Dokazi evolucije i prirodna selekcija
- opisati dokaze evolucije
- raspraviti o važnosti fosila i prijelaznih oblika kao dokaza evolucije
- opisati prirodni odabir i mutacije kao čimbenike evolucije
- demonstrirati zastupljenost čimbenika evolucije u suvremenom svijetu
- analizirati utjecaj čovjeka na prirodnu selekciju.
Uvod
Upiši odgovore.
Vrste nastaju, razvijaju se i nestaju.
Kako možemo znati koje su sve vrste postojale u prošlosti?
Ima puno dokaza evolucije.
Dokaze evolucije možemo pronaći promatranjem.
Fosilizacija
Najčešći dokaz evolucije su fosili.
Fosili su ostatci uginulih organizama.
Fosili su sačuvani u slojevima Zemlje.
Načini nastanka fosila su:
- karbonizacija
- okamenjivanje
- konzervacija.
Kako su neki organizmi izgledali saznajemo proučavanjem.
Znanost koja se bavi proučavanjem fosila zove se paleontologija.
Od početka biološke evolucije, a tako i danas, vrste nastaju, razvijaju se i nestaju. Kako možemo znati tko je sve živio u geološkoj prošlosti? Dokazi evolucije svuda su oko nas, samo trebamo znati promatrati.
Fosilizacija
su najčešći dokazi evolucije. Njihovim proučavanjem bavi se znanost paleontologija. To su tragovi uginulih organizama, sačuvani tijekom tisuća godina u slojevima Zemlje. Što mislite, kako nastaju fosili? Hoće li svi fosili biti podjednako očuvani? Kako znamo koliko je pojedini fosil star? Kako se fosilni ostatak nastao prije milijun godina odjednom pojavi na površini Zemlje? Pomoću materijala preporučenih na dnu stranice iskušajte se u izradi fosila i pronađite odgovore na neka od ovih pitanja.
Ovisno o uvjetima u kojima su nastali, fosili mogu biti vrlo detaljni prikazi građe i načina života pojedinih skupina i vrsta. Najčešći načini nastanka fosila su: karbonizacija, okamenjivanje i konzervacija. Podsjećaju li vas ovi pojmovi na nešto? Prisjetite se što ste o fosilima učili na satovima Prirode, no isto tako pokušajte fosilizaciju pojasniti spoznajama iz Geografije, Kemije i Fizike. Više informacija možete pronaći u: DOS Kemija 8, modul: Ugljik i spojevi ugljika, jedinica DOS- a: Fosilna goriva.
Zaigrajte igru asocijacija u manjim grupama ili red protiv reda u razredu. Svako polje sadrži jednu od natuknica koja vas može dovesti do rješenja stupca, a kasnije i do konačnog rješenja igre.
Riješi igru asocijacija.
Kopno Zemlje nekad davno bilo je spojeno.
S vremenom, kopno Zemlje se odvojilo.
Odvajanjem kopna odvojile su se i vrste i skupine organizama.
Vrste se nisu mogle međusobno razmnožavati jer su bile odvojene.
Odvojenost vrsta dovela je do pojave razlika među vrstama.
Pojavile su se i nove vrste organizama.
Biogeografska usporedba
U davnoj geološkoj prošlosti, kopno Zemlje činilo je jedinstvenu cjelinu
- U dogovoru s učiteljem Geografije istražite kako su se i kada kontinenti odvajali te kako je Zemlja poprimila svoj današnji izgled.
Podjelom kopna, događalo se i razdvajanje vrsta i skupina organizama. Udaljenost im nije dopuštala međusobno razmnožavanje, što je uzrokovalo pojavljivanje razlika među populacijama, a s vremenom i nastanak novih vrsta organizama.
Anatomska usporedba
Proučavanjem
Podijelite se u skupine po pet učenika. Svatko od vas treba pročitati tekst uz fotografije. Nakon toga, izmjenjujte se u ulozi nastavnika. Pojasnite jedan od navedenih pojmova svojim kolegama i postavite im dva, tri pitanja kako biste provjerili jesu li razumjeli navedene pojmove.
Biokemijska analiza
Razvojem znanstvene tehnologije pojavili su se uređaji i metode koji su nam omogućili da zavirimo i u biokemijsku strukturu pojedinih gradivnih elemenata organizama. Moguće je proučiti ne samo od kojih molekula smo građeni nego i od kojih elementarnih tvari. Navedenom analizom, lakše nam je uočiti sličnosti u građi i funkcioniranju organizama pa samim time i pratiti razvojne nizove i evoluciju.
