Uvod
Mnogi heterociklički spojevi s dušikom imaju važnu ulogu u biljnom i životinjskom metabolizmu. Već je odavno bilo poznato da su u životinjskom organizmu, osim ugljikohidrata, bjelačevina, masti i različitih soli, potrebne i tvari čiji manjak dovodi do bolesti. Među njima su svakako najvažniji koji su zbog uloge u životnim funkcijama i dobili svoje ime.
Mnogi heterociklički spojevi s dušikom imaju važnu ulogu u biljnom i životinjskom metabolizmu.
Već je odavno bilo poznato da su u životinjskom organizmu, osim ugljikohidrata, bjelačevina, masti i različitih soli,
potrebne i tvari čiji manjak dovodi do bolesti.
Među njima su svakako najvažniji vitamini.
Vitamini su zbog uloge u životnim funkcijama i dobili svoje ime.
Djelovanje vitamina
Naziv vitamin je uveo poljski biokemičar Kazimir Funk (1884. – 1967.), koji je 1911. sintetizirao tiamin, a smatrajući ga vitalno važnim aminom, nazvao ga je vitaminom (lat. vita – život + amin). Iako se poslije ustanovilo da mnogi vitamini nisu amini, taj se naziv zadržao do danas.
Vitamini su se u početku označavali slovima (A, B, C, D, E, K), a otkrivanjem strukturno srodnih spojeva, slovima su se dodavali brojevi (npr. D3).
Naziv vitamin je uveo poljski biokemičar Kazimir Funk (1884. – 1967.).
On je 1911. sintetizirao tiamin.
Smatrao ga je vitalno važnim aminom i nazvao vitaminom (lat. vita – život + amin).
Iako se poslije ustanovilo da mnogi vitamini nisu amini, taj se naziv zadržao do danas.
Vitamini su se u početku označavali slovima (A, B, C, D, E, K).
Okrivanjem strukturno srodnih spojeva, slovima su se dodavali brojevi (npr. D3).
Takav se način označavanja vitamina upotrebljava i danas, ali uz oznake slovima često se rabe i nazivi koji upućuju na njihovu kemijsku građu (npr. piridoksin, derivat piridina), funkciju (npr. kalciferol, koji potiče apsorpciju kalcija) ili prirodni izvor (npr. folna kiselina, od lat. folium – list).
Uloge vitamina u tijelu su raznolike. Vitamini u tijelu osiguravaju, rast, razvitak i reprodukciju; služe kao antioksidansi; potrebni su za stvaranje kolagena, kostiju, koagulaciju krvi, zdrav vid, diferencijaciju stanica i druge funkcije; sudjeluju u sintezi i razgradnji ugljikohidrata, masti, bjelančevina i nukleinskih kiselina; a kao koenzimi s enzimima kataliziraju brojne kemijske reakcije u stanici.
Takav se način označavanja vitamina upotrebljava i danas.
Uz oznake slovima često se rabe i nazivi koji upućuju na njihovu:
- kemijsku građu (npr. piridoksin, derivat piridina),
- funkciju (npr. kalciferol, koji potiče apsorpciju kalcija),
- prirodni izvor (npr. folna kiselina, od lat. folium – list).
Uloge vitamina u tijelu su raznolike.
Vitamini u tijelu osiguravaju, rast, razvitak i reprodukciju.
Služe kao antioksidansi.
Potrebni su za stvaranje kolagena, kostiju, koagulaciju krvi, zdrav vid, diferencijaciju stanica i druge funkcije.
Sudjeluju u sintezi i razgradnji ugljikohidrata, masti, bjelančevina i nukleinskih kiselina.
Kao koenzimi s enzimima kataliziraju brojne kemijske reakcije u stanici.
Vitamini se ne mogu sintetizirati u dovoljnim količinama u našem organizmu te ih treba unositi hranom. Razlikuju se od ostalih hranjivih tvari po tome što nemaju građevnu ulogu u organizmu i ne mogu biti izvor energije za tjelesne funkcije. Hranom se u tijelo unose brojne esencijalne tvari neophodne za normalno funkcioniranje organizma, primjerice minerali, esencijalne masne kiseline i esencijalne aminokiseline, ali se one ne ubrajaju u vitamine jer su organizmu potrebne u većim količinama od vitaminima.
Neki se vitamini u tijelo unose u obliku provitamina koji složenim metaboličkim putem u tijelu prelaze u aktivni oblik vitamina. Tako iz provitamina β-karotena može nastati vitamin A, a obasjavanjem kože ultraljubičastim (UV) zrakama iz 7-dehidrokolesterola nastaje vitamin D3.
