Dobar vam dan želim. Moje ime je Deniver Vukelić i danas ću vam govoriti o bolestima u srednjem vijeku. Dvije najpoznatije bolesti u srednjem vijeku bile su guba i kuga. Guba je bolest uzrokovana mikobakterijom lepre. Prenosila se bliskim dodirom. Simptomi su uglavnom lišajevi na koži, oštećenja, deformacije i druga kožna oboljenja. Istraživanju pokazuju prisutnost gube među ljudima od prapovijesti preko antike i srednjega vijeka pa sve do 20. stoljeća. U srednjem vijeku gube je najviše bilo na prostoru Bliskoga istoka u vrijeme križarskih ratova, a širila se i Mediteranom i ostatkom Europe. Bolesnici su često bili izolirani u posebnim građevinama, leprozijima. Oni su se nalazili izvan zidina gradova. Gubavci su živjeli uglavnom od milostinje i po posebnim pravilima. Tijekom križarskih ratova također je postojao i Red sv. Lazara koji se bavio fizičkom i duhovnom brigom oboljelih od gube u Jeruzalemu. Najpoznatija epidemija kuge poharala je Europu između 1347. i 1353. godine. To je bilo u velikom dijelu Europe, sjeverne Afrike i cijele Azije. Zvali su je crna smrt. Tu je bila riječ o bubonskoj kugi. Širila se preko štakora i buha, ali i među ljudima kapljičnim putem. Došla je u Europu iz Azije preko Genove. Oni su je brodovima unijeli u Carigrad i na Siciliju te samu Genovu. Na taj je način nekoliko valova poharalo čitavu Europu. Bolest je bila neizlječiva, a smrtnost velika. Procjenjuje se da je ukupno od 40 do 60 posto europskog stanovništva umrlo u tom razdoblju od kuge. Smrtnost je bila veća u napučenim gradovima i češća u toplim mjesecima, ljeti i u ranu jesen. U Dubrovnik je primjerice kuga došla 1347. godine i počela se širiti prema Splitu i Veneciji. Kuga je i u kasnijim razdobljima povremeno zahvaćala i europski i hrvatski prostor, primjerice u 15. i 16. stoljeću. Simptomi kuge su bili groznica i krvavi kašalj, a zaražena osoba bi najčešće umirala u roku od tri dana. Karantena je sustav protuepidemijskih mjera provedenih na ljudima, životinjama, predmetima i hrani za koje se sumnjalo da dolaze iz područja zaraze nekom bolešću. Prvi grad na svijetu koji je uveo karantenu bez prekida trgovine bio je upravo Dubrovnik 1388. godine. Prva dubrovačka karantena bila je smještena na otoku Mrkanu preko puta Cavtata. Putnici su bili sklonjeni na otvorenoj lokaciji u izolaciji od ostatka populacije. Ponekad bi tako za njih bile građene drvene kuće koje bi se u slučaju da su bolesni mogle spaliti. Neko vrijeme karantena je bila smještena i na Dubrovniku obližnjem otočiću Lokrumu, a polovicom 15. stoljeća grade se i lazareti na Dančama te na prostorima današnjeg parka Gradac. Najpoznatiji kompleks karantene u Dubrovniku su Lazareti koji se i dan danas mogu vidjeti na dubrovačkim Pločama. Sagrađeni su u 17. stoljeću. Karantene su ubrzo nakon Dubrovnika počeli graditi i drugi europski gradovi. Tako je u Hrvatskoj je u 16. stoljeću bila poznata i splitska karantena zvana Splitska skela.. Transkript: Dobar vam dan želim. Moje ime je Deniver Vukelić i danas ću vam govoriti o bolestima u srednjem vijeku. Dvije najpoznatije bolesti u srednjem vijeku bile su guba i kuga. Guba je bolest uzrokovana mikobakterijom lepre. Prenosila se bliskim dodirom. Simptomi su uglavnom lišajevi na koži, oštećenja, deformacije i druga kožna oboljenja. Istraživanju pokazuju prisutnost gube među ljudima od prapovijesti preko antike i srednjega vijeka pa sve do 20. stoljeća. U srednjem vijeku gube je najviše bilo na prostoru Bliskoga istoka u vrijeme križarskih ratova, a širila se i Mediteranom i ostatkom Europe. Bolesnici su često bili izolirani u posebnim građevinama, leprozijima. Oni su se nalazili izvan zidina gradova. Gubavci su živjeli uglavnom od milostinje i po posebnim pravilima. Tijekom križarskih ratova također je postojao i Red sv. Lazara koji se bavio fizičkom i duhovnom brigom oboljelih od gube u Jeruzalemu. Najpoznatija epidemija kuge poharala je Europu između 1347. i 1353. godine. To je bilo u velikom dijelu Europe, sjeverne Afrike i cijele Azije. Zvali su je crna smrt. Tu je bila riječ o bubonskoj kugi. Širila se preko štakora i buha, ali i među ljudima kapljičnim putem. Došla je u Europu iz Azije preko Genove. Oni su je brodovima unijeli u Carigrad i na Siciliju te samu Genovu. Na taj je način nekoliko valova poharalo čitavu Europu. Bolest je bila neizlječiva, a smrtnost velika. Procjenjuje se da je ukupno od 40 do 60 posto europskog stanovništva umrlo u tom razdoblju od kuge. Smrtnost je bila veća u napučenim gradovima i češća u toplim mjesecima, ljeti i u ranu jesen. U Dubrovnik je primjerice kuga došla 1347. godine i počela se širiti prema Splitu i Veneciji. Kuga je i u kasnijim razdobljima povremeno zahvaćala i europski i hrvatski prostor, primjerice u 15. i 16. stoljeću. Simptomi kuge su bili groznica i krvavi kašalj, a zaražena osoba bi najčešće umirala u roku od tri dana. Karantena je sustav protuepidemijskih mjera provedenih na ljudima, životinjama, predmetima i hrani za koje se sumnjalo da dolaze iz područja zaraze nekom bolešću. Prvi grad na svijetu koji je uveo karantenu bez prekida trgovine bio je upravo Dubrovnik 1388. godine. Prva dubrovačka karantena bila je smještena na otoku Mrkanu preko puta Cavtata. Putnici su bili sklonjeni na otvorenoj lokaciji u izolaciji od ostatka populacije. Ponekad bi tako za njih bile građene drvene kuće koje bi se u slučaju da su bolesni mogle spaliti. Neko vrijeme karantena je bila smještena i na Dubrovniku obližnjem otočiću Lokrumu, a polovicom 15. stoljeća grade se i lazareti na Dančama te na prostorima današnjeg parka Gradac. Najpoznatiji kompleks karantene u Dubrovniku su Lazareti koji se i dan danas mogu vidjeti na dubrovačkim Pločama. Sagrađeni su u 17. stoljeću. Karantene su ubrzo nakon Dubrovnika počeli graditi i drugi europski gradovi. Tako je u Hrvatskoj je u 16. stoljeću bila poznata i splitska karantena zvana Splitska skela..