Gljive

Uvod

• Prisjetite se što ste naučili o gljivama u osnovnoj školi.
• Na koje se načine one mogu hraniti?
• Pokušajte se sjetiti što većeg broja raznolikih vrsta gljiva s kojima ste se susreli u životu i navedite jesu li prema prehrani one saprofiti ili paraziti.

Građa gljiva

Gljive su skupina heterotrofnih organizama koja zbog svoje građe ne spada u carstvo biljaka niti u carstvo životinja, već ih svrstavamo u zasebno carstvo gljiva.

• Prisjetite se osnovne građe gljiva i riješite zadatak.

• Prisjetite se od čega su građene stanične stijenke biljaka, a od čega stanične stijenke bakterija.

Tijelo gljive građeno je od mnogih isprepletenih hifa i zovemo ga micelij.
Kod većine gljiva nalazimo ga pod zemljom, ali raste i na zemlji ili na drugim podlogama. Micelij izgleda poput guste bjelkaste mreže razgranatih hifa koje gljivi služe za upijanje tvari iz okoline.
Hife u okolnu zemlju luče enzime kojima razgrađuju organske tvari mrtvih organizama na jednostavnije komponente, što čini gljive razlagačima.
Zbog razgranatih niti hifa, micelij ima veliku površinu preko koje upija razgrađene hranjive tvari, ali i mineralne tvari i vodu iz okolne zemlje. Gljive su zato veoma važna karika u svakom ekosustavu na zemlji, razgradnjom ostataka mrtvih organizama omogućavaju kruženje tvari u okolišu.
Kao pričuvnu tvar u gljivama nalazimo glikogen.

• Prisjetite se gradiva iz osnovne škole i odgovorite na pitanje.

Povremeno će iz rastućeg micelija iznad zemlje narasti jedno ili više plodišta.
To su dijelovi tijela gljiva koji nose sporangije, u kojima rastu spore koje gljivama omogućuju rasprostranjivanje.
Plodište svake vrste gljiva karakterističnog je izlgeda i upravo taj dio gljive koristimo za prehranu.

Vrsnim gljivarima dovoljan je jedan pogled da prepoznaju jestive, nejestive i otrovne gljive u svom zavičaju.

Miceliji nekih organizama gljiva izrastu do velikih površina pod zemljom.
Brojna plodišta koja nalazimo u šumama često su dio istog organizma, a hifama micelija su povezana pod zemljom.
Pretpostavlja se da se najveći primjerci micelija na Zemlji protežu i do nekoliko kilometara u dužinu.

U SAD-u je nedavno istraživana jedna nametnička gljiva koja hifama uzima hranjive tvari iz okolnih stabala.
Genetičkom analizom je otkriveno da je preko 60 stabala zaraženo genetski identičnim hifama što znači da su one dio istog micelija.
Budući da su stabla rasprostranjena na razdaljini od gotovo 4 km, neki znanstvenici smatraju da je ova gljiva najveći organizam na Zemlji.

Algašice

Algašice su izdvojena skupina gljiva koje su većinom prilagođene na nametnički način života.
Njihove hife ograđene su staničnom stijenkom od celuloze, za razliku od ostalih gljiva čija je stijenka građena od hitina.
Ova razlika, uz mnoge druge razlike između algašica i ostalih gljiva, kroz povijest je otežavala svrstavanje ovih organizama u poznata carstva.
Peronospora vinove loze nametnička je algašica koja uzrokuje infekciju vinove loze. Njezin micelij raste unutar lista vinove loze, a hife, koje nazivamo haustorij, prilagođene su uzimati hranjive tvari iz domaćina. Iz zrelog micelija rastu sporangiji koji su vidljivi na površini listova i plodova vinove loze. Biljka zbog nametnika nosi plodove slabije kvalitete ili, ako je infekcija snažnija, plodovi se isušuju i propadaju.
Zaraze peronosporom tradicionalno se tretiraju bordoškom juhom, mješavinom modre galice i gašenog vapna. Otopina ovih soli prska se po biljci vinove loze, po njenim listovima, stabljici i plodovima.
Velika glad u Irskoj sredinom 19. stoljeća bila je uzrokovana uništavanjem prinosa krumpira o kojem je ovisio velik udio siromašnog stanovništva. Krumpirove biljke uništila je zaraza nametničkom algašicom zbog koje je gomolj izrastao malen i nejestiv. Zbog Velike gladi u Irskoj je umrlo oko milijun stanovnika, a još jedan milijun iselio se u potrazi za boljim uvjetima života.

