Uvod
Najveći broj stanovnika starog Rima u početku njegovog razvoja bili su ili seljaci ili vojnici. Rimsku su vojsku stoljećima činili pojedinci koji su se dobrovoljno stavljali na raspolaganje za pojedini rat. U dugotrajnim borbama rimska se vojska neprestano usavršavala pa je postala najbolja vojska u starome vijeku.
Najveći broj stanovnika starog Rima u početku njegovog razvoja bili su ili seljaci ili vojnici.
Rimsku su vojsku stoljećima činili pojedinci koji su se dobrovoljno javljali za pojedini rat.
U dugotrajnim borbama rimska se vojska neprestano usavršavala.
Rimska je vojska postala najbolja vojska u starome vijeku, zahvaljujući stalnom usavršavanju.
Legija
Rimska se vojska do 4. st. pr. Kr. sastojala od građana, koji su ostavljali svoje poslove kada je trebalo krenuti u rat. Oni su se opremali sami, prema svojim mogućnostima. Imućniji su bili konjanici, a siromašniji pješaci. Rimski građani nisu bili vojnici po zanimanju, već po potrebi. Poslije rata vraćali su se svojim poslovima pa se ratovalo ponajviše ljeti, kako bi seljaci – vojnici u proljeće i jesen stigli obaviti poljske radove.
Rimska se vojska do 4. st. pr. Kr. sastojala od građana.
- Građani su ostavljali svoje poslove kada je trebalo krenuti u rat.
- Oni su se opremali sami, prema svojim mogućnostima.
Imućniji građani su bili konjanici, a siromašniji pješaci.
Rimski građani nisu bili vojnici po zanimanju, već po potrebi.
Poslije rata vraćali su se svojim poslovima.
Ratovalo se ponajviše ljeti, kako bi seljaci – vojnici u proljeće i jesen stigli obaviti poljske radove.
Prva profesionalna vojska osnovana je oko 104. g. pr. Kr. Od države je primala plaću i opremu. Osnovna vojna jedinica bila je . Legije su se označavale brojevima i imale su orla kao zaštitni znak. U početku je imala oko 3 000 vojnika, a kasnije i do 6 000 vojnika – . Glavninu svake legije činilo je pješaštvo, dok je za zaštitu imala i manji odred konjanika.
Prva profesionalna vojska osnovana je oko 104. g. pr. Kr.
Od države je profesionalna vojska primala plaću i opremu.
Osnovna vojna jedinica bila je .
Legije su se
- označavale brojevima i
- imale su orla kao zaštitni znak.
U početku je legija imala oko 3 000 vojnika, a kasnije i do 6 000 vojnika.
Vojnici rimskih legija zvali su se
- Glavninu svake legije činilo je pješaštvo.
- Za zaštitu je legija imala i manji odred konjanika.
Kad bi legija pobijedila u bitki konjaništvo bi obično progonilo poraženog neprijatelja.
Svaka je legija bila podijeljena na deset manjih jedinica - kohorti.
U bitki se legija postrojavala u tri bojna reda. U prvim su redovima bili vojnici s najmanje iskustva, a u stražnjim redovima borili su se oni s najviše iskustva - veterani.
Rimsku su vojsku bili obavezni služiti rimski muškarci od 17. do 45. godine starosti. Nakon 25 godina vojne službe legionar bi dobivao zemlju za obrađivanje na kojoj bi provodio ostatak života.
Svaka je legija bila podijeljena na devet manjih jedinica – kohorti.
U bitki se legija postrojavala u tri bojna reda.
- U prvim su redovima bili vojnici s najmanje iskustva.
- U stražnjim redovima borili su se oni s najviše iskustva – veterani.
Rimsku su vojsku bili obavezni služiti rimski muškarci od 17. do 45. godine starosti.
Nakon 25 godina vojne službe legionar bi dobivao zemlju za obrađivanje na kojoj bi provodio ostatak života.
Rimski su legionari bili na glasu kao izuzetno organizirana, disciplinirana i uvježbana vojska. Slika prikazuje formaciju tzv. kornjače, koju su rimske postrojbe koristile za obranu od neprijateljskih strijela.
Rimski su legionari bili na glasu kao izuzetno:
- organizirana
- disciplinirana
- uvježbana vojska.
Slika prikazuje formaciju tzv. kornjače, koju su rimske postrojbe koristile za obranu od neprijateljskih strijela.
je nosio znak za kohortu ili .
Svaka centurija imala je signifera. Bili su to uglavnom stariji vojnici.
Zašto je ta dužnost pripala baš njima?
je nosio je znak za kohortu ili .
Svaka centurija imala je signifera pa ih je bilo 59 u legiji.
Signiferi su bili uglavnom stariji vojnici.
- Zašto je ta dužnost pripala baš njima?
