2.2 Sljedeća jedinica Bakterije
2.1

Virusi

Moći ću:
  • povezati građu virusa s načinom umnažanja na primjeru bakteriofaga
  • opisati načine prevencije i liječenja virusnih bolesti
  • obrazložiti moguće posljedice virusnih bolesti na zdravlje čovjeka
  • objasniti na primjerima utjecaj bolesti na čovjeka i druge organizme tijekom povijesti
  • objasniti utjecaj uzročnika bolesti manjih od virusa na zdravlje čovjeka.

Uvod

  • Prisjetite se građe i uloge imunološkoga sustava.
  • Pretpostavite koje od sljedećih zaraznih bolesti se javljaju češće, a koje rjeđe: upala nosa i sinusa, upala grla, upala bronha (bronhitis) i upala pluća.
  • Poredajte navedene bolesti po učestalosti njihova pojavljivanja.
  • Navedite obrazloženje za svoje pretpostavke.
  • Zatim napravite malo istraživanje u razredu ili u školi o broju učenika koji su u zadnjih godinu dana preboljeli neke od tih bolesti.
  • Usporedite rezultate istraživanja sa svojim pretpostavkama.

Uvod

  • Prisjetite se kako se ljudski organizam brani od uzročnika bolesti te pretpostavite koje od sljedećih zaraznih bolesti se javljaju češće, a koje rjeđe:

– upala nosa i sinusa,
– upala grla,
– upala bronha (bronhitis) i
– upala pluća.

  • Poredajte navedene bolesti po učestalosti njihova pojavljivanja te obrazložite svoje pretpostavke.
  • Zatim napravite malo istraživanje u razredu ili u školi o broju učenika koji su u zadnjih godinu dana preboljeli neke od tih bolesti.
  • Usporedite rezultate istraživanja sa svojim pretpostavkama.

Građa i podjela virusa

Pogledajte galeriju slika koja prikazuje dva različita virusa.

Koje su uloge pojedinih dijelova virusne čestice te koji organizmi mogu biti domaćini virusima?

  • Prisjetite se kako je građen bakteriofag i označite njegove dijelove na slici.

U kvizu odgovorite na pitanja o obilježjima virusa.

Je li tvrdnja točna ili netočna? Odaberite klikom na gumb.

Je li ova tvrdnja točna?

Viruse možemo promatrati svjetlosnim mikroskopom.
Usmeno obrazložite svoj odgovor.

Netočno
Točno

Je li tvrdnja točna ili netočna? Odaberite klikom na gumb.

Je li ova tvrdnja točna?

Virusi su jednostanični organizmi na granici između žive i nežive prirode.
Usmeno obrazložite svoj odgovor.

Netočno
Točno

Je li tvrdnja točna ili netočna? Odaberite klikom na gumb.

Je li ova tvrdnja točna?

Virusi se mogu umnožavati samo u živoj stanici.
Usmeno obrazložite svoj odgovor.

Netočno
Točno

Je li tvrdnja točna ili netočna? Odaberite klikom na gumb.

Je li ova tvrdnja točna?

Viruse ubrajamo u prokariote jer nemaju jezgru.
Usmeno obrazložite svoj odgovor.

Netočno
Točno

Je li tvrdnja točna ili netočna? Odaberite klikom na gumb.

Je li ova tvrdnja točna?

Svaki virus sadrži samo jedan tip nukleinske kiseline.
Usmeno obrazložite svoj odgovor.

Netočno
Točno

Klikom odaberite jedan točan odgovor.

Odaberite točan odgovor.

Koja se od navedenih dušičnih baza ne nalazi u nukleinskoj kiselini HIV-a?

Netočno
Točno

Klikom odaberite jedan ili više točnih odgovora.

Odaberite sve točne odgovore.

Koji virusni dio prilikom infekcije nužno ulazi u stanicu i započinje procese umnožavanja virusa?
Dva su odgovora točna.

Netočno
Točno

Unesite odgovore na pripadajuća mjesta.

Dopunite rečenicu.

Virus koji napada bakterijsku stanicu naziva se

.

Netočno
Točno
{{correctPercent}}%

Želite li pokušati ponovo?

Virusne bolesti – načini prijenosa, prevencija i kontrola širenja

Virusi uzrokuju zarazne bolesti svih skupina organizama:

  • biljaka
  • životinja
  • bakterija
  • arhebakterija.

