Moći ću:
imenovati mjesta značajnijih bitaka grčko-perzijskih ratova
svojim riječima opisati događaje
izraditi lentu vremena s važnim događajima
razlikovati legende od činjenica
Nastanak i širenje perzijskoga carstva
Video 1.
Nastanak Perzijskoga Carstva
Darije je učvrstio perzijsku vlast tako da je u pokorenim područjima ubirao porez u srebru, a satrapima - namjesnicima provincija - dao je određenu autonomiju u vlasti. Cijelu državu podijelio je na 20 satrapija. Kako bi nad satrapima imao dodatnu kontrolu njihov su rad pratili posebno odabrani ljudi koje se nazivalo kraljeve uši i oči. U vrijeme Darija I. izgrađena je velika cestovna mreža koja je omogućavala siguran transport poreza do državne riznice, bolju komunikaciju informacija, bržu trgovinu i prebacivanje vojske.
Zašto je Darije podijelio državu na satrapije i dao im autonomiju?
Slika 1.
Ahemenidsko Perzijsko Carstvo u najvećem opsegu, oko 480. g. pr. Kr.
Slika 2.
Ostatci Kraljevske palače u Persepolisu.
Darije je podignuo Perzepolis, koji postaje novi glavni grad carstva. Na fotografiji su današnji ostatci grada.
Povjesničar Marinko Ogorec u članku Grci i Perzijanci na Maratonskom polju piše o snazi perzijske vojske:
Jezgra opera tivne vojske i njezin najkvalitetniji dio činilo je dobro opremljeno i naoružano pješaštvo tzv. «besmrtnici» nazvani tako jer je ta postrojba stalno bila popunjena na brojno stanje od 10.000 ljudi (ako bi netko napustio postrojbu zbog bolesti, starosti ili drugih razloga, na njegovo mjesto odmah bi bio postavljan novi vojnik). Oni su predstavljali stratešku pričuvu kojom je zapovijedao osobno car i angažirao ih isključivo po svom nahođenju.
Razmisli koja su glavna obilježja posebnih postrojba u modernome svijetu. Koje su sličnosti s Besmrtnicima?
Jonski ustanak
Jonski gradovi u Maloj Aziji potpali su pod perzijsku upravu u vrijeme Kira II. 540. g. pr. Kr. Perzijska vlast je u osvojenim krajevima tražila podršku lokalnih tirana. Jedan od njih, miletski Aristagora, želio je proširiti svoju vlast na otok Naksos. Uz podršku lidijskog satrapa Artaferna i uz odobrenje Darija I. (koji bi tako proširio i svoju vlast) napao je 499. g. pr. Kr. Stanovnici Naksosa izdržali su četveromjesečnu opsadu sve dok Aristagora nije odustao.
Slika 3.
Borba grčkoga i perzijskoga vojnika.
Kako mu je neuspjeh donio novčane dugove i neizvjesnu budućnost, Aristagora je odlučio spasiti svoj položaj. Nagovorio je stanovnike Mileta na pobunu. Početni uspjesi potaknuli su sve grčke polise na obali Male Azije da mu se pridruže do kraja godine. Atena je podržala ustanak svojih bivših jonskih kolonija. Tijekom 498. g. pr. Kr. pobunjenici su prvo uspjeli pobijediti i spaliti Sard, ali su nakon toga teško poraženi kraj Efeza. Ustanak se nastavio sve do perzijskog zauzimanja Mileta 494. g. pr. Kr.
Bitka kod Maratona
Nakon jonskog ustanka Perzijanci su postepeno provodili kažnjeničke ekspedicije protiv grčkih gradova na europskome kopnu koji su pružali potporu ustanicima. Pod perzijsku upravu priključena je Trakija i Makedonija. 490. g. pr. Kr. prema Ateni krenulo je oko 90 000 Perzijanaca. Predvođeni Miltijadom oko 9000 atenskih i 1000 platejskih hoplita požurilo im je u susret prije nego se završi perzijsko iskrcavanje s brodova. Problem obrane grčkog kopna ležao je i u tome što nije postojala ujedinjena grčka vojska već su polisi po potrebi i prema trenutnoj političkoj situaciji slali pomoć polisu koji je bio ugrožen.