Vitamini se ne mogu sintetizirati u dovoljnim količinama u našem organizmu.
Treba ih unositi hranom.
Razlikuju se od ostalih hranjivih tvari po tome što nemaju građevnu ulogu u organizmu.
Vitamini ne mogu biti izvor energije za tjelesne funkcije.
Hranom se u tijelo unose brojne esencijalne tvari neophodne za normalno funkcioniranje organizma.
Primjerice minerali, esencijalne masne kiseline i esencijalne aminokiseline.
One ne ubrajaju u vitamine jer su organizmu potrebne u većim količinama od vitaminima.
Neki se vitamini u tijelo unose u obliku provitamina.
Provitamini složenim metaboličkim putem u tijelu prelaze u aktivni oblik vitamina.
Tako iz provitamina β-karotena može nastati vitamin A,
a obasjavanjem kože ultraljubičastim (UV) zrakama iz 7-dehidrokolesterola nastaje vitamin D3.
Osim nastanka vitamina D, sunce i boravak na otvorenom imaju blagotvorne učinke na naše zdravlje, a Sunce potiče i nastanak hormona melatonina koji regulira ritam sna, utječe na opće raspoloženje i jača imunološki sustav.
Neke vitamine (npr. vitamin K) proizvode bakterije koje se uobičajeno nalaze u crijevima, što je dodatni izvor tih vitamina.
Iako se dnevne potrebe organizma za vitaminima razlikuju ovisno o spolu, veličini tijela i stupnju tjelesne aktivnosti, one su razmjerno malene i mogu se podmiriti pravilnom i uravnoteženom prehranom. Obično se izražavaju u mjernim jedinicama mase (u miligramima ili mikrogramima) ili u tzv. internacionalnim jedinicama (i.j., odn. IU, što je akronim od engl. international unit), koje se najčešće primjenjuju za vitamine A, D i E. Internacionalne jedinice označavaju količinu biološki aktivne tvari potrebne da bi se postigao određeni biološki učinak i nisu jedinica mase te tvari. U nekim su stanjima, kao što su rast ili trudnoća, potrebe za vitaminima povećane.
Dnevne potrebe organizma za vitaminima razlikuju ovisno o spolu, veličini tijela i stupnju tjelesne aktivnosti.
One su razmjerno malene i mogu se podmiriti pravilnom i uravnoteženom prehranom.
Obično se izražavaju u mjernim jedinicama mase (u miligramima ili mikrogramima).
Mogu se izražavati u tzv. internacionalnim jedinicama (i.j., odn. IU, što je akronim od engl. international unit).
One se najčešće primjenjuju za vitamine A, D i E.
Internacionalne jedinice označavaju količinu biološki aktivne tvari potrebne da bi se postigao određeni biološki učinak.
Nisu jedinica mase te tvari.
U nekim su stanjima, kao što su rast ili trudnoća, potrebe za vitaminima povećane.
Vitamini se dijele u dvije osnovne skupine: vitamine koji su topljivi u vodi i one koji su topljivi u mastima.
Vitamini topljivi u vodi su vitamini skupine B i vitamin C. Oni se nakon apsorpcije iz crijeva kratko zadržavaju u organizmu, jer se brzo izlučuju bubrezima te se moraju redovito uzimati. Većina vitamina skupine B sastavni su dijelovi koenzima. Oni omogućuju funkcionalnu aktivnost enzima koji sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata, masti, bjelančevina i nukleinskih kiselina. Stoga nedostatak tih vitamina ima vrlo raznolike posljedice. U vitamine skupine B često se ubrajaju i neke tvari koje zapravo nisu vitamini (npr. inozitol, kolin, para-aminobenzojeva kiselina), a nazivaju se vitaminima slične tvari (u koje se ubrajaju i neke druge tvari s vitaminskim djelovanjem, npr. tzv. vitamin P).
Vitamini topljivi u mastima su vitamini A, D, E i K. U tijelu se pohranjuju u masnom tkivu, mišićima i jetri. U većim količinama mogu biti toksični za organizam. Za razliku od vitamina topljivih u vodi, njihove su funkcije specifičnije.
Vitamini se dijele u dvije osnovne skupine: vitamine koji su topljivi u vodi i one koji su topljivi u mastima.
Vitamini topljivi u vodi su vitamini skupine B i vitamin C.
