Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili skraćeno OPG cjelovit je sustav održivog gospodarstva. Poslovanje teče u skladu s očuvanjem prirode, autohtonih kultura i prirodnih resursa, iskorištavajući sav prirodni potencijal.
Tijekom cijele godine na tradicionalan način uzgajaju se različite kulture, od poznatih do manje poznatih. Raznolikošću kultura njeguje se bioraznolikost ekosustava.
Na taj način uzgojena hrana ima puniji i prirodniji okus i miris. Sadrži više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata od klasične konvencionalne hrane. Ona je istodobno i osjetljivija, kraćeg vijeka trajanja te može biti različitih oblika i veličina.
Hrana koja se ne proda na tržištu prerađuje se u zimnicu po tradicionalnoj recepturi. Oštećenim plodovima hrane se životinje od kojih se dobiva stajsko gnojivo, a organski otpad pretvara se u kompost koji se upotrebljava za uzgoj sadnica. Time se zatvara proizvodni ciklus.
Njeguje se tradicionalni uzgoj povrtnih kultura, od sjemena do ploda, bez uporabe sintetskih insekticida, pesticida i umjetnih gnojiva. Tradicionalna poljoprivreda manje je ovisna o utrošku energije, pa je zato rad u polju svakodnevan i intenzivan. Takav sustav održava plodnost tla, smanjuje ovisnost o vanjskim resursima, minimalizira oštećenje okoliša i osigurava zdrav rast proizvodnje.
Brački kamen
Vađenje i upotreba kamena smatra se jednom od najstarijih ljudskih djelatnosti, još od vremena kada se prirodni kamen upotrebljavao za izradu oruđa i oružja.
Na UNESCO-ov Popis nematerijalne baštine čovječanstva upisani su 2018. godine kameni suhozidi izgrađeni slaganjem kamena jedan na drugi bez uporabe vezivnog materijala.
Na otoku Braču i na drugim hrvatskim otocima nalazimo različite spomenike života s kamenom od pradavnih vremena do danas. To su zidovi ili gomile, utvrde ili gradine te nastambe ili bunje.
Iako se kamen vadi i u unutrašnjosti, Istarski poluotok i otok Brač dva su prostora s vrijednim povijesnim i kulturnim nasljeđem i običajima vezanima za kamen.
Najpoznatiji prirodni kamen je bijeli brački vapnenac, koji se često pogrešno naziva bijeli brački mramor jer se radi o taložnoj, a ne o preobraženoj stijeni.
Na prostorima današnje Hrvatske prirodni kamen upotrebljava se od antičkih vremena do danas. Prvi kamenolomi nastali su na Braču u rimsko doba. U tim se kamenolomima vadio kamen od kojega je izgrađena Salona i Dioklecijanova palača.
Na otoku Braču nalazi se i poznati glagoljaški samostan Blaca, izgrađen također od lokalnog bračkog kamena.
Posvuda po otoku nalaze se spomenici i građevine od bračkog kamena još od pradavnih vremena pa sve do modernih umjetnika. Jedan je od najpoznatijih Ivan Meštrović, čija se spomen-galerija nalazi u Vrpolju odakle je rodom.
Od druge polovice 19. st. kamen se s Brača izvozio diljem Europe, pa čak i u Ameriku i Afriku.
Od bračkog kamena napravljena su mnogobrojna zdanja, poput palače u Budimpešti i Beču, Parlamenta i Novih dvora u Beču, unutrašnjosti Parlamenta u Budimpešti, Namjesničke palače u Trstu i predvorja zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku.
U suvremenoj arhitekturi također nalazimo brački kamen, pa je on ugrađen i u zgradu Hrvatske narodne banke u Zagrebu, Račićev mauzolej u Cavtatu, palaču Meštrović u Splitu, Hrvatski dom likovnih umjetnika, to jest Meštrovićev paviljon u Zagrebu i mnoge druge objekte.
Omiljeno turističko odredište na Braču upravo je Klesarska škola u Pučišćima, koja postoji već više od sto godina čuvajući našu kulturnu baštinu.
Popis povezanih videolekcija za čitače ekrana