Danas razgovaramo s doktoricom znanosti Rebekom Mesarić Žabčić. Dobar dan, dobro došli. Dobar dan. Hvala vam na pozivu. Vaše je područje znanstvenog rada demografija. Čime se točno bavite? Ja se bavim vanjskim migracijama stanovništva, povratnim migracijama, ženama u migracijskom procesu. Također se bavim mlađim naraštajima Hrvata u Australiji. Bavila sam se donedavno interkulturalnim odnosima na primjeru suvremenih škola u Hrvatskoj. Prekooceanskim stanovništvom, Hrvatima u europskim zemljama. Danas ćemo razgovarati o migracijama Hrvata u Europsku uniju s posebnim naglaskom na migracije mladih. Koje bi bile popularne zemlje za useljavanje mladih Hrvata u Europsku uniju? Isto kao i nekada još uvijek je popularna Njemačka, Austrija, Belgija, Švicarska, Irska u manjoj mjeri Francuska, Nizozemska i Skandinavske zemlje. Zašto se mladi uopće iseljavaju? To je teško pitanje, ali pokušat ću odgovoriti. Zbog općeg nezadovoljstva, nemogućnosti zapošljavanja, postizanja određenog standarda, kasnog odvajanja od roditelja. Svaka osoba ima svoje razloge zbog čega iseljava. Koje bi bile prednosti iseljavanja mladih? Možda i nije loše da malo odu vidjeti vani, da više cijene kasnije svoju domovinu kako nam je ovdje lijepo, kakav standard imamo i na koji način ipak s puno više rada i truda i ovdje mogu postići neke stvari. Prednosti: oni tamo gledaju neki uređeniji sustav, određenu visinu plaće, mogućnost napredovanja u struci. Iako vrlo brzo spoznaju da nije baš sve onako ružičasto kako izgleda iz pozicije Hrvatske. S kojim se sve problemima susreću u primajućoj zemlji? Ako nedovoljno znaju jezik i ne govore ga dovoljno dobro to je prvi problem, isto tako teško im je pronaći prikladnu i povoljnu nekretninu. Nekada ih društvo domicilnog stanovništva ne prihvaća, ako nisu dovoljno integrirani i asimilirani. Vrlo brzo se javlja nostalgija za obitelji, prijateljima, okruženjem u kojem su se osjećali dobro, pa nedovoljna kvaliteta slobodnog vremena, manje participiraju u izlascima i to ih s vremenom počinje smetati. Koje bi bile posljedice migracija za matičnu zemlju i za primajuću zemlju? Matična zemlja jako puno gubi, gubi gotovog čovjeka u kojeg je ulagala znači on odlazi kao serviran proizvod u neku drugu zemlju. Vrlo brzo, a već smo na tom tragu, Hrvatska je zemlja staraca. Mi zapravo gubimo radno, mlado, fertilno stanovništvo. Isto tako vrlo brzo ćemo spoznati da će nam se urušiti obrazovni sustav, mirovinski sustav, i zdravstveni sustav. Tako da jako puno gubi Hrvatska iseljavanjem osoba mlađe živote dobi. Dok nova zemlja u koju Hrvati iseljavaju dobiva gotov proizvod, dobiva školovanog čovjeka, sposobnog, fertilnog u punoj snazi. Je li pandemija COVID 19 utjecala možda na povratak Hrvata natrag u domovinu? Konkretne podatke nemamo, ali imamo neke primjere dobre prakse. Prije svega znamo kakvu je politiku pandemije vodila Republika Hrvatska. Mnogi koji imaju ovdje svoje kuće, a doživjeli su mirovinu vratili su se u Hrvatsku jer su mogli jednostavnije i lagodnije ipak proći kroz pandemiju. Isto tako imamo slučajeve dobre prakse kada su osobe mlađe životne dobi s djecom došle ovdje. Odjavili su nekretninu na primjer u Munchenu od trideset, četrdeset kvadrata i ovdje su iznajmili nekretninu poput kuće i radili su od kuće za poslodavca u Njemačkoj, a bili su opet u okruženju obitelji, prijatelja i poznatog prijateljskog okruženja. Znamo da je na globalnoj razini sve češća pojava digitalnih nomada. Jeste li primijetili možda i u nas? Hrvatska je čak donijela i jedan zakonski okvir vezan uz digitalne nomade što je recimo jako dobro. Možda je i tu prilika da naši mladi ne