Organizam možemo proučavati pomoću različitih uređaja i metoda.
To nam omogućuje da saznamo više o razvoju i evoluciji.
Čimbenici evolucije
Jezgra stanice u sebi sadrži nasljednu tvar.
Nasljedna tvar sadrži upute za izgradnju i funkcioniranje organizma.
Umnožavanjem stanice upute iz nasljedne tvari se prepisuju.
Mutacija je pogreška u prepisivanju uputa u nasljednoj tvari.
Mutacije nastaju slučajno ili djelovanjem vanjskih utjecaja.
Mutacije u tjelesnim stanicama se ne nasljeđuju.
Mutacije u spolnim stanicama se nasljeđuju.
Najpoznatije biokemijske analize koje se koriste kao dokazi evolucije su: analiza molekule DNA i datiranje radioaktivnim ugljikom.
Molekula DNA nasljedna je molekula u kojoj su zapisane sve osobine nekog organizma. Njenom analizom moguće je odrediti stupanj srodnosti između pojedinih organizama.
Ugljik je jedna od elementarnih tvari koja je vrlo zastupljena u izgradnji organizama. Datiranje radioaktivnim ugljikom metoda je koja nam omogućava određivanje starosti pojedinog fosilnog nalaza te nam na taj način pomaže u praćenju tijeka evolucije.
Čimbenici evolucije
Prisjetite se ranijih znanja o građi stanice i odgovorite zašto za jezgru kažemo da je upravljački centar stanice.
Jezgra u sebi sadrži nasljednu tvar. Nasljedna tvar u sebi sadrži zapisane upute za izgradnju i funkcioniranje organizma. Kada se stanica umnožava, uputa se prepisuje. No, što ako dođe do pogreške u prepisivanju? Pogreške u prepisivanju nasljedne upute nazivaju se
Mutacije
Ako se mutacije dogode u tjelesnim stanicama, one se neće naslijediti. No, ako se dogode u spolnim stanicama, one su nasljedne i prenose se na sljedeću generaciju.
Mutacije se mogu javiti slučajno ili kao posljedica djelovanja vanjskih čimbenika (najčešće raznih štetnih kemikalija i raznih oblika zračenja, npr. izloženosti ultraljubičastim zrakama).
Ovisno o posljedicama koje mutacije izazovu u organizmu, dijelimo ih na korisne, neutralne i štetne (ponekad i smrtonosne).
Proučite priloženi videozapis o brezovoj grbici i odgovorite na pitanja unutar samoga videozapisa.
Jesu li prikazane promjene korisne, štetne ili neutralne? Što je sve utjecalo na promjenu brojnosti brezove grbice?
U moderno doba, čovjek je taj koji ima snažan utjecaj na preživljavanje organizama. Svojim načinom života, ponašanjem, hobijima vrlo često upravo on obavlja „umjetni“ odabir.
Razvojni nizovi mogu biti dokaz evolucije.
Razvojni niz neke vrste čine prijelazni oblici.
Na prijelaznim oblicima mogu se pratiti promjene – nove osobine.
Prijelazni oblici imaju osobine dviju vrsta.
Za kraj…
Kao pojašnjenje razvoja pojedinih vrsta i izravni dokaz evolucije često se koriste razvojni nizovi. Razvojni niz neke vrste čine uzastopni fosilni oblici na kojima se mogu pratiti promjene i/ili nove osobine. Prijelazni oblici najčešće uključuju osobine dviju vrsta (skupina) od kojih je jedna ishodište za razvoj i postanak druge vrste (skupine). Pripada li prijelazni oblik “staroj” skupini organizama ili “novoj” skupini organizama? Koje vrste najčešće koristimo kao primjere prijelaznih oblika?
Istražite što je moglo izazvati pojavu prijelaznih oblika.
Zašto se u proučavanju evolucije razvojni nizovi i prijelazni oblici jako cijene? Ako se razvije novi oblik vrste, što će se dogoditi sa starim oblikom?
Nastanak novih vrsta
Istražite kako su nastali pojedini endemi i relikti određenog područja. U obzir uzmite biogeografski položaj i izolaciju pojedinih populacija (npr. naše otočke gušterice). U tome vam mogu pomoći sljedeće poveznice: Sve se mijenja, Biološka raznolikost Hrvatske i Gmazovi Hrvatske.
Rezultate svojih istraživanja uobličite i predstavite drugim učenicima u razredu pomoću alata Make beliefs Comix! ili Pixton.