Uvod
Svakodnevno se susrećemo s brojnim proizvodima koji su koloidni sustavi, primjerice, prehrambeni proizvodi sladoled i majoneza. Kozmetički proizvodi poput krema, tekućih pudera i vrlo popularnih micelarnih voda primjeri su ove posebne skupine smjesa.
Stabilnost koloidnih sustava
Koloidni sustavi često su nestabilni, čestice dispergirane faze udružuju se u veće čestice, pa se na taj način smanjuje ukupna površina čestica. Ovakva neželjena pojava naziva se agregacija. Stvaranje ionskog sloja na površini uzrokuje stabilizaciju koloidnog sustava. Takva stabilizacija temelji se na međusobnom odbijanju istoimenih naboja na površini čestica dispergirane faze te se na taj način sprječava agregacija čestica. Stabilizacija koloidnog sustava može se postići i oblaganjem čestica dispergirane faze polimernim molekulama koje sprječavaju približavanje čestica i na taj način se onemogućava privlačno međučestično djelovanje. Promjena pH, dodavanje soli ili zagrijavanje, narušava ionski ili zaštitni sloj na površini čestica dispergirane faze, pa se one međusobno više ne odbijaju i dolazi do agregacije.
Mlijeko je emulzija u kojoj su kapljice masti raspršene u vodi. Protein kazein sprječava izdvajanje kapljica masti iz vode, on djeluje kao emulgator, tvar koja stabilizira emulziju. Dodatkom kiseline dolazi do koagulacije, kazeinske micele se destabiliziraju i nastaje sir.
Koloidni sustavi često su nestabilni.
Čestice dispergirane faze udružuju u veće kako bi im se smanjila ukupna površina.
Na taj način dolazi do neželjene pojave, agregacije.
Stvaranje ionskog sloja na površini uzrokuje stabilizaciju koloidnog sustava.
Takva stabilizacija temelji se na međusobnom odbijanju istoimenih naboja na površini čestica dispergirane faze.
Tako se sprječava agregacija čestica.
Stabilizacija koloidnog sustava može se postići i oblaganjem čestica dispergirane faze polimernim molekulama.
Polimerne molekule sprječavaju približavanje čestica dovoljno blizu da nastanu privlačna međučestična djelovanja.
Promjena pH, dodavanje soli ili zagrijavanje narušava ionski ili zaštitni sloj na površini čestica dispergirane faze.
One se međusobno više ne odbijaju i dolazi do agregacije.
Mlijeko je emulzija u kojoj su kapljice masti raspršene u vodi.
Protein kazein sprječava izdvajanje kapljica masti iz vode.
On djeluje kao emulgator, tvar koja stabilizira emulziju.
Dodatkom kiseline dolazi do koagulacije,
kazeinske micele se destabiliziraju i nastaje sir.
Primjena koloidnih sustava
Dijaliza je postupak odvajanja čestica na temelju njihove veličine pomoću polupropusne membrane, primjerice, celofana ili životinjskog mjehura. Veličina pora prilagođava se veličini čestica koje želimo žele razdvojiti. Hemodijaliza je postupak pročišćavanja krvi kod pacijenata kojima bubrezi ne rade pravilno ili ih nemaju. Krv se izvlači iz tijela te prolazi kroz aparat za hemidijalizu u kojemu kroz polupropusnu membranu prolazi urea, višak vode i druge štetne tvari, a pročišćena krv se vraća u tijelo.
Dijaliza je postupak odvajanja čestica
na temelju njihove veličine pomoću polupropusne membrane.
Za to mogu primjerice poslužiti celofan ili životinjski mjehur.
Veličina pora prilagođava se veličini čestica koje se žele razdvojiti.
Hemodijaliza je postupak pročišćavanja krvi kod
pacijenata kojima bubrezi ne rade pravilno ili ih nemaju.
Krv se izvlači iz tijela te prolazi kroz uređaj.
U uređaju kroz polupropusnu membranu prolazi urea i druge štetne tvari.
Pročišćena krv se vraća nazad u tijelo.
Hemodijaliza
Elektroforeza je analitička metoda koja se često primjenjuje u biokemiji. Postupak je to razdvajanja te identificiranja koloidnih čestica djelovanjem istosmjerne struje. Smjer kretanja čestice određen je njezinim nabojem, a to znači da se čestice gibaju prema suprotno nabijenoj elektrodi. Brzina kretanja čestica ovisi o gustoći naboja, jakosti električnog polja i masi čestice (lakše čestice se brže gibaju). Elektroforeza na gelu agaroze koristi se, primjerice, za analizu proteina i nukleinskih kiselina. Nakon elektroforeze bojenjem, imunološkom reakcijom ili detekcijom radioaktivnosti te fotografiranjem gela dobiva se grafički prikaz ili elektroforetogram.
Elektroforeza je analitička metoda.
Često primjenjuje u biokemiji.
To je postupak razdvajanja te identificiranja
koloidnih čestica dimenzija djelovanjem istosmjerne struje.
Smjer kretanja čestice određen je njezinim nabojem.
To znači da se čestice gibaju prema suprotno nabijenoj elektrodi.
Brzina kretanja čestica ovisi o:
- gustoći naboja,
- jakosti električnog polja
- masi čestice (lakše čestice se brže gibaju).
Elektroforeza na gelu agaroze koristi se za analizu proteina i nukleinskih kiselina.
Nakon elektroforeze bojenjem, imunološkom reakcijom
ili detekcijom radioaktivnosti te fotografiranjem gela dobiva se grafički prikaz ili elektroforetogram.
