Agregacijsko stanje tvari – stanje u kojem se, ovisno o temperaturi i tlaku, može nalaziti neka tvar. Tvari mogu biti u tri agregacijska stanja: čvrstom, tekućem i plinovitom.

Alkalijski metali –  kemijski jako reaktivni elementi 1. skupine periodnoga sustava elemenata. U reakciji alkalijskih metala i vode nastaju lužine – alkalije te je po tome skupina dobila ime.

Alkemija je učenje, ujedno i vještina, koja se javlja kao faza u razvoju kemije sa svrhom pronalaska kamena mudraca i eliksira života. Riječ „alkemija“ etimološki potječe od arapskog izraza „al-kimia“ koji ima korijene u grčkoj riječi „hymeia“, što je značilo „mješavina“ u smislu „umijeća pretvorbe metala“.

Anion – negativno nabijeni ion koji nastaje kada atom primi jedan ili više elektrona.

Anomalija vode – (anomalija = otklon od pravila) sastoji se u tome da se njezina gustoća povećava s porastom temperature sve do 4 °C. Nadalje, gustoća leda je manja od gustoće vode.

Atmosferski tlak – tlak Zemljine atmosfere. Normalan tlak zraka iznosi 101 325 Pa ili 101,325 kPa. Usporedno s porastom nadmorske visine, atmosferski se tlak smanjuje.

Atom – neutralan sustav izgrađen od pozitivno nabijene jezgre i odgovarajućega broja negativno nabijenih elektrona u elektronskom omotaču.

Atomska jedinica mase ili Dalton – jedna dvanaestina (1/12) mase atoma izotopa ugljika ¹²C.

Atomska jezgra – središnji dio svakoga atoma, građena je od subatomskih čestica protona i neutrona.

Biokatalizatori (enzimi) – katalizatori kemijskih reakcija u živim organizmima.

Biokemija je znanost o kemijskim promjenama koje se zbivaju u živim bićima. Biokemičari proučavaju procese prema kojima teče život, zatim sličnosti u sastavu živih bića, kako i zašto nastaju poremećaji u organizmu te istražuju djelovanje tvari na živa bića radi pronalaženja što boljih i djelotvornijih lijekova i zaštitnih sredstava.

Biološko djelovanje tvari – djelovanje tvari na žive organizme.

Brzina kemijske reakcije – brzina zbivanja neke kemijske promjene. Na brzinu kemijske reakcije utječe vrsta i koncentracija reaktanata, temperatura, površina i prisutnost katalizatora.

Čista tvar – tvar koja ima točno određen i stalni sastav te karakteristična svojstva.

Dekantacija – metoda odjeljivanja tvari iz heterogene smjese. Temelji se na odlijevanju bistre tekućine koja se nalazi iznad taloga.

Demokrit (grčki Δημόϰρıτος, Dēmókritos), grčki filozof (rođen u Abderi oko 460. pr. Kr. – između 380. i 370. pr. Kr.). Glavni predstavnik atomizma u antičkoj filozofiji. Bio je Leukipov učenik i zajedno s njim začetnik je ideje da su sve tvari sačinjene od neuništivih i nedjeljivih čestica koje su zvali "atomi". Takvih je čestica mnogo, a njihovim slaganjem nastaju tvari. Demokrit je bio među prvim ljudima koji su pretpostavili da je svemir sazdan od mnogo svjetova, od kojih su neki naseljeni.

Destilacija – postupak prevođenja tekućine u paru i njezina ponovna kondenzacija. Služi za razdvajanja sastojaka homogenih smjesa, od kojih je jedan sastojak hlapljiviji od drugoga.

Destilacija vodenom parom temelji se na svojstvu da neke tvari koje se ne miješaju s vodom destiliraju zajedno s vodenom parom pri temperaturi nižoj od njihovih vrelišta.

Destilirana voda – kemijski čista voda dobivena destilacijom obične vode.

Dijagram topljivosti je grafički prikaz ovisnosti topljivosti tvari o temperaturi. Na apscisu se upisuje temperatura, a na ordinatu masa tvari koja se pri danoj temperaturi otapa u 100 g vode.

Egzotermna promjena – promjena pri kojoj sustav oslobađa toplinsku energiju u okolinu.

Električna vodljivost – svojstvo tvari da provodi električnu struju.

Elektron – negativno nabijena subatomska čestica koja izgrađuje elektonski omotač atoma. Oznaka je e ili e^–.