Oni se nakon apsorpcije iz crijeva kratko zadržavaju u organizmu.
Brzo se izlučuju bubrezima te se moraju redovito uzimati.
Većina vitamina skupine B sastavni su dijelovi koenzima.
Oni omogućuju funkcionalnu aktivnost enzima koji sudjeluju u
metabolizmu ugljikohidrata, masti, bjelančevina i nukleinskih kiselina.
Stoga nedostatak tih vitamina ima vrlo raznolike posljedice.
U vitamine skupine B često se ubrajaju i neke tvari koje zapravo nisu vitamini.
Na primjer, inozitol, kolin, para-aminobenzojeva kiselina.
Nazivaju se vitaminima slične tvari (u koje se ubrajaju i neke druge tvari s vitaminskim djelovanjem, npr. tzv. vitamin P).
Vitamini topljivi u mastima su vitamini A, D, E i K.
U tijelu se pohranjuju u masnom tkivu, mišićima i jetri.
U većim količinama mogu biti toksični za organizam.
Za razliku od vitamina topljivih u vodi, njihove su funkcije specifičnije.
Neki su vitamini sastavljeni od više spojeva jednakih ili sličnih svojstava, a takvi se spojevi nazvaju vitameri.
Poznati su i neki antivitamini, to su tvari slične strukture kao i vitamini. Oni mogu umanjiti djelovanje ili potpuno inaktivirati vitamine. Istražite što su antivitamini i unosimo li i njih hranom.
Glavni poremećaji prometa vitamina su avitaminoza koja predstavljaju potpuni nedostatak vitamina i hipovitaminoza koja je blaži oblik nedostatka vitamina. Znakovi hipovitaminoze specifični su za svaki vitamin. Uzroci mogu biti smanjeni unos vitamina u odnosu na potrebe organizma (primarna hipovitaminoza) ili smanjena apsorpcija vitamina zbog bolesti probavnoga sustava, poremećaja izlučivanja žuči, bolesti gušterače, uzimanja nekih lijekova ili alkoholizma (sekundarna hipovitaminoza).
Vitamini mogu obavljati svoju funkciju samo onda ako im je sačuvana kemijska građa. Budući da im toplina može promijeniti kemijsku građu, mnogi vitamini termičkom obradom hrane gube učinak, što također može biti uzrok hipovitaminoze. Neki vitamini (npr. A, D, B12) mogu se pohranjivati (posebice u jetri) i po nekoliko mjeseci, pa se znakovi njihova nedostatka pojavljuju razmjerno kasno nakon prestanka opskrbe.
Hipervitaminoze su vrlo rijetka pojava, a nastaju uzimanjem pretjeranih količina vitamina, najčešće prevelikih doza vitaminskih pripravaka. Gotovo se uvijek odnose na vitamine topljive u mastima (poglavito A i D), koji se zbog mogućnosti pohranjivanja mogu pretjerano nagomilavati u organizmu.
Vitamini se industrijski proizvode uglavnom kemijskom sintezom, potom izdvajanjem iz prirodnih tvari te biosintezom s pomoću mikroorganizama; tako npr. različite vrste kvasaca i bakterija proizvode vitamine skupine B i ergosterol (provitamin D2), a plijesni β-karoten.
Rabe se u prehrambenoj industriji za obogaćivanje proizvoda te u farmaceutskoj industriji za proizvodnju bioaktivnih tvari koje povoljno djeluju na zdravlje (nutraceutici). Takvi industrijski pripremljeni nadodatci prehrani nazivaju se suplementi. U svijetu raste prodaja suplemenata u obliku multivitamina. Suplementi predstavljaju koncentrirani oblik vitamina i u velikim količinama mogu nepovoljno utjecati na zdravlje.
Neki su vitamini sastavljeni od više spojeva jednakih ili sličnih svojstava.
Takvi se spojevi nazvaju vitameri.
Poznati su i neki antivitamini.
To su tvari slične strukture kao i vitamini.
Oni mogu umanjiti djelovanje ili potpuno inaktivirati vitamine.
Istražite što su antivitamini i unosimo li i njih hranom.
Glavni poremećaji prometa vitamina su avitaminoza i hipovitaminoza.
Avitaminoza predstavljaja potpuni nedostatak vitamina.
Hipovitaminoza je blaži oblik nedostatka vitamina.
Znakovi hipovitaminoze specifični su za svaki vitamin.
Uzroci mogu biti smanjeni unos vitamina u odnosu na potrebe organizma.
To je primarna hipovitaminoza.
