Sigurno se sjećate da ste odmalena silno željeli “biti veliki”. Sada kada rastete u svakom pogledu, potreba za neovisnošću postaje sve naglašenija. Obitelj pada u drugi plan, a prijatelji i ljubav sve više zaokupljaju vaš život i sve se češće pitate “Tko sam ja?”.
Prema poznatom psihologu i psihoanalitičaru Eriku Eriksonu psihosocijalni razvoj čovjeka odvija se tijekom cijelog života i to kroz osam faza. Posebnu je pažnju Erikson posvetio adolescenciji tijekom koje nastupa faza oblikovanja identiteta. Više o tome pogledajte u videozapisu. Kako biste videozapis odgledali do kraja, morate točno odgovoriti na četiri pitanja koja se u njemu pojavljuju.
Video zapis zaustavite prije nego pokrenete idući.
Osobna i društvena odgovornost
Smatrate li se odgovornom osobom? Dolazite li uvijek na vrijeme? Pišete li redovito domaće zadaće? Plaćate li kartu u javnom prijevozu? Čujete li možda češće u posljednje vrijeme: “Kako možeš biti tako neodgovoran/neodgovorna?” Pogledajte videozapis i saznajte koje sve odgovornosti sa sobom nosi proces odrastanja u neovisnu osobu i kako im doskočiti.
Osobna i društvena odgovornost Sazrijevanje u neovisnu osobu podrazumijeva preuzimanje odgovornosti. Kada kažemo odgovorna osoba, najčešće mislimo na nekog tko je savjestan spram svojih radnih zadataka, kako u školi, prema prijateljima i nastavnicima, tako i kod kuće. Najčešće povezujemo odgovornost s uspjehom, jer su uspješni pojedinci obično uporni, svjesno ulažu napor i dovršavaju započete zadatke, ne boje se preuzeti posao ili riskirati, te kada i ne uspiju, ne okrivljavaju druge za svoje pogreške. No, odgovorni smo i prema samima sebi i vlastitom životu - da živimo zdravo, tjelesno, psihički, duhovno. To nazivamo osobnom odgovornošću. Osobno smo odgovorni onda kada smo samosvjesni, odnosno znamo prepoznati ono što trebamo i ne trebamo, želimo i ne želimo, hoćemo i nećemo, što mislimo i osjećamo. Naša odgovornost prema sebi podrazumijeva naš odnos prema svom tijelu i intelektu, no također podrazumijeva i da smo u stanju sve to komunicirati i zastupati prema van, riječima i ponašanjem, u odnosima s onima koje volimo, o kojima ovisimo i za koje želimo da vole nas ili da nas cijene i poštuju. No što se događa kada su svi osobno odgovorni? Kada svi vode računa o svojim potrebama i pravima? Nužno dolazi do sukoba, jer ne možemo u isto vrijeme svi jednako osjećati, misliti, trebati, željeti, niti to sve zadovoljiti na jednak način. Što se tada događa s našim odnosima? Tu dolazimo do društvene odgovornosti. To je odgovornost jednih prema drugima - u obitelji, ljubavnom odnosu, zajednici, društvu i svijetu. Svi mi imamo potrebu biti povezani s drugim ljudima kojima smo privrženi, kojima želimo biti važni i vrijedni, s kojima želimo surađivati. Umijeće održavanja dobrih odnosa leži u tome da uspijevamo efikasno surađivati s drugima, bez narušavanja vlastitog integriteta. No ukoliko surađujemo u prevelikoj mjeri, to nas dovodi do unutarnjeg sukoba, a katkada i do otvorenog sukoba s drugima. Stoga nužno moramo biti svjesni sebe i drugih kako bismo adekvatno birali kada i u kojoj mjeri surađujemo s drugima, a kada čuvamo svoj integritet odnosno svoje granice prema drugima. Taj svjesni odabir čini osobnu odgovornost. Ljudi se razlikuju po tome kako čine taj odabir i kako preuzimaju odgovornost za posljedice tih odabira.. Transkript: .
Riječ odgovornost u sebi nosi i ODGOVOR. Odgovorno je onda kada smo sposobni (od)govoriti, reagirati, pokrenuti se u skladu sa sobom, svojim potrebama i interesima, ali i svojom okolinom, odnosno onima koji nas okružuju i mogućnostima okoline u kojoj se nalazimo.
