Administrativnim stilom pišu se službeni dopisi, odluke, zakoni, pravilnici, potvrde, računi, narudžbe, molbe, žalbe, životopisi, ankete, oglasi, izvješća i njima slični tekstovi.
Dijalog je razgovor između dvoje ili više ljudi.
Europass životopis osobni je dokument koji vam omogućuje da stečene vještine, znanja, iskustva i kvalifikacije prikažete na jasan i pregledan način potencijalnim poslodavcima, obrazovnim ustanovama i ostalim relevantnim stranama.
Zahvaljujući ovom dokumentu, možete predstaviti svoje jezične vještine u skladu sa zajedničkim kriterijima prepoznatljivima i priznatima u cijeloj Europi.
Obrazac pronađite na sljedećoj poveznici.
Intervju je poseban način vođenja razgovora (komunikacije) radi prikupljanja informacija.
Intervju se sastoji od pažljivoga postavljanja pitanja, slušanja i opažanja te bilježenja odgovora i opaženih reakcija.
Izvješće je sažet, objektivan, činjenično točan tekst u kojem se kratko, jasno i razumljivo iznose podatci o stvarnim događajima, pojavama, osobama. Izvješće je prošireni oblik vijesti.
Objektivnost u prikazivanju obilježje je koje katkad nije jednostavno postići. Kako se ostvaruje objektivan pristup u izvješćivanju, saznajte u nastavku.
| Izvješćivanje |
|---|
|
|
|
Izvještaj ili izvješće tekst je čija je svrha što objektivnije i neutralnije izvijestiti o temi, na što pregledniji i jasniji način. Izvješće, kao i vijest, pripada publicističkim vrstama koje odlikuje objektivnost, sažetost i aktualnost.
Pošiljatelj se koristi i neverbalnim elementima sporazumijevanja da bismo lakše razumjeli poruku koju nam šalje. To su mimika i geste.
Mimika je pokretanje očiju i mišića lica kojima izražavamo svoje misli i osjećaje.
Geste su pokreti glave, ruku ili cijeloga tijela kojima želimo prenijeti neku poruku ili koji prate govor.
U monološkim tekstovima jedna osoba stvara tekst koji upućuje drugoj osobi ili osobama. Monološke tekstove čine npr. opis, priča, prepričavanje, izvješćivanje, životopis, pozivnica, čestitka, pismo...
U dijaloškim tekstovima dvije osobe sudjeluju u stvaranju teksta, ali u širem smislu može ih biti i više. Dijaloške tekstove čine npr. intervju, dijaloška rasprava, poslovni razgovor, rekreativni razgovor...
Opisivanje je postupak kojim riječima predočavamo izgled i druga obilježja bića, stvari, prostora i pojava koja doživljavamo osjetilima.
Pripovijedanje (naracija) usmeno je ili pisano iznošenje događaja koje smo doživjeli, kao i onih o kojima smo doznali od drugih ljudi. U pripovjednom tekstu najčešće sudjeluju osobe i likovi.
Pripovijedanje je nešto složenija tekstovna razina u odnosu na opisivanje. Pripovijedati se može subjektivno (npr. priča, pripovijetka) i objektivno (npr. vijest, izvješće).
Iz navedenih se primjera može uočiti da publicistički stil – onaj koji je zastupljen u (elektroničkim ili tiskanim) medijima – odlikuje mješavina objektivnih i subjektivnih elemenata, odnosno u njemu se isprepliću obilježja znanstvenog i književnoumjetničkog stila, stoga se smatra i najsloženijim funkcionalnim stilom hrvatskoga standardnog jezika, tzv. hibridnim stilom.
Putopis je vrsta koja donosi subjektivan autorov dojam o viđenom, ali i znanstvene činjenice o mjestima koja se opisuju.
Opis može biti subjektivan i objektivan.
Subjektivan opis temelji se na osobnome doživljaju onoga koji opisuje, pa se tako opisivač služi slikovitim izrazima i stilskim izražajnim sredstvima. U opisu se rabe višeznačne riječi i prenesena značenja, zato je takav opis pogodan za razgovorne i književne opise.
Objektivan opis temelji se na činjenicama, iznose se precizni i točni podatci koji ne ovise o osobnom doživljaju opisivača, raspored i plan pojedinosti postupan je i cjelovit. Opis je neovisan o raspoloženju i odnosu opisivača prema predmetu opisivanja. U opisu se rabe jednoznačne riječi i precizni izrazi, zato je takav opis pogodan za opise u poslovnim razgovorima i znanstvenim opisima.
Vijest je jedan od najčešćih i temeljnih oblika novinarskog izražavanja. Njome se prenose informacije o događaju važnom za čitatelja i to „na najneutralniji način, bez mudrovanja i iznošenja vlastitoga gledišta” (R. J. Cappon).
U novinarstvu je, tako, moguće pronaći mnoge klišejizirane, stereotipne, ustaljene izraze koji su dugotrajnom uporabom izgubili dio svoga primarnog značenja. Ti se izrazi nazivaju žurnalizmi i ne smatraju se odlikom vrsnoga novinarskog stila te bi ih trebalo izbjegavati, odnosno pronaći zamjenu za njih.
To su primjerice – strateški interes, lopta je okrugla, dati zeleno svjetlo, iz dobro obaviještenih izvora, baviti se mutnim poslovima, ukazati povjerenje...
Također, omiljen je i postupak raščlanjivanja predikata poput - imaju mišljenje / mišljenja su (umjesto misle, smatraju), izražavaju sumnju (sumnjaju), izdaju obavijest (obavještavaju), želja im je pak bila (željeli su), napravili su pogrešku (pogriješili su), itd.