Poznato je da je Dragutin Gornjanović-Kramberger 1899. godine na Hušnjakovu brdu otkrio jedno od najbogatijih nalazišta ostataka neandertalaca ili poznatije krapinskog pračovjeka. Na tom mjestu nalazi se i edukativni centar Muzej krapinskih neandertalaca. Možda je manje poznato da je Kramberger bio cijenjeni prirodoslovac koji je u znanosti prvi uveo i brojne inovacije poput snimanja kostiju X-zrakama.
Slika 5.4.1.:Muzej krapinskih neandertalaca prvi put je otvoren 1971., a znatno je obnovljen 2010. godine.
Poznato je da je Dragutin Gornjanović-Kramberger 1899. godine na Hušnjakovu brdu otkrio jedno od najbogatijih nalazišta ostataka neandertalaca. Otkrio je poznato nalazište krapinskog pračovjeka.
Možda je manje poznato da je Kramberger bio cijenjeni prirodoslovac koji je u znanosti prvi uveo i brojne inovacije poput snimanja kostiju X-zrakama.
Slika 5.4.1.: Muzej krapinskih neandertalaca prvi put je otvoren 1971., a znatno je obnovljen 2010. godine.
Evolucija primata
Primati su se od ostalih sisavaca odvojili prije više od 50 milijuna godina i većinom su vezani za tropske ekosustave. Većinom su razvili prilagodbe za život u krošnjama. Imaju dobar vid i lako se prihvaćaju za grane. Primate možemo podijeliti u nekoliko srodnih skupina prikazanih na kladogramu.
Kladogram koji prikazuje srodstvene odnose različitih skupina primata. Koji su primati čovjekovi najbliži srodnici?
Primati su se od ostalih sisavaca odvojili prije više od 50 milijuna godina
Primate možemo podijeliti u nekoliko srodnih skupina prikazanih na kladogramu.
Kladogram koji prikazuje srodstvene odnose različitih skupina primata.
Koji su primati čovjekovi najbliži srodnici?
Polumajmuni su primati koji obitavaju u krošnjama tropskih šuma. Većinom su aktivni noću i hrane se kukcima, plodovima i lišćem.
Lorisi iz jugoistočne Azije
Lemuri s Madagaskara
Avetnjaci iz jugoistočne Azije
×
Lorisi iz jugoistočne Azije
Lemuri s Madagaskara
Avetnjaci iz jugoistočne Azije
Majmuni Novog svijeta žive u tropskim regijama Srednje i Južne Amerike. Mnoge vrste imaju vrlo spretan i snažan rep kojim mogu lako održavati ravnotežu ili visjeti s grana.
Vunasti majmuni
Tamarini
Kapucini
×
Vunasti majmuni
Tamarini
Kapucini
Majmuni Starog svijeta žive u šumama i travnjacima Afrike i Azije. Većina ih ima razvijen rep, no njime ne mogu hvatati poput majmuna Novog svijeta
Makaki
Gvereze
Pavijan
×
Makaki
Gvereze
Pavijan
Čovjekoliki majmuni su većinom ugrožene skupine životinja, uglavnom zbog izlovljavanja i gubitka staništa. Gorile i čimpanze podložne su i epidemijama ebole koja je odgovorna za trećinu smrti u zadnjih trideset godina.
Gorila
Čimpanza
×
Gorila
Čimpanza
Evolucija čovjeka
Evolucija čovjeka je nastavak evolucije primata. Prema trenutnim znanstvenim spoznajama ljudi su se odijelili od ostalih čovjekolikih majmuna prije oko 5 - 6 milijuna godina unutar kojih su razvili nekoliko karakterističnih osobina.
Evolucija čovjeka je nastavak evolucije primata.
Prema trenutnim znanstvenim spoznajama ljudi su se odijelili od ostalih čovjekolikih majmuna prije oko 5 - 6 milijuna godina. Ljudi su razvili nekoliko karakterističnih osobina.
Osobine ljudi
Proučite koje osobine odjeljuju ljude od ostalih primata. Klikom na pojedinu osobinu saznajte zašto su bile ključne za razvoj čovjeka.
