Moći ću:
opisati građevine uvrštene u sedam svjetskih čuda
zaključiti o važnosti očuvanja kulturne baštine.
Uvod
Ljudi su već u starom vijeku voljeli obilaziti poznata mjesta. Putnicima su u starom vijeku bila najprivlačnija mjesta događaja iz njihovih mitova, poprišta velikih bitaka te grobnice poznatih osoba. Zanimljivo je da te građevine nisu nastale u isto vrijeme pa nije postojao čovjek koji ih je sve obišao. U 3. st. pr. Kr. nepoznati je znanstvenik, koji je vjerojatno živio u Aleksandriji, sastavio sedam čuda tadašnjega svijeta. To nisu bila najposjećivanija turistička središta, nego građevine kojima su se divili ljudi toga vremena.
Svih je sedam svjetskih čuda smještenih oko Sredozemnoga mora nestalo, osim jednoga – Keopsove piramide u Egiptu. Zahvaljujući arheolozima i nevjerojatnim rekonstrukcijama možemo se tim građevinama diviti, kao što su to činili onodobni putnici.
Prouči lentu i odgovori na pitanja:
Karta rasprostranjenosti sedam svjetskih čuda staroga svijeta.
Keopsova piramida
U središtu piramide nalazi se kraljeva soba. Točno ispod nje nalaze se još dvije prostorije – prva je namijenjena kraljici, ispod nje, iskopana u stijeni, nalazi se tajna podzemna soba koja bi, prema legendi, služila za čuvanje tijela faraona da je umro tijekom njene gradnje.
Slika 1.
Ilustracija kraljevske grobnice.
Ovi spomenici divovskih dimenzija svjedoče o moći faraona koje su ljudi štovali kao živuće bogove. Trebat će pričekati još pola stoljeća i stvaranje Babilona kako bi se moglo vidjeti nastavak novih, jednako tako fantastičnih spomenika.
Viseći vrtovi
Slika 2.
Pogled na antički Babilon
1500 kilometara dalje od piramida uzdiže se najmitskije od sedam svjetskih čuda – babilonski viseći vrtovi. Grad Babilon na obalama rijeke Eufrata pružao je prije 2600 godina svježinu svojim bujnim visećim vrtovima. Ostaci ovoga bogatog antičkoga grada nalaze se u berlinskom Muzeju Pergamon u Njemačkoj.
Slika 3.
Rekonstrukcija ulaza u Babilon s pogledom na Ištarina vrata
Procesijska , duga oko 280 metara, ograđena visokim zidinama vodila je u unutrašnjost grada kroz slavna vrata božice Ištar. Iza ovih veličanstveno ukrašenih vrata pružalo se bogato središte Babilona sa svojim spomenicima – Babilonskom kulom, visokom 100 metara i kraljevskom palačom u kojoj je živio i slavni Nabukodonosor. Upravo pokraj te palače, duž obale Eufrata nalazili su se Viseći vrtovi. Potkraj 19. stoljeća sve te šarene cigle pokupili su njemački arheolozi da bi ovdje poput velike slagalice rekonstruirali babilonske zidine. Na samome mjestu u Iraku nije ostalo ništa od tog dekora.
Asirski prikaz Visećih vrtova.
Prikaz Visećih vrtova iz 16. st.
Koja se građevina nalazi u pozadini Visećih vrtova?
3D rekonstrukcija Visećih vrtova.
Vrtovi su bili razmješteni u obliku piramide – svaka stuba činila je terasu. Cvijeće i drveće u daljini pridonosilo je dojmu da vrtovi lebde u zraku. No, osobit podvig njihovih stvaratelja bilo je prenošenje plodne zemlje visoko gore i to što su ondje uspjeli uzgojiti bogatu vegetaciju isključivo zahvaljujući genijalnom sustavu natapanja. Postojao je sustav natapanja pomoću dizalica. To znači da su kotači podizali vodu pomoću sustava vjedara, crpeći vodu izravno iz Eufrata. Ta je voda natapala vrtove, a zatim se precizno toboganima spuštala natrag do Eufrata. Nažalost, iako je uspješno rekonstruiran kostur zidina, nestali su svi ostatci vrtova koje je po legendi Nabukodonosor naručio za svoju suprugu koja je čeznula za zelenilom svoje rodne Perzije. Vrtovi su obilježili povijest zbog toga jer je Babilon bio okružen velikom sušnom površinom pa su ti vrtovi bili melem za prolaznikove oči.
