Vrijeme u kojem živimo obilježeno je sve većim utjecajem svih vrsta medija na nas i na društvo u kojem živimo. U ovoj ćemo jedinici govoriti o svrsi medija i o tome kako mediji oblikuju naša mišljenja, uvjerenja i stavove, ali i kako utječu i na društvo u cjelini.
U svijetu suvremenih medija katkad je teško postići ''pregled igre'' i znati kojim izvorima informacija vjerovati te u koje dugoročno možemo imati povjerenja. Upoznavanje medija i njihovih dobrih i loših strana trebalo bi postati dijelom svačije naobrazbe.
Medijsko obrazovanje
Primatelj poruka – čitatelj ili gledatelj, u svijetu zasićenom porukama i izvorima informacija treba znati izabrati informacije i izvore informiranja. To ponekad nije lako jer je svijet zasićen porukama i izvorima informacija. Treba kritički promisliti o njihovoj kvaliteti i potrebi njihove dopune iz drugih izvora. Uz razvoj kvalitetnoga medijskog sustava sve je važnije i medijsko obrazovanje. Njime se primatelje poruke, čitatelje, slušatelje ili gledatelje, medijski opismenjava i osposobljava za kritičku analizu medijskih sadržaja.
Suvremeni mediji često prikazuju događaje ili informacije kao sliku koja nije uvijek potpuno realna i neutralna. Stoga primatelji informacija trebaju naučiti kako razlikovati stvarnost od medijske slike.
Medijska pismenost je vještina kojom primatelj poruka razlikuje točnu i provjerenu informaciju od svih drugih, prepoznaje manipulaciju medijskim sadržajima i sl. Budući da smo zbog medija svakodnevno okruženi velikim brojem informacija i poruka, iznimno je važno odabrati provjeren izvor informacija, a informacije i poruke kritički analizirati. To znači da svaki prosječan čovjek koji sudjeluje u interakciji s bilo kojom vrstom medija treba biti medijski pismen.
Pogledajte ilustraciju i prokomentirajte je. Na koji način mediji utječu na naš život? Mogu li, na primjer, društvene mreže biti pokretači pozitivnih društvenih promjena? Znate li za neke takve promjene?
Na međunarodnoj konferenciji TED2010 doktor Nicholas Christakis održao je kratko i poučno predavanje „Skriveni utjecaj društvenih mreža”. Slijedite poveznicu i pogledajte predavanje.
Mediji imaju mnogobrojne pozitivne uloge u svakodnevnome čovjekovu životu. Služe za informiranje, za širenje vijesti, a posebno su bitni u odgojnome i obrazovnome procesu. S pomoću njih se može učiti na daljinu, a važnu ulogu u obrazovanju svakako ima internet, obrazovne emisije na radiju, časopisi, školski listovi te dnevne novine. Dostupni su skoro svima, promiču ljudska prava te često donose informacije o ugroženim pojedincima i populacijama.
Nažalost, mediji imaju i mnoge negativne uloge u svakodnevnome čovjekovu životu. Neke od njih su izloženost riziku od zloupotrebe medija ili ovisnosti o njima, primjerice o internetu. Virtualna stvarnost može stvoriti rizike za pravilan psihofizički razvoj jer se uvelike razlikuje od stvarnoga svijeta. Negativnu ulogu ima i širenje lažnih vijesti i dezinformacija, manipulacija medijskim sadržajima. Vijesti imaju utjecaj na samopoimanje i npr. doživljaj vlastitoga tijela...Tako neki nerealni standardi ljepote mogu negativno utjecati na samopoštovanje mladih, na pojavu govora mržnje i slično.
Utjecaj medija na publiku koja se njima koristi istražuje se od samih početaka postojanja medija. Pogledajte sljedeći prikaz (izvor: Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu) i istražite zašto nam je potrebno učiti o medijima.
U vrijeme lažnih vijesti, influencera, gamera, youtubera, blogera, vlogera medijska je pismenost važna za sve dobne skupine, a osobito za djecu i mlade. Putem medija moguće je manipulirati ljudima.