Dvonožni hod
Povećan volumen mozga
Raniji porod
Razvoj šake
Dosad je pronađeno mnogo fosila mnogih vrsta ljudi. Jedno od najbitnijih osobina pri razvoju čovjeka je dvonožni hod koji se prvi put javio kod roda Australopithecus i za kojeg se smatra da je direktni predak nama najsrodnijem rodu Homo. Od brojnih vrsta koje su nam danas poznate, ipak često izdvajamo neke predstavnike čiji je utisak na razvoj modernih ljudi (Homo sapiens) najznačajniji.
Pet najznačajnijih predstavnika tijekom evolucije čovjeka su:
rod Australopithecus
Homo habilis
Homo erectus
Homo neanderthalensis i
Homo sapiens
Slika 5.4.2.: Prikazan je pretpostavljen životni raspon najznačajnijih predstavnika evolucije čovjeka temeljen na starosti pronađenih fosila.
Pogledajte videozapis o tijeku evolucije čovjeka.
Dosad je pronađeno mnogo fosila mnogih vrsta ljudi. Jedno od najbitnijih osobina pri razvoju čovjeka je dvonožni hod.
Dvonožni hod se prvi put javio kod roda Australopithecus i za kojeg se smatra da je direktni predak nama najsrodnijem rodu Homo.
Od brojnih vrsta koje su nam danas poznate, često izdvajamo neke predstavnike čiji je utisak na razvoj modernih ljudi (Homo sapiens) najznačajniji. Pet najznačajnijih predstavnika tijekom evolucije čovjeka su:
rod Australopithecus
Homo habilis
Homo erectus
Homo neanderthalensis i
Homo sapiens
Slika 5.4.2.: Prikazan je pretpostavljen životni raspon najznačajnijih predstavnika evolucije čovjeka temeljen na starosti pronađenih fosila.
Pogledajte videozapis o evoluciji čovjeka.
Australopitek je prikazan kao čovjek nalik na čimpanzu, u pozadini je prikazana mapa Afrike.
Kostur Lucy prikazan je na bijeloj podlozi, kostur nije cjelovit, ali sadrži mnoge kosti.
Homo habilis je prikazan kao čovjek nalik na čimpanzu s manje krzna od australopiteka, a u rukama drži dva kamena s kojima čini oruđe. Kameno oruđe izleda kao kamen s malo zašiljenim rubom.
Prikazano je kameno oruđe erektusa, mnogo je oštrije i izgleda kvalitetnije od prethodnog. Erektus je prikazan i kako priprema logorsku vatru.
Neandertalac je prikazan kao pećinski čovjek koji nosi krznenu odjeću i živi u spilji. Oruđe neandertalca je oštrije, tanje i puno glatkije od onog koje je imao erektus. Neandertalac je prikazan kako lovi divljač s kopljem u ruci, nosi odjeću od krzna životinja.
Prvi moderni ljudi (Homo sapiens - lat. razuman čovjek) pojavili su se u središnjoj Africi prije najmanje 250 000 godina. Potomci su afričkog Homo erectusa i poput svog pretka migrirali su izvan Afrike i naselili sve kontinente osim Antarktike.
Prvi moderni ljudi (Homo sapiens - lat. razuman čovjek) pojavili su se u središnjoj Africi prije najmanje 250 000 godina.
Potomci su afričkog Homo erectusa.
Migrirali su izvan Afrike i naselili sve kontinente osim Antarktike.
Migracije modernog čovjeka
Proučite pravce migracije Homo sapiensa. Klikom na pojedine točke njihovih migracija saznajte više o povijesti razvoja ranih kultura pračovjeka vrste Homo sapiens. Uz svaku je točku migracije prikazano prije približno koliko godina je pojedina migracija započela.
Razvoj ljudske civilizacije
Razvoj ljudske civilizacije započeo je nakon završetka zadnjeg ledenog doba prije otprilike 10 000 godina. Promjena klime omogućila je razvoj poljoprivrede kojom su ljudi počeli uzgajati dovoljno hrane da napuste nomadski način života i osnuju prva naselja.