Uzrok može biti smanjena apsorpcija vitamina zbog:
- bolesti probavnoga sustava,
- poremećaja izlučivanja žuči,
- bolesti gušterače,
- uzimanja nekih lijekova,
- alkoholizma.
To je sekundarna hipovitaminoza.
Vitamini mogu obavljati svoju funkciju samo onda ako im je sačuvana kemijska građa.
Budući da im toplina može promijeniti kemijsku građu,
mnogi vitamini termičkom obradom hrane gube učinak.
To također može biti uzrok hipovitaminoze.
Neki vitamini (npr. A, D, B12) mogu se pohranjivati (posebice u jetri) i po nekoliko mjeseci.
Znakovi njihova nedostatka pojavljuju se razmjerno kasno nakon prestanka opskrbe.
Hipervitaminoze su vrlo rijetka pojava.
Nastaju uzimanjem pretjeranih količina vitamina.
Najčešće prevelikih doza vitaminskih pripravaka.
Gotovo se uvijek odnose na vitamine topljive u mastima (poglavito A i D),
koji se zbog mogućnosti pohranjivanja mogu pretjerano nagomilavati u organizmu.
Vitamini se industrijski proizvode uglavnom kemijskom sintezom,
izdvajanjem iz prirodnih tvari te biosintezom pomoću mikroorganizama.
Tako različite vrste kvasaca i bakterija proizvode vitamine skupine B i ergosterol (provitamin D2), a plijesni β-karoten.
Rabe se u prehrambenoj industriji za obogaćivanje proizvoda.
Koriste se i u farmaceutskoj industriji za proizvodnju bioaktivnih tvari koje povoljno djeluju na zdravlje (nutraceutici).
Takvi industrijski pripremljeni nadodatci prehrani nazivaju se suplementi.
U svijetu raste prodaja suplemenata u obliku multivitamina.
Suplementi predstavljaju koncentrirani oblik vitamina.
U velikim količinama mogu nepovoljno utjecati na zdravlje.
Vitamini topljivi u mastima
Vitamin A
Vitamin A je naziv za skupinu spojeva koji su važni za vid, rast, razvoj i reprodukciju te staničnu diferencijaciju. Uključuje retinol, retinil estere, retinal i retinsku kiselinu (vitamin A1) te 3-dehidroretinol (vitamin A2). Najbolji izvor vitamina A je ulje jetre ribe, no nalazi se u voću i povrću u obliku provitamin A karotenoida. Vitamin A je topljiv u mastima, a višak ga se skladišti u jetri.
Vitamin A je naziv za skupinu spojeva koji su važni za vid, rast, razvoj i reprodukciju te staničnu diferencijaciju.
Uključuje:
- retinol,
- retinil estere,
- retinal i
- retinsku kiselinu (vitamin A1) te
- 3-dehidroretinol (vitamin A2).
Najbolji izvor vitamina A je ulje jetre ribe.
Nalazi se u voću i povrću u obliku provitamin A karotenoida.
Vitamin A je topljiv u mastima, a višak ga se skladišti u jetri.
Simptomi manjka vitamina A su noćno sljepilo, suhoća očiju, suha koža, gubitak tjelesne mase, slaba zubna caklina, akne, umor, nesanica i slab rast kostiju.
Vitamin D
Vitamin D je naziv za skupinu sekosteroida, prohormona, topljivih u mastima koji kontroliraju razinu kalcija i fosfora u organizmu. Dva fiziološki bitna oblika su: vitamin D2 (ergokalciferol) i vitamin D3 (kolekalciferol). Vitamin D3 se proizvodi u koži nakon izlaganja ultraljubičastoj svjetlosti. Pri optimalnim uvjetima naša koža sintetizira 10,000-20,000 IU vitamina D (kolekalciferola) u pola sata. Vitamin D ili kalciferol je antirahitični vitamin, a često ga nazivaju i vitaminom sunca. Simptomi deficita su rahitis i osteomalacija.
Vitamin D je naziv za skupinu sekosteroida, prohormona, topljivih u mastima koji kontroliraju razinu kalcija i fosfora u organizmu.
Dva fiziološki bitna oblika su:
- vitamin D2 (ergokalciferol)
- vitamin D3 (kolekalciferol).
Vitamin D3 se proizvodi u koži nakon izlaganja ultraljubičastoj svjetlosti.
Pri optimalnim uvjetima naša koža sintetizira 10,000-20,000 IU vitamina D (kolekalciferola) u pola sata.