Manipulaciju čovjekom, a posebno djecom, često nije moguće lako i brzo uočiti. Takva je manipulacija vrlo dobro prikrivena, a svaka bi osoba medijske sadržaje, informacije i poruke trebala kritički promatrati.
Pojam manipulacija javlja se u znanstvenome rječniku 60-ih godina 20. stoljeća, a u punu je primjenu ušao 70-ih godina istoga stoljeća. Međutim, ljudi su oduvijek manipulirali jedni drugima, stoga je manipulacija poznata od kada postoji čovječanstvo. U početku nije imala negativno značenje kakvo ima danas.
Riječ manipulacija je latinska složenica od riječi manus – ruka i pulare – ugladiti, glačati, prevlačiti rukom, pripravljati, namještati, dodirivati, pipati. Prvotno značenje riječi manipulacija odnosilo se na vješto korištenje ruku da bi se obradio određeni predmet. Kasnije se odnosilo na upravljanje stvarima ili ljudima da bi se došlo do određenoga cilja.
Manipulacija općenito danas znači odnose među ljudima pri čemu jedni vrše utjecaj na druge da bi ostvarili neki osobni ili grupni interes.
Medijska manipulacija je pojava je koja nastaje kad mediji prenose informacije s ciljem upravljanja ljudskim ponašanjem ili oblikovanja stavova na željeni način.
Pametni telefoni, društvene mreže i platforme donijeli su nove izazove pred roditelje, ali i djecu i mlade. U istraživanju provedenom 2019. godine građani su kao najvažnije aspekte medijske pismenosti istaknuli:
- zaštitu privatnosti i osobnih podataka na mreži
- prepoznavanje lažnih vijesti i dezinformacija
- uvažavanje i poštovanje drugih ljudi, njihovih mišljenja i stavova.
Kako djeca i mladi sve više vremena provode na platformama poput YouTubea, roditelji su zabrinuti zbog lake dostupnosti nasilnih i neprimjerenih sadržaja, zbog neoznačavanja dobno neprimjerenih sadržaja i korištenja YouTubea za širenje govora mržnje. Posebno zabrinjava podatak da su gotovo svako četvrto dijete i mlada osoba osobno doživjeli nasilje i govor mržnje na društvenim mrežama.
Agencija za elektroničke medije i UNICEF pokrenuli su 2018. godine projekt Dani medijske pismenosti u koji se svake godine uključuje sve više djece i mladih te odgojitelja, učitelja i nastavnika.
(Izvor: UNICEF Hrvatska)
Želite li poboljšati svoja znanja o medijskoj pismenosti i saznati zanimljive informacije o medijima, svakako posjetite mrežnu stranicu Medijska pismenost.
Sjećate li se koje prvotravanjske šale? Znate li da su neke doista prouzročile prave zabune? A što se događa ako se lažne vijesti šire medijima? Upoznajte ih i spriječite njihovo širenje.
Lažne vijesti (engl. fake news) šire se s pomoću različitih medija sa svrhom dezinformiranja i zastrašivanja javnosti ili sa svrhom parodije, satire ili jednostavnoga privlačenja pažnje (senzacionalizma).
Vrlo je važno naučiti prepoznati lažne vijesti. Ponekad i mi sami – ne provjeravajući neku takvu "vijest", koja zapravo nije vijest, postajemo dio kruga prenošenja lažnih vijesti u javnome prostoru. Lažne vijesti ponekad, nažalost, prenosimo svojim prijateljima, rodbini, poznanicima, suradnicima i kolegama na poslu i to putem elektroničke pošte, društvenih mreža i na druge načine. Na taj način dovodimo u pitanje i svoju vjerodostojnost jer nismo prije slanja neke informacije dalje provjerili njezinu točnost i pouzdanost.
Pogledajte fotografiju oglasa za medicinske maske koji su preplavili medijski prostor nakon prvih informacija o koronavirusu potkraj 2019. godine.
