Dobar dan. Moje ime je Maja Mačinko i učiteljica sam tehničke kulture i informatike. Do sada sam proputovala 60 zemalja svijeta od zadanog cilja, a to je 100 zemalja. Danas, dok vas vodim kroz Aziju koju sam u velikom broju posjetila i mnoge zemlje obišla ću vam usporediti dvije vrlo različite zemlje, a to Japan i Bahrain. Kada u Japan kročite, iako ste vjerojatno već negdje čuli i ja sam mnogo čitala o tome da je on jedna veoma drugačija dimenzija, prva stvar koju ćete u Japanu primijetiti je tišina. Zašto je tišina? Jer u Japanu uz sve te moderne tehnologije, svi automobili su električni i nema zaglušujuće buke automobila koju ćete na primjer čuti kod nas u Zagrebu. Tako dok šetate Japanom, bilo kojim mjestom i gradom Japana, čut ćete ptičice, cvrčke i sami svoje misli u jednom trenutku jer je toliko tiho. Oni su kao narod vrlo srdačni, pristupačni kulturni, tihi. Jako tiho govore, razgovaraju i ponašaju se potpuno drugačije od kulture u kojoj mi živimo i na koju smo navikli. U Japanu se jako poštuje red pa ćete gdjegod dođete primijetiti da ljudi stoje u redovima, čekaju, čekaju za ući u kolodvore, aerodrome, dućane, pokretne stepenice što je nešto sasvim drugačije nego u drugim dijelovima svijeta. Iako su jako moderna zemlja i moderna kultura pa ćete vidjeti moderne vlakove, zgrade, najveća dostignuća tehnologije, osobno nisam, van nekih turističkih lokacija, upoznala veliki broj Japanaca koji govori engleski jezik. Naravno, oni dosjetljivi kakvi jesu, oni su se snašli u tim situacijama pa uvijek sa sobom imaju nekakav pametni telefon ili tablet i koriste google translate i normalno razgovaraju s vama. No, međutim komunikacije 1:1 nema. Za razliku od Japana u Bahrainu koja je jedna vrlo drugačija kultura je u sklopu edukacije u školama obavezan engleski jezik. Pa tako u javnim školama škola se pohađa na arapskom jeziku, a engleski jezik obvezan je u svim razredima. Dok se u privatnim školama uči engleski i još se uz to dodatno uči arapski jezik kao svoj dodatni jezik, ali su predmeti na engleskom jeziku. Jedna od zanimljivosti Bahraina je ta da se sva nastava na svim fakultetima u Bahrainu odvija na engleskom jeziku jer oni jako paze na to da budu u doticaju s ostalim kulturama i da mogu komunicirati s vanjskim svijetom. Oni su pretežno arapska zemlja pa se njeguju drugačije vrijednosti: velike obitelji, obiteljska druženja, boravak u zatvorenom nedjeljom kod najstarijeg člana obitelji, a to je najčešće baka. U njenoj kući se okupljaju, žene se odvajaju u jednu prostoriju, dok muškarci objeduju i druže se u drugoj prostoriji. A koliko su obiteljski povezani primijetila sam dok sam provela jedan dan u njihovoj obitelji, gdje tko god je došao i kročio u kuću svoje bake, bilo muško ili žensko prvo su došli, poljubili baku, pitali je kako je i onda su dalje nastavili svoje rituale i protokole koje imaju. U toj zemlji kriminala nema. Vrlo je sigurna i kultura u kojoj nema krađe. Zanimljivost je recimo da su naftne bušotine ne čuvane se nalaze tamo. Sva nafta ide državi i pripada državi ali zbog toga imaju razvijen fantastičan zdravstveni sustav i naravno besplatno školstvo. Transkript: Dobar dan. Moje ime je Maja Mačinko i učiteljica sam tehničke kulture i informatike. Do sada sam proputovala 60 zemalja svijeta od zadanog cilja, a to je 100 zemalja. Danas, dok vas vodim kroz Aziju koju sam u velikom broju posjetila i mnoge zemlje obišla ću vam usporediti dvije vrlo različite zemlje, a to Japan i Bahrain. Kada u Japan kročite, iako ste vjerojatno već negdje čuli i ja sam mnogo čitala o tome da je on jedna veoma drugačija dimenzija, prva stvar koju ćete u Japanu primijetiti je tišina. Zašto je tišina? Jer u Japanu uz sve te moderne tehnologije, svi automobili su električni i nema zaglušujuće buke automobila koju ćete na primjer čuti kod nas u Zagrebu. Tako dok šetate Japanom, bilo kojim mjestom i gradom Japana, čut ćete ptičice, cvrčke i sami svoje misli u jednom trenutku jer je toliko tiho. Oni su kao narod vrlo srdačni, pristupačni kulturni, tihi. Jako tiho govore, razgovaraju i ponašaju se potpuno drugačije od kulture u kojoj mi živimo i na koju smo navikli. U Japanu se jako poštuje red pa ćete gdjegod dođete primijetiti da ljudi stoje u redovima, čekaju, čekaju za ući u kolodvore, aerodrome, dućane, pokretne stepenice što je nešto sasvim drugačije nego u drugim dijelovima svijeta. Iako su jako moderna zemlja i moderna kultura pa ćete vidjeti moderne vlakove, zgrade, najveća dostignuća tehnologije, osobno nisam, van nekih turističkih lokacija, upoznala veliki broj Japanaca koji govori engleski jezik. Naravno, oni dosjetljivi kakvi jesu, oni su se snašli u tim situacijama pa uvijek sa sobom imaju nekakav pametni telefon ili tablet i koriste google translate i normalno razgovaraju s vama. No, međutim komunikacije 1:1 nema. Za razliku od Japana u Bahrainu koja je jedna vrlo drugačija kultura je u sklopu edukacije u školama obavezan engleski jezik. Pa tako u javnim školama škola se pohađa na arapskom jeziku, a engleski jezik obvezan je u svim razredima. Dok se u privatnim školama uči engleski i još se uz to dodatno uči arapski jezik kao svoj dodatni jezik, ali su predmeti na engleskom jeziku. Jedna od zanimljivosti Bahraina je ta da se sva nastava na svim fakultetima u Bahrainu odvija na engleskom jeziku jer oni jako paze na to da budu u doticaju s ostalim kulturama i da mogu komunicirati s vanjskim svijetom. Oni su pretežno arapska zemlja pa se njeguju drugačije vrijednosti: velike obitelji, obiteljska druženja, boravak u zatvorenom nedjeljom kod najstarijeg člana obitelji, a to je najčešće baka. U njenoj kući se okupljaju, žene se odvajaju u jednu prostoriju, dok muškarci objeduju i druže se u drugoj prostoriji. A koliko su obiteljski povezani primijetila sam dok sam provela jedan dan u njihovoj obitelji, gdje tko god je došao i kročio u kuću svoje bake, bilo muško ili žensko prvo su došli, poljubili baku, pitali je kako je i onda su dalje nastavili svoje rituale i protokole koje imaju. U toj zemlji kriminala nema. Vrlo je sigurna i kultura u kojoj nema krađe. Zanimljivost je recimo da su naftne bušotine ne čuvane se nalaze tamo. Sva nafta ide državi i pripada državi ali zbog toga imaju razvijen fantastičan zdravstveni sustav i naravno besplatno školstvo.