Učenje: dosada, frustracija ili zanesenost (flow)? Začudiš li se ponekad kako je brzo prošlo vrijeme dok si nešto koncentrirano radio ili učio? Osjetiš li opuštajuće zadovoljstvo nakon neke intenzivne i uspješno obavljene aktivnosti? Mihaly Csikszentmihalyi, mađarsko-američki psiholog, rođen 1934. u Rijeci, posebno se bavio proučavanjem sreće. U svojim radovima navodi da ga je posebno zaintrigirala snaga nekih ljudi nakon 2. svjetskog rata koji su, bez obzira na to što su ostali bez svega što su imali, bez ljudi koje su voljeli i dalje zadržali jedan pozitivan pogled na život. Otkrio je da su najsretniji ljudi oni koje obuzima flow, zanesenost nečim, koju definira ovako: Zanesenost je stanje u kojem smo u potpunosti obuzeti nekom radnjom. Oslobođeni smo vladavine ega, vrijeme leti, sve što činimo, svaki pokret i misao neizbježno proizlaze iz prethodnoga pokreta i misli. Čitavo naše biće je uključeno, a svoje vještine maksimalno koristimo. Ljudi imaju predodžbu da bi bili sretniji kada bi imali veću kuću……, da imaju noviji jači auto bili bi sretniji……, da imaju više novca bili bi sretniji. Sreća ne funkcionira tako jednostavno. Istraživanja pokazuju da nakon točke kada su sve naše osnovne potrebe zadovoljene tj. kad imamo dostatne resurse za normalan život, daljnje povećanje materijalnih sredstava ne utječe na naš osjećaj sreće. Točnije, siromaštvo i nedostatak osnovnih uvjeta za život utječe na nezadovoljstvo, ali dodatno povećanje materijalnih sredstava ne utječe na veći doživljaj zadovoljstva. Tada postaje važno tko smo zapravo mi, kako se osjećamo, što nas veseli i, možda najvažnije, kako provodimo naše vrijeme. Iskustvo zanesenosti je subjektivno i ovisi o pojedincu. Najčešće o tim iskustvima govore umjetnici, znanstvenici, sportaši. Međutim, neki ljudi doživljavaju zanesenost spontano, obavljajući svakodnevne aktivnosti: radeći svoj posao, peglajući, igrajući šah, penjući se na planinu, plešući, čitajući knjigu i sl. Svatko može postići doživljaj zanesenosti. Koji su preduvjeti za to? Zanesenost se javlja kada se osoba bavi aktivnošću u kojoj je jasno postavila cilj koji želi ostvariti (npr. „Želim napisati pjesmu!“, „Želim se popeti na tu planinu!“) te kada ima jasnu povratnu informaciju da to što radi – radi dobro (npr. Penjač svakim novim korakom dobiva informaciju ide li naprijed ili je stao na krivi kamen koji ga je vratio unazad.). Također, mora postojati određeni odnos između izazova koju aktivnost pruža i vještina koje imamo za izvođenje tih aktivnosti, tj. oni moraju biti blago iznadprosječni. Ukoliko su izazovi u odnosu na vještine premali javlja se dosada, a ukoliko su preveliki javlja se napetost i frustracija. Suprotno onome što se obično vjeruje, nismo najzadovoljniji onda kad ne radimo ništa i kad se opuštamo ili prepuštamo užicima, iako i to mogu biti izuzetni trenuci ako smo morali naporno raditi da ih osiguramo. No, izgleda da smo najzadovoljniji kad naše tijelo, odnosno um, napregnemo do velikih granica pokušavajući ostvariti nešto što nam je teško, važno i izazovno. Za dijete to može biti pokušaj da od lego kocaka sagradi toranj koji prije nikad nije uspjelo; za skakača uvis naporan trening i postavljanje osobnoga rekorda, a za pijanista svladavanje nekoga posebno teškog dijela glazbene kompozicije. Svatko od nas ima na tisuće mogućnosti i izazova da proširi svoje sposobnosti i doživi ovakva izrazito emocionalno zadovoljavajuća iskustva. Što karakterizira ovakva izuzetna iskustva? Slobodan izbor aktivnosti i odluka da se odvoji vrijeme i radi na postizanju cilja. Potpuna koncentracija na aktivnost koja zahtijeva upotrebu svih naših vještina. Toliko smo usmjereni na ono što radimo da uopće ne primjećujemo što se događa oko nas. Visok stupanj određenih vještina. Bez potrebe za vještinom aktivnost postaje besmislenom i dosadnom. Jasni ciljevi i povratne informacije. Ciljevi moraju biti jasni, dostižni i smisleni. Da bismo imali osjećaj iznimnog zadovoljstva također je potrebno da dobiti neposrednu povratnu informaciju o tome kako smo aktivnost obavili. Nedostatak brige zbog mogućnosti gubitka kontrole nad situacijom. Mnoge aktivnosti koje dovode do izrazita zadovoljstva mogu vrlo lako dovesti do neuspjeha. No ljudi koji se njima bave obično zbog toga ne brinu. Oni vjeruju kako su dovoljno vješti da uspješno ostvare to što žele. Naravno, za stanje zanesenosti nisu nužne sve ove karakteristike. Budu li ispunjene samo neke od njih, već se može u vama pobuditi opisani osjećaj zadovoljstva. Ne treba čekati da se ovakvo stanje pojavi spontano, možeš ga i sam svjesno potaknuti kada ti je potrebno, a možeš pomoći i drugima u tome. Istraživanja daju jasne rezultate o tome da postoji pozitivna povezanost između stanja zanesenosti, pozitivnih iskustava i psihološke dobrobiti. Što više vremena provedeš u stanju zanesenosti, time će kvaliteta tvojih iskustava i rezultata tvojeg posla biti bolja te ćeš osjećati više sreće i zadovoljstva u životu općenito.. Transkript: .