Od kada se potkraj 2019. pojavio koronavirus, golema količina informacija velikom se brzinom proširila putem medija. Upravo je količina i brzina njihova širenja bila odličan temelj za lažne vijesti o tome virusu – načinima kako se prenosi, kako se manifestira i kako je nastao. U sveopćoj panici koja je nastala ključnu ulogu u prenošenju istinitih i točnih vijesti, uz liječnike i epidemiologe, imaju i fact-checkeri, novinari koji provjeravaju točnost informacija o koronavirusu na internetu.
Korona virus, corona virus, koronavirus – sve su to inačice naziva virusa koji izaziva bolest nazvanu COVID-19 (skraćeno od COronaVIrus Disease-19) o kojoj mediji izvještavaju. Tako se u hrvatskim medijima nametnulo pitanje kako pravilno pisati naziv virusa koji tu bolest uzrokuje. U stručnoj i široj općoj uporabi u hrvatskome su jeziku ustaljeni prilagođeni nazivi za viruse. Prema pravilu o pisanju stručnih naziva malim se početnim slovom pišu svi jednorječni nazivi te svi višerječni nazivi osim riječi koja je i sama ime ili posvojni pridjev izveden od osobnoga imena, npr. ebola, zika / virus zika, virus ospica, zoster virus, virus Zapadnoga Nila / zapadnonilski virus. U skladu s navedenim pravilom piše se i naziv virusa, čiji je latinski naziv Coronavirus, koji je uzročnik aktualne epidemije, dakle, koronavirus.
Pogledajte sljedeći prikaz i otkrit ćete načine koji vam mogu pomoći u razlikovanju prave od lažne vijesti. Prikaz je sastavilo Međunarodno udruženje knjižničara želeći osvijestiti taj problem.
Istražimo
Prvo odgovorite na pitanja, a zatim potražite u medijima informacije o tvrtkama i pojedincima koji su bili otkriveni da su objavljivali lažne vijesti u medijima.
- Znate li postoje posebne tvrtke i pojedinci koji se bave proizvodnjom lažnih vijesti?
- Što možete sami učiniti kako biste bili sigurni da je neka informacija točna?
- Koliko lako prenosimo objave naših prijatelja s društvenih mreža bez prethodne provjere?
O lažnim vijestima i dezinformacijama u medijima, toj iznimno aktualnoj temi koja privlači veliku pozornost stručnjaka i šire javnosti, istražite u nastavnome materijalu za srednje škole za učenike od 1. do 4. razreda „Kako prepoznati dezinformacije i lažne vijesti” autora Lane Ciboci, Igora Kanižaja, Danijela Labaša u izdanju Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a.
Sloboda govora jedan je od temelja demokracije, jednako kao i ravnopravnost. No, sloboda govora nije neograničena i bezuvjetna. Nažalost, pojava i popularizacija društvenih mreža donijela je i negativne učinke jer se s pomoću njih olakšalo širenje govora mržnje.
Neprihvatljiv govor – govor mržnje radikalan je oblik neprihvatljivoga govora koji otvoreno poziva na nasilje protiv neke društvene skupine. Sprečavanje govora mržnje jedan je od rijetkih opravdanih razloga za ograničavanje slobode javnog izražavanja.
Govor mržnje uključuje načine izražavanja koji javno (u medijima, na internetskim stranicama, na javnim površinama, na javnim skupovima) omalovažavaju, diskriminiraju ili promoviraju mržnju. To ponašanje može biti usmjereno prema nekoj skupini ili ljudima iz te skupine, prema njihovoj nacionalnosti, etničkom podrijetlu, boji kože, vjerskoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji, identitetu u cjelini, zdravstvenom stanju ili nekim drugim osobinama.
Neprihvatljiv je govor i korištenje pogrdnih izraza, ponižavajuće prikazivanje, kao i svaki oblik izravnoga ili neizravnoga poticanja ili podržavanja mržnje, diskriminacije ili štetnoga djelovanja prema nekoj skupini ili njezinim pripadnicima/pripadnicama, npr. s obzirom identitet, vjeru, nacionalnost i sl.
U Republici Hrvatskoj govor mržnje definiran je i zabranjen u nekoliko zakona. Tako Zakon o elektroničkim medijima (čl. 12, 2009.) navodi da „u audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.”