Infekcija je prodiranje virusnih čestica u stanice ili tkiva organizma, u kojima se umnažaju i uzrokuju veću ili manju štetu.
Navedite još neke uzročnike bolesti koji uzrokuju bolesti infekcijom.

Slike prikazuju još neke uzročnike bolesti koje uzrokuju bolesti infekcijom.

  1. Prisjetite se koje bolesti prikazani organizmi mogu uzrokovati.
  2. Navedite mjere zaštite  od infekcija prikazanih organizama.

Virusne bolesti – načini prijenosa, prevencija i kontrola širenja

Virusi uzrokuju zarazne bolesti svih skupina organizama, od biljaka i životinja do bakterija i arhebakterija.
Prodiranje virusnih čestica u stanice ili tkiva organizma, u kojima se umnažaju i uzrokuju veću ili manju štetu, nazivamo infekcijom.

 

Slike prikazuju još neke uzročnike bolesti koje uzrokuju bolesti infekcijom.

  1. Prisjetite se koje bolesti prikazani organizmi mogu uzrokovati.
  2. Navedite mjere zaštite  od infekcija prikazanih organizama.

Nakon infekcije slijedi razdoblje inkubacije.
Razdoblje inkubacije je vrijeme koje je potrebno da se virus u organizmu umnoži u toj mjeri da uzrokuje simptome.
Simptomi bolesti najčešće su vidljivi nakon razdoblja inkubacije.
Simptomi bolesti ponekad izostaju i nisu vidljivi.

Nedostatak simptoma nakon infekcije otežava:

  • identificiranje virusa
  • sprječavanje daljnjeg širenja.

Ovisno o bolesti, osoba može biti zarazna tijekom ili nakon razdoblja inkubacije, ili oboje.

Epidemiologija je područje medicine koje proučava prijenos i širenje zaraznih bolesti.
Epidemija je širenje bolesti na velik broj organizama u kratkom vremenu.
Pandemija je širenje epidemije širom svijeta.
Virusi se, kao i drugi patogeni, mogu širiti na nekoliko različitih načina:

Prijenos zrakom (kapljično)
Čestice virusa ili bakterija mogu biti sadržane u kapljicama nastalih u sluznicama zaražene osobe.
Takve kapljice najčešće nastaju kihanjem ili kašljanjem, ali se mogu širiti i običnim govorom.
Kapljice sa zaraznim česticama dovoljno su sitne da se prenose zrakom.
Kapljice ne mogu dugo ostati suspendirane u zraku, pa je domet zaraze ograničen.

Primjer patogena koji se prenose ovim načinom su uzročnici bolesti dišnog sustava poput:

  • virusa prehlade
  • gripe (influence)
  • virusnog bronhitisa
  • virusne upale pluća.

Infekcija ovih bolesti nastaje kad kapljice s česticama dođu u kontakt sluznice druge osobe.
To mogu biti sluznica nosa, usne šupljine i oka.
Prevencija zaraze bolesti uključuje: redovito pranje ruku , izbjegavanje dodirivanja očiju, ustiju i nosa.
– Koje metode prevencije može poduzeti zaražena osoba kako bi spriječila zarazu drugih osoba?

Nakon infekcije slijedi razdoblje inkubacije, vrijeme koje je potrebno da se virus u organizmu umnoži u broju koji uzrokuje vidljive posljedice, simptome.
Vrijeme inkubacije je za neke bolesti vrlo kratko, svega nekoliko sati, a za neke može trajati godinama.
Simptomi bolesti najčešće su vidljivi nakon razdoblja inkubacije, no ponekad oni u potpunosti izostaju.
Nedostatak simptoma nakon infekcije virusom otežava njegovo identificiranje i sprječavanje daljnjeg širenja, pa često osoba ne zna da je oboljela.
Ovisno o bolesti, osoba može biti zarazna tijekom ili nakon razdoblja inkubacije, ili oboje.

Epidemiologija je područje medicine koje proučava prijenos i širenje zaraznih bolesti te ima velik doprinos u njihovoj prevenciji i kontroli širenja. Ako se neka bolest raširi na velik broj organizama u populaciji u kratkom vremenu, zovemo je epidemijom. Kad se takva epidemija raširi diljem svijeta, zovemo je pandemijom.