Mladenačke veze
Osobna i društvena odgovornost jako su naglašene u bliskim odnosima, osobito kada je posrijedi zaljubljenost koja jako lako začini naš život, ali i unosi zbrku. Kada dvije mlade osobe započinju romantičnu vezu, njihovi interesi i zamisli kako bi ta veza trebala izgledati često se razlikuju i dolazi do sukoba. Ponekad ti sukobi, nažalost, prerastaju u različite oblike nasilja. Pogledajte videozapis koji će vam pomoći prepoznati rane znakove takve veze i uputiti vas na razvoj sigurnosnog plana i traženje pomoći.
NASILJE U MLADENAČKIM VEZAMA Ah ta ljubav… Predivan osjećaj zaljubljenosti i zanosa, kao da lebdiš iznad tla, a sve oko tebe se čini ljepši jer živiš s neprestanom mišlju o voljenoj osobi. Zaista, uzbuđenje zaljubljenosti malo koje iskustvo u životu može nadmašiti, osobito kada je ljubav i uzvraćena, a veza se ostvari na način da se oba partnera međusobno poštuju i vode brigu o tuđim potrebama i pravima. No, to koliko god zvuči jednostavno nije lako i samo bivanje u ljubavnoj vezi ne treba biti samo sebi svrhom, jer su možda svi drugi oko tebe u vezama. Katkada dvoje tek nakon određenog vremena spoznaju svoje razlike i međusobna neslaganja, a katkada se iz toga izrode ponašanja koja nisu njegujuća, već naprotiv prerastaju u nasilje. Zato je važno na vrijeme prepoznati znakove nasilja koje osim fizičkog i seksualnog, može biti i verbalno i emocionalno. Nasilje u vezi uvijek ima isti krug: 1. rast napetosti (zbog potrebe jednog partnera da kontrolira drugog), 2. eskalacija nasilja kojom se uspostavlja kontrola, 3. faza "medenog mjeseca" u kojoj se osoba koja je bila nasilna kaje, iskupljuje i obećaje da se isto neće ponoviti; dok postepeno ne dođe do ponavljanja kruga. Istraživanja nepobitno pokazuju da ako jednom dođe do nasilja, osim ukoliko se svjesno ne prekine krug, nasilje bez iznimke samo eskalira. Drugim riječima, jedan šamar rijetko biva “samo jedan šamar” već najčešće vodi u daljnje oblike nasilja. Važno je naglasiti kako se nasilje ne događa samo djevojkama, već i mladići mogu biti žrtve. Oba spola imaju jednaka prava na slobodno vrijeme izvan veze, izbor prijatelja i odluku o stupanju ili ne stupanju u spolne odnose. Snažan element u održavanju nasilja je izolacija od obitelji i prijatelja. Najčešće ide u kombinaciji s ljubomorom i posesivnom potrebom za provođenjem što veće količine vremena s partnerom te uspostave kontrole nad kontaktima s drugima, provjeravanjem poruka na mobitelu i društvenim mrežama. Izolacija se odvija suptilno i postepeno, kako bi nasilje prošlo "ispod radara" okoline te se žrtva udaljila od podrške koju bi mogla dobiti. To je jedna od psiholoških posljedica, uz razvoj depresije, gubitak identiteta i rizik počinjenja suicida, koje se javljaju bez obzira da li nasilje ostavlja tjelesne ožiljke. Stoga je jedna od glavnih zaštitnih strategija sačuvati kontakte i ne zanemariti prijatelje i obitelj kada uđemo u vezu. Mudro je i razviti sigurnosni plan s popisom mjesta na kojima možeš dobiti pomoć i osoba kojima vjeruješ te s njima dogovoriti sigurnosni tajni znak koji može biti riječ ili pokret koji će drugima dati do znanja da se nešto opasno događa i alarmirati ih na daljnje akcije. Jednako tako i ti možeš biti nečija važna osoba od povjerenja koja može pružiti podršku i zaštitu prijatelju koji se nađe u štetnoj vezi.. Transkript: .
Ljubavna veza škola je altruizma, nesebičnosti s glavnim poglavljima: povjerenje, podrška, prihvaćanje, zagrljaj... Bivanje u vezi trebalo bi oplemeniti život, a ne ga dodatno otežati. Katkada voljeti nekog upravo znači pustiti ga da ode, da bude slobodan. Znate li o čemu govori poznata pjesma čiji stihovi kažu: “Kako to opisati? Ne mogu od sreće disati”...?
