je prijelazni oblik gmazova i ptica i ima obilježja obiju skupina: krila, perje i kljun ptica te zubi, kandže prednjih udova i rep gmazova.
Australopitek je prominentni prijelazni oblik iz čovjekolikih majmuna prema modernom čovjeku i prvi je predak ljudi koji je hodao na stražnje dvije noge.
×
fosil Archaeopteryx-a
Archaeopteryx je prijelazni oblik gmazova i ptica i ima obilježja obiju skupina: krila, perje i kljun ptica te zubi, kandže prednjih udova i rep gmazova.
Australopitek je prominentni prijelazni oblik iz čovjekolikih majmuna prema modernom čovjeku i prvi je predak ljudi koji je hodao na stražnje dvije noge.
Razvojni nizovi
Ponekad se pronađeni fosili nekih skupina organizama mogu kronološki poredati u jedan razvojni niz. Ovakvi primjerci fosila jako su rijetki.
Razvojni nizovi
Ponekad se fosili nekih skupina organizama mogu kronološki poredati u jedan razvojni niz. Ovakvi primjerci fosila jako su rijetki.
Razvojni niz
Razvojni niz konja jako je dobro poznat, sadrži brojne fosile predaka konja čija se starost proteže do oko 60 milijuna godina unazad.
usporedba noge današnjeg konja i njegovog pretka
×
Razvojni niz konja jako je dobro poznat, sadrži brojne fosile predaka konja čija se starost proteže do oko 60 milijuna godina unazad.
usporedba noge današnjeg konja i njegovog pretka
Male promjene kod nekih organizama tijekom evolucije
Danas poznajemo živuće skupine organizama koje svojom građom jako podsjećaju na davno izumrle organizme koje prepoznajemo iz fosilnih ostataka. Uvriježen naziv za ove organizme je „živi fosili“ jer su kroz evoluciju prolazili s relativno malo promjena.
Male promjene kod nekih organizama tijekom evolucije
Danas poznajemo živuće skupine organizama koje svojom građom jako podsjećaju na davno izumrle organizme koje prepoznajemo iz fosilnih ostataka.
Uvriježen naziv za ove organizme je „živi fosili“ jer su kroz evoluciju prolazili s relativno malo promjena.
Živi fosili
Ginko je biljka koja ima jako mnogo sličnih obilježja pronađenim fosilima starim više od 250 milijuna godina.
Kljunati ježak spada u skupinu sisavaca koji liježu jaja kao i pretci svih današnjih živorodnih sisavaca.
Indijska lađica bliski je srodnik izumrlih amonita.
Morski psi dijele mnoga obilježja s ribama hrskavičnjačama iz paleozoika.
×
Ginko je biljka koja ima jako mnogo sličnih obilježja pronađenim fosilima starim više od 250 milijuna godina.
Kljunati ježak spada u skupinu sisavaca koji liježu jaja kao i pretci svih današnjih živorodnih sisavaca.
Indijska lađica bliski je srodnik izumrlih amonita.
Morski psi dijele mnoga obilježja s ribama hrskavičnjačama iz paleozoika.
Usporedba građe organizama
Mnoge srodstvene odnose između živih bića moguće je otkriti proučavanjem njihovih zajedničkih obilježja u građi tijela.
Homologni i analogni organi
Skupine organizama koje dijele istog zajedničkog pretka, imat će mnoga zajednička obilježja međusobno i sa zajedničkim pretkom. Tijekom evolucije, obilježja prisutna u nekom pretku mogu se mijenjati, nadograđivati ili reducirati u njegovim potomcima te tada mogu dobiti i neke nove uloge. Takvi organi, koji su prisutni u srodnim organizmima, samo s određenim promjenama, zovu se homologni organi.
Istražite homologne organe na primjeru udova kopnenih kralježnjaka.
Mnoge srodstvene odnose između živih bića moguće je otkriti proučavanjem njihovih zajedničkih obilježja u građi tijela.
Homologni i analogni organi
Skupine organizama koje dijele istog zajedničkog pretka imat će mnoga zajednička obilježja
međusobno i
sa zajedničkim pretkom.
Tijekom evolucije, obilježja prisutna u nekom pretku mogu se kod potomaka
mijenjati, nadograđivati ili reducirati te
mogu dobiti i neke nove uloge.
Takvi organi, koji su prisutni u srodnim organizmima, samo s određenim promjenama, zovu se homologni organi.