Elementarne tvari – tvari koje u kemijskim postupcima ne možemo rastaviti na jednostavnije tvari.

Elementi rijetkih zemalja u prirodi se pojavljuju raspršeni, iako su u ukupnosti obilno prisutni u Zemljinoj kori, ali rijetko u ekonomski isplativim oblicima.

Endotermna promjena – promjena pri kojoj sustav veže toplinsku energiju iz okoline i tako postaje njome bogatiji.

Energija – sposobnost tijela ili mase tvari da obavi neki rad. Postoje različiti oblici energije, primjerice: kemijska, električna, toplinska, svjetlosna, kinetička, potencijalna.

Fenolftalein – indikator koji u lužnatim otopinama mijenja boju u crvenoljubičasto, a u kiselim otopinama je bezbojan.

Filtracija – metoda odjeljivanja tvari iz heterogene smjese. Temelji se na razdvajanju čvrstih tvari od tekućina zbog razlike u veličini čestica. U kemijskom laboratoriju filtracija se izvodi preko filtrirnoga papira, pri čemu na filtrirnom papiru zaostaje talog. Bistra tekućina koja prolazi kroz pore na filter papiru zove se filtrat.

Fizikalna promjena – promjena u kojoj ne nastaje nova tvar već se samo mijenja jedno ili više fizikalnih svojstava tvari.

Fizikalna svojstva tvari – značajke kojima se tvari međusobno razlikuju i koje ih opisuju, npr.: boja, agregacijsko stanje, gustoća, tvrdoća i dr.

Fiziologija (grč. physis = priroda + logos = riječ) je znanost koja proučava životne pojave i procese.

Formulska jedinka – najmanja jedinka ionskoga spoja, prikazuje najmanji brojevni omjer kationa i aniona u ionskom spoju.

Fotoliza – rastavljanje neke tvari na jednostavnije djelovanjem svjetlosti.

Frakcijska destilacija je postupak razdvajanja tekućina različitog vrelišta koje se međusobno miješaju. Za bolje razdvajanje pojedinih sastojaka koristi se kolona za frakcijsku destilaciju.

Gorenje je kemijski proces spajanja neke gorive tvari s kisikom uz istodobno razvijanje svjetlosti i topline. Da bi došlo do procesa gorenja, moraju biti ispunjena tri uvjeta, tj. mora postojati: ∙ goriva tvar ∙ kisik (zrak) ∙ toplina (temperatura paljenja)

Granica – između sustava i okoline može biti npr. stijenka reakcijske posude u kojoj reakcija napreduje.

Gustoća – temeljno svojstvo tvari, a iskazuje se omjerom mase i odgovarajućega volumena što ga tvar zauzima, pri danoj temperaturi.

Halogeni elementi – elementi 17. skupine periodnoga sustava elemenata. Ime halogeni (grč. hals = sol, genao = tvorim) dobili su po svojstvu što s metalima tvore soli.

Heterogena smjesa – smjesa u kojoj pojedine sastojke raspoznajemo okom ili optičkim pomagalom.

Hlapljenje – prijelaz tekućine u paru pri temperaturi nižoj od vrelišta.

Homogena smjesa – smjesa u kojoj pojedine sastojke ne raspoznajemo okom ili optičkim pomagalom.

Indikator – tvar koja mijenja boju ovisno o prisutnosti nekih drugih tvari u otopini.

Indikatori su tvari koje mijenjaju boju ovisno o prisutnosti nekih drugih tvari u otopini.

Inhibitori – tvari koje usporavaju kemijsku reakciju.

Ioni – pozitivno ili negativno nabijene čestice koje nastaju primanjem ili otpuštanjem elektrona iz atoma.

Isparavanje je proces u kojem tekućina prelazi u paru pri stalnoj temperaturi.

Isparavanje – prijelaz tvari iz tekućega u plinovito agregacijsko stanje.

Izotopi – atomi istoga kemijskoga elementa s različitim brojem neutrona u jezgri atoma, tj. različitim nukleonskim brojem.

John Dalton svjetski je poznat engleski kemičar. Već kao dvanaestogodišnjak osnovao je svoju školu u kojoj je vršnjake podučavao sve predmete. Obnovio je atomističku teoriju starogrčkih filozofa, a atome je opisao kao nevidljive i nedjeljive kuglice. Pretpostavio je da atomi različitih elementa imaju različitu masu. Dalton i njegov brat nisu razlikovali boje pa se prema njima taj nedostatak naziva daltonizam.