iseljavaju nego da sva svoja stečena znanja ipak pokušaju, kako bih rekla, oplemeniti na daljinu preko kompjutera kako to danas svi i radimo. Isto tako, znamo da je danas isto tako prihvatljiv posao od kuće. Naravno to je najvećim dijelom za STEM područja, ali možda je tu stvarno Hrvatska budućnost da nam mlađe osobe ipak ne iseljavaju nego da rade za strane poslodavce iz Hrvatske, a opet imaju primanja viša nego što bi imali u Republici Hrvatskoj. Možda će i učenike koji nas gledaju zanimati kako je to studirati vani? Jeste li se možda bavili i tim pitanjem tijekom svojih istraživanja? Ja sam isto ujedno i profesorica na Katoličkom sveučilištu u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu i moram vam reci da ima tu dva smjera, kako bih rekla. Prije svega naši studenti koji započnu ovdje studij odlaze na Erasmus i to je privremena migracija zbog što su oni šest mjeseci na nekom drugom sveučilištu gdje mogu puno toga vidjeti i naučiti, ali se onda ipak vratiti i bilo bi dobro da oni sva ta svoja znanja i spoznaje ipak na neki način u naš sustav pokušaju implementirati. S druge strane u gimnazije i strukovne škole, više u gimnazije, dolaze predstavnici stranih sveučilišta koji vam nude studiranje vani. To je također privremena migracija, ali mi nikada ne znamo kako će ta migracija završiti jer svaka osoba koja ode van na studij tijekom studija se može zaljubiti ili kad diplomira imate tamo head huntere lovce na glave koji vam već na četvrtoj, petoj godini, tokom studija nude posao i naravno vi ga prihvatite i ostajete u toj zemlji i teško se kasnije vratiti na naš slučaj ili u Hrvatsku i raditi opet drugačije. I za kraj, koja bi bila vaša poruka mladima? Ostati u Hrvatskoj definitivno. Doktorice Mesarić Žabčić hvala vam puno na sudjelovanju u ovom intervju. Hvala vama. . Transkript: Danas razgovaramo s doktoricom znanosti Rebekom Mesarić Žabčić. Dobar dan, dobro došli. Dobar dan. Hvala vam na pozivu. Vaše je područje znanstvenog rada demografija. Čime se točno bavite? Ja se bavim vanjskim migracijama stanovništva, povratnim migracijama, ženama u migracijskom procesu. Također se bavim mlađim naraštajima Hrvata u Australiji. Bavila sam se donedavno interkulturalnim odnosima na primjeru suvremenih škola u Hrvatskoj. Prekooceanskim stanovništvom, Hrvatima u europskim zemljama. Danas ćemo razgovarati o migracijama Hrvata u Europsku uniju s posebnim naglaskom na migracije mladih. Koje bi bile popularne zemlje za useljavanje mladih Hrvata u Europsku uniju? Isto kao i nekada još uvijek je popularna Njemačka, Austrija, Belgija, Švicarska, Irska u manjoj mjeri Francuska, Nizozemska i Skandinavske zemlje. Zašto se mladi uopće iseljavaju? To je teško pitanje, ali pokušat ću odgovoriti. Zbog općeg nezadovoljstva, nemogućnosti zapošljavanja, postizanja određenog standarda, kasnog odvajanja od roditelja. Svaka osoba ima svoje razloge zbog čega iseljava. Koje bi bile prednosti iseljavanja mladih? Možda i nije loše da malo odu vidjeti vani, da više cijene kasnije svoju domovinu kako nam je ovdje lijepo, kakav standard imamo i na koji način ipak s puno više rada i truda i ovdje mogu postići neke stvari. Prednosti: oni tamo gledaju neki uređeniji sustav, određenu visinu plaće, mogućnost napredovanja u struci. Iako vrlo brzo spoznaju da nije baš sve onako ružičasto kako izgleda iz pozicije Hrvatske. S kojim se sve problemima susreću u primajućoj zemlji? Ako nedovoljno znaju jezik i ne govore ga dovoljno dobro to je prvi problem, isto tako teško im je pronaći prikladnu i povoljnu nekretninu. Nekada ih društvo domicilnog stanovništva ne prihvaća, ako nisu dovoljno integrirani