Virusi se, kao i drugi patogeni , mogu širiti na nekoliko različitih načina:

1. Prijenos zrakom (kapljično)

Čestice virusa ili bakterija mogu biti sadržane u kapljicama nastalih u sluznicama zaražene osobe. Takve kapljice najčešće nastaju kihanjem ili kašljanjem, ali se mogu širiti i običnim govorom. Kapljice sa zaraznim česticama dovoljno su sitne da se prenose zrakom, no ne mogu u njemu ostati suspendirane dugo pa je domet takve zaraze ipak ograničen.

Primjer patogena koji se prenose ovim načinom su uzročnici bolesti dišnog sustava poput:

  • virusa prehlade,
  • virusa gripe (influence),
  • virusnog bronhitisa i
  • virusne upale pluća.

Infekcija nastaje kad kapljice s virusnim česticama dođu u kontakt sa sluznicom druge osobe, to mogu biti sluznica nosa, usne šupljine i oka.
Prevencija zaraze ovih učestalih bolesti uključuje i redovito pranje ruku te izbjegavanje dodirivanja očiju, ustiju i nosa.

 

Prijenos izravnim dodirom (neposrednim kontaktom)
Prijenos patogena izravnim dodirom uključuje kontakt dviju osoba.
To može biti dodirom kože ili sluznice, prijenosom krvlju ili drugih tjelesnih tekućina.

Ovakav prijenos uključuje i kontakt predmetima poput:

  • odjeće
  • posteljine
  • ručnika
  • rukohvata
  • kvaka na vratima
  • mobilnih telefona i drugih.

Bolesti koje se prenose kapljično, prenose se i izravnim dodirom.
Neke virusne bolesti koje se prenose izravnim dodirom:
Epstein-Barr virus najčešći je uzročnik mononukleoze.
Mononukeloza je bolest poljupca.
Prenosi se slinom.

Simptomi mononukleoze uzrokuju :

  • dugotrajni umor
  • vrućicu
  • upalu jetre.

Oporavak traje oko mjesec dana. (snimka elektronskim mikroskopom, povećanje x135 000).

2. Prijenos izravnim dodirom (neposrednim kontaktom)

Prijenos patogena izravnim dodirom uključuje kontakt dviju osoba dodirom kože ili sluznice, prijenosom krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama. Ovakav prijenos uključuje i kontakt predmetima poput odjeće, posteljine, ručnika, rukohvata, kvaka na vratima, mobilnih telefona i drugih. Bolesti koje se prenose kapljično, u pravilu se prenose i izravnim dodirom.

Neke virusne bolesti koje se prenose izravnim dodirom:

Epstein-Barr virus najčešći je uzročnik mononukleoze, bolesti poljupca. Prenosi se slinom, a simptomi često uzrokuju dugotrajni umor, vrućicu i upalu jetre. Oporavak najčešće traje oko mjesec dana.

Vodene kozice su virusna zaraza koja se većinom prenosi dodirom zaraženih dijelova kože na kojima se nalaze krastice koje izazivaju svrbež. Kod odraslih može izazvati komplikacije vezane za upalu pluća i mozga.

Virusne bradavice su izrasline na koži koje su uglavnom bezbolne. Prenose se dodirom ili predmetima na oštećeni dio kože, uglavnom dlanovima i stopalima. Uzrokuju ga neki tipovi HPV-a (humani papiloma virus).

Virusi herpesa uzrokuju ranice na sluznicama usana ili spolnih organa koje zarastaju krastama. Uglavnom se prenose slinom.

Ebola je virusna bolest koja uzrokuje oštećenja tkiva i organa te unutarnja i vanjska krvarenja. Bolest ima visok udio smrtnosti, a prenosi se krvlju i drugim tjelesnim tekućinama. Više od 10 000 ljudi umrlo je tijekom epidemije u zapadnoj Africi 2014. i 2015. godine.

Spolno prenosive bolesti su bolesti koje se prenose spolnim odnosima.
Spolni odnos uključuje vaginalnu, oralnu i analnu penetraciju.
Prevencija spolno prenosivih bolesti iznimno je važna.

Rizik prenošenja spolnih bolesti smanjujemo:

  • Apstinencijom– najpouzdanija metoda sprječavanja širenja spolno prenosivih bolesti
  • Vjernošću oba nezaražena partnera
  • Smanjenjem broja spolnih partnera
  • Upotrebom zaštite poput kondoma ili prezervativa

Apstinencija je nedostatak spolnog odnosa.
Spolno aktivne osobe su izložene riziku.

Spolno prenosive bolesti su bolesti koje se prenose spolnim odnosima, što uključuje:

  • vaginalnu,
  • oralnu i
  • analnu penetraciju.

