Golosjemenjače

Uvod

Golosjemenjače najčešće nalazimo na sjevernoj Zemljinoj polutci. One prirodno rastu na višim nadmorskim visinama i na područjima s hladnijom, suhom klimom. Kako bi što lakše preživjele u tim uvjetima, imaju određene prilagodbe na svome tijelu.

• Promotrite fotografiju najčešćih predstavnika golosjemenjača i odgovorite na pitanja koja ih slijede. Svoje zabilješke usporedite u paru, a zatim i u skupini. Dok čitate uratke drugih učenika, stavljajte i oznake ovisno o tome slažete li se s napisanim (+), niste sigurni je li napisano točno (?) ili ako znate da je zapisana tvrdnja netočna (-).

Vanjski izgled

Sjemenjače su biljke koje su napredovale u prilagodbi na kopneni način života. Kod njih se razvio sjemeni zametak (sjemenka). Zbog sjemenke su u prednosti pred ostalim skupinama biljaka jer im ona omogućava razdoblje mirovanja dok ne nastupe povoljni uvjeti za razvoj, ali i bolje/lakše rasprostranjivanje vrsta. U golosjemenjača sjemeni zametci leže na otvorenome plodnom listu (goli su) i mogu se vidjeti izvana. U kritosjemenjača je sjemeni zametak zaštićen plodnim listovima pa ga izvana ne vidimo (stoga su “krito” što znači skriveno).

Golosjemenjače su mahom drvenaste biljke. Grane su im najčešće koso postavljene kako bi snijeg lakše skliznuo s njih (smanjuje se mogućnost zadržavanja snijega i loma grana). Kora im je zadebljana, a u stabljici mogu sadržavati i smolu koja otežava smrzavanje. Vrste koje žive na hladnijim područjima u pravilu proizvode veće količine smole. Svima su poznate jantarske smole koje su odigrale značajnu ulogu i u očuvanju fosilnih ostataka vrsta tijekom evolucije (posebice kukaca). Jeste li znali da danas s pomoću umjetnih smola možete napraviti svoje “jantarne fosile”?

• U dogovoru s učiteljima Engleskoga jezika, Biologije i Likovne kulture osmislite radionicu i izradite svoje fosile. Za početak možete proučiti upute na engleskome jeziku Izrada fosila u jantaru i Kako napraviti fosil u jantaru?

Listovi golosjemenjača najčešće su u obliku iglica. Površina je lista malena, stoga je smanjena njihova mogućnost transpiracije, a time i smanjena mogućnost smrzavanja biljke. Kao dodatnu zaštitu neke vrste na svojim iglicama izlučuju i voštane prevlake. Golosjemenjače imaju velik broj listova i tako “nakupe” dovoljnu površinu za proces fotosinteze.

• Uz pomoć učitelja Biologije izradite mikroskopske preparate presjeka iglica i proučite unutarnju građu lista golosjemenjača. Kao pomoć mogu vam poslužiti priložena fotografija te mrežne stanice Botaničkog praktikuma i Praktikuma iz anatomije biljaka (str. 83.).

Golosjemenjače se često nazivaju i vazdazelenim vrstama.

• Zašto dok šećete šumom četinjača na šumskom tlu možete uočiti mnoštvo iglica?

Golosjemenjače su u svome presvlačenju pomalo nalik na ptice. Odbacuju svoje iglice malo po malo i u razdoblju od nekoliko godina. Dakle, nije da one ne mijenjaju svoje listove, već to čine polagano i gotovo neprimjetno.

Razmnožavanje

U životnome ciklusu mahovina i papratnjača mogli ste uočiti izmjenu spolne i nespolne generacije. Možete li isto reći i za sjemenjače? Kod sjemenjača najveći dio biljke jest sporofit, odnosno nespolna generacija. U razdoblju razmnožavanja na sporofitu se razviju spolni organi (gametofit). Kod golosjemenjača spolni su organi građeni u obliku cvata – češerića.
Na muškome češeriću razlikujemo prašničke listove na kojima nastaju peludna zrnca (u svakome su zrnu po dvije muške spolne stanice). Na ženskome pak češeriću imamo plodne listove koji nose sjemene zametke (u kojima se nalaze jajne stanice).

• S obzirom da posjeduju pelud, treba li sjemenjačama voda za proces oplodnje?

• Prikupite muške češeriće nekoliko vrsta golosjemenjača. Izolirajte peludna zrnca i proučite ih pod mikroskopom. Skicirajte ih te usporedite njihov izgled i građu.

Jeste li znali da i peludni nalazi mogu poslužiti kao evolucijski dokaz, posebice u praćenju širenja životnoga prostora pojedine vrste? U tu svrhu proučavanjem peludi bavi se palinologija – interdisciplinarna znanost koja je spoj geologije i botanike. Više o ovoj zanimljivoj temi možete pronaći u literaturi i na mrežnim stranicama kao što je Palinološka istraživanja primjena u arheologiji.

Prijenos peluda odvija se s pomoću vjetra, a nakon oprašivanja slijedi oplodnja za koju nije potrebna voda. Nakon oplodnje na češeru se razvijaju sjemenke koje obično imaju maleno zakrilce koje im pomaže u rasprostranjivanju.

Golosjemenjače čine samo 0,3 % od ukupnoga broja vrsta svih sjemenjača. Pojavile su se u paleozoiku, a danas je živućih 800 vrsta. Karakteristične su za hladnije, suhe krajeve, ali se često sade u parkovima i prilikom pošumljavanja suših tala. Upotrebljavaju se kao ukrasne biljke, ali i kao izvor kvalitetne drvne građe.
U golosjemenjače spadaju četiri skupine biljaka: borovi, gnetumi, ginko i cikasi. U priloženoj galeriji možete pogledati kako izgledaju neki od njihovih predstavnika.