i asimilirani. Vrlo brzo se javlja nostalgija za obitelji, prijateljima, okruženjem u kojem su se osjećali dobro, pa nedovoljna kvaliteta slobodnog vremena, manje participiraju u izlascima i to ih s vremenom počinje smetati. Koje bi bile posljedice migracija za matičnu zemlju i za primajuću zemlju? Matična zemlja jako puno gubi, gubi gotovog čovjeka u kojeg je ulagala znači on odlazi kao serviran proizvod u neku drugu zemlju. Vrlo brzo, a već smo na tom tragu, Hrvatska je zemlja staraca. Mi zapravo gubimo radno, mlado, fertilno stanovništvo. Isto tako vrlo brzo ćemo spoznati da će nam se urušiti obrazovni sustav, mirovinski sustav, i zdravstveni sustav. Tako da jako puno gubi Hrvatska iseljavanjem osoba mlađe živote dobi. Dok nova zemlja u koju Hrvati iseljavaju dobiva gotov proizvod, dobiva školovanog čovjeka, sposobnog, fertilnog u punoj snazi. Je li pandemija COVID 19 utjecala možda na povratak Hrvata natrag u domovinu? Konkretne podatke nemamo, ali imamo neke primjere dobre prakse. Prije svega znamo kakvu je politiku pandemije vodila Republika Hrvatska. Mnogi koji imaju ovdje svoje kuće, a doživjeli su mirovinu vratili su se u Hrvatsku jer su mogli jednostavnije i lagodnije ipak proći kroz pandemiju. Isto tako imamo slučajeve dobre prakse kada su osobe mlađe životne dobi s djecom došle ovdje. Odjavili su nekretninu na primjer u Munchenu od trideset, četrdeset kvadrata i ovdje su iznajmili nekretninu poput kuće i radili su od kuće za poslodavca u Njemačkoj, a bili su opet u okruženju obitelji, prijatelja i poznatog prijateljskog okruženja. Znamo da je na globalnoj razini sve češća pojava digitalnih nomada. Jeste li primijetili možda i u nas? Hrvatska je čak donijela i jedan zakonski okvir vezan uz digitalne nomade što je recimo jako dobro. Možda je i tu prilika da naši mladi ne iseljavaju nego da sva svoja stečena znanja ipak pokušaju, kako bih rekla, oplemeniti na daljinu preko kompjutera kako to danas svi i radimo. Isto tako, znamo da je danas isto tako prihvatljiv posao od kuće. Naravno to je najvećim dijelom za STEM područja, ali možda je tu stvarno Hrvatska budućnost da nam mlađe osobe ipak ne iseljavaju nego da rade za strane poslodavce iz Hrvatske, a opet imaju primanja viša nego što bi imali u Republici Hrvatskoj. Možda će i učenike koji nas gledaju zanimati kako je to studirati vani? Jeste li se možda bavili i tim pitanjem tijekom svojih istraživanja? Ja sam isto ujedno i profesorica na Katoličkom sveučilištu u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu i moram vam reci da ima tu dva smjera, kako bih rekla. Prije svega naši studenti koji započnu ovdje studij odlaze na Erasmus i to je privremena migracija zbog što su oni šest mjeseci na nekom drugom sveučilištu gdje mogu puno toga vidjeti i naučiti, ali se onda ipak vratiti i bilo bi dobro da oni sva ta svoja znanja i spoznaje ipak na neki način u naš sustav pokušaju implementirati. S druge strane u gimnazije i strukovne škole, više u gimnazije, dolaze predstavnici stranih sveučilišta koji vam nude studiranje vani. To je također privremena migracija, ali mi nikada ne znamo kako će ta migracija završiti jer svaka osoba koja ode van na studij tijekom studija se može zaljubiti ili kad diplomira imate tamo head huntere lovce na glave koji vam već na četvrtoj, petoj godini, tokom studija nude posao i naravno vi ga prihvatite i ostajete u toj zemlji i teško se kasnije vratiti na naš slučaj ili u Hrvatsku i raditi opet drugačije. I za kraj, koja bi bila vaša poruka mladima? Ostati u Hrvatskoj definitivno. Doktorice Mesarić Žabčić hvala vam puno na sudjelovanju u ovom intervju. Hvala vama. .