Zeusov kip u Olimpiji
Rekonstrukcija Zeusovog hrama u Olimpiji.
2 500 kilometara od Babilona nalazi se Olimpija, svetište boga Zeusa. Godine 456. pr. Kr. Grci su svomu vrhovnom bogu odlučili posvetiti najljepši i najveći kip koji je čovjek ikada izgradio. Na kraju golemoga Zeusovog hrama, osvijetljen tek svjetlošću jedne uljanice iz tame se uzdizao gorostas - kip Zeusa, kralja svih bogova. Danas od njega nije ostalo apsolutno ništa. Na mjestu na kojemu je podignut, danas nalazimo samo ruševine. No, znanstvenici su uspjeli rekonstruirati izgled hrama u kojem se skulptura nalazila. Hram je bio od bijelog mramora. Njegova prva prostorija služila je kao trijem iz kojeg se ulazilo u glavnu prostoriju gdje je stajao Zeusov kip. U toj prostoriji nailazilo bi se prvo na popločeni dio, zatim na bazen od crnoga mramora u kojem se nalazilo ulje i konačno na Zeusov kip u dnu dvorane.
Kip je u desnoj ruci držao božicu pobjede, a u lijevoj ruci svoje žezlo na kojemu je stajao orao. Izrađen je starogrčkom tehnikom izrade kipova kod koje se drvena podloga oblagala zlatom, a neodjevena mjesta ljudskoga tijela slonovom kosti i jantarom. Od slonovače su bili izrađeni nagi dijelovi kipa, dakle, Zeusovo lice i torzo jer je bio gol do pojasa, a ruke i ostalo bilo je izrađeno u zlatu. Prijestolje je bilo od bronce i drveta, a ukrašeno zlatom i bjelokošću. Zlatom je bila ukrašena baza koja je nosila prijestolje, a statua je bila ograđena rešetkama. Čitav je kip, s podnožjem, bio visok 14 m.
Promotri oba prikaza i procijeni koji je bliži gornjem opisu.
Slika 4.
Prikaz Zeusa Olimpijskog na novčiću
Tijekom 800 godina iz cijelog svijeta dolazili su se klanjati kipu, osobito u vrijeme Olimpijskih igara, no, pojavom nove religije - kršćanstva, Igre su prekinute, a kip je prenesen u Carigrad, današnji Istanbul u Turskoj. Ondje je 60 godina poslije ovo kiparsko remek-djelo uništeno u požaru. O njezinu izgledu znamo, uz opise koje su nam ostavili antički pisci, po kopijama lika na novcu Elide iz rimskog doba.
Artemidin hram u Efezu
U antičkome svijetu svi su željeli ostaviti traga u povijesti. Bogati grad Efez odlučio je sagraditi najveći i najljepši hram u povijesti. Djelo je takvih monumentalnih dimenzija da su ga Efežani morali sagraditi izvan grada. Gradnja je trajala 120 godina. Od Artemidinog hrama u Efezu, visine 30 metara, ostala je samo popločena podloga koja se nalazila ispod pročelja. Njega je činilo osam stupova koji su krasili ulaz u ovaj spomenik. Izgrađen 300 g. pr. Kr., Artemidin hram bio je dugačak 125 metara i širok 60 metara. Arhitekti su ga izgradili na bazi od 13 stuba kako bi se spomenik činio što impozantniji.
Rekonstrukcija Artemidinog hrama u Efezu i današnji ostaci.
Slika 5.
Statua Artemide iz Efeza
Prije ulaska u hram trebalo je proći pored 125 stupova visine 19 metara, od kojeg svaki pri dnu krase predivne skulpture.
Kad se prošlo kroz ulazni , nailazilo se na veliko stubište koje se spuštalo u hodnik, a na samome kraju hodnika nalazila se mramorna skulptura božice Artemide. Skulptura je bila visoka oko 2 do 3 metra, s trodijelnom krunom i brojnim grudima bila je boginja plodnosti. Antički putnici upravo su ovo zdanje smatrali najljepšim od svih sedam svjetskih čuda.
Mauzolej iz Halikarnasa
Nekoliko stotina kilometara od Efeza, u malome gradu Halikarnasu, jedan je kralj u isto vrijeme izgradio svoje vlastito čudo. Prema zapisima rimskoga pisca Plinija Starijeg, građevina je izgledala poput trga veličine 125 metara. Pravokutnog oblika, je bio visok 45 metara, bio je izgrađen na 5 razina, a okruživalo ga je 36 stupova od 10 metara. Između stupova stajale su različite skulpture od bijelog mramora koji je prekrivao cijeli mauzolej. Nad grobnicom su stajale skulpture kraljevskoga para Mauzola i njegove žene Artemizije koji su kraljevali iz kočije koju su vukla četiri konja. Danas nije ostalo ništa od tog veličanstvenog spomenika, zaboravljena veličanstvena grobnica postupno je opljačkana.
