2.7.3. Mehanizam nastanka i izgled infracrvenog spektra

← Natrag
Mehanizam nastanka i izgled infracrvenog spektra

Infracrvena (IR) spektroskopija se provodi propuštanjem IR zračenja kroz uzorak. Dio zračenja, tj. zračenje određenih frekvencija, koje odgovaraju energijama prijelaza među vibracijskim razinama, uzorak apsorbira i to se bilježi kao spektar.

Apsorpcijska IR spektroskopija

Fotografija prikazuje apsorpciju IR spektroskopiju.

Rezultirajući spektar nastaje apsorpcijom zračenja određenih frekvencija, koje odgovaraju karakterističnim vibracijama. 

Dio elektromagnetskog zračenja, koje se nalazi u srednjem infracrvenom području, svojim se frekvencijama podudara s frekvencijama periodičkog gibanja atoma unutar molekula, molekulskim vibracijama. Zato taj, srednji infracrveni dio elektromagnetskog spektra stupa u interakciju s vibracijama i posljedica toga je da molekule upijaju (apsorbiraju) neke dijelove tog spektra. Ti dijelovi spektra, koje molekula apsorbira strogo su određeni i podudaraju se s kvantiziranim vibracijskim prijelazima. Tako nastaje infracrveni spektar, koji je dakle posljedica interakcije molekulskih vibracija s infracrvenim zračenjem.

Tradicionalni prikaz infracrvenog spektra je graf ovisnosti transmitancije (postotka propuštenog zračenja) o valnom broju. Valni brojevi se prikazuju na apscisi, uobičajeno od većih prema manjima, dok je transmitancija na ordinati. Sam spektar sadrži tzv. vrpce koje leže na nekoj baznoj liniji. Vrpce su usmjerene prema manjim vrijednostima transmitancije, tj. „prema dolje“ i imaju minimume.

Ponekad se spektri prikazuju kao ovisnost apsorbancije o valnom broju. Tad su vrpce usmjerene „prema gore“, tj. imaju maksimume.

Dio elektromagnetskog zračenja se nalazi u srednjem infracrvenom području.

Svojim se frekvencijama podudara s

frekvencijama periodičkog gibanja atoma unutar molekula, molekulskim vibracijama.

Zato taj, srednji infracrveni dio elektromagnetskog spektra stupa u interakciju s vibracijama.

Posljedica toga je da molekule upijaju (apsorbiraju) neke dijelove tog spektra.

Ti dijelovi spektra, koje molekula apsorbira strogo su određeni

i podudaraju se s kvantiziranim vibracijskim prijelazima.

Tako nastaje infracrveni spektar.

Infracrveni spektar je posljedica interakcije molekulskih vibracija s infracrvenim zračenjem.

 

Tradicionalni prikaz infracrvenog spektra je

graf ovisnosti transmitancije (postotka propuštenog zračenja) o valnom broju.

Valni brojevi se prikazuju na apscisi, uobičajeno od većih prema manjima.

Transmitancija je na ordinati.

Sam spektar sadrži tzv. vrpce koje leže na nekoj baznoj liniji.

Vrpce su usmjerene prema manjim vrijednostima transmitancije,

tj. „prema dolje“ i imaju minimume.

Ponekad se spektri prikazuju kao ovisnost apsorbancije o valnom broju.

Tad su vrpce usmjerene „prema gore“, tj. imaju maksimume.

← Natrag