Slika 4.
Borba kod Maratona prikazana na rimskom sarkofagu, 2. st.
Povjesničar Marinko Ogorec u članku Grci i Perzijanci na Maratonskom polju piše o snazi grčke vojske:
Cjelokupno teško pješaštvo postrojavalo se u falangu – neprekidni linijski postroj u više vrsta po dubini, kojih je bilo najčešće 8-12, ali to je ovisilo o broju raspoloživih vojnika (više vojnika – više vrsta). Razmak između pojedinih boraca u falangi bio je oko 1 m, odnosno toliki da im omogući slobodno rukovanje oružjem. Naravno, taj razmak mogao je biti veći ili manji, zavisno o konkretnim uvjetima borbe (npr. ako se očekivao napad protivničkog konjaništva, falanga se još više zbijala pružajući koplja ispred prvih linija, čime se stvorio neprobojni «jež» na kojem konjaništvo nije bilo učinkovito, a ako je došlo do probijanja bojnog postroja protivnika i njegova rastrojstva, falanga je poprimala rastresitiji postroj koji je omogućavao individualnu blisku borbu svakog pojedinca. U pojedinim slučajevima, kada je protivnički postroj bio potpuno razbijen i u neredu se povlačio, falanga se čak i rasformirala kako bi se svi vojnici angažirali na brzom progonu protivnika). U falangi se istovremeno mogu boriti samo prve dvije (najviše tri) vrste, pri čemu prva nanosi udar kopljem, a zatim prihvaća borbu mačem ili sjekirom, dok druga i treća guraju koplja kroz međuprostor i bodu protivničke vojnike ometajući ih u borbi s prvom vrstom. Ostale vrste služile su za zamjenjivanje poginulih i ranjenih boraca u prvim vrstama, ali još više za potiskivanje prednjih vrsta naprijed (zbog toga je dublja falanga redovito pobjeđivala pliću, pod uvjetom da je riječ bila o približno podjednakoj kvaliteti boraca).
Izradi tablicu u koju ćeš unijeti prednosti i nedostatke falange.
Istraži tijek Maratonske bitke.
Slika 5.
Zajednička grobnica Atenjana poginulih kod Maratona.
Miltijad je poveo opći napad na perzijski kamp u koji se do tada iskrcalo oko 15 000 vojnika. Perzijanci su bili okruženi s tri strane tako da su mogli ostupiti samo prema moru tj. prema brodovima. Bakreni oklop i štitovi pružali su izvrsnu zaštitu pred perzijskom paljbom strijela. Prema nepouzdanim izvorima, stradalo je oko 6400 Perzijanca dok su grčke snage imale samo 192 poginula.
Bitka kod Termopila
Deset godina kasnije, novi perzijski vladar Kserkso I. krenuo je u novi pokušaj osvajanja grčkog kopna. Kako bi vojsci od oko 300 000 vojnika olakšao prijelaz na europsko kopno, dao je sagraditi most preko Dardanela (Helesponta) i prokopati kanal za prolaz flote kod prevlake Atos. U pripremi za novi sukob Atena je prionula gradnji većeg broja trirema prema prijedlogu Temistokla s idejom da se Perzijancima nanese pobjeda prije nego se uopće iskrcaju na grčko kopno.
Slika 6.
Rekonstrukcija trireme.
Trireme su brodovi s tri reda veslača. Njihovo glavno oružje bio je brončani pramčani kljun koji se zabijao u neprijateljsko plovilo.
Slika 8.
Feničani grade most (crtež iz 1915.).