Kalorimetar je reakcijska posuda (čaša, tikvica) toplinski dobro izolirana, što podrazumijeva da nema prijelaza topline između tvari u kalorimetru i okoline. Kalorimetrom se mjeri prirast topline određene množine tvari tijekom fizikalne ili kemijske promjene.

Kalorimetrija je metoda određivanja topline kemijske reakcije u kalorimetru.

Kancerogene tvari – tvari za koje je dokazano da izazivaju tumor, bolest poznatu još i pod nazivom rak.

Katalizatori – tvari koje ubrzavaju kemijsku reakciju, a pri tome se ne troše i kemijski ne mijenjaju.

Kationi – pozitivno nabijene čestice koje nastaju otpuštanjem jednoga ili više elektrona iz atoma.

Kemija je temeljna prirodna znanost bez koje je opstanak čovječanstva nezamisliv. Svuda oko nas nalaze se različiti predmeti građeni od različitih tvari. Pretpostavlja se da naziv „kemija“ potječe od riječi „kemet“ (egip. crn, ugljen), „heo“ (grč. lijevati, sipati) ili „kimia“ (perz. zlato)  

Kemija – prirodna znanost koja proučava sastav, građu, svojstva i promjene tvari.

Kemijska analiza – kemijska reakcija kojom iz složenijih tvari (kemijskih spojeva) nastaju jednostavnije tvari. Primjer za reakciju analize su elektroliza, piroliza i fotoliza.

Kemijska formula – pojednostavljeni prikaz sastava nekoga kemijskoga spoja, zapisana kemijskim simbolima atoma i njihovim brojevnim omjerom.

Kemijska jednadžba – najsažetiji prikaz neke kemijske promjene. Pritom reaktante uvijek pišemo lijevo od strelice, a produkte desno od nje. Strelica pokazuje smjer u kojem napreduje kemijska reakcija.

Kemijska promjena tvari – promjena u kojoj nastaju nove tvari drukčijih svojstava.

Kemijska reakcija (kemijska pretvorba) – proces koji dovodi do kemijske promjene tvari. Mnoge se kemijske promjene mogu usporiti, ubrzati, prekinuti ili čak izbjeći.

Kemijska sinteza – kemijska reakcija pri kojoj iz jednostavnijih tvari nastaju složenije tvari.

Kemijski element – skup atoma s jednakim brojem protona u jezgri, a time i jednakim brojem elektrona u elektronskom omotaču.

Kemijski spoj – tvar građena od dviju ili više vrsta atoma. Kemijskim postupcima kemijski spojevi mogu se rastaviti na jednostavnije tvari – jednostavnije spojeve ili elementarne tvari.

Kemijsko posuđe i pribor – posebno posuđe i pribor koji se u kemijskom laboratoriju rabe za pravilno izvođenje pokusa.

Kemikalije su tvari koje koristimo u pokusu. To su tvari koje će u pokusu reagirati pa ih još nazivaju i reagensi.

Mnogi predmeti iz naše okoline građeni su na način da se ne mogu preklopiti sa svojom zrcalnom slikom. Za predmete s takvim svojstvom, kao i za molekule, kaže se da su KIRALNE. Riječ kiralnost potječe od grčke riječi cheir, što znači ruka jer je i ruka kiralna. Kiralne molekule javljaju se u dva oblika koje možemo nazvati lijevi i desni oblik.

Kiseline – tvari koje se u vodenim otopinama razlažu na vodikove ione i ione kiselinskoga ostatka. Takve otopine su kiseloga okusa i nagrizajućega djelovanja. U vodenim otopinama mijenjaju boju indikatorima za kiseline: plavom lakmusovu papiru i metiloranžu.

Kisik – pri normalnim okolnostima plin bez boje, okusa i mirisa, teži od zraka, ne gori, ali podržava gorenje.

Kondenzacija je proces pri kojem tvar prelazi iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje.

Kondenzacija – prijelaz tvari iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje.

Skrućivanje (kristalizacija) je proces pri kojem tvar prelazi iz tekućeg ili plinovitog u čvrsto agregacijsko stanje. Agregacijsko stanje tvari ovisi o vrsti tvari te uvjetima tlaka i temperature.

Kristalizacija – proces stvaranja kristala iz vodene otopine ili taline. Također je i prijelaz tvari iz tekućega ili plinovitoga u čvrsto agregacijsko stanje.

