Uvod
Povijest stare Grčke obilježili su gotovo stalni ratovi. Njezini su stanovnici, koji su živjeli od trgovine i moreplovstva, život na škrtoj zemlji, okruženoj morem, često pokušali zamijeniti životom dalje od svoje Helade. Istovremeno je i njihova zemlja bila mnogima primamljiva zbog izvanrednog položaja. Organizacija života u malim gradovima-državama samo je pridonijela tome da su vremena mira bila rijetka i dragocjena.
Povijest stare Grčke obilježili su gotovo stalni ratovi.
Stanovnici Grčke su živjeli od trgovine i moreplovstva.
Grci su često zbog škrte zemlje okružene morem željeli živjeti dalje od svoje Helade.
Istovremeno je i njihova Grčka bila mnogima primamljiva zbog izvanrednog položaja.
Vremena mira bila su rijetka i dragocjena.
Organizacija života u malim gradovima-državama doprinjela je kratkim razdobljima mira.
Trojanski rat
Grad Troja ili Ilij, kako su ga zvali Ahejci, razvio se na zapadnoj obali Male Azije. Sredinom 2. tisućljeća pr. Kr. Troja je bila gospodar puta kojime je roba iz Azije preko Sredozemnoga mora dopremana do Grčke. Zbog svoga bogatstva često je bila meta mnogih pljačkaša. Iako je imala debele bedeme nekoliko je puta bila razorena i ponovno obnovljena.
Grad Troja ili Ilij, kako su ga zvali Ahejci, razvio se na zapadnoj obali Male Azije.
Sredinom 2. tisućljeća pr. Kr. Troja je bila gospodar puta kojim je roba iz Azije preko Sredozemnoga mora dopremana do Grčke.
Zbog svoga bogatstva Troja je često bila meta mnogih pljačkaša.
Iako je imala debele bedeme nekoliko je puta bila razorena i ponovno obnovljena.
Mikenjani su plovili cijelim Sredozemljem, ali put u Crno more im ipak nije bio slobodan. Kako su njime vladali Trojanci, razumljivo je zašto su i Ahejci željeli osvojiti Troju. Poslije desetogodišnjeg opsjedanja i borbi, Ahejci su u 12. st. pr. Kr. zauzeli grad, opljačkali ga i razorili.
Međutim, najstariji opis toga rata nastao je mnogo kasnije, u 8. st. pr. Kr. To je razlog zbog kojeg se mnogi znanstvenici i danas spore o pojedinostima rata, pa čak i oko toga je li se doista zbio. Rat Ahejaca i Trojanaca opisao je, prema grčkoj predaji, slijepi grčki pjesnik Homer u epu Ilijada. Istom se pjesniku pripisuje i Odiseja, koji opisuje doživljaje junaka Odiseja na povratku kući iz Trojanskog rata. Ti su epovi književna djela u kojima se u opisima događaja govori o ljudima i o bogovima. U njima se isprepleće istina i mit. No, mnoge Homerove tvrdnje opisane u epovima dokazane su arheološkim istraživanjima.
Mikenjani su plovili cijelim Sredozemljem.
Put u Crno more Mikenjanima ipak nije bio slobodan.
Ovim putem su vladali Trojanci.
Ahejci su željeli osvojiti Troju i imati slobodan put u Crno more.
Osvajanje Troje završilo je nakon desetogodišnjeg opsjedanja i borbi.
Ahejci su u 12. st. pr. Kr. zauzeli Troju, opljačkali ju i razorili.
Najstariji opis toga rata nastao je mnogo kasnije, u 8. st. pr. Kr.
Zbog kasnijih zapisa o ratu mnogi se znanstvenici i danas spore
- o pojedinostima rata
- je li se doista rat dogodio.
Prema grčkoj predaji slijepi grčki pjesnik Homer opisao je:
- u epu Ilijada rat Ahejaca i Trojanaca
- u epu Odiseja doživljaje junaka Odiseja na povratku kući iz Trojanskog rata.
Svaki je književno djelo. U opisima događaja govori o ljudima i o bogovima.
U epovima se isprepleće istina i mit.
Mnoge u epovima opisane tvrdnje dokazane su arheološkim istraživanjima.