Herodot u Povijesti opisuje propast mosta premda za to vjerojatno nema historiografske podloge:
I upravo kad je prijelaz bio premošćen, digne se silna oluja i razvali i uništi sve što je bilo sagrađeno. Kad je to saznao, Kserkso se strašno ljutio, pa je zapovjedio da se Helespont kazni sa tri stotine udaraca bičem i da se na otvorenu moru baci par lanaca. Čuo sam da je istovremeno poslao i po svoje udarače žigova da žigošu Helespont. A zapovijedao je da šibajući more izgovaraju barbarske i goropadne riječi: O gorka vodo, naš te gospodar ovako kažnjava, jer si mu nanijela nepravdu, premda ti on nije učinio nikakvo zlo. Kralj Kserkso prijeći će preko tebe, htjela ti to ili ne htjela; s pravom ti nitko od ljudi ne prinosi nikakvu žrtvu, kad si blatna i preslana rijeka. Oni su, prema tome, dobili zapovijed da na taj način kažnjavaju more, a onima koji su nadgledali postavljanje mostova preko Helesponta odsjekli su glave.
Dužina pontonskoga mosta mogla je biti 2,2-2,5 kilometra što i danas predstavlja prilično zahtjevan poduhvat. Most je postavljen na 314 do 360 trirema.
Razmisli što bi se podvodnom arheologijom moglo pronaći kao dokaz Herodotovoj priči obzirom na veličinu mosta.
Slika 9.
Karta Kserksove ekspedicije.
Nakon pobjede kod Termopila Kserkso je nastavio puštošiti Atiku i spalio je Atenu. Sami Atenjani su brodovima, pod zapovjedništvom Temistokla, evakuirani na otok Salamina.
Pronađi opravdanje Leonidine žrtve kod Termopila. Zašto je njegov potez slavljen kod ostalih Grka?
U rujnu 480. g. pr. Kr. uslijedila je pomorska bitka kod Salamine. Glavna strategija Perzijanaca je u cijeloj ekspediciji bila navaliti na Grke i poraziti ih snagom svojih brojeva. Takvoj strategiji Grci su se suprotstavili vještim korištenjem geografskih uvjeta kod Termopila i kod Salamine. O snazi brodovlja postoje više proturječnih izvora no moderna historiografija drži da su Perzijanci imali oko 500, a Grci oko 300 brodova. Bitku je vodio Temistoklo dok je Kserkso promatrao s obale. O samom tijeku bitke znamo malo pouzdanih činjenica. Grčki mornari su dobro poznavali uski zaljev i vješto su usmjeravali trireme u bokove perzijskih brodova. Perzijska flota bila je probijena kroz sredinu i tako podijeljena na dva dijela. Dio perzijskih brodova se u kretanju unatrag nasukao u plićaku. Trireme su uz veslače nosile potpuno opremljene hoplite koji su u dobroj prilici prelazili na neprijateljski brod napadajući sve ispred sebe. Perzijanci su izgubili 200 do 300 brodova i veliki broj mornara. Ljudski gubitci su bili veliki jer perzijske posade uglavnom nisu znale plivati. Kserkso se s većinom vojske povukao iz Grčke jer je izbila pobuna u Babiloniji.
Bitka kod Salamine.
Donekle ujedinjeni Grci su u lipnju 479. g. pr. Kr. izvojevali dvije važne pobjede. Prvo su predvođeni Spartancima porazili Perzijance i njihove saveznike kod Plateje, a potom i perzijsku mornaricu uz obalu planine Mikale u Joniji.
Istraži tijek Grčko-perzijskih ratova.
Iz jedinice izvoji historiografski nepouzdane događaje. Zašto ti događaji nisu dovoljno pouzdano protumačeni? Možemo li takve događaje tumačiti kao povijesne činjenice?
Zanimljivost
Slika 10.
Luc-Olivier Merson je na slici Maratonski vojnik naslikao trenutak kada iscrpljeni Fidipid donosi vijest.
Prema legendi nakon pobjede kod Maratona u Atenu je poslan glasnik da dojavi vijest o pobjedi. Maratonsko polje udaljeno je od Atene oko 40 kilometara. Fidipid je prenio vijest i nakon toga preminuo. No, kako danas mnogi trkači pretrče tu udaljenost i ostanu živi postavlja se pitanje zašto je Fidipid preminuo? Prema Herodotu problem za Fidipida leži u tome što je zapravo u nepuna dva dana pretrčao ukupno oko 240 kilometara. Dan ranije poslan je u Spartu da prenese molbu za spartanskom pomoći nakon čega se vratio do Atene i Maratonskog polja.