Poznato je da su mlijeko, majoneza, šlag, putar i sladoled različiti primjeri koloidnih sustava koje se koristi u prehrani. Želatina je neizostavan sastojak u pripremi ukusnih bombona i slastica.
Kreme, šamponi, dezodoransi i dekorativna kozmetika samo su neki od primjera koloidnih sustava koje svakodnevno koristimo.
Gotovo je nemoguće pronaći proizvod koji ne sadrži emulgatore i stabilizatore, bilo to u prehrambenim ili kozmetičkim proizvodima. Emulgatori su tvari koje održavaju emulzije stabilnima, a to su uglavnom površinski aktivne tvari. Tenzidi ili površinski aktivne tvari su ampifilni koloidi, sastoje se od hidrofilne „glave” i hidrofobnog „repa”. U unutrašnjost micela, među „repove”, može se smjestiti kapljica nepolarne tvari, primjerice ulja. Na tom principu djeluju sapuni, deterdženti i vrlo popularne micelarne vode. Natrijev dodecilsulfat i natrijev dodecilbenzensulfonat su neke od naprimjenjivanijih površinski aktivnih tvari.
Nemoguće je pronaći proizvod koji ne sadrži emulgatore i stabilizatore.
Bilo to u prehrambenim ili kozmetičkim proizvodima.
Emulgatori su tvari koje održavaju emulzije stabilnima.
To su uglavnom površinski aktivne tvari.
Tenzidi ili površinski aktivne tvari su ampifilni koloidi.
Sastoje se od hidrofilne „glave“ i hidrofobnog „repa“.
Među „repove“ , u unutrašnjost micela može se smjestiti kapljica nepolarne tvari.
Primjer kapljica nepolarne tvari su ulja.
Na tom principu djeluju sapuni, deterdženti i vrlo popularne micelarne vode.
Natrijev dodecilsulfat i natrijev dodecilbenzensulfonat su
neke od naprimjenjivanijih površinski aktivnih tvari.
Primjene nanomaterijala
Prema veličini za nanočestice može se reći da su podskupina koloidnih čestica. Nanočestice zlata može se prirediti kao koloidnu suspenziju. Zlato se prvo otopi u smjesi poznatoj pod nazivom zlatotopka. To je smjesa koncentrirane dušične i klorovodične kiseline volumnog omjera 1:3. Tom reakcijom nastaje tetrakloraureatna(III) kiselina. Oksidirano zlato reducira se pomoću natrijeva citrata, koji ujedno služi i za stabilizaciju nastalih nanočestica zlata.
Nanočestice zlata imaju široku primjenu, predmet su brojnih medicinskih istraživanja, primjerice pospješuju distribuciju „pametnih” lijekova u organizmu.
Nanočestice zlata imaju široku primjenu.
Predmet su brojnih medicinskih istraživanja.
Primjerice, pospješuju distribuciju „pametnih“ lijekova u organizmu.
Nanočestice srebra imaju izraženo antibakterijsko djelovanje stoga je njihova primjena vrlo raznolika. Koriste se u medicini, kozmetičkoj, prehrambenoj, tekstilnoj i brojnim drugim granama industrije.
Nanočestice cinkova oksida i titanijeva dioksida već dugo vremena koristi se u kremama za sunčanje zbog njihove sposobnost upijanja štetnog UV-zračenja.
Nanočestice srebra imaju izraženo antibakterijsko djelovanje.
Njihova primjena vrlo raznolika.
Koriste se u medicini, kozmetičkoj, prehrambenoj,
tekstilnoj i brojnim drugim granama industrije.
Nanočestice cinkova oksida i titanijeva dioksida
već dugo vremena koriste se u kremama za sunčanje.
Imaju sposobnost upijanja štetnog UV-zračenja.
Utjecaj na okoliš
Koloidni sustavi i nanomaterijali prisutni su u prirodi i u živim bićima i u anorganskim tvarima. Proizvodnja takvih čestica umjetnim putem uvelike nam koristi u svakodnevnom životu, ali uzrokuje i posljedice na živi svijet jer se akumuliraju u okolišu, a zbog svoje veličine i svojstava ulaze i u prehrambeni lanac. Danas je većina proizvedenih površinski aktivnih tvari biorazgradljiva. S druge strane, posljednjih godina raste i broj istraživanja štetnog utjecaja nanomaterijala na zdravlje i okoliš. Vrijeme će pokazati jesu li koristi ovakvih proizvoda veće nego li mogući štetni učinci.
Koloidni sustavi i nanomaterijali prisutni su u prirodi
i u živim bićima i u anorganskim tvarima.
Proizvodnja takvih čestica umjetnim putem uvelike nam koristi u svakodnevnom životu.
Također, uzrokuje i posljedice na živi svijet.
Nanočestice se akumuliraju u okolišu,
a zbog svoje veličine i svojstava ulaze i u prehrambeni lanac.
Danas je većina proizvedenih površinski aktivnih tvari biorazgradljiva.
S druge strane, posljednjih godina raste i broj
istraživanja štetnog utjecaja nanomaterijala na zdravlje i okoliš.
Vrijeme će pokazati jesu li koristi ovakvih proizvoda veće nego mogući štetni učinci.
1. Problemsko pitanje
Istražite koje su prednosti, a koje moguće opasnosti u primjeni nanotehnologije. Pri tome se poslužite stručnim mrežnim stranicama. Primjerice, pronađite stručne članke po zadanoj temi služeći se tražilicom Google znalac. Prezentirajte informacije i zainteresirajte i druge učenike u razredu.