Kako je nastao jezik? Po kojem su se modelu oblikovale prve riječi? Kako su uopće primatelji prvih poruka razumijevali njihove pošiljatelje? Promotrite sljedeći videozapis i potom odgovorite na pitanja u nastavku.
Ovako je, prema teoriji, nastajao složeni sustav znakova kojima će se (pra)ljudi i njihovi potomci koristiti za sporazumijevanje te izražavanje svoga unutrašnjeg svijeta – ljudski jezik.
Prasuprug i prasupruga iz početka su se jasno mogli sporazumjeti?
Odaberite točan odgovor.
Pramomak iz uvodnoga filmića sa svojom je prasuprugom, dakle, uslijed nesporazuma dogovorio jezični znak kojim će se koristiti za tigra, kako bi oboje znali o komu/čemu je riječ, te potom i jezični znak po kojem će supruga prepoznati da je riječ o mamutu.
Njihov se jezični znak za tigra sastoji od:
Kako je čovjekov odnos prema svijetu postajao složeniji tako se usporedo razvijao i njegov jezik koji je označavao sve više i više sadržaja njegova vanjskog i unutarnjeg svijeta.
Kako glasi jezični znak za tigra u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku?
Pogledajte sljedeći grafički prikaz. Koje dijelove uočavate? Što pripada jeziku, a što izvanjezičnoj stvarnosti?
Priroda je jezičnog znaka dvodijelna – jezični se znak sastoji od izraza i sadržaja. Predmet na koji taj znak upućuje postoji neovisno o jeziku, dio je izvanjezične zbilje.
Izraz (ili označitelj) materijalna je strana jezičnoga znaka – ona koju možemo spoznati osjetilima – čuti je (kao niz glasova) ili vidjeti (kao niz slova). Svakom je izrazu pridružen određeni sadržaj (ili označeno).
Pridružite sadržaje sljedećim izrazima:
| "prugasta afrička životinja iz porodice konja" | |
| "zgrada koja ima zidove i krov i služi za stanovanje" | |
| "brzo se kretati odbacujući se naizmjenično nogama od tla" | |
| "prepričavati pojedinosti iz tuđega života, baviti se tuđim problemima s trećim osobama; opadati, olajavati, ocrnjivati" |
Dakle, kad izgovaramo ili zapisujemo neku riječ, ostvarujemo materijalnu stranu jezičnog znaka (izraz) te tom nizu (glasova ili slova) automatizmom pridružujemo neki sadržaj, odnosno značenje. Isto tako poželimo li nešto izreći ili zapisati, automatizmom tom sadržaju pridružujemo određeni izraz. Stoga se kaže da je odnos između izraza i sadržaja uzajaman, odnosno reverzibilan, određeni sadržaj "zove" određeni izraz, a određeni izraz "zove" određeni sadržaj.
Termin jezičnoga znaka u lingvistiku uvodi proslavljeni švicarski jezikoslovac Ferdinande de Saussure, u svome djelu Tečaj opće lingvistike. Jezični je znak odredio dvodijelno – kao nerazdruživu kombinaciju pojma i njegove akustičke slike. On ih prvi naziva označiteljem (glasovna slika) i označenim (predodžba ili koncept koju osoba ima u svijesti).
Označitelj "s-t-a-b-l-o" u govornika, po de Saussureu, izaziva mentalnu predodžbu, no sama se predodžba (apstraktna slika) također individualno razlikuje – tako će Slavonac u svijesti možda imati sliku slavonskoga hrasta, Dalmatinac stoljetne masline ili bora, stanovnik Like ili Gorskoga kotara možda predodžbu bukve, jele ili smreke... Svejedno, bez obzira na različito prebivalište, govornici automatizmom izraz/označitelj povezuju sa sadržajem/označenim, tj. predodžbom stabla.
Promotrimo jezični znak kuća. Postoji li neka izravna veza između izraza i sadržaja? Postoji li neki razlog da je baš tom sadržaju pridružen taj izraz?
Odaberite točne odgovore – odgovarajući izraz za sadržaj "zgrada koja ima zidove i krov i služi za stanovanje".