Vitamin D ili kalciferol je antirahitični vitamin.
Često ga nazivaju i vitaminom sunca.
Simptomi deficita su rahitis i osteomalacija.
Vitamin E
Vitamin E je naziv za skupinu tokoferola i tokotrienola topljivih u mastima, a α-tokoferol je biološki najaktivniji oblik vitamina E. Najbolji izvor vitamina E su pšenične klice, ali nalazi se i u orašastim plodovima te zelenom lisnatom povrću.
Vitamin E je naziv za skupinu tokoferola i tokotrienola topljivih u mastima.
A-tokoferol je biološki najaktivniji oblik vitamina E.
Najbolji izvor vitamina E su pšenične klice.
Nalazi se i u orašastim plodovima te zelenom lisnatom povrću.
Vitamin E djeluje kao jak antioksidans, zaustavlja proizvodnju slobodnih radikala nastalih oksidacijom masti. Simptomi deficita su nemogućnost održavanja koncentracije te disfunkcija živčanog sustava.
Vitamin K
Vitamin K predstavlja skupinu strukturno sličnih organskih spojeva esencijalnih za organizam čovjeka. Vitamini K1 (fitomenadion) i K2 (menakinon) prirodnog su porijekla, dok se vitamin K3 (menadion) dobiva sintetički.
Vitamin K predstavlja skupinu strukturno sličnih organskih spojeva esencijalnih za organizam čovjeka.
Vitamini K1 (fitomenadion) i K2 (menakinon) prirodnog su porijekla.
Vitamin K3 (menadion) dobiva se sintetički.
Vitamin K je poznat kao koagulacijski jer ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi. Naime, vitamin K potreban je za aktivaciju nekih proteina uključenih u procese zgrušavanja krvi, a nije zanemariva i njegova uloga u metabolizmu kostiju i drugih tkiva. Najbolji izvor vitamina K je lisnato povrće i voće. Simptom deficita može biti pojava različitih hemoragičnih bolesti.
Vitamin K je poznat kao koagulacijski jer ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi.
Naime, vitamin K potreban je za aktivaciju nekih proteina uključenih u procese zgrušavanja krvi.
Nije zanemariva i njegova uloga u metabolizmu kostiju i drugih tkiva.
Najbolji izvor vitamina K je lisnato povrće i voće.
Simptom deficita može biti pojava različitih hemoragičnih bolesti.
Vitamini topljivi u vodi
Vitamin B1
Vitamin B1 ili tiamin (aneurin) djeluje kao koenzim u metabolizmu ugljikohidrata i u sintezi važnih molekula kao što su DNA, RNA i neuroprijenosnici. Dobar izvor vitamina B1 su pivski kvasac, mahunarke, orašasti plodovi i proizvodi cjelovitih žitarica.
Vitamin B1 ili tiamin (aneurin) djeluje kao koenzim u metabolizmu ugljikohidrata.
Djeluje i u sintezi važnih molekula kao što su DNA, RNA i neuroprijenosnici.
Dobar izvor vitamina B1 su pivski kvasac, mahunarke, orašasti plodovi i proizvodi cjelovitih žitarica.
Simptom deficita je pojava hipovitaminoze beri-beri koju prate neurološki i kardiovaskularni poremećaji. Bolest beri-beri je bila raširena u azijskim zemljama kao posljedica prehrane isključivo oljuštenom rižom. Potrebnu količinu vitamina B1 osigurava prehrana crnim kruhom. Više o bolesti beri-beri potražite na mrežnom mjestu 1.
Simptom deficita je pojava hipovitaminoze beri-beri koju prate neurološki i kardiovaskularni poremećaji.
Bolest beri-beri je bila raširena u azijskim zemljama kao posljedica prehrane isključivo oljuštenom rižom.
Potrebnu količinu vitamina B1 osigurava prehrana crnim kruhom.
Više o bolesti beri-beri potražite na mrežnom mjestu 1.
Vitamin B2
Riboflavin ili vitamin B2 uključen je u metaboličke procese cijelog organizma i ima važnu ulogu u iskorištavanju energije iz hrane jer je preteča molekule flavin adenin dinukleotid, FAD. Vitamin B2 sigurava normalan rast i razvoj, pa ga nazivaju i vitaminom rasta, a sudjeluje i u aktivaciji vitamina B6. Riboflavin je žuto obojena tvar (lat. flavus - žuto), a pod djelovanjem ultraljubičaste svjetlosti fluorescira žuto-zeleno. Dobar izvor vitamina B2 su mlijeko, jaja i zeleno lisnato povrće, a zbog njegove žute boje, riboflavin je čest izbor pri odabiru bojila koji se dodaju u hranu (E101, E101a i E106).