Projekt Drugi Hrvatske radiotelevizije, u kojem su sudjelovali učenici osnovnih i srednjih škola, nastavnici, stručnjaci i nevladine udruge uključene u građanski odgoj, donosi zanimljive materijale koji djeci i mladima mogu pomoći u upoznavanju i razumijevanju različitosti. Proučite ih!
Šareni svijet oglašavanja zabavlja nas, opušta i nastoji razveseliti, a sve s ciljem da potražimo novi proizvod, uslugu ili nešto što nismo ni znali da postoji ili nam dotad nije trebalo. Oglašavanje omogućuje bolju zaradu, profit. Stoga ne čudi što su marketing, oglašavanje i bolja prodaja tako usko povezani.
Oglas je poruka s pomoću koje nas različite tvrtke, institucije i pojedinci pokušavaju pridobiti za kupnju nekoga proizvoda ili usluge, uvjeriti nas u nešto, poslati nam neku poruku i informirati nas.
Razlikujemo nekoliko vrsta oglašavanja.
klasični oglasi mali oglasi u oglasnicima, novinama, obično besplatni advertoriali plaćeni oglasi, jasno označeni kao promotivni članak ili sponzorirani tekst promocija promocija robne marke u rubrikama ili člancima o temi prikriveni oglasi oglasi kao pozadina televizijske ili radijske emisije, u filmu, članku
Poznavatelji marketinga dobro su obaviješteni o tome koja publika gleda koje televizijske emisije, koje emisije sluša na radiju ili koje društvene mreže ili mrežne stranice posjećuje. Takve se informacije prikupljaju na različite načine, a neki od njih nisu zakoniti. U skladu s tim informacijama oglasi se prilagođavaju određenoj ciljnoj skupini, odnosno publici.
Koliko vremena dnevno provedete na medijima?
„Pa, otprilike dva do tri sata.”
„Medije otprilike koristim dnevno četiri sata, ali zapravo ovisi o tome koliko trebam učiti. Koristim ih za prezentacije, nešto u Wordu ili tako.”
„Medije koristim dnevno otprilike tri i pol sata.”
Za što se koristite medijima?
„Najviše medije koristim za faks, kada trebam neke projekte ili zadatke riješiti. I također koristim za zabavu i komunikaciju.”
Jeste li ikada imali negativna iskustva pri korištenju medija?
„Ja osobno nisam imao nikakvih negativnih iskustava s korištenjem medija, ali poznajem neke ljude koji su imali, npr. krađa identiteta i tako dalje.”
„Nisam nikad imala negativna iskustva u korištenju medija, ali znam neke bliske osobe koje su se nalazile u problemima kao što su bili hakirani profili. Također sam čula da su mnogi ljudi bili zlostavljani na društvenim mrežama.”
„Nažalost, bio mi je hakiran profil nedavno. I to je bilo dosta neugodno iskustvo. Iako se brzo razriješila situacija, svejedno ne bih htjela opet prolaziti kroz to.”
Vjerujete li medijima?
„Ne vjerujem baš jer im je profit najvažniji, a dezinformacije se najbolje prodaju.”
„Pa ja većinom vjerujem, ali isto tako znam da se medijima znaju širiti u lažne informacije.
Što se tiče povjerenja u medije, najmanje vjerujem onima koji su plaćeni. Najviše vjerujem onima gdje sami korisnici zapravo kreiraju sadržaj. Njima najviše vjerujem.”
Kojim medijima najviše vjerujete?
„Najviše vjerujem tiskanim medijima jer u slučaju tih dezinformacija najteže se brišu dokazi.”
Povjerenje u medije mi zapravo ovisi (o tome) koju informaciju tražim. Ukoliko se radi o informacijama iz društvenog života, iz političkog života, tada je to definitivno, recimo, televizija. Ukoliko tražim informacije o proizvodima, o tržištu, tada definitivno na društvenim mrežama, forumima, recenzijama.”
„Pa ja volim nekako navečer pogledati dnevnik jer smatram kako oni imaju, dosta, neke provjerene informacije.”