Homer piše kako su nakon neuspješne opsade Ahejci, na prijedlog junaka Odiseja, izgradili velikog drvenog konja u kojem su se sakrili najbolji grčki junaci. Ostatak vojske pretvarao se da odustaje od opsade. Trojanci su drvenog konja uvukli u grad misleći da je dar boga mora i konja - Posejdona. Noću su iz konja izašli ratnici i otvorili vrata čitavoj grčkoj vojsci. Tako je Troja zauzeta zahvaljujući lukavstvu.
Homer piše kako Ahejci, na prijedlog junaka Odiseja, nakon neuspješne opsade
- grade velikog drvenog konja
- u konja su se sakrili najbolji grčki junaci.
Ostatak vojske pretvarao se da odustaje od opsade.
Trojanci su drvenog konja uvukli u grad.
Mislili su da je konj dar boga mora i konja - Posejdona.
Noću su iz konja izašli ratnici i otvorili vrata čitavoj grčkoj vojsci.
Tako je Troja zauzeta zahvaljujući lukavstvu.
Homerska Grčka
Potkraj 12. st. pr. Kr. mikenski je svijet propao. Brojni gradovi mikenske kulture razoreni su i spaljeni. Znanstvenici još uvijek nisu suglasni u odgovoru na pitanje tko su bili osvajači koji su srušili mikensku kulturu. O tome vremenu grčke povijesti od 12. do 8. st. pr. Kr. nemamo nikakvih pisanih izvora, a jedini koji nam svjedoče o životu Grka su Homerovi epovi, stoga to razdoblje nazivamo homerskim dobom.
Potkraj 12. st. pr. Kr. mikenski je svijet propao.
Brojni gradovi mikenske kulture razoreni su i spaljeni.
Znanstvenici još uvijek nisu suglasni u odgovoru na pitanje tko su bili osvajači koji su srušili mikensku kulturu.
O tome vremenu grčke povijesti od 12. do 8. st. pr. Kr. nemamo nikakvih pisanih izvora.
Jedini pisani izvori koji nam svjedoče o životu Grka su Homerovi epovi.
Stoga to razdoblje nazivamo homerskim dobom.
Grčko – perzijski ratovi
Perzijski kralj Darije svoju je vlast proširio na obje strane Helesponta, morskog prolaza koji dijeli Europu od Azije i tako ugrozio grčku trgovinu. Grci su ovisili o uvozu žita iz svojih kolonija na Crnom moru, a ni egipatsko žito nije bilo sigurno jer je Perzija zavladala i Egiptom.
Sukob Grka i Perzijanaca bio je neizbježan. Povod grčko-perzijskim ratovima bio je ustanak maloazijskih Grka protiv perzijske vlasti. Tamošnje grčko stanovništvo nije bilo zadovoljno jer su Perzijanci od njih zahtijevali visoke poreze i služenje u vojsci. Ustanici su zatražili pomoć europskih Grka. Pozivu se prva odazvala Atena, no unatoč pomoći Darije je pobunu ugušio.
Perzijski kralj Darije svoju je vlast proširio na obje strane Helesponta.
Time je kontrolirao morski prolaz koji dijeli Europu od Azije.
Grčka je trgovina u Europu i Aziju bila ugrožena.
Grci su ovisili o
- uvozu žita iz svojih kolonija na Crnom moru, a ni
- egipatskom žitu koje nije bilo sigurno jer je Perzija zavladala i Egiptom.
Sukob Grka i Perzijanaca bio je neizbježan.
Povod grčko-perzijskim ratovima bio je ustanak maloazijskih Grka protiv perzijske vlasti.
Tamošnje grčko stanovništvo nije bilo zadovoljno jer su Perzijanci od njih zahtijevali visoke poreze i služenje u vojsci.
Ustanici protiv Perzijanaca su zatražili pomoć europskih Grka.
Pozivu se prva odazvala Atena.
Unatoč atenskoj pomoći Darije je pobunu ugušio.
Maratonska bitka
Pomoć koju je Atena pružila maloazijskim Grcima Darije je iskoristio kao opravdanje za napad na Grčku. Tako su počeli grčko-perzijski ratovi koji su se s prekidima vodili tijekom prve polovice 5. st. pr. Kr.