Organi dvaju organizma koji imaju sličnu ulogu, ali ih ne nalazimo u njihovu zajedničku pretku, zovu se analogni organi. Analogni organi su se u tim organizmima razvijali neovisno jedan o drugome, odnosno imaju različit postanak i primjeri su konvergentne evolucije.
Organi dvaju organizma koji imaju sličnu ulogu, ali ih ne nalazimo u njihovu zajedničku pretku, zovu se analogni organi.
Analogni organi su se u tim organizmima razvijali neovisno jedan o drugome.
Ovakvi organi imaju različit postanak i primjeri su konvergentne evolucije.
Proučite sljedeći prikaz primjera homolognog organa kopnenih kralježnjaka. Prednji udovi svih kopnenih kralježnjaka imaju isti osnovni plan građe koji se sastoji od kostiju prikazanih s lijeve strane. Klikom na sliku pojedinog sisavca ili ptice usporedite anatomiju njihovih prednjih udova. Iako je uloga tih udova različita, njihovo podrijetlo je zajedničko.
NadlakticaPodlakticaKosti šake
Odaberite sliku
Udovi svih kopnenih kralježnjaka dijele isti plan građe prikazan lijevo, što ukazuje na njihovo zajedničko podrijetlo. Udovi pojedinih vrsta sadrže promjene u tome ishodišnom planu, a rezultat su prilagodbi na život u njihovu okolišu.
Proučite sljedeće primjere homolognih i analognih organa.
Krila božje ovčice i vretenca su homologni organi.
Iako su drugačije građe, proizašla su od dva para krila njihova zajedničkog pretka.
Krila svih kukaca i krila ptica analogni su organi iako funkcioniraju na sličan način.
Prednji udovi šišmiša i ptica homologni su, razvili su se od uda za hodanje zajedničkog pretka.
Međutim, krilo šišmiša i krilo ptice su analogni organi jer su se zasebno prilagodili za let u odnosu na ishodišni ud pretka koji nije bio prilagođen za let.
×
Krila božje ovčice i vretenca su homologni organi.
Iako su drugačije građe, proizašla su od dva para krila njihova zajedničkog pretka.
Krila svih kukaca i krila ptica analogni su organi iako funkcioniraju na sličan način.
Prednji udovi šišmiša i ptica homologni su, razvili su se od uda za hodanje zajedničkog pretka.
Međutim, krilo šišmiša i krilo ptice su analogni organi jer su se zasebno prilagodili za let u odnosu na ishodišni ud pretka koji nije bio prilagođen za let.
Rudimentarni organi
Obilježja koja su u organizmu pretka bila funkcionalna, mogu tijekom evolucije zakržljati ukoliko nisu potrebna. Ostatci takvih nekoć razvijenih organa prisutni u današnjim organizmima zovu se rudimentarni organi.
Slika 5.2.4.:Dizanje dlake je rudimentarno obilježje u ljudi s obzirom da smo izgubili većinu krzna naših predaka.
Usporedba građe embrija
Srodni organizmi zbog sličnosti u genomu započinju rani razvoj na sličan način. S vremenom se dijelovi embrija počinju razvijati na različite načine te takvi organizmi kroz život postupno poprimaju individualna obilježja.
Usporedba građe laringealnog živca u kopnenih kralježnjaka Pogledajte video u kojem je prikazana građa laringealnog živca nekih kopnenih kralježnjaka. Duljina živca u svim je prikazanim životinjama uvjetovana njihovom evolucijom i adaptacijom.
Rudimentarni organi
Obilježja koja su u organizmu pretka bila funkcionalna, mogu tijekom evolucije zakržljati ukoliko nisu potrebna. Ostatci nekoć razvijenih organa prisutni u današnjim organizmima zovu se rudimentarni organi.
Slika 5.2.4.: Dizanje dlake je rudimentarno obilježje u ljudi s obzirom da smo izgubili većinu krzna naših predaka.
Usporedba građe embrija
Srodni organizmi zbog sličnosti u genomu započinju rani razvoj na sličan način. S vremenom se dijelovi embrija počinju razvijati na različite načine.
Takvi organizmi kroz život postupno poprimaju individualna obilježja.
Usporedba građe laringealnog živca u kopnenih kralježnjaka
Pogledajte video u kojem je prikazana građa laringealnog živca nekih kopnenih kralježnjaka. Duljina živca u svim je prikazanim životinjama uvjetovana njihovom evolucijom i adaptacijom.
Prikazana je žirafa u savani kako hoda.
Skica žirafe crne boje u kojoj su prikazani mozak i srce. Jedan živac tako polazi od mozga, silazi niz vrat i zakreće oko aorte te se vraća nazad kroz vrat u glasnice. Kad bi se srce i aorta povukli prema dolje, "povukli bi i mozak i glasnice" jer je živac opetljan oko aorte.
