Batat i njegovo tajanstveno putovanje

Piše: Marijana Mikašinović Jambrović, novinarka

Slatki krumpir ili batat zapravo nije krumpir, a čini se i da njegovo putovanje svijetom nije potaknuo Kolumbo. Dok se znanstvenici ne usuglase o tome, na temelju dokaza, posjetimo s ovom namirnicom dio našeg planeta.

Batat, sve češća namirnica na našim stolovima i obvezan dio svečanog objeda za američki Dan zahvalnosti, ne pripada rodu krumpirovki. Taj su korijenski gomolj u engleskome govornom području nazvali slatkim krumpirom (sweet potato) da bi ga razlikovali od „pravoga“ krumpira, ali povrće o kojem pišemo i krumpir nisu iz istog roda.

Za razliku od gomolja krumpira, cijeli je batat jestiv: i mlado lišće i korijen. Krumpir, čiji su srodnici rajčica, paprika i patlidžan, potječe s južnoameričkih Anda, a svijetom se proširio nakon otkrića Amerike. Isto se mislilo i za batat kakav danas poznajemo jer potječe iz Novog svijeta, Srednje ili Južne Amerike, na potezu između poluotoka Yucatán u Meksiku i ušća rijeke Orinoco u Venezueli. Divlji srodnik batata, ploda tanka poput olovke i sigurno ne baš ukusna, rastao je u Južnoj Americi, Meksiku i na Karibima.

Kolumbovi darovi

I tu je nastao zaplet. Antropolozi danas znaju da se nekoliko namirnica iz svojih postojbina otisnulo u svijet i prije Kolumbovih otkrića, a među njima bi mogao biti i batat: u Polineziji su otkriveni ostatci biljne porodice kojoj pripada batat čak 700 godina stariji od Kolumbovih putovanja. Španjolskoj kraljici Izabeli I. Kastiljskoj i njezinu suprugu Ferdinandu II. od Aragona, pokroviteljima koji su financirali Kolumbova putovanja i otkrića Novog svijeta, batat je na dar vrlo vjerojatno donio poznati istraživač, ali čini se da su drugi krajevi svijeta i prije poznavali tu namirnicu.

Zasad je tajna kako je sjeme iz Južne Amerike „otputovalo“ u Polineziju (ili je možda prešlo Tihi ocean u suprotnom smjeru). Jesu li ga prenijele ptice, je li otplutalo oceanom ili su ga drevni Polinežani prenijeli svojim plovilima prije nego što su Europljani kročili na njima novi kontinent? Istraživači sa Sveučilišta Berkeley u Kaliforniji prikupili su dokaze o tome da su Polinežani bili dobro opremljeni za plovidbu Tihim oceanom do Južne Amerike – imali su kanue s dvostrukim trupom, poput velikih katamarana, na kojima je i više od 80 ljudi moglo mjesecima biti na moru. Tako je i sjeme batata moglo otploviti na neki od polinezijskih otoka ili doći s njega.

Otkrivanje Oceanije

Polinezija je otočna skupina u Tihom oceanu i zajedno s otočnim skupinama Melanezijom i Mikronezijom čini Oceaniju, koju su Europljani počeli otkrivati početkom 16. stoljeća. Na više od tisuću polinezijskih otoka vulkanskoga i koraljnog podrijetla živi oko 2,7 milijuna stanovnika. Spomenimo Cookovo Otočje, Uskršnji otok, Francusku Polineziju, Havajsko otočje, Tongu, Samou… Vlažna tropska klima pogodna je za uzgoj banana, batata, kakaovca, kave, kasave, kokosove palme, a na Havajskom otočju (dio SAD-a) i na otočju Samoi razvijen je i turizam.

Sad kad smo proputovali dio planeta, možda ćete poželjeti uvrstiti više batata u prehranu. Diljem svijeta, a najviše u Kini, uzgaja se oko pet tisuća sorti batata u bojama od bijele, bež, žute, narančaste pa do ljubičaste. Slatkast i s dosta škroba, izvrstan je za slana jela, ali i kao osnova za slastice (čak i kremšnite!), poput bundeve ili mrkve. Prava poslastica!

Jeste li znali

Batat je šesta najvažnija prehrambena kultura u svijetu, nakon riže, pšenice, krumpira, kukuruza i manioke.

U dijelovima Sjeverne Amerike slatkim krumpirom katkad nazivaju i jam, koji nema veze ni s batatom ni s krumpirom.