Darije je napao Grčku pod izlikom da je Atena pružila pomoć maloazijskim Grcima.
Tako su počeli grčko-perzijski ratovi.
Grčko-perzijski ratovi su se s vodili s prekidima tijekom prve polovice 5. st. pr. Kr.
Prema predaji, vijest o pobjedi na Maratonu u Atenu, udaljenu više od 40 km, trčeći je donio vojnik Fidipid, koji je umro od napora čim je objavio vijest. U njegovu čast trči se maraton - najduža i najteža utrka od 42 km.
Vijest o pobjedi na Maratonu u Atenu donio je trčeći vojnik Fidipid.
Fidipid je trčao do Atene udaljene više od 40 km.
Čim je Filipid objavio vijest umro je od napora.
U čast Fidipida trči se maraton - najduža i najteža utrka od 42 km.
Bitka u Termopilskom klancu
Grci su bili svjesni da će se Perzijanci vratiti. Zato su sklopili protuperzijski savez u kojem je Sparta preuzela vodstvo. Perzijanci su zamislili zajednički napad kopnene vojske i mornarice. Dok je perzijska vojska napredovala prema Grčkoj pratila ju je moćna mornarica ploveći uz grčku obalu.
Grci su bili svjesni da će se Perzijanci vratiti.
Zato su grčki sklopili protuperzijski savez u kojem je Sparta preuzela vodstvo.
Perzijanci su zamislili zajednički napad kopnene vojske i mornarice.
- Perzijska vojska napredovala prema Grčkoj.
- Pratila ju je moćna mornarica ploveći uz grčku obalu.
Spartanski kralj Leonida poslan je u obranu Termopila, uskog i jedinog prolaza kojim su Perzijanci sa sjevera mogli ući u Atiku. Otpor Leonide i njegovih ljudi postao je simbol grčkog domoljublja, a u Sparti su ga obožavali kao heroja. Junačkom smrću omogućili su Atenjanima da napuste grad i povuku se na otok Salaminu. Perzijska vojska zauzela je i spalila napuštenu Atenu.
Spartanski kralj Leonida poslan je u obranu Termopila.
Termopil je uski i jedini prolaz kojim su Perzijanci sa sjevera mogli ući u Atiku.
Otpor Leonide i njegovih ljudi postao je simbol grčkog domoljublja.
U Sparti su Leonidu obožavali kao heroja.
Junačkom smrću leonida i njegovi ljudi omogućili su Atenjanima
- da napuste grad
- povuku se na otok Salaminu.
Perzijska vojska zauzela je i spalila napuštenu Atenu.
Podignuti su brojni spomenici koji veličaju Leonidu i njegove borce. Najpoznatiji je ovaj spomenik s natpisom koji kaže:
Pođi, neznanče, Sparti pripovjedi: Pali smo slušajuć što nam zapovjedi.
Podignuti su brojni spomenici koji veličaju Leonidu i njegove borce.
Najpoznatiji je ovaj spomenik sa Simonidinim natpisom koji kaže:
- Pođi, neznanče, Sparti pripovjedi: Pali smo slušajuć što nam zapovjedi.
Bitka kod Salamine
Grčka mornarica je bila usidrena uz otok Salaminu, nedaleko Atene. Kod Salamine su Heleni doznali za Leonidinu pogibiju kod Termopila i za pad Atene u perzijske ruke. To je, prema pisanju Herodota, unijelo paniku u helenske redove.
Atenski vojskovođa Temistoklo poslužio se lukavstvom i namamio velike perzijske brodove u uski prolaz kod otoka Salamine. Mali, okretni atenski brodovi svojim su „kljunovima“ probijali velike perzijske brodove. Perzijska je mornarica bila potpuno uništena.
Grčka mornarica je bila usidrena uz otok Salaminu, nedaleko Atene.
Kod Salamine su Heleni doznali
- za Leonidinu pogibiju kod Termopila i
- za pad Atene u perzijske ruke.
Prema pisanju Herodota, vijest o pogibiji Leonide i padu Atene unijela je paniku u helenske redove.