Jeste li ikad bili prevareni zbog informacijama u medijima? Što se dogodilo?
„Pa da, ovoga, sad u vezi s koronavirusom bile su dezinformacije da će se uvesti karantena u Zagrebu i to je općenito problem u svim zapadnim medijima, taj fake news.”
„U zadnje vrijeme dosta smo bili izloženi informacijama vezano uz potres koji se dogodio u Zagrebu, kako će se ponoviti, neće se ponoviti, dogodit će se, pripremite se za deset minuta, pa neće i tako dalje. To su zaista informacije koje su bile demantirane od stručnih ljudi kasnije te da zaista potrese nije moguće predvidjeti.”
„Znala sam dobivati razne mailove od raznih proizvođača koji su nudili neke svoje proizvode, ali lako sam ih prepoznala jer je bila loša pismenost i bili su napisani na nekoj niskoj razini hrvatskog jezika. Upravo iz tog razloga smatram da je medijska pismenost ključan faktor u tom prepoznavanju.”
„Jesam, dobivao sam dosta dezinformacija pogotovo tijekom karantene koja je bila u Zagrebu. Širile su se glasovne poruke koje su govore kako od sutra, ili za par dana, će se uvesti još veće mjere i tako dalje.”
Provjeravate li informaciju koju ste dobili putem jednog medija u nekom drugom mediju?
„Najčešće ono što čujem na televiziji provjeravam na internetu, i to vrlo često u stranim medijima kao što su, na primjer, američki, njemački ili talijanski i onda usporedim informacije i vidim što je zapravo istinito.”
„Nažalost, ne provjeravam često informacije. Naravno, ukoliko se radi o nekoj informaciji koja mi je važna, pogotovo za neki projekt u školi, tada ću provjeriti tu informacija u više medija i neću se samo služiti onime što prvo pročitam i vjerovati tome.”
Prikriveno oglašavanje
Prikriveno oglašavanje prisutno je ako oglasi nisu jasno označeni, odnosno skriveni su u sadržaju članka, emisije, programa.
Primjerice, kada u filmu glavni lik pije neko popularno piće ili jede hranu poznatoga proizvođača. Ili, kada se u časopisima za mlade u rubrici o modi pojavljuju određeni odjevni predmeti ili kozmetički proizvodi, a da oglas nije označen - riječ je o prikrivenome oglasu.
Svaki oblik oglašavanja mora, po zakonu, biti označen kao oglas i ta oznaka treba biti istaknuta.
„Nije dopušteno prikriveno i prijevarno oglašavanje. Prikrivenim oglašavanjem smatrat će se svaka novinarska forma (pisani tekst, fotografija, slika, crtež i dr.) koja je na bilo koji način plaćena, a nije jasno označena kao oglašavanje.” (Zakon o medijima, članak 20)
Pogledajte fotografije u kojima su istaknuti plaćeni i prikriveni oglasi. Navedite prednosti koje vidite u prikrivenom oglašavanju u odnosu na plaćeno.
Jedan od prvih primjera skrivenoga oglašavanja na američkom medijskom prostoru bio je crtani film Mornar Popaj (1929.), koji je promovirao špinat kao zdravu hranu za jače mišiće. Nakon prve godine prikazivanja toga crtanog filma prodaja špinata u SAD-u porasla je za čak 30 %. Spielbergov film E.T. proslavio je slatkiše Reese’s Pieces tvrtke Hershey’s, čija se prodaja tada povećala za 65 %.
Svaki film koji ste pogledali u posljednjih 50 godina, a dolazio je iz Hollywooda, vjerojatno je sadržavao neki oblik prikrivenoga oglašavanja. Danas u svijetu postoji velik broj agencija koje smišljaju načine kako u medijima nešto prikriveno oglasiti.
U ovoj smo jedinici govorili o svrsi medijskih tekstova, o njihovu pozitivnom i negativnom utjecaju na pojedinca i društvo, o lažnim vijestima, neprihvatljivom govoru – govoru mržnje i prikrivenom oglašavanju.