Podaci koji pokazuju vrstu, sadržaj (kvalitetu).

Kvalitativni sastav smjese – kazuje koji su sastojci smjese.

Kvalitativno značenje kemijske jednadžbe – označuje samo vrstu tvari koje sudjeluju u kemijskoj reakciji.

Podaci koji pokazuju količinu, broj.

Kvantitativni sastav smjese – kazuje koliko ima pojedinih sastojaka u smjesi.

Kvantitativno značenje kemijske jednadžbe – označuje broj pojedinih vrsta čestica koje sudjeluju u kemijskoj reakciji.

Laboratorij  (lat. labor -rad, posao) posebno  uređena radionica za izvođenje kemijskih eksperimenata.

LD 50 (letalna doza 50 %) je količina otrova koja izaziva smrt polovice ispitanih organizama. Obično se izražava kao masa otrova u odnosu na težinu organizma. Što je LD 50 vrijednost manja, to je tvar otrovnija. Otrovi se znatno razlikuju po mehanizmu i brzini djelovanja. Neki izazivaju smrt tjednima, mjesecima pa i godinama nakon izlaganja i ne djeluju jednako na sve žive organizme.

Ledište – temperatura pri kojoj neka tvar, pri određenom tlaku, prelazi iz tekućega u čvrsto stanje.

Lužina – vodena otopina hidroksida. Lužnatost uzrokuju hidroksidni ioni, a o njihovu broju ovisi jakost lužine. Dokazuju se indikatorima za lužine: crvenim lakmusovim papirom i fenolftaleinom.

Magnetičnost – svojstvo željeza, kobalta i nikla da ih privlači magnet.

Maseni udio sastojka u smjesi – omjer između mase jednoga sastojka smjese i ukupne mase smjese.

Meke vode – vode koje sadrže malo ili uopće ne sadrže otopljene mineralne tvari. Prirodna meka voda je kišnica.

Metali (kovine) – velika skupina kemijskih elemenata koja se odlikuje mnogim zajedničkim svojstvima: čvrste su tvari pri normalnim okolnostima (osim tekuće žive), srebrnosive boje (osim bakra i zlata), metalnoga sjaja, dobri su vodiči topline i električne struje. Većina ih ima visoko talište i vrelište.

Metiloranž – indikator koji u kiseloj otopini pocrveni, a u lužnatoj je žutonarančaste boje.

Mineralne vode – sadrže otopljene različite minerale, a često i ugljikov(IV) oksid koji vodi daje ugodan kiselkast okus. S obzirom na sastav mineralne vode mogu imati i ljekovita svojstva.

Molekule – čestice izgrađene od dvaju ili više međusobno čvrsto povezanih atoma. Mogu biti izgrađene od istovrsnih ili različitih atoma.

Nemetali (nekovine) – skupina kemijskih elemenata koja ima svojstva suprotna metalima. Većinom su plinovi, osim fosfora, sumpora i ugljika koji su pri normalnim okolnostima čvrste tvari te broma koji je tekućina. Loši su vodiči topline i električne struje (osim ugljika u obliku dijamanta i grafita); najčešće imaju niže talište i vrelište od metala.

Neutron – subatomska čestica bez naboja koju nalazimo u jezgri atoma. Oznaka je n ili n⁰.

Nezasićena otopina – sadrži manje otopljenih tvari nego što se pri danoj temperaturi može otopiti.

Nikotin – otrovni kemijski spoj u cigaretama koji izaziva ovisnost o pušenju.

Nukleonski (maseni) broj – ukupan zbroj protona i neutrona u jezgri atoma, označava se slovom A.

Okolina kemijske reakcije – sve ono što okružuje neki sustav u kojem se zbiva kemijska reakcija.

Oksidacija – proces otpuštanja elektrona. U užem smislu, reakcija tvari s kisikom pri čemu nastaju spojevi – oksidi.

Otapalo – tvar u kojoj otapamo topljivu tvar.

Otopina – homogena smjesa koja nastaje otapanjem topljive tvari u otapalu.

Otpadna voda – voda upotrijebljena u industrijskim procesima i domaćinstvu.

Otrov je kemijska tvar prirodnog ili sintetskog podrijetla koja kad uđe u organizam, u relativno maloj količini, izaziva trovanje, a može dovesti i do smrti. Njegovo djelovanje ovisi o načinu unošenja u organizam. Otrovnost se izražava vrijednošću LD 50.