Za govornike hrvatskoga standardnog jezika točan je prvi odgovor, govornici engleskoga odabrat će izraz home, a govornici talijanskoga casa. Izraz hiža, pak, odabrat će govornici kajkavskoga narječja dok je izraz chucha neodgovarajući za ponuđeni sadržaj.
Jasan je to pokazatelj da su, kao i uvodni bračni par prasupružnika, govornici različitih jezika dogovorili različite izraze za iste sadržaje.
Veza između izraza i sadržaja jezičnoga znaka dogovorna je (konvencionalna) i proizvoljna, odnosno arbitrarna.
Pridružite izraze odgovarajućim sadržajima.
|
"svjesna i svrsishodna djelatnost radi postizanja korisnog učinka"
|
rad |
|
"naprava u obliku kruga koja omogućuje kretanje"
|
Rad (njem.) |
Iz prethodnoga zadatka uočava se da je za isti izraz (r-a-d) moguće dogovoriti dva potpuno različita sadržaja (za govornike hrvatskoga, odnosno njemačkoga jezika). To je još jedan dokaz da je veza između izraza i sadržaja potpuno proizvoljna (arbitrarna).
Također, vidjeli smo u uvodnoj animaciji da su taj dogovor morali prihvatiti i ostali govornici u zajednici (prasuprugine prijateljice) i na taj način potvrditi da će se točno određeni izraz pridruživati točno određenom sadržaju (i obrnuto) te su tako omogućili korištenje toga jezičnog znaka u komunikaciji.
Poslušajte pažljivo sljedeće zvukove.
Označite zvukove koje ste čuli na snimci.
Transkript snimke: (mijaukanje, šištanje, cvrčanje, pljuskanje, šuškanje)
Postoje li ipak iznimke pri oblikovanju izraza pojedinih jezičnih znakova? Imenujte preostale zvukove sa snimke i razmislite o vezama izraza i sadržaja tih i sličnih riječi.
mijaukati, šištati, pljuskati, šuškati, cvrčati, hučati, ping-pong
Promotri sljedeće jezične znakove: tigrast, tigrov, tigrica. Na koji su način oni nastali:
Izrazi tvorenica, odnosno jezičnih znakova nastalih tvorbenim procesima od već postojećih jezičnih znakova (u našim primjerima iz zadatka svi su nastali iz izvornoga znaka tigar), također nisu potpuno proizvoljno (arbitrarno) povezani sa svojim sadržajima, već je njihova veza dijelom unaprijed zadana, kao što i otkrivaju gornji primjeri.
Možemo li, slijedom navedenog, izjednačiti pojam jezičnoga znaka (npr. tigar) s pojmom riječ koji najčešće upotrebljavamo?
Promotrite sljedeće izraze.
Jesu li to također jezični znakovi? Pronađite u rječnicima i stručnim priručnicima njihova značenja te pridružite tim izrazima odgovarajuće sadržaje.
S obzirom na to da se gornji znakovi sastoje od dviju ili triju riječi, očito je da jezični znak i riječ nisu istoznačnice.
Riječ se može odrediti kao najmanja jezična jedinica koja stoji samostalno i kojoj se može pridružiti neko značenje.
Leksem predstavlja ukupnost svih oblika i značenja neke riječi.
Leksem TIGAR (leksemi se bilježe velikim tiskanim slovima) obuhvaća, tako, i oblike tigra, tigru, tigrom, tigre, tigrovi itd., kao i sva moguća značenja te riječi.
U ovim ćemo jedinicama, radi lakšega razumijevanja, umjesto termina leksem upotrebljavati naziv riječ.
Lekseme proučava jezikoslovna disciplina koja se naziva leksikologija.
Svi leksemi nekoga jezika čine njegov leksik. Popis leksema nekoga jezika nalazi se u rječniku.
Leksikografija
Leksikografija je disciplina koja se bavi sustavnim popisivanjem, opisivanjem i tumačenjem leksičkoga blaga nekoga jezika, odnosno sastavljanjem rječnika.