Riboflavin ili vitamin B2 uključen je u metaboličke procese cijelog organizma.
Ima važnu ulogu u iskorištavanju energije iz hrane jer je preteča molekule flavin adenin dinukleotid, FAD.
Vitamin B2 osigurava normalan rast i razvoj, pa ga nazivaju i vitaminom rasta.
Sudjeluje i u aktivaciji vitamina B6.
Riboflavin je žuto obojena tvar (lat. flavus - žuto).
Pod djelovanjem ultraljubičaste svjetlosti fluorescira žuto-zeleno.
Dobar izvor vitamina B2 su mlijeko, jaja i zeleno lisnato povrće.
Zbog njegove žute boje, riboflavin je čest izbor pri odabiru bojila koji se dodaju u hranu (E101, E101a i E106).
Nedostatak riboflavina se naziva ariboflavinoza, a simptomi deficita su ispucali kutovi usana i ranice na usnama, upala jezika i usana, preosjetljivost očiju, svrab i guljenje kože.
Vitamin B3
Vitamin B3 ili niacin je naziv za skupinu spojeva koji su važni za proizvodnju energije, metabolizam masti i sintezu nukleinskih kiselina. Nužan je za stvaranje energije jer je preteča molekule nikotinamid adenin dinukleotida, NAD. Niacin osigurava normalan rad živčanog sustava, a veliku važnost ima i u smanjenju koncentracije kolesterola u krvi. Dobar izvor vitamina B3 su mahunarke, orašasti plodovi, proizvodi cjelovitih žitarica, gljive te pivski kvasac.
Vitamin B3 ili niacin je naziv za skupinu spojeva koji su važni za
proizvodnju energije, metabolizam masti i sintezu nukleinskih kiselina.
Nužan je za stvaranje energije jer je preteča molekule nikotinamid adenin dinukleotida, NAD.
Niacin osigurava normalan rad živčanog sustava.
Veliku važnost ima i u smanjenju koncentracije kolesterola u krvi.
Dobar izvor vitamina B3 su mahunarke, orašasti plodovi, proizvodi cjelovitih žitarica, gljive te pivski kvasac.
Skupini vitamina B3 pripadaju nikotinska kiselina i nikotinamid, koji su topljivi u vodi. Simptomi deficita su avitaminoza pelagra (dermatitis sa smeđim obojenjem kože) praćena oštećenjima kože i poremećajima želučano-crijevnog sustava i mozga. Više o pelagri potražite na mrežnom mjestu 2.
Vitamin B5
Vitamin B5, poznatiji kao pantotenska kiselina, je široko rasprostranjen vitamin topljiv u vodi. Aktivni oblici ovog vitamina su koenzim A (eng. Coenyzme A, CoA) i protein nosač acila (eng.Acyl Carrier Protein, ACP) koji su važni za mnogobrojne procese u organizmu. CoA sudjeluje u procesima sinteze sterola, hormona i neuroprijenosnika te dobivanja energije iz masti, ugljikohidrata i proteina, dok zajedno s ACP ima važnu ulogu u sintezi masnih kiselina. Također, CoA je zaslužan za aktiviranje i deaktiviranje nekih proteina. Dobar izvor vitamina B5 su žitarice, sjemenke suncokreta, gljive, puretina, pastrva, cvjetača, leća, brokula i šparoge.
Vitamin B5 je poznatiji kao pantotenska kiselina.
Široko je rasprostranjen vitamin topljiv u vodi.
Aktivni oblici ovog vitamina su koenzim A (eng. Coenyzme A, CoA)
i protein nosač acila (eng.Acyl Carrier Protein, ACP).
Oni su važni za mnogobrojne procese u organizmu.
CoA sudjeluje u procesima sinteze sterola, hormona i neuroprijenosnika
te dobivanja energije iz masti, ugljikohidrata i proteina.
Zajedno s ACP ima važnu ulogu u sintezi masnih kiselina.
Također, CoA je zaslužan za aktiviranje i deaktiviranje nekih proteina.
Dobar izvor vitamina B5 su žitarice, sjemenke suncokreta, gljive, puretina, pastrva, cvjetača, leća, brokula i šparoge.
Simptomi deficita nisu utvrđeni.