Plijesni

U mješinarke svrstavamo velik broj vrsta plijesni.
Karakterističnog su izgleda, razgranate hife daju im bijeli, krzneni izgled i najčešće ih nalazimo na hrani.
Na najstarijem dijelu micelija stvaraju se sporangiji u kojima sazrijevaju spore koje zovemo konidije.
Takve spore praškastog su izgleda i vrlo često obojane različitim bojama, a većinom se rasprostranjuju vjetrom.
Za čovjeka su vjerojatno najbitnija skupina zelenih plijesni i predstavnici roda Penicillium (kistac).
Alexander Fleming je 1928. godine slučajno otkrio antibakterijsku uporabu kistaca, bio je to prvi otkriveni antibiotik, a nazvao ga je penicilin.
Mnoge vrste plijesni koriste se u industriji hrane i za pripremu različitih vrsta sireva poput gorgonzole, camemberta ili brieja.

Kvasci

Kvasci su jednostanične gljive koje ne stvaraju hife niti imaju micelij, a razmnožavaju se većinom nespolno, mitozom.
Kvasci imaju široku primjenu u biotehnologiji, većinom zbog svojstva alkoholnog vrenja.
U procesu vrenja kvasci glukozu pretvaraju u etanol i ugljikov(IV) oksid, što se može koristiti pri dobivanju mnogih proizvoda.
Prisjetite se ranijeg znanja o vrenju koristeći: DOS Kemija 8., modul: Organski spojevi i živi svijet, jedinica DOS- a: Alkoholi.

• Pogledajte u galeriji slika neke od poznatih proizvoda za čije dobivanje se koristi kvasac.

• Što se dogodi s razvijenim etanolom u pečenom kruhu?

Nametničke mješinarke

Mnoge nametničke mješinarke mogu izazvati infekciju životinjskih i biljnih organizama.

• Kandida je vrsta kvasca koja inače živi na koži i sluznici čovjeka, ali pri naglom padu imuniteta ova se gljivica može ubrzano množiti i uzrokovati zarazu. Najčešće izaziva zarazu na sluznici usne šupljine i spolnih organa.
• Atletsko stopalo česta je zaraza na koži stopala koja uzrokuje crvenilo i svrab. Dobija se najčešće na bazenima i u svlačionicama vlažnih ili mokrih podova. Svim gljivičnim infekcijama pogoduje povišena vlaga, a mogu se liječiti antimikoticima, lijekovima koji ubijaju gljivice.
• Ražova gljivica je mješinarka koja uzrokuje zarazu žitarica poput raži. Ako se dijelovi gljivice konzumiraju pri jedenju zaraženih žitarica, ona uzrokuje poremećaje živčanog sustava poput halucinacija i oslabljenu cirkulaciju.
• Pepelnica je nametnik na vinovoj lozi koji može uzrokovati velike štete pri urodu. Sivi micelij gljivice vidljiv je na površini lista i ploda, a izgledom podsjeća na pepeo, zbog čega i nosi naziv pepelnica. Za razliku od peronospore, pepelnica se suzbija prskanjem sumpora po zaraženim dijelovima biljke.

Razmnožavanje gljiva

Kao i biljke, većina gljiva može se razmnožavati spolno i nespolno.
Primjer nespolnog razmnožavanja je pupanje kvasaca pri kojem mitozama nastaju stanice istog genskog materijala.
Konidije su spore plijesni koje su također nastale mitozom. Iz vjetrom raspršenih konidija pri povoljnim se uvjetima mogu razviti nove hife.
Mnoge mješinarke i stapčarke razmnožavaju se spolno.
Na njihovim plodištima nalazimo himenij, mjesta gdje nastaju spore.
Te spore su haploidne stanice nastale mejozom u sporangijima i one gljivama služe za rasprostranjivanje.
Spore dolaze u dva oblika, što približno odgovara muškom i ženskom spolu kod životinja i biljaka.
Iz svake haploidne spore koja padne na tlo razvit će se diobama novi micelij koji će rasti pod zemljom.
Ako se tijekom širenja pod zemljom susretnu haploidne hife suprotnih spolova, one će se spojiti i iz njih će se razviti novo plodište.

Gljive u simbiozi

Gljive su uz bakterije najvažniji razlagači u većini kopnenih ekosustava i, premda je većina gljiva saprofitne heterotrofne prehrane, mnoge žive i kao simbionti.
Simbioza gljiva i biljaka, pri kojoj se micelij gljive veže za korijen biljke, zove se mikoriza.
Mnoge biljke ulaze u simbiozu s gljivama na ovaj način.
Hife gljiva povećavaju unos nitratnih i fosfatnih soli iz tla.

• Prisjetite se za koje su biološki važne molekule biljkama potrebni nitrat i fosfat.
• Mnoga šumska stabla, poput bukve i bora, uspostavljaju mikorizu, a orhideje u ranom dijelu razvoja biljke u potpunosti ovise o miceliju za hranu. S kojom gljivom mikorizu uspostavljaju hrast i lijeska?

Lišajevi su možda najpoznatija simbioza koju gljive uspostavljaju s vrstama zelenih algi ili cijanobakterija.
Oni prekrivaju velik dio Zemljine površine, a mnoge su se vrste prilagodile ekstremnim uvjetima okoliša te ih možemo naći u arktičkoj tundri ili u suhim pustinjama Afrike.