Razvoj ljudske civilizacije započeo je nakon završetka zadnjeg ledenog doba prije otprilike 10 000 godina. Promjena klime omogućila je razvoj poljoprivrede.
Poljoprivredom su ljudi počeli uzgajati dovoljno hrane da
napuste nomadski način života i
osnuju prva naselja.
Razvoj poljoprivrede
Poljopivreda je uglavnom razvijena na travnjacima, a uzgojene biljke su većinom žitarice iz porodica trava. U drevnoj Mezopotamiji uzgoj ječma, leće i pšenice.
U Novom svijetu od žitarica je bio uzgajan kukuruz, a od ostalog bilja i krumpir, buča i grah.
Na Dalekom istoku klimatski uvjeti omogućili su uzgoj riže koja je osnovna namirnica mnogih tamošnjih naroda.
×
Poljopivreda je uglavnom razvijena na travnjacima, a uzgojene biljke su većinom žitarice iz porodica trava. U drevnoj Mezopotamiji uzgoj ječma, leće i pšenice.
U Novom svijetu od žitarica je bio uzgajan kukuruz, a od ostalog bilja i krumpir, buča i grah.
Na Dalekom istoku klimatski uvjeti omogućili su uzgoj riže koja je osnovna namirnica mnogih tamošnjih naroda.
Razvoj poljoprivrede omogućio je dovoljno hrane za veliki rast ljudske populacije i za uzgoj životinja. Kvaliteta života naglo je porasla i izradom glinenog posuđa, tkanine, prvih pisama i razvojem većih naselja - gradova. Hrana se mogla pohranjivati na dulje vrijeme, životni vijek ljudi se produljio i postupno se povećavala briga za bolesne i starije. Gusto naseljena područja olakšala su širenje pojedinih bolesti, posebice u dijelovima s lošijim higijenskim uvjetima - najčešće kuge i boginja.
Slika 5.4.3.:Širenje infektivnih bolesti olakšano je u gušće naseljenim područjima, kako u prošlosti, tako i danas.
U zadnjih stotinu godina, mnoge bolesti koje su znatno utjecale na čovječanstvo, nestale su razvojem boljih higijenskih i antiseptičkih metoda, otkrićem antibiotika i proizvodnjom cjepiva. Ipak, promjene životnog stila pri kojem većinu ljudi ne brine glad i gdje se životni vijek gotovo utrostručio, donijele su neke nove zdravstvene probleme. U razvijenim zemljama vrlo su česte bolesti krvožilnog sustava, pretilost i dijabetes kao posljedice nezdrave prehrane i manjka tjelesne aktivnosti. Duljina života je uvelike povećala i pojavnost bolesti poput različitih karcinoma, autoimunih bolesti i demencije.
Slika 5.4.4.:Životni stil modernog čovjeka uvelike utječe na njegovo zdravlje
Nakon migracija modernog čovjeka koje su počele prije oko 70 000 godina, mnoge su populacije ostale razdvojene na geografski veoma udaljenim područjima. Populacije, a naposlijetku civilizacije su se razvijale zasebno i vrsta H. sapiens s vremenom je povećavala gensku raznolikost. Možemo reći da je takva geografska izolacija započela svojevrsnu specijaciju pojedinih populacija koja je ipak prekinuta u zadnjih nekoliko stotina godina.
Selekcijski pritisak više nije prisutan u obliku kakav je bio prije razvoja civilizacije. Ipak, to ne znači da je evolucija čovjeka zaustavljena. Samo su selekcijski pritisci izmijenjeni i usmjerena je više na društvenu strukturu modernog čovjeka.
Razvojem poljoprivrede bilo je dovoljno hrane za
veliki rast populacije i
za uzgoj životinja.
Kvaliteta života naglo je porasla i izradom
glinenog posuđa,
tkanine,
prvih pisama i
razvojem većih naselja - gradova.
Hrana se mogla pohranjivati na dulje vrijeme, životni vijek ljudi se produljio i postupno se povećavala briga za bolesne i starije.