Vitamin B6
Piridoksin ili vitamin B6 čini skupina derivata piridina, točnije 3-hidroksi-2-metilpiridina, koji se međusobno razlikuju po funkcionalnim skupinama u položaju 4-C piridinskog prstena. Skupina uključuje alkohol (piridoksin ili piridoksol), aldehid (piridoksal) i amin (piridoksamin) te njihove 5-fosforilirane derivate. Vitamin B6 ima važnu ulogu u metabolizmu aminokiselina i sintezi proteina. Aktivan oblik ovog vitamina, piridoksal-fosfat, ima brojne uloge u našem organizmu, većinom kao koenzim. Izvori ovog vitamina su integralne žitarice, orašasti plodovi i mahunarke.
Piridoksin ili vitamin B6 čini skupina derivata piridina, točnije 3-hidroksi-2-metilpiridina.
Međusobno se razlikuju po funkcionalnim skupinama u položaju 4-C piridinskog prstena.
Skupina uključuje:
- alkohol (piridoksin ili piridoksol)
- aldehid (piridoksal)
- amin (piridoksamin)
- njihove 5-fosforilirane derivate.
Vitamin B6 ima važnu ulogu u metabolizmu aminokiselina i sintezi proteina.
Aktivan oblik ovog vitamina, piridoksal-fosfat,
ima brojne uloge u našem organizmu, većinom kao koenzim.
Izvori ovog vitamina su integralne žitarice, orašasti plodovi i mahunarke.
Nedostatak vitamina B6 nije čest i javlja se u kombinaciji s nedostatkom drugih vitamina B skupine.
Simptomi deficita su anemija, artritis, opća slabost i smanjena koncentracija.
Vitamin B7
Biotin ili vitamin B7 još se naziva i vitaminom H, ima važnu ulogu u metabolizmu masti, ugljikohidrata i aminokiselina. Osigurava zdravlje noktiju i kože i potiče cjelokupni metabolizam. Izvori biotina su jetra, piletina, riba, orašasti plodovi, gljive, banane i matična mliječ. Bogat izvor biotina su i jaja, no u jajima je prisutan i antivitamin avidin, koji se u tijelu snažno veže s biotinom inhibirajući njegovu funkciju. Avidin je protein pa se njegovo štetno djelovanje gubi termičkom obradom. Iz ovog je vidljivo da dugotrajna konzumacija sirovih jaja može rezultirati nedostatkom vitamina B7.
Biotin ili vitamin B7 još se naziva i vitaminom H.
Ima važnu ulogu u metabolizmu masti, ugljikohidrata i aminokiselina.
Osigurava zdravlje noktiju i kože i potiče cjelokupni metabolizam.
Izvori biotina su jetra, piletina, riba, orašasti plodovi, gljive, banane i matična mliječ.
Bogat izvor biotina su i jaja, no u jajima je prisutan i antivitamin avidin.
U tijelu se snažno veže s biotinom inhibirajući njegovu funkciju.
Avidin je protein pa se njegovo štetno djelovanje gubi termičkom obradom.
Iz ovog je vidljivo da dugotrajna konzumacija sirovih jaja može rezultirati nedostatkom vitamina B7.
Molekula biotina sadrži tri asimetrična ugljikova atoma, dakle ima tri kiralna centra, te stoga i osam mogućih stereoizomera. Od njih se samo D-(+)-biotin javlja u prirodi i biološki je aktivan, odnosno, ima vitaminsku aktivnost. Simptomi deficita su oštećenje noktiju, gubitak kose, osip na koži i poremetnja u proizvodnji inzulina.
Molekula biotina sadrži tri asimetrična ugljikova atoma.
Dakle, ima tri kiralna centra te stoga i osam mogućih stereoizomera.
Od njih se samo D-(+)-biotin javlja u prirodi i biološki je aktivan, odnosno, ima vitaminsku aktivnost.
Simptomi deficita su oštećenje noktiju, gubitak kose, osip na koži i poremetnja u proizvodnji inzulina.
Vitamin B9
Vitamin B9 čine dva spoja; folna kiselina, koja je sastavni dio dodataka prehrani i folat, oblik vitamina B9 koji se pojavljuje u hrani. Folna kiselina ima važnu ulogu u sintezi DNA te je od posebne važnosti u trudnoći. Dobar izvor vitamina B9 su mahunarke, špinat, prokulica te pivski kvasac.
Vitamin B9 čine dva spoja, folna kiselina i folat.
Folna kiselina je sastavni dio dodataka prehrani.