Rekonstrukcija mauzoleja u Halikarnasu i njegovi ostatci.
Slika 6.
Utvrda sv. Petra u Bodrumu (antički Halikarnas)
Kada je u srednjem vijeku izgrađena obližnja utvrda, mauzolej se koristio praktički kao kamenolom za njezinu izgradnju. Iako danas nije ostalo gotovo ništa od mauzoleja u Halikarnasu, njegova arhitektura bila je inspiracija za mnoga zdanja što je Mauzolu omogućilo vječno mjesto u povijesti. Tako svaku monumentalnu grobnicu danas nazivamo mauzolej.
Istraži gdje se nalaze i kako izgledaju najpoznatiji mauzoleji u Hrvatskoj.
Kolos s Rodosa
U Grčkoj, na otoku Rodosu, nalazi se najtajanstvenije od sedam svjetskih čuda – s Rodosa. Budući da je potpuno nestao u potresu, nitko ne zna točno mjesto gdje se nalazio. Kamenje od kojega je bio sagrađen, sada je u gradu ili pod vodom u luci, a metal je posve nestao.
Rodos se razvio kao trgovačko središte i centar brodogradnje, a kao dokaz snage i moći grada 282. g. pr. Kr. podignut je Kolos. Stanovnicima Rodosa bilo je potrebno 12 godina da ga podignu. Kip je predstavljao boga sunca Heliosa kao mladića kovrčave kose čije je lice bilo obasjano sunčevim zrakama.
Slika 7.
Kolos s Rodosa
Stoljećima se vjerovalo da je statua prekoračivala ulaz u luku i da su noge bile naslonjene svaka na jedan nasip. To je tehnički nemoguće jer brončani kip, visine 32 metra nije mogao tako stajati. U biti, kip je vjerojatno bio od mramora i samo prekriven brončanim limom i pozlatom.
Kolos se možda nalazio na mjestu današnje utvrde Sveti Nikola. Ondje je nađen jedan mramorni ostatak koji je mogao pripadati postolju kipa. Taj golemi kip bio je postavljen na postolje visoko 10 metara. Pomorce je, pri ulasku u luku, nadvisivao spomenik visok 40 m. Kolos je imao još jednu ulogu - on je bio kopnena oznaka, dakle, orijentir koji je mornarima pomagao da što lakše uđu u luku.
Slika 8.
Kolos s Rodosa
Koji je prikaz vjerojatniji?
Svjetionik u Aleksandriji
Na drugoj obali Sredozemnog mora, u Egiptu, nalazilo se najmlađe i najpoznatije svjetsko čudo. U Aleksandriji, na otoku Farosu se prije 2300 godina uzdizao prvi veliki svjetionik u povijesti. Njegov je izgled opisao antički geograf Strabon u djelu „Geografija”. Ono što je poznato jest da je svjetionik u Aleksandriji izgrađen 290 g. pr. Kr. i da je 1600 godina odolijevao potresima. Rekonstruiran je mnogo puta i posvuda oko današnje utvrde možemo naići na kamenje koje ga je sačinjavalo, no, većina kamenih blokova danas je pod vodom. Zahvaljujući povjesničarima danas znamo da je to zdanje bilo visoko 135 metara. Gotovo jednako visok kao Keopsova piramida, taj je pravi neboder imao tri kata, svaki drugoga oblika. Prvi je bio četverokutni, drugi osmerokutni, a treći kružni. Na vrhu svjetionika bila je skulptura, vjerojatno brončana. Bila je to metalna skulptura Zeusa ili Posejdona.
Računalna rekonstrukcija svjetionika iz 2006.
Svjetionik u Aleksandriji otvara novu eru u povijesti arhitekture. Dizalice, koloturi, poluge i tehnike rabljene u njegovoj gradnji veoma su bliske današnjima. Prema antičkim autorima svjetlost sa svjetionika dopirala je i do 60 kilometara. Noću je gorjela vatra, a danju je mornare vodio dim. Svjetionik u Aleksandriji djelovao je do 9. stoljeća kada je pretvoren u džamiju, no mornari su ga nastavili koristiti kao orijentir jer se uzdizao visoko nad horizontom.