Prevencija spolno prenosivih bolesti iznimno je važna, a njihova opasnost često podcijenjena.
Najpouzdanija metoda sprječavanja širenja spolno prenosivih bolesti je apstinencija, odnosno suzdržavanje od spolnog odnosa.
Uzajamna vjernost spolno aktivnih partnera uklanja rizike prenošenja spolno prenosivih bolesti, ali oba partnera moraju biti sigurna da nisu zaražena. Smanjivanje broja spolnih partnera smanjuje mogućnost zaraze, no bez obzira na njihov broj, spolno aktivne osobe su izložene riziku.
Upotrebom zaštite poput kondoma ili prezervativa znatno snižavamo rizik zaraze.
Osobe koje stupaju u spolni odnos trebaju biti fizički, emocionalno i psihički zrele te biti složne pri korištenju nekog oblika zaštite.
Svatko ima pravo donositi vlastite odluke o svojem spolnom životu i nikako ih ne smijemo ismijavati ili diskriminirati.

HIV (virus humane imunodeficijencije) prenosi se krvlju i spolnim izlučevinama. Virus uništava specifične leukocite i narušava imunost zaražene osobe. Ako razina tih leukocita drastično padne, osoba je podložna zarazama različitih bolesti, a takvo stanje zovemo AIDS ili SIDA, odnosno kopnica.

Neki tipovi HPV-a (humani papiloma virus) mogu uzrokovati rak grlića maternice. Zaraze bilo kojim od mnogih tipova HPV-a najčešći su oblik spolno prenosivih bolesti u svijetu.

Virusni hepatitis uzrokuje skupina virusa hepatitisa (A, B, C, D i E) koji uzrokuju veća ili manja oštećenja jetre. Virus se prenosi slično HIV-u, a hepatitis A se često prenosi fekalijama, zaraženom vodom i hranom. Kao prevencija u Hrvatskoj je obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B.

3. Prijenos drugim organizmima

Mnoge uzročnike bolesti prenose drugi organizmi, najčešće životinje.
Viruse često s organizma na organizam prenose životinje (člankonošci poput krpelja i komaraca) ili drugi organizmi, koje zajednički nazivamo vektorima.

Člankonošci nisu jedini prijenosnici bolesti.
Virus bjesnoće mogu prenijeti i drugi sisavci poput vuka, lisice ili čak šišmiš.
Ugrizom zaražene životinje prenose virus koji uzrokuje neurološka oštećenja koja mogu završiti smrtno.
Ptičja gripa je primjer virusne bolesti koja se širi životinjama, pticama.

Zika je virusna bolest koju prenosi skupina tropskih i suptropskih vrsta komaraca.
Simptomi bolesti uključuju vrućicu, bolove u mišićima i zglobovima i osip. U djece čije su majke bile zaražene tijekom trudnoće može uzrokovati smanjen razvoj mozga i glave.
Člankonošci nisu jedini prijenosnici bolesti. Neki sisavci poput vuka, lisice ili čak šišmiša mogu prenijeti virus bjesnoće. Ove životinje koje su i same zaražene ugrizom putem sline prenose virus koji uzrokuje neurološka oštećenja koja mogu završiti smrtno.

Ptičja gripa je također primjer virusne bolesti koja se širi životinjama, u ovom slučaju pticama.

Cijepljenje

Cijepljenje je unošenje umrtvljenih patogena ili njihovih dijelova u organizam.
Organizam time razvija imunost za određenu bolest.
Cjepiva su najučinkovitija metoda prevencije zaraznih bolesti.
Obvezno je cijepljenje vrlo važno u svakom društvu.
Zbog alergijskih reakcija mnogi se ne mogu cijepiti protiv nekih bolesti.
Pojedinci koji se ne mogu cijepiti su ovisni o imunosti drugih kako bi se zaštitili.
Bolest se ne može prenijeti na necijepljene pojedince ako je veliki broj pojedinaca u populaciji cijepljen.

Britanski liječnik Andrew Wakefield u svom znanstvenom članku povezuje pojavu autizma i MMR cjepiva.
Objavljeni članak se nekoliko godina kasnije pokazao lažnim.
Brojna kasna istraživanja nisu potvrdila njegove sumnje.
Wakefieldov članak je kod roditelja diljem svijeta izazvao strah od cijepljenja.
Mnogi roditelji odbijaju cijepiti svoju djecu smatrajući da su cjepiva opasna.
Njihove tvrdnje se većinom temelje na NEZNANSTVENIM I NEDOKAZANIM pretpostavkama.