Gusto naseljena područja olakšala su širenje pojedinih bolesti, posebice u dijelovima s lošijim higijenskim uvjetima - najčešće kuge i boginja.
Slika 5.4.3.: Širenje infektivnih bolesti olakšano je u gušće naseljenim područjima, kako u prošlosti, tako i danas.
U zadnjih stotinu godina, mnoge bolesti koje su znatno utjecale na čovječanstvo.
nestale su
razvojem boljih higijenskih i antiseptičkih metoda,
otkrićem antibiotika i proizvodnjom cjepiva.
Promjene životnog stila pri kojem većinu ljudi ne brine glad i gdje se životni vijek gotovo utrostručio, donijele su neke nove zdravstvene probleme.
U razvijenim zemljama vrlo su česte
bolesti krvožilnog sustava,
pretilost i dijabetes kao posljedice nezdrave prehrane i manjka tjelesne aktivnosti.
Duljina života je uvelike povećala i pojavnost bolesti poput
različitih karcinoma,
autoimunih bolesti i
demencije.
Slika 5.4.4.: Životni stil modernog čovjeka uvelike utječe na njegovo zdravlje
Nakon migracija modernog čovjeka (koje su počele prije oko 70 000 godina), mnoge su populacije ostale razdvojene na geografski veoma udaljenim područjima.
Populacije, a naposlijetku civilizacije su se razvijale zasebno i vrsta H. sapiens vremenom je povećavala gensku raznolikost. Geografska izolacija započela je svojevrsnu specijaciju pojedinih populacija koja je ipak prekinuta u zadnjih nekoliko stotina godina.
Selekcijski pritisak više nije prisutan u obliku kakav je bio prije razvoja civilizacije.
Time evolucija čovjeka nije zaustavljena:
izmijenjeni su selekcijski pritisci
evolucija je više usmjerena na društvenu strukturu modernog čovjeka.
Za kraj…
Jedna od promjena u sastavu alela pojedinih populacija danas, je i zadržavanje enzima laktaze nakon ranog djetinjstva. Svi sisavci na početku života hrane se majčinim mlijekom te luče i enzim za njegovu razgradnju. Međutim, s vremenom lučenje tog enzima prestaje kako se odrasla jedinka počinje hraniti sama.
U nekim dijelovima svijeta, lučenje tog enzima se zadržalo u nekih ljudi uslijed mutacije pa su osobe s tom mutacijom u stanju probavljati mlijeko tijekom cijelog života. Osobe koje ne mogu probaviti mlijeko su intolerantne na laktozu. U probavi laktoze ljudima pomažu i neke crijevne bakterije. Novija istraživanja ukazuju na velike razlike u sastavu mikrobioma različitih rasa i naroda te da su različite prehrambene navike u svijetu utjecale na zastupljenost vrsta bakterija svakog pojedinca.
Proučite geografsku raspoređenost udjela ljudi koji su tolerantni i intolerantni na laktozu. Koji su mogući razlozi zašto su upravo u tim područjima veći udjeli takvih jedinki?
Danas je jedna od promjena u sastavu alela pojedinih populacija i zadržavanje enzima laktaze nakon ranog djetinjstva.
Svi sisavci na početku života hrane se majčinim mlijekom te luče i enzim za njegovu razgradnju.
S vremenom lučenje tog enzima prestaje kako se odrasla jedinka počinje hraniti sama.
Kod ljudi je u nekim dijelovima svijeta uslijed mutacije zaostalo lučenje tog enzima te su u stanju probavljati mlijeko tijekom cijelog života. Osobe koje ne mogu probaviti mlijeko su intolerantne na laktozu.
U probavi laktoze ljudima pomažu i neke crijevne bakterije.
Novija istraživanja ukazuju
na velike razlike u sastavu mikrobioma različitih rasa i naroda te
da su različite prehrambene navike u svijetu utjecale na zastupljenost vrsta bakterija svakog pojedinca.
Proučite geografsku raspoređenost udjela ljudi koje su intolerantne na laktozu i koje nisu.
Koji su mogući razlozi zašto su upravo u tim područjima veći udjeli takvih jedinki?
.jpg)