Isti raspored tog živca, mozga i srca vidljiv je u skicama divlje mačke, jelena, vrane i tuljana.
Zatim je prikazana skica ribe (okrenuta lijevo) u kojoj živac iz mozga u glavi ide direktno prema dolje, ispred srca te prema naprijed - do škrga. Skica ribe naglo postaje skica žabe, a srce se pomiče prema trupu, povlačeći aortom živac prema dolje.
Usporedba nasljedne upute
Donedavno su najsnažnija otkrića koja ukazuju na evoluciju i zajedničko podrijetlo mnogih organizama bili fosili. Mogućnost sekvenciranja genoma različitih vrsta i njihova međusobna usporedba znatno je proširila naše shvaćanje tijeka evolucije.
Slika 5.2.5.:Genom ljudi razlikuje se od genoma ostalih čovjekolikih majmuna i po tome što je zapisan u 46 kromosoma - sadrži jedan par kromosoma manje. Sekvenciranjem genoma ljudi i čimpanzi otkriveno je da se drugi kromosom čovjeka gotovo u potpunosti preklapa s čak dva kromosoma čimpanze, koje zovemo kromosomi 2a i 2b. U ljudskom kromosomu čak su pronađene i neaktivne regije koje odgovaraju ostatcima telomera i centromera kromosoma 2a i 2b čimpanzi.
Slika 5.2.6.: Mitohondrijska DNA može se koristiti za određivanje evolucijskog podrijetla ljudi. Ona se u pravilu nasljeđuje samo preko majke te zbog manjka rekombinacije ostaje relativno nepromijenjena kroz brojne generacije i time se lakše uočavaju pojedine točkaste mutacije tijekom sekvenciranja. Razmislite postoji li molekula DNA kojom bi se mogla proučavati i očinska linija nasljeđivanja?
Slika 5.2.7.: Otkrića molekularne biologije mogu i potpuno zamijeniti neke stare pretpostavke. Sekvenciranjem genoma kitova i dupina otkriveno je da su se razvili iz reda parnoprstaša i da su im najbliži živući srodnici vodenkonji. Uslijed ovih otkrića sistematika kitova, dupina i parnoprstaša je izmijenjena.
Fosili su donedavno predstavljali najsnažnija otkrića koja su ukazivala
na evoluciju i
zajedničko podrijetlo mnogih organizama
Naše shvaćanje tijeka evolucije znatno je proširila mogućnost
Slika 5.2.5.: Genom ljudi razlikuje se od genoma ostalih čovjekolikih majmuna i po tome što je zapisan u 46 kromosoma - sadrži jedan par kromosoma manje. Sekvenciranjem genoma ljudi i čimpanzi otkriveno je da se drugi kromosom čovjeka gotovo u potpunosti preklapa s čak dva kromosoma čimpanze, koje zovemo kromosomi 2a i 2b. U ljudskom kromosomu čak su pronađene i neaktivne regije koje odgovaraju ostatcima telomera i centromera kromosoma 2a i 2b čimpanzi.
Slika 5.2.6.: Mitohondrijska DNA može se koristiti za određivanje evolucijskog podrijetla ljudi. Ona se u pravilu nasljeđuje samo preko majke te zbog manjka rekombinacije ostaje relativno nepromijenjena kroz brojne generacije i time se lakše uočavaju pojedine točkaste mutacije tijekom sekvenciranja. Razmislite postoji li molekula DNA kojom bi se mogla proučavati i očinska linija nasljeđivanja?
Slika 5.2.7.: Otkrića molekularne biologije mogu i potpuno zamijeniti neke stare pretpostavke. Sekvenciranjem genoma kitova i dupina otkriveno je da su se razvili iz reda parnoprstaša i da su im najbliži živući srodnici vodenkonji. Uslijed ovih otkrića sistematika kitova, dupina i parnoprstaša je izmijenjena.
Geografska rasprostranjenost
Geografska rasprostranjenost nekih sličnih skupina organizama može ukazati na njihovu srodnost. Primjerice Jaguari (Panthera onca) i snježni leopardi (Panthera uncia) srodne su vrste, no jaguare nalazimo samo u prašumama Južne Amerike, dok snježne leoparde u planinama središnje Azije. Fosilni ostatci predaka jaguara nađeni su diljem Sjeverne Amerike i Azije. Najmlađi fosili nađeni su u Srednjoj i Južnoj Americi, a ostali fosili su stariji kako se primičemo Beringovu prolazu i lokalitetima u Aziji. Jaguari i snježni leopardi razdvojili su se procesom specijacije zbog geografske izolacije.
