Nekontrolirani razvoj stambenih naselja i promjene u socijalnoj topografiji gradova

Migracije velikog opsega ekonomski nisu opravdane, jer nisu posljedica potreba privrede i drugih službi za radnom snagom, nego težnji ljudi da u gradu nađu zaposlenje. One izazivaju velike probleme u gradovima, a jedan je od najvećih stambeni problem, čija je posljedica razvoj nekontroliranih ili drugih oblika stambenih naselja sa slabim standardom stanovanja
Nekontrolirana naselja niču na rubovima gradova, a u nekima ulaze dublje u gradsko tkivo. To ovisi, svakako, o karakteru i vlasništvu zemljišta. Nekontrolirana naselja najviše se grade na zemljištu slabije kvalitete. To su često strmije padine brežuljaka, slabije plodno zemljište ili si. Grade se najčešće na općinskom zemljištu, a manje na privatnom. Do prostora za gradnju dolazi se kupnjom jeftinijeg zemljišta, uzurpacijom gradskog ili privatnog zemljišta, darivanjem i si.
Ta su naselja različite veličine, opremljenosti, izgleda i drugih obilježja, što ovisi o njihovoj starosti, načinu gradnje, socijalnoj strukturi njihovih stanovnika, te kasnijem uređivanju naselja u sklopu programa gradskih uprava. Može se, zapravo, govoriti o sistemima stanovanja te o njihovim podsistemima.
Mnoga naselja sagrađena su na brzinu, od otpadnog materijala, dasaka, kartona i lima. Takva su naselja vrlo često podignuta na uzurpiranom zemljištu i za njih postoji vrlo raširen engleski naziv squatter naselja. Mnoga se nekontrolirana naselja kasnijim zahvatima preuređuju uz pomoć vlasti i gradskih uprava. U prvoj fazi neka od njih nemaju vode, struje, kanalizacije, škole, itd. Neka stambena naselja nastala su posred¬stvom građevinskih poduzeća, koja stanove prodaju po nižim cijenama.
…..
Nekontroliranih stambenih naselja ima u svim gradovima Latinske Amerike, pogotovo u najvećima. Dinamika gradnje, obilježja naselja i socijalna struktura njihovih stanovnika razlikuju se od grada do grada. Za takva naselja postoje različiti nazivi. U Brazilu se zovu favelas, u Venezueli ranchos ili barrios, u Argentini villas miserias, u Peruu barriadas ili pueblos jovenes, u Čileu callampas, u Meksiku colonias proletarias, itd., a označavaju: predgrađa, mlada sela, daščare, tzv. pečurke, itd., dakle način gradnje i neka bitna obilježja.
…..
S pomicanjem viših slojeva društva prema rubu u gradskoj jezgri nastaju znatne funkcionalne promjene. Prije svega, s razvojem gradova u novije vrijeme povećava se potreba za jakim poslovnim centrima u središtu grada, u kojima su smještene trgovine, banke, administracija i druge uslužne djelatnosti. Dio napuštenih središnjih zona, međutim, zadržao je dotadašnju stambenu funkciju, pretvoren je u stambene zone za iznajmljivanje doseljenicima iz ruralnih područja. Tako su nastale stambene zone siromašnih, koje se postupno pretvaraju u slamove. Te stambene zone imaju različite nazive: vecindad, conventillo, cortico, perdida, itd. Međutim, one se ne mogu poistovjećivati s onima u angloameričkim gradovima (Gilbert, Ward, 1978), jer, su to gusto naseljene zone siromašnog stanovništva koje upravo u njima nalazi prva utočišta, a kasnije se seli u nova.
…..
Treba naglasiti da su se spoznaje o razvoju tzv. divljih naselja i o tokovima migracija stanovništva i unutar gradova postupno mijenjale, u skladu s istraživanjima. Najprije se vjerovalo da su ta naselja posljedica direktnih migracija stanovništva iz ruralnih sredina. Kasnije studije demantirale su takve tvrdnje i uputile na složenost te pojave. Na primjerima mnogih gradova utvrđeno je, naime, da većina migranata najprije naseljava središnju zonu i unajmljuje sobu ili stan, a tek nakon nekog vremena preseljava se u rubne zone, u divlja ili slična naselja.
Takav oblik migracija uvjetuje više čimbenika. Prije svega, u središnjoj zoni grada postoji veća mogućnost zapošljavanja nekvalificirane radne snage, mogu se naći jeftinije sobe ili prenoćišta i dr. (Ward, 1976).
Nakon određene socijalne konsolidacije stanovništvo se iz središnjih slamova preseljava u rubne zone, uzurpira ili kupuje građevinsko zemljište i gradi nastambe ih kuću, s nadom da će tako popraviti svoje stambene prilike. Središnje su zone, naime, prenaseljene, a zgrade postupno propadaju. Te središnje zone neki autori zovu beznadni slamovi, a one na rubu grada slamovi nade (Turner, 1966).
Prema tome, prostorna kretanja migranata odvijala su se na relaciji provincija — središnja zona grada — periferija. S obzirom na to da su se stambene zone lošije kvalitete stanovanja proširile na prijelaznu zonu grada, navedeni model mogao bi se modificirati: provincija — prijelazna zona grada — periferija, odnosno provincija — periferija (Ward, 1976). Najnovija istraživanja u pojedinim gradovima pokazala su da poslije 1970. god. jača direktna migracija u starije zone divljih naselja. Prema tome, model prostome pokretljivosti migranata na relaciji provincija — grad ne može biti statičan, nego je promjenjiv s aspekta vremenske i prostome dimenzije.
Latinskoamerički gradovi suočeni su s velikim problemima, a najveći su problem nedostatak radnih mjesta i siromaštvo. U ekonomskoj strukturi gradova podržavaju se dva sektora: tzv. hazarska ekonomija, koju čini velik broj malih privatnih poduzeća, često organiziranih u okviru obitelji, te velika, dobro organizirana poduzeća. Većina onih koji se dosele u grad zapošljava se u raznim službama i proizvodnim djelatnostima, koje se održavaju zahvaljujući jeftinoj radnoj snazi.
Nedostatak stanova i radnih mjesta, veliko siromaštvo, socijalna segregacija i drugi problemi nisu lako rješivi. Gradske uprave i vlade pojedinih zemalja pokušavaju rješavati pojedine probleme, pogotovo nekontrolirani razvoj gradova i intenzivnu migraciju. Peruanska vojna vlada donijela je, na primjer, program poboljšanja prilika u divljim naseljima izgradnjom infrastrukture, ali i plan usporavanja njihova daljeg razvoja.

Specifični sadržaj:

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
dr. sc. Milan Vresk redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu
Razvoj urbanih sistema u svijetu geografski pregled
drugo, prerađeno izdanje
Školska knjiga, Zagreb, 2002.

© ŠKOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 1984.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.
2., prerađeno izd. — Zagreb : Školskaknjiga, 2002. — (Udžbenici Sveučilišta uZagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis)
Bibliografija.
ISBN 953-0-30854-X
I. Urbana geografija — Udžbenik 420722073
ISBN 953-0-30854-X