Sisavci

Danas je