Atenski vojskovođa Temistoklo poslužio se lukavstvom.
- Namamio velike perzijske brodove u uski prolaz kod otoka Salamine.
- Mali, okretni atenski brodovi svojim su „kljunovima“ probijali velike perzijske brodove.
- Perzijska je mornarica bila potpuno uništena.
Bitka kod Salamine bila je posljednji veći sukob Perzijanaca i Grka. Nakon još nekoliko manjih bitaka, Perzija je odustala od osvajanja Grčke. Grci su postigli svoj cilj – oslobodili su morske prolaze i maloazijsku obalu. Iako međusobno zavađeni Grci su se složno oduprli nadmoćnijem neprijatelju.
No, pobjeda nad Perzijancima nije donijela trajan mir. Ugled Atene je za vrijeme ratova jako porastao i postala je najmoćniji grčki polis. Jačanje Atene nije se svidjelo Sparti koja je do tih ratova bila vodeći polis. Međusobne razmirice Atene i Sparte, koje će uslijediti nakon rata s Perzijancima, ozbiljno će ugroziti mir u Grčkoj i prouzročiti nove sukobe.
Bitka kod Salamine bila je posljednji veći sukob Perzijanaca i Grka.
Nakon još nekoliko manjih bitaka Perzija je odustala od osvajanja Grčke.
Grci su postigli svoj cilj – oslobodili su morske prolaze i maloazijsku obalu.
Iako međusobno zavađeni, Grci su se složno oduprli nadmoćnijem neprijatelju.
No, pobjeda nad Perzijancima nije donijela trajan mir.
Ugled Atene je za vrijeme ratova jako porastao i postala je najmoćniji grčki polis.
Jačanje Atene nije se svidjelo Sparti koja je do tih ratova bila vodeći polis.
Međusobne razmirice Atene i Sparte, koje će uslijediti nakon rata s Perzijancima
- ozbiljno će ugroziti mir u Grčkoj i
- prouzročiti nove sukobe.
Peloponeski rat
Atena je podupirala spartanski demos u borbi protiv aristokracije, a Sparta je pozivala polise da napuste savez s Atenjanima. Napetosti su se povećavale što je dovelo do izbijanja Peloponeskog rata. Ovaj dugi i krvavi rat između dva najmoćnija polisa, Sparte i Atene i njihovih saveznika započeo je 431. g. pr. Kr. i potrajao 27 godina.
Imenuj dva suprotstavljena polisa.
Atena je podupirala spartanski demos u borbi protiv aristokracije.
Sparta je pozivala polise da napuste savez s Atenjanima.
Napetosti između Atene i Sparte su se povećavale.
Stalne napetosti dovele su do izbijanja Peloponeskog rata.
Ovaj dugi i krvavi rat između dva najmoćnija polisa.
Rat između Sparte i Atene i njihovih saveznika započeo je 431. g. pr. Kr.
Peloponeski rat je potrajao 27 godina.
- Imenuj dva suprotstavljena polisa.
Peloponeski rat je upropastio grčko gospodarstvo, a ni jedna strana nije uspijevala ostvariti prednost jer je Atena imala prevlast na moru, a Sparta na kopnu. Atena i njezini saveznici napadali su peloponesku obalu, a spartanski hopliti pustošili su atička polja. Takav način ratovanja prouzročio je velike štete jer su pustošena polja i odvođena stoka, a prekinuta je i trgovina dok je obrtnička proizvodnja smanjena. Kako su se u sukobe uključile i brojne kolonije rat je zahvatio gotovo cijeli grčki svijet.
Atenjani su se sklanjali unutar gradskih zidina i nemoćno gledali kako im Spartanci uništavaju imovinu. Kako je u gradu bilo oko 300 000 ljudi, a higijenski su uvjeti bili loši, izbila je strašna zaraza – kuga od koje je stradalo puno ljudi.
Peloponeski rat je upropastio grčko gospodarstvo.
Niti jedna strana nije uspijevala ostvariti prednost jer je
- Atena imala prevlast na moru, a Sparta je imala prevlast na kopnu.
- Atena i njezini saveznici napadali su peloponesku obalu, a Spartanski hopliti pustošili su atička polja.