Korelacija
Sustavne popise leksema hrvatskoga jezika potražite u rječnicima poput Velikog rječnika hrvatskoga standardnog jezika, skupine autora, Velikog rječnika hrvatskog jezika, prof. V. Anića i drugih, dok su neki dostupni i online poput Školskog rječnika hrvatskoga jezika ili Rječnika hrvatskog jezičnog portala.
Detaljnije o rječnicima pogledajte u jedinici 2.10.
Vratimo se tigru s početka. Povežite odgovarajuće parove.
|
t-i-g-a-r
|
sadržaj jezičnoga znaka tigar |
|
"zvijer iz porodice mačaka s krznom crvenkastožute boje s prugama"
|
izraz jezičnoga znaka tigar |
Odgovara li svakom izrazu samo jedan sadržaj? Može li se jednome izrazu pridružiti više sadržaja?
Promotrite sljedeće rečenice.
Sjajno si se suprotstavio argumentima negacijske debatne ekipe. Pravi si tigar!
Odaberi odgovarajući sadržaj izraza "tigar" u prethodnoj rečenici:
Izrazu tigar očito je moguće pridružiti barem dva različita sadržaja. Riječ tigar stoga ima barem dva značenja.
Jednoznačnice; Višeznačnice
Riječi koje imaju više značenja, odnosno čijim je izrazima moguće pridružiti više različitih sadržaja, nazivamo višeznačne riječi, odnosno višeznačnice. Ta se pojava u jeziku naziva višeznačnošću (polisemijom).
Riječi koje imaju jedno značenje, odnosno one čijem se izrazu može pridružiti samo jedan pripadajući sadržaj (uglavnom termini i specijalizirani stručni pojmovi), nazivamo jednoznačne riječi ili jednoznačnice. Ta se pojava u jeziku naziva jednoznačnošću (monosemijom).
Promotrite sljedeće rečenice i istaknute riječi. Odredite može li im se pridružiti jedno ili više značenja, tj. jesu li te riječi jednoznačne ili višeznačne.
Izradi vježbu
Posjetite rječnik ili Hrvatski jezični portal te u rječniku pronađite leksem JEZIK. Proučite sva popisana značenja toga leksema i procijenite na koji su se način ona oblikovala.
Uvidjeli ste da uz svoje temeljno, osnovno značenje ("organ za okus i uzimanje hrane") leksem JEZIK ima i brojna druga, izvedena značenja. Kako se ona oblikuju otkrit ćemo u sljedećoj jedinici.
Uz pomoć hrvatskih jezičnih priručnika – rječnika ili leksikona, ali i stručnih knjiga iz predmeta povijesti pronađite sljedeće riječi, njihovim izrazima pridružite pripadajuće sadržaje te odredite imaju li jedno ili više značenja.
Uočili ste da su pojedini termini odnosno pojmovi koji se odnose na specifična stručna znanja uglavnom nužno jednoznačnice, primjerice, eritrocit mora biti jednoznačan jer njegova uporaba u medicinskoj struci mora nužno omogućiti jednoznačnu komunikaciju, označujući specifičan sadržaj "krvne stanice koja sadržava hemoglobin". No, u razgovornom jeziku čak i takvi termini i specijalizirani stručni pojmovi mogu postati višeznačnima. Primjerice: "Visio sam naopačke, svi su mi eritrociti došli u glavu." Ovdje eritrocit (asocijativno prema bliskosti i stvarnoj vezi) zapravo označava svu "krv", a ne samo "krvne stanice koje sadrže hemoglobin".
Jasno je, stoga, da riječi u jeziku uglavnom imaju više značenja. Kako ona nastaju, otkriva jedinica koja slijedi.
U ovoj smo jedinici upoznali prirodu jezičnoga znaka te razumjeli na koji se način oblikuje. Raspoznali smo razliku između pojmova jezični znak, riječ i leksem te otkrili kojim se stručnim priručnicima potrebno poslužiti kako bismo do kraja opisali sadržaj odnosno značenje pojedinoga jezičnog znaka. Utvrdili smo da postoje riječi koje mogu imati više značenja, kao i one koje imaju samo jedno značenje. Načini na koje se ta višeznačnost razvija i oblikuje detaljnije ćemo otkriti u sljedećoj jedinici.