Ratne sprave
Nagrade i kazne
U ratni su pohod nosili i kipove bogova. Vojnici su bili uvjereni da se bogovi bore zajedno s njima pa su se borili s najvećom hrabrošću. Oštrim kaznama za svaki prekršaj, vojskovođe su osiguravali strogu disciplinu, a pohvalama i nagradama za svaki uspjeh poticali revnost u službi i hrabrost u borbi. Vojnici su često fizički kažnjavani, a najgora se kazna primjenjivala ako bi legija pobjegla s bojnoga polja. U takvim slučajevima primjenjivalo se . To je značilo da bi svaki deseti vojnik, od onoga kojeg je odredila kocka, bio pogubljen.
U ratni su pohod vojnici nosili kipove bogova.
Vojnici su bili uvjereni da se bogovi bore zajedno s njima pa su se borili s najvećom hrabrošću.
Vojskovođe su prema vojnicima primjenjivali mjere kazne i poticaja:
- oštrim kaznama za svaki prekršaj osiguravali strogu disciplinu
- pohvalama i nagradama za svaki uspjeh poticali su revnost u službi i hrabrost u borbi.
Vojnici su često fizički kažnjavani.
Najgora se kazna primjenjivala ako bi legija pobjegla s bojnoga polja.
U takvim slučajevima primjenjivalo se .
To je značilo da će svaki deseti vojnik odabran kockom bti pogubljen.
Vojsku su vodili konzuli, a u slučajevima izvanredne opasnosti Senat bi imenovao na šest mjeseci s mogućnošću da se to vrijeme produži za još šest mjeseci. Pobjednički bi vojskovođa bio odjeven u purpurnu togu i ovjenčan lovorovim vijencem. Na čelu vojske je, sa svim zarobljenicima i plijenom, svečano ulazio u Rim i prolazio ulicama do hrama boga Jupitera kako bi mu zahvalio na pobjedi. Bio je to , najveća čast koju je Rimljanin mogao doživjeti. Za vrijeme trijumfa vojskovođa bi dobivao naslov imperatora, a slavlje je završavalo gladijatorskim igrama u .
Vojsku su vodili konzuli.
U slučajevima izvanredne opasnosti Senat bi imenovao .
Diktatora se imenovao na šest mjeseci i moglo se produžiti za još šest mjeseci.
Pobjednički bi vojskovođa bio
- odjeven u purpurnu togu
- ovjenčan lovorovim vijencem.
Na čelu vojske je sa svim zarobljenicima i plijenom, svečano ulazio u Rim.
Prolazio bi ulicama do hrama boga Jupitera kako bi mu zahvalio za pobjedu.
Bio je to , najveća čast koju je Rimljanin mogao doživjeti.
Za vrijeme trijumfa vojskovođa bi dobivao naslov imperatora.
Slavlje je završavalo gladijatorskim igrama u .
Rimski logor
3D prikaz rimskog vojnog logora
Kada bi se zaustavljala na bojnim pohodima, rimska je vojska brižno utvrđivala logore, obično na uzvisini, na kojoj ju je bilo teško napasti i svladati. Kad bi legije duže boravile na istome mjestu, logor se bolje utvrđivao. Od drva bi napravili ograde, tzv. , a potom ih utvrdili zemljom i obrambenim jarkom za zaštitu od neprijatelja. Logor je bio pravokutnog oblika s pravilno poredanim šatorima i prolazima među njima. U sredini logora bio je žrtvenik, trg i zapovjednikov šator, u kojemu su vojnici primali zapovjedi. Kada bi bitka završila nepovoljno, vojnici bi se sklanjali u logor i braneći se čekali pojačanje. Zato se vojnici nisu nakon bitke ili tijekom zatišja vraćali u Rim, nego bi ostajali u logorima. U vrijeme mira rimski vojnici aktivno su sudjelovali u izgradnji cesta, mostova i vodovoda.
Rimska vojska je u 1. stoljeću imala je oko 250 000 vojnika što je oko 0,5 % od ukupnog stanovništva Rimskog Carstva.
Na bojnim pohodima rimska se vojska zaustavljala i brižno utvrđivala logore.
Logore je postavljala obično na uzvisini da ju je teško napasti i svladati.
Kad bi legije duže boravile na istome mjestu, logor se bolje utvrđivao.
- Od drva bi napravili ograde, tzv. .
- Polisade bi utvrdili zemljom i obrambenim jarkom za zaštitu od neprijatelja.
Logor je bio pravokutnog oblika
- s pravilno poredanim šatorima
- prolazima među njima.
U sredini logora bio je žrtvenik, trg i zapovjednikov šator.
U zapovjednom šatoru su vojnici primali zapovjedi.
Kada bi bitka završila nepovoljno, vojnici bi se sklanjali u logor.
- Branili su se i čekali pojačanje.
- Nisu se nakon bitke ili tijekom zatišja vraćali u Rim
U vrijeme mira rimski vojnici su bili aktivni.
Sudjelovali su u izgradnji cesta, mostova i vodovoda.