Koliko me koštaju moji izbori Svaki dan smo u prilici birati. Biramo kako bismo zadovoljili svoje potrebe, a nerijetko to činimo materijalno odnosno kupovinom. Što sve kupujemo? Kupujemo naravno ono što nam je potrebno za život i pritom velik dio naše kupnje odlazi na hranu. Ono što sami ne proizvedemo, najčešće nabavljamo u trgovačkim lancima gdje na naše izbore namirnica utječu marketinški potezi na licu mjesta ili ono što vidimo u medijima. Američki psiholog Abraham Maslow naše je potrebe podijelio u hijerarhiju koja se sastoji od pet kategorija. Hrana spada u bazične fiziološke potrebe, uz disanje, vodu, spavanje. Potom penjući se hijerarhijom dolazimo do potrebe za sigurnošću koja se također može djelomično zadovoljiti kupovinom jer tu spada naša tjelesna sigurnost - da imamo krov nad glavom, odjeću u kojoj nam je toplo; radna sigurnost odnosno imanje radnog mjesta koje omogućava resurse i stvaranje dodatne imovine, zdravstvena sigurnost podrazumijeva pristup lijekovima nužnima da budemo zdravi itd. Na toj razini i dalje su naši izbori mnogostruki i mnogo potreba za sigurnošću možemo i dalje kupovinom zadovoljiti. No također neki od izbora pritom su maskirani u potrebu za sigurnošću, kada to zapravo nisu. Primjerice, reklame će nas nekada uvjeriti da nam je potreban neki dodatak prehrani u vidu vitamina da bismo bili zdravi, a činjenica je da istu razinu potrebnih vitamina mogli u organizam unijeti zdravom prehranom, ukoliko to već i ne radimo. Također, nije nam potreban toliki broj cipela ili jakni da bismo bili na toplom i zdravi, ali onaj višak koji kupujemo vjerojatno zadovoljava neku od potreba na višem stupnju Maslowljeve hijerarhije - onu za ljubavlju i pripadanjem ili pak poštovanjem drugih. Biramo neke odjevne komade, nakit, šminku, gadgete kako bismo se svidjeli drugima i ostali s njima u kontaktu. No također tu dolazimo do pojma kvazi potreba. To su situacijski uvjetovane želje koje utječu na naše osjećaje, ponašanja i način na koji razmišljamo. Dakle, to nisu unutarnje potrebe osobe za zadovoljenjem nekog biološkog ili psihološkog stanja, već su projicirane iz okoline. Najčešće se radi o onome što nemamo, a imamo osjećaj da to silno trebamo, te je zadovoljenje kvazipotrebe često karakterizirano impulzivnim donošenjem odluka. Kupovina postaje vid terapije, odnosno postaje način kako sami sebi podižemo raspoloženje i skrećemo misli s aktualnih problema. Pritom se katkada radi o kupovini, koja ne mora čak biti niti za samog sebe, s obzirom da je kupovanje poklona za druge ljude također proces koji izaziva ugodu i luči dopamin, hormon zadovoljstva. Katkada se takva sklonost kupnji zna oteti kontroli i postaje navika koje se teško osloboditi. Doima nam se kako će nas kupovina nekog proizvoda učiniti sretnijima, no jednom kada kupimo ono što trebamo, odnosno želimo, osjećaj praznine je i dalje tu, te ga pokušavamo zadovoljiti lovom na sljedeći proizvod ili iskustvo. Odjednom gomilamo minus na računu ili nam poštar svaki dan zvoni s novim paketićima stvari koje gomilamo oko sebe. Poanta je u tome što nam taj proizvod nije bio istinski potreban. No ono što je zanimljivo je da jednom kada to osvijestimo, odolijevanje nagonu da nešto kupimo također podiže raspoloženje. Odluka da li kupiti ili ne kupiti nešto je podjednako osnažujuća. Penjući se Maslowljevom hijerarhijom dolazimo do pojma samoaktualizacije koja podrazumijeva ispunjavanje naših potencijala. Pritom Maslow ubraja i moralnost, kreativnost, spontanost, rješavanje problema i nedostatak predrasuda. Što primjećujete? Da li je moralnost moguće kupiti, a kreativnost ili spontanost? Baš i ne. No da li i dalje radimo izbore kada su moralnost ili rješavanje problema primjerice u pitanju. Svakako da. To su oni ključni izbori do kojih tek trebamo doći, jednom kada naša preokupacija materijalnim zadovoljenjem potreba - odnosno pitanjem što ću sljedeće kupiti - padne u drugi plan. . Transkript: .