Ozonski sloj – sloj u zemljinoj atmosferi koji štiti Zemlju od opasnoga djelovanja Sunčeva ultraljubičastoga zračenja. Grade ga molekule ozona, O₃.

Philippus Aureolus Theophrastus Bombastus von Hohenheim zvan Paracelsus (1493. – 1541.), švicarski liječnik i prirodoslovac, smatra se osnivačem jatrokemije koja označuje liječenje kemijskim spojevima. U mnogim svojim spisima pisao je o važnosti kemijskih reakcija u životnim procesima.

Periodni sustav elemenata – tablica u kojoj su svi poznati elementi svrstani, prema rastućim atomskim masama, u osamnaest uspravnih skupina i sedam vodoravnih perioda. Svaki element ima svoj redni broj koji odgovara broju protona u jezgri. Kemijski elementi unutar iste skupine u periodnom sustavu elemenata imaju slična svojstva.

Pesticidi (lat. pestis = kuga i lat. caedere = ubiti) su  tvari koje se koriste za uništavanje štetnika. Najčešće su kemijskog i vrlo rijetko prirodnog podrijetla. Dijele se prema grupi šetnika na koje djeluju, npr. herbicidi se koriste za uništavanje korova  u usjevima, fungicidi sprječavaju razvoj gljivica na biljkama, a insekticidi suzbijaju razvoj štetnih kukaca.

Piktogrami za opasne kemikalije su grafički simboli kojima se označavaju opasne tvari.

Piroliza – razgradnja neke tvari pod utjecajem topline.

Pitka voda – voda pogodna za piće koja mora biti bistra, ugodna okusa, bezbojna, bez mirisa te ne smije sadržavati biološke ostatke. Ona se dobiva pročišćavanjem voda iz različitih izvora. Pročišćuje se mehanički, kemijski i biološki.

Plemeniti metali – metali koji se ne mijenjaju na zraku i teško se otapaju u kiselinama.

Plemeniti plinovi – elementi 18. skupine periodnoga sustava elemenata.

Plin praskavac – smjesa vodika i kisika u volumnom omjeru 2 : 1.

Pokus ili eksperiment je namjerno izazivanje nekih promjena u određenim uvjetima radi njihova praćenja i proučavanja.

Pokus ili eksperiment – namjerno izazivanje promjena u točno određenim uvjetima.

Produkti – tvari koje nastaju kemijskom reakcijom.

Proton – pozitivno nabijena subatomska čestica koju nalazimo u jezgri atoma. Oznaka je p ili p⁺.

Protonski broj – broj protona u atomskoj jezgri; jednak je rednom broju i određuje položaj atoma u periodnom sustavu elemenata.

Tvari koje reagiraju u pokusu.

Reaktanti – tvari koje međusobno reagiraju u kemijskim reakcijama.

Relativna atomska masa – broj koji pokazuje koliko je puta masa atoma nekoga elementa veća od atomske jedinice mase ili Daltona.

Relativna molekulska masa – broj koji pokazuje koliko je puta masa molekule ili formulske jedinke veća od atomske jedinice mase ili Daltona. Jednaka je zbroju relativnih atomskih masa svih atoma u molekuli ili formulskoj jedinci.

Sastav zraka – iskazuje se najčešće volumnim udjelima plinova u njemu: φ (dušik) = 78,10 %, φ (kisik) = 20,9 %, φ (argon) = 0,90 %, φ(ugljikov(IV) oksid) = 0,04 % te ostali plemeniti plinovi, φ = 0,06 %.

Sedimentacija – taloženje čvrstih čestica raspršenih u tekućini zbog razlike u gustoći.

Skrućivanje (kristalizacija) – prijelaz tvari iz tekućega ili plinovitoga u čvrsto agregacijsko stanje.

Smjesa – mješavina dviju ili više različitih tvari, a svaka tvar u smjesi zadržava svoja svojstva. Smjese mogu biti homogene i heterogene.

Sol – vrsta kemijskih spojeva koji su građeni od iona. Otopine nekih soli ne mijenjaju boju indikatora za kiseline i lužine (primjerice vodena otopina natrijeva klorida).

Stereokemija je grana kemije koja proučava trodimenzionalnu strukturu molekula.

Stratosfera – sloj atmosfere iznad troposfere i proteže se do visine od 50 km. U njoj se nalazi ozonski sloj.