Takav način ratovanja prouzročio je velike štete jer su
- pustošena polja i odvođena stoka, a
- prekinuta je i trgovina
- obrtnička je proizvodnja smanjena.
Rat je zahvatio gotovo cijeli grčki svijet.
U sukobe su se uključile i brojne grčke kolonije
Atenjani su se sklanjali unutar gradskih zidina.
Nemoćno gledali kako im Spartanci uništavaju imovinu.
U gradu je bilo oko 300 000 ljudi, a higijenski su uvjeti bili loši.
U Ateni je izbila strašna zaraza – kuga od koje je stradalo puno ljudi.
Duge godine ratovanja, gubitak mornarice, glad i neimaština natjerali su Atenu na predaju. Atenske zidine morale su biti srušene, a Atenjanima je naređeno da se odreknu svih svojih brodova i prekomorskih posjeda. Moć Atene je u Peloponeskom ratu propala, a pobjednica Sparta izgubila je mnogo stanovnika. Peloponeski rat označio je početak kraja grčke nadmoći na Sredozemnom moru jer su ratovi između grčkih polisa nastavljani i u prvoj polovici 4. st. pr. Kr. Za to vrijeme na sjeveru se rađala nova sila – Makedonija.
Atenu su na predaju natjerali
- duge godine ratovanja
- gubitak mornarice
- glad i neimaština.
Atenjanima je naređeno:
- da sruše vlastite zidine
- da se odreknu svih svojih brodova
- da se odreknu prekomorskih posjeda.
Moć Atene je u Peloponeskom ratu propala.
Pobjednica Sparta izgubila je mnogo stanovnika.
Peloponeski rat označio je početak kraja grčke nadmoći na Sredozemnom moru.
Ratovi između grčkih polisa nastavljani i u prvoj polovici 4. st. pr. Kr.
Za to vrijeme na sjeveru se rađala nova sila – Makedonija.
Uspon Makedonije
Sjeverno od Grčke živjeli su Makedonci i iako su bili Grci razlikovali su se od ostalih po običajima, jeziku i kulturi. Makedonija je bila kraljevina kojom je polovicom 4. st. pr. Kr. zavladao Filip II. Njegova je želja bila proširiti granice države na Grčku i zatim osvojiti Perziju. Da bi ojačao svoju vlast, promijenio je i ojačao makedonsku vojsku. Stvorio je snažno pješaštvo naoružano velikim štitovima i dugim kopljima. Takva vojska iznimno dobro uređena i uvježbana postala je nepobjediva vojna sila.
Sjeverno od Grčke živjeli su Makedonci.
Iako su bili Grci razlikovali su se od ostalih po običajima, jeziku i kulturi.
Makedonija je bila kraljevina.
Polovicom 4. st. pr. Kr. Makedonijom je zavladao Filip II.
Njegova je želja bila:
- proširiti granice države na Grčku
- zatim osvojiti Perziju.
Da bi ojačao svoju vlast, promijenio je i ojačao makedonsku vojsku.
- Stvorio je snažno pješaštvo naoružano velikim štitovima i dugim kopljima.
- Takva vojska iznimno dobro uređena i uvježbana.
Makedonska je vojska postala nepobjediva vojna sila.
Filip II. krenuo je u osvajanje Grčke. Poznata je njegova izreka: "Zlatom natovareni magarac može osvojiti i neosvojivu tvrđavu."
Što misliš, čime se Filip, osim vojnom silom, služio u osvajanjima?
Filip II. krenuo je u osvajanje Grčke.
Poznata je njegova izreka: "Zlatom natovareni magarac može osvojiti i neosvojivu tvrđavu."
- Što misliš, čime se Filip, osim vojnom silom, služio u osvajanjima?
Koristio je suprotnosti među zavađenim grčkim polisima. Grčka se uskoro podijelila na Filipove pristaše i protivnike. U grčkim polisima neki su smatrali da bi vlast jednog čovjeka mogla okončati stalne međusobne ratove, dok su drugi vjerovali da bi to bio kraj grčke slobode.