Slika 5.2.8.:Fosilni ostatci ukazuju na to da su pretci jaguara migrirali preko Beringova prolaza u Američki kontinent prije oko 2 milijuna godina gdje su se razvijali odvojeno od ostalih velikih mačaka (rod Panthera) i postali zasebna vrsta.
Geografska rasprostranjenost nekih sličnih skupina organizama može ukazati na njihovu srodnost.
Primjerice: Jaguari (Panthera onca) i snježni leopardi (Panthera uncia) srodne su vrste.
Jaguare nalazimo samo u prašumama Južne Amerike
Snježne leoparde nalazimo u planinama središnje Azije.
Fosilni ostatci predaka jaguara nađeni su diljem Sjeverne Amerike i Azije.
Najmlađi fosili nađeni su u Srednjoj i Južnoj Americi.
Ostali fosili su stariji kako se primičemo Beringovu prolazu i lokalitetima u Aziji. Jaguari i snježni leopardi razdvojili su se procesom specijacije zbog geografske izolacije.
Slika 5.2.8.: Fosilni ostatci ukazuju na to da su pretci jaguara migrirali preko Beringova prolaza u Američki kontinent prije oko 2 milijuna godina gdje su se razvijali odvojeno od ostalih velikih mačaka (rod Panthera) i postali zasebna vrsta.
Proučite kako su migracije pojedinih skupina životinja utjecale na njihovu geografsku rasprostanjenost i evoluciju. Klikom na pojedinu skupinu te na tipku Početak istražite kako su migracije i kontinentalni drift utjecali na tijek njihove evolucije.
Za kraj...
srodstvene odnose pojedinih skupina organizama prikazujemo kladogramima
dokaze evolucije možemo podijeliti u četiri skupine: 1. fosilni ostatci, 2. usporedba građe organizama, 3. usporedba nasljedne upute i 4. geografska rasptrostranjenost
fosilni ostatci nastaju u vrlo rijetkim i specifičnim okolnostima - nastaju najčešće od ostataka ljuštura ili kostiju mrtvih organiama
Homologni organi su organi organizama zajedničkog podrijetla, ali najčešće izmijenjenih uloga
Analogni organi su organi različitih organizama sa sličnom ulogom, ali različitog podrijetla
usporedbom sekvenciranog genoma različitih vrsta možemo odrediti njihovu srodnost
geografska rasprostranjenost pojedinih skupina organizama može uzrokovati specijaciju
1/5
Za sljedeće parove organa odredite jesu li homologni ili analogni. Upišite slovo a za analogni par ili slovo h za homologni par.
Korijen mrkve i gomolj krumpira ✓×
srce gmaza i srce sisavca ✓×
zakržljali kukovi kitova i zmija ✓×
organ za lizanje pčele i organ za grizenje mrava ✓×
Ispravan odgovor:
Za sljedeće parove organa odredite jesu li homologni ili analogni. Upišite slovo a za analogni par ili slovo h za homologni par.
Korijen mrkve i gomolj krumpira
srce gmaza i srce sisavca
zakržljali kukovi kitova i zmija
organ za lizanje pčele i organ za grizenje mrava
2/5
Koji je od navedenih živi fosil? (jedan točan odgovor)
3/5
Što je od sljedećeg rudimentarni organ kod ljudi? (dva su točna odgovora)
4/5
Preko kojeg je kontinenta većina današnjih autohtonih sisavaca dospijelo u Australiju? ✓×
Ispravan odgovor:
Preko kojeg je kontinenta većina današnjih autohtonih sisavaca dospijelo u Australiju?
5/5
Za sljedeće je tri vrste neparnopostaša prikazan izdvojen dio genske informacije. Usporedbom slijeda nukleotida u genomu ove tri vrste popunite sljedeći kladogram.
Tapir A G G C A G T A A T T T C
Zebra A C C C A T T G A A T T G
Nosorog A G C C A G T A A T T T C
vrsta a ✓×
vrsta b ✓×
Ispravan odgovor:
Za sljedeće je tri vrste neparnopostaša prikazan izdvojen dio genske informacije. Usporedbom slijeda nukleotida u genomu ove tri vrste popunite sljedeći kladogram.
Tapir A G G C A G T A A T T T C
Zebra A C C C A T T G A A T T G
Nosorog A G C C A G T A A T T T C
.png)
.png)
.png)
.png)
.jpg)