Folat je oblik vitamina B9 koji se pojavljuje u hrani.
Folna kiselina ima važnu ulogu u sintezi DNA te je od posebne važnosti u trudnoći.
Dobar izvor vitamina B9 su mahunarke, špinat, prokulica te pivski kvasac.
Simptomi deficita su pojava anemije i poteškoće u radu bubrega.
Vitamin B12
Naziv vitamin B12 koristi se za skupinu sličnih spojeva koji sadrže kobalt. Skupini pripadaju metilkobalamin, adenozilkobalamin, hidroksokobalamin i cijanokobalamin. Cijanokobalamin je oblik vitamina B12 koji se nalazi u farmaceutskim pripravcima i dodatcima prehrani, a adenozilkobalamin, metilkobalamin i hidroksokobalamin se nalaze u hrani. Molekula kobalamina sadrži atom kobalta u središtu porfirinskog prstena po čemu je struktura vitamina B12 slična strukturi hema, klorofila i citokroma. Više o funkciji citokroma pročitajte na mrežnom mjestu 3. Izvor vitamina B12 je hrana životinjskog podrijetla, odnosno, meso, jetra, riba, škampi, školjkaši i jaja.
Naziv vitamin B12 koristi se za skupinu sličnih spojeva koji sadrže kobalt.
Skupini pripadaju:
- metilkobalamin
- adenozilkobalamin
- hidroksokobalamin
- cijanokobalamin.
Cijanokobalamin je oblik vitamina B12 koji se nalazi u farmaceutskim pripravcima i dodatcima prehrani.
Adenozilkobalamin, metilkobalamin i hidroksokobalamin se nalaze u hrani.
Molekula kobalamina sadrži atom kobalta u središtu porfirinskog prstena.
Po tome je struktura vitamina B12 slična strukturi hema, klorofila i citokroma.
Više o funkciji citokroma pročitajte na mrežnom mjestu 3.
Izvor vitamina B12 je hrana životinjskog podrijetla, odnosno, meso, jetra, riba, škampi, školjkaši i jaja.
Simptomi deficita su perniciozna anemija koju karakterizira stalan umor, slabost, posebice u rukama i nogama te brojna nepovratna neurološka oštećenja. Više o pernicioznoj anemiji potražite na mrežnom mjestu 4.
Vitamin C
Naziv vitamin C se upotrebljava za L-askorbinsku kiselinu i one derivate ugljikohidrata koji imaju isti biološki učinak kao ta kiselina. Vitamin C ljudski organizam ne može sintetizirati, te se mora unositi hranom. Nalazi se u brojnom voću i povrću, najviše u limunima, narančama, kiselom kupusu i zelenoj salati.
Naziv vitamin C se upotrebljava za L-askorbinsku kiselinu
i one derivate ugljikohidrata koji imaju isti biološki učinak kao ta kiselina.
Vitamin C ljudski organizam ne može sintetizirati.
Mora se unositi hranom.
Nalazi se u brojnom voću i povrću.
Vitamina C najviše ima u limunima, narančama, kiselom kupusu i zelenoj salati.
Vitamin C je najjači antioksidans među vitaminima topljivim u vodi, a u mnogim enzimskim reakcijama djeluje kao kofaktor. Za razliku od nas, većina kralježnjaka može sintetizirati vitamin C. Istražite od čega se i kako sintetizira vitamin C te zašto smo mi izgubili sposobnost njegove sinteze.
Simptomi deficita su skorbut, slabost mišića, natečene desni, gubitak zubiju, umor, depresija, potkožno krvarenje, krvarenje desni, lako nastajanje modrica, natečeni i bolni zglobovi, krvarenje iz nosa, sporo cijeljenje rana, anemija. Više o skorbutu potražite na mrežnom mjestu 4.
Vitamin C je najjači antioksidans među vitaminima topljivim u vodi.
U mnogim enzimskim reakcijama djeluje kao kofaktor.
Za razliku od nas, većina kralježnjaka može sintetizirati vitamin C.
Istražite od čega se i kako sintetizira vitamin C te zašto smo mi izgubili sposobnost njegove sinteze.
Simptomi deficita su:
- skorbut
- slabost mišića
- natečene desni
- gubitak zubiju
- umor
- depresija
- potkožno krvarenje
- krvarenje desni
- lako nastajanje modrica
- natečeni i bolni zglobovi
- krvarenje iz nosa
- sporo cijeljenje rana
- anemija.
Više o skorbutu potražite na mrežnom mjestu 4.