Među protivnicima se isticao najveći grčki govornik Demosten. Želio je ujediniti Grke u borbi protiv Makedonaca i držao oštre govore protiv makedonskoga kralja. Danas oštre govore uperene protiv nekoga nazivamo No, Filip je uspio ostvariti svoje namjere i uskoro osvojio Grčku. San o osvajanju Perzije nije uspio ostvariti jer je bio ubijen.
Filip II je koristio suprotnosti među zavađenim grčkim polisima.
Grčka se uskoro podijelila na Filipove pristaše i protivnike.
U grčkim polisima
- neki su smatrali da bi vlast jednog čovjeka mogla okončati stalne međusobne ratove,
- dok su drugi vjerovali da bi to bio kraj grčke slobode.
Među protivnicima Filipa II. se isticao najveći grčki govornik Demosten.
Demosten je želio ujediniti Grke u borbi protiv Makedonaca.
Držao je oštre govore protiv makedonskoga kralja. Danas oštre govore uperene protiv nekoga nazivamo
Filip je uspio ostvariti svoje namjere i uskoro osvojio Grčku.
San o osvajanju Perzije nije uspio ostvariti jer je bio ubijen.
Aleksandrova osvajanja
Filipa je naslijedio njegov sin Aleksandar III. Makedonski. Već su ga njegovi suvremenici nazivali Aleksandar Veliki. Kada je postao kralj imao je tek 20 godina. Ujedinio je razjedinjene grčke gradove-države pod svojim vodstvom radi pokretanja rata protiv moćnog Perzijskog Carstva. Nakon toga je u Egiptu dočekan kao osloboditelj, a proglasili su ga i faraonom. Za vrijeme boravka u Egiptu, Aleksandar je osnovao Aleksandriju, jedan od najznačajnijih gradova staroga vijeka. Ponesen ovim uspjesima Aleksandar je svojim vojnicima rekao: „Granice našega carstva bit će one koje su bogovi odredili kao granice svijeta.“
Stigao je do rijeke Ind, ali se morao vratiti. Zbog bolesti, iscrpljenosti i teških klimatskih uvjeta vojska se pobunila i Aleksandar je bio prisiljen na povratak. Prijestolnicu svoje velike države smjestio je u Babilon. Tamo je iznenada umro kad mu je bilo samo 33 godine. Kad su ga na smrtnoj postelji upitali kome će ostaviti kraljevstvo, odgovorio je: „Najjačemu.“ U samo 11 godina stvorio je najveću i najmoćniju državu na svijetu koja se nakon njegove smrti raspala na više država kojima su vladali njegovi vojskovođe.
Filipa je naslijedio njegov sin Aleksandar III. Makedonski.
Već su ga njegovi suvremenici nazivali Aleksandar Veliki.
Kada je postao kralj imao je tek 20 godina.
Ujedinio je razjedinjene grčke gradove-države pod svojim vodstvom.
Ujedinjenje je bilo važno radi pokretanja rata protiv moćnog Perzijskog Carstva.
Nakon toga je u Egiptu dočekan kao osloboditelj, a proglasili su ga i faraonom.
Za vrijeme boravka u Egiptu Aleksandar je osnovao Aleksandriju.
Aleksandrija je jedan od najznačajnijih gradova staroga vijeka.
Ponesen ovim uspjesima Aleksandar je svojim vojnicima rekao:
- „Granice našega carstva bit će one koje su bogovi odredili kao granice svijeta.“
Stigao je do rijeke Ind, ali se morao vratiti.
- Zbog bolesti, iscrpljenosti i teških klimatskih uvjeta vojska se pobunila.
- Aleksandar je bio prisiljen na povratak.
Prijestolnicu svoje velike države smjestio je u Babilon.
Aleksandar Veliki iznenada je umro u Babilonu kad mu je bilo 33 godine.
Kad su ga na smrtnoj postelji upitali kome će ostaviti kraljevstvo, odgovorio je: „Najjačemu.“
U samo 11 godina stvorio je najveću i najmoćniju državu na svijetu.
Nakon njegove smrti država se raspala na više država kojima su vladali njegovi vojskovođe.
Plutarh, grčki pisac iz rimskoga doba, napisao je kako je Bukefal postao Aleksandrov konj.