Važno je informirati roditelje o cijelom postupku cijepljenja.
Prednosti cjepiva su nemjerljive.
Cjepiva u rijetkim slučajevima mogu izazvati nuspojave.
Prilikom informiranja roditelja važno je koristiti pouzdane izvore informacija poput liječnika ili zdravstvenih i znanstvenih sadržaja.

Cijepljenje

Cijepljenje je unošenje umrtvljenih patogena ili njihovih dijelova koji će potaknuti organizam na obranu bez štetnih posljedica same bolesti koju taj patogen izaziva.
Organizam time razvija imunost za određenu bolest, što cjepiva čini najučinkovitijom metodom prevencije zaraznih bolesti.

Obvezno je cijepljenje vrlo važno u svakom društvu.
Mnogi pojedinci ne mogu se cijepiti protiv nekih bolesti zbog mogućih alergijskih reakcija te su ovisni o imunosti drugih kako bi se zaštitili.
Ako je dovoljno velik broj pojedinaca u populaciji cijepljen, bolest se ne može prenijeti na necijepljene pojedince.

Vrlo je važno da svaki roditelj bude u potpunosti informiran o cijelom postupku cijepljenja.
Prednosti cjepiva su nemjerljive, ali ona mogu u rijetkim slučajevima izazvati nuspojave.
Bitno je uzeti u obzir da se prilikom informiranja koriste pouzdani izvori informacija poput liječnika ili zdravstvenih i znanstvenih sadržaja.

Subviralni patogeni
U drugoj polovici 20. stoljeća pronađeni su uzročnici građom manji od virusa.
Dvije su glavne skupine takvih uzročnika bolesti: vioridi i prioni.
Zajednički im je naziv subviralni patogeni.

Viroidi

Prioni
Prioni su proteinske molekule koje izazivaju degenerativne bolesti živčanog sustava.
Prioni su porijeklom zdravi i funkcionalni proteini.
Njih nalazimo u živčanom sustavu sisavaca.
Ako se zdravi protein pogrešno složi, on gubi svoju ulogu i postaje prion.
Pogrešno složeni prioni imaju mogućnost obližnje i zdrave proteine presložiti u nove prione.

Subviralni patogeni

U drugoj polovici 20. stoljeća pronađeni su uzročnici građom manji od virusa.
Dvije su glavne skupine takvih uzročnika bolesti:

  • vioridi i
  • prioni,

a zajednički im je naziv subviralni patogeni.

Viroidi

Viroidi su infektivne čestice koji za razliku od virusa nemaju proteinski omotač – kapsidu.
Sastoje se isključivo od jednog kratkog lanca molekule RNA.
Svi danas poznati viroidi uzrokuju bolesti jedino u biljkama, u čijim se stanicama umnožavaju slično RNA virusima.

Prioni

Prioni su proteinske molekule koje izazivaju degenerativne bolesti živčanog sustava.
Oni ne sadrže nukleinske kiseline, po čemu se razlikuju od svih drugih uzročnika bolesti.
Prioni su porijeklom zdravi i funkcionalni proteini koje nalazimo u živčanom sustavu sisavaca.
Ako se taj zdravi protein pogrešno složi, on gubi svoju ulogu i postaje prion.
Takvi, pogrešno složeni prioni, imaju mogućnost obližnje, zdrave proteine presložiti u nove prione.

Prion pričvršćen za zdravi protein čiju će strukturu presložiti
Prion pričvršćen za zdravi protein čiju će strukturu presložiti

Prioni mogu nastati spontano mutacijom koja zamijeni specifične aminokiseline u polipeptidnom slijedu.

  • Prisjetite se kako struktura proteina utječe na njegovu ulogu.

Najpoznatija bolest uzrokovana prionima je Creutzfeldt-Jakobova bolest, poznata i kao „kravlje ludilo“.
Simptomi koje uzrokuju prioni vezani su za propadanje živčanog sustava.
Osoba se zarazi prionom jedući meso zaraženih životinja poput goveda.
Prioni su otporni na termičku obradu mesa, a bolest je neizlječiva te završava smrću zaražene osobe.

Razmislite i odgvorite na pitanja:

  1. U kojem sve tkivu možemo naći prione u zaraženoj životinji?
  2. Zbog čega se nikako ne smije konzumirati meso ikojeg dijela zaraženog goveda?

