Batorić je stajao pred dvorom u svom sivom lovačkom odijelu i u visokom ogromnim čizmama. O boku mu visila draga njegova „duplonka“, ruke složio preko trbuha i turio ih u mošnju od lisičje kože, koja je visila na zelenoj uzici, prebačenoj oko vrata: imao je također uza se ogromnu lovačku torbu kao da se nada bogzna kakvu plijenu. Uz Batorića stajala je četa lugara i momaka, svi snabdjeveni starinskim nevaljalim jednocijevkama, iz kojih ipak naši seljaci gađaju sa tako nepojmljivom sigurnošću. Od grdne su se studeni branili svojim kratkim surinama.
Rulja pasa, sve dva po dva zakorlaćena, nestrpljivo je poskakivala, repovima mahala i gledajući lovce radosno lajala.
- Dobro jutro illustrissime! – javim se s prozora – zar zbilja, ta po tako nezgodnu vremenu?
- Oho, a ti lenčina nećeš – prekine me u šali starac; - ne, tak ne sme biti. Još, još, kad su mi se zmekli Štefica, Lacica, Tomica, ali ti, ajde ti z menom. Danas je Badnjak, svaki dobar kršćenik ide u lov; ne bi, re vera, znal da je zutra Božić kad bi danas ostal doma.
Koji je tradicionalni običaj vezan uz Badnjak opisan u ulomku?