Sublimacija – prijelaz tvari iz čvrstoga u plinovito agregacijsko stanje.

Sublimacija je proces u kojem tvar iz čvrstoga stanja izravno prelazi u plinovito.

Sustav – predstavlja reakcijsku posudu u kojoj se upravo zbiva kemijska reakcija.

Talište – temperatura pri kojoj su čvrsto i tekuće agregacijsko stanje u ravnoteži pri određenom tlaku. Pri normalnom atmosferskom tlaku svaka tvar ima svojstveno talište.

Talište je temperatura pri kojoj su čvrsto i tekuće agregacijsko stanje u ravnoteži pri određenom tlaku. Pri normalnom atmosferskom tlaku svaka tvar ima svojstveno talište. Talište je fizikalno svojstvo tvari.

Taljenje – prijelaz tvari iz čvrstoga u tekuće agregacijsko stanje.

Taljenje je proces u kojem tvar, pri temperaturi taljenja, prelazi iz čvrstog u tekuće agregacijsko stanje.

Učenje.

Toksikologija je znanost koja se bavi otrovima, proučava njihove fizikalno-kemijske karakteristike te štetno djelovanje na žive organizme.

Toplina kemijske reakcije je toplina koja se oslobađa ili upija tijekom kemijske reakcije.

Toplinska vodljivost – svojstvo tvari da provodi toplinu.

Topljivost – najveća količina neke tvari koja se, pri danoj temperaturi, može otopiti u određenom otapalu. Iskazuje se masenim udjelom zasićene tvari pri određenoj temperaturi. Ponekad se iskazuje i masom neke tvari koja se može otopiti u 100 g otapala pri određenoj temperaturi.

Troposfera – najniži, najgušći i najtopliji sloj Zemljine atmosfere koji se nalazi do oko 11 km njezine visine.

Tvari ili supstancije – sve ono što ima masu i gustoću te zauzima prostor. Tvari izgrađuju predmete i tijela oko nas. Ovisno o temperaturi i tlaku, mogu se nalaziti u različitim agregacijskim stanjima – plinovitom, tekućem ili čvrstom.

Tvrde vode – vrste voda u kojima su otopljene mineralne tvari.

Uzorak tvari – manja količina tvari koju proučavamo.

Valencija – sposobnost atoma nekog elementa da se veže s točno određenim brojem atoma drugoga elementa.

Vlažnost zraka – količina vodene pare u zračnom omotaču.

Voda – kemijski spoj vodika i kisika. U prirodi, ovisno o temperaturi i tlaku, dolazi u tri agregacijska stanja: čvrstom – led, tekućem – tekuća voda i plinovitom – vodena para.

Vodik – pri normalnim okolnostima najlakši je plin bez boje, okusa i mirisa, koji gori, ali ne podržava gorenje.

Vodikova tehnologija – tehnologija koja se temelji na primjeni vodika kao goriva.

Volumni udio sastojka u smjesi – omjer volumena  sastojka smjese i ukupnoga  volumena smjese.

Vrelište – temperatura pri kojoj je tlak pare iznad tekućine jednak atmosferskom tlaku. Pri normalnom atmosferskom tlaku svaka tvar ima svojstveno vrelište.

Vrelište  je temperatura pri kojoj tvar vrije. Pri toj temperaturi, u svakom svojemu dijelu, tvar iz tekućeg agregacijskog stanja prelazi u pinovito. Pri normalnom atmosferskom tlaku svaka tvar ima svojstveno vrelište. Vrelište je fizikalno svojstvo tvari.

Vrelište  je temperatura na kojoj tvar vrije. Pri toj temperaturi, u svakom svom dijelu, tvar iz tekućeg agregacijskog stanja prelazi u plinovito. Pri normalnom atmosferskom tlaku svaka tvar ima svoje vrelište. Vrelište je fizikalno svojstvo tvari.

Zakon o očuvanju mase – zakon koji kaže da je ukupna masa reaktanata jednaka ukupnoj masi produkata, što znači da se masa tvari tijekom reakcije ne mijenja.

Zasićena otopina – otopina u kojoj je pri danoj temperaturi otopljeno točno onoliko otopljene tvari koliko se može otopiti.

Zemnoalkalijski metali – elementi 2. skupine periodnoga sustava elemenata.

Zakon koji se donosi na kraju istraživanja kao rezultat istraživanja.

Zrak – plinska smjesa koja okružuje Zemlju i čini njezinu atmosferu.