Za kraj

  • Proučite podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Podaci pokazuju broj oboljelih u Hrvatskoj od nekih virusnih bolesti.
  • Jeste li vi ili je netko od vaših vršnjaka prebolio neku od tih bolesti?
  • Pitajte vaše roditelje, bake i djedove jesu li te bolesti bile prisutne kada su oni bili djeca.

Jedna od bolesti koja se ponovo počela širiti nekim zemljama Europe su ospice.

  • Što možete zaključiti iz tablice o uspješnosti cijepljenja protiv ospica?
  • Ako cjepivo uspješno djeluje protiv neke bolesti, ali velik broj roditelja odluči ne cijepiti svoju djecu, na koji način će to djelovati na širenje te bolesti?

Velike boginje su primjer bolesti koja je u potpunosti iskorijenjena zahvaljujući cjepivu. Protiv te bolesti više se ne provodi cijepljenje.
Što mislite, treba li se prestati cijepiti i protiv drugih bolesti koje nisu u potpunosti iskorijenjene, ali se rijetko pojavljuju, poput dječje paralize?

 

Bolest Godina početka primjene cjepiva Slučajevi oboljelih po godinama
1945. – 1954. 1955. – 1964. 1955. – 1964. 1975. – 1984. 1985. – 1994. 1995. – 2004. 2005. – 2013.
Tablica 1. Prikaz promjene broja slučajeva oboljelih od dječje paralize, ospica, rubeole i zaušnjaka nakon početka primjene cjepiva
Dječja paraliza 1961. 837 1 219 34 9 4 1 0
Ospice 1968. 22 627 95 777 88 362 27 898 10 596 1831 76
Rubeola 1975. * * * 65 145 17 441 1773 47
Zaušnjaci 1976. * * * 70 793 18 508 1536 720


* Podaci su se počeli bilježiti 1975. godine.

Za kraj

Proučite podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji prikazuju broj oboljelih u Hrvatskoj od nekih virusnih bolesti.

  • Jeste li vi ili netko od vaših vršnjaka preboljeli neku od tih bolesti?
  • Upitajte vaše roditelje, bake i djedove jesu li te bolesti bile prisutne kada su oni bili djeca.

Jedna od bolesti koja se ponovo počela širiti nekim zemljama Europe su ospice.

  • Što možete zaključiti iz tablice o uspješnosti cijepljenja protiv ospica?
  • Ako cjepivo uspješno djeluje protiv neke bolesti, ali velik broj roditelja odluči ne cijepiti svoju djecu, na koji način će to djelovati na širenje te bolesti?

Velike boginje su primjer bolesti koja je u potpunosti iskorijenjena upravo zahvaljujući cjepivu te se protiv te bolesti više ne provodi cijepljenje.

  • Što mislite, treba li se prestati cijepiti i protiv drugih bolesti koje nisu u potpunosti iskorijenjene, ali se rijetko pojavljuju – poput dječje paralize?

Bolest Godina početka primjene cjepiva Slučajevi oboljelih po godinama
1945. – 1954. 1955. – 1964. 1955. – 1964. 1975. – 1984. 1985. – 1994. 1995. – 2004. 2005. – 2013.
Tablica 1. Prikaz promjene broja slučajeva oboljelih od dječje paralize, ospica, rubeole i zaušnjaka nakon početka primjene cjepiva
Dječja paraliza 1961. 837 1 219 34 9 4 1 0
Ospice 1968. 22 627 95 777 88 362 27 898 10 596 1831 76
Rubeola 1975. * * * 65 145 17 441 1773 47
Zaušnjaci 1976. * * * 70 793 18 508 1536 720

* Podaci su se počeli bilježiti 1975. godine.

Posjetite mrežnu stranicu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, gdje možete dobiti znanstveno utemeljene i provjerene informacije o cijepljenju.

Podijelite se u skupine te izradite informativne letke koji pružaju najvažnije informacije o cijepljenju te odgovaraju na neke od najčešćih zabluda roditelja u vezi cijepljenja, poput:

  • Cjepiva uzrokuju nuspojave koje su teže od same bolesti.
  • Zašto cijepiti svoje dijete kada će svi ostali cijepiti svoju djecu pa će na taj način i moje dijete biti zaštićeno.
  • Neke od bolesti protiv kojih se cijepimo danas su toliko rijetke da se više nije potrebno cijepiti protiv njih.
  • Nije potrebno cijepiti djecu jer ona ionako razvijaju imunitet prirodnim putem.