Aleksandar se proslavio još kao dječak jer je ukrotio konja nazvanog Bukefal (Volovska glava). Konja je jedan trgovac ponudio Aleksandrovu ocu Filipu na prodaju. Kralj to nije prihvatio jer životinju nitko nije mogao pripitomiti. Konj se silno svidio Aleksandru koji se okladio s ocem da će sam platiti za konja ako ga ne uspije pripitomiti. Opazio je da konja jako uznemiruje to što vidi sjenu kako pada pred njega te ga je stoga okrenuo od sunca, primirio i pogladio te uzjahao i natjerao u trk. Kada je Aleksandar dojahao natrag, zadivljeni je otac navodno izustio: „Sine, traži kraljevstvo sebi ravno. Makedonija nije za tebe dovoljno prostrana.“
Bukefal ga je pratio u svim bitkama, te doživio visoku starost od 30 godina. Poslije Bukefalove smrti Aleksandar mu je podigao spomenik i po njemu nazvao jedan grad koji i danas postoji u Indiji.
Plutarh, grčki pisac iz rimskoga doba, napisao je kako je Bukefal postao Aleksandrov konj.
Aleksandar se proslavio još kao dječak jer je ukrotio konja nazvanog Bukefal (Volovska glava).
Konja je jedan trgovac ponudio Aleksandrovu ocu Filipu na prodaju. Kralj to nije prihvatio jer životinju nitko nije mogao pripitomiti.
Konj se silno svidio Aleksandru koji se okladio s ocem da će sam platiti za konja ako ga ne uspije pripitomiti.
Opazio je da konja jako uznemiruje to što vidi sjenu kako pada pred njega te ga je stoga okrenuo od sunca, primirio i pogladio te uzjahao i natjerao u trk.
Kada je Aleksandar dojahao natrag, zadivljeni je otac navodno izustio:
- „Sine, traži kraljevstvo sebi ravno. Makedonija nije za tebe dovoljno prostrana.“
Bukefal ga je pratio u svim bitkama, te doživio visoku starost od 30 godina.
Poslije Bukefalove smrti Aleksandar mu je podigao spomenik i po njemu nazvao jedan grad koji i danas postoji u Indiji.
Aleksandar je krenuo u pohod 334. g. pr. Kr. Bio je odličan vojskovođa i uspio je s malobrojnijom vojskom poraziti Perzijance i osvojiti carstvo Darija III.
Aleksandar je krenuo u pohod 334. g. pr. Kr.
Bio je odličan vojskovođa.
Aleksandar je s malobrojnom vojskom uspio
- poraziti Perzijance
- osvojiti carstvo Darija III.
Helenizam
Možda i pod utjecajem učitelja iz mladosti – filozofa Aristotela, Aleksandar je odlučio biti dobar vladar. Bio je obrazovan i cijenio je grčku kulturu. Svom je učitelju pisao: „Ja bih se radije isticao poznavanjem onoga što je najbolje, nego svojom moći.“ Zato je sa sobom u vojne pohode vodio književnike i znanstvenike.
Možda i pod utjecajem učitelja iz mladosti – filozofa Aristotela, Aleksandar je odlučio biti dobar vladar.
Bio je obrazovan i cijenio je grčku kulturu.
Svom je učitelju pisao:
- „Ja bih se radije isticao poznavanjem onoga što je najbolje, nego svojom moći.“
Zato je sa sobom u vojne pohode vodio književnike i znanstvenike.
Osvajanjem istočnih zemalja Aleksandar Makedonski omogućio je zbližavanje Grka s narodima Starog istoka. Miješanjem ovih kultura nastajala je nova helenistička kultura ili helenizam. Helenističko doba započinje Aleksandrovim osvajanjima i traje sljedeća tri stoljeća do pada Grčke, Makedonije i Egipta pod rimsku vlast.
Osvajanjem istočnih zemalja Aleksandar Makedonski omogućio je zbližavanje Grka s narodima Starog istoka.
Miješanjem ovih kultura nastajala je nova helenistička kultura ili helenizam.
Helenističko doba:
- započinje Aleksandrovim osvajanjima
- traje sljedeća tri stoljeća do pada Grčke, Makedonije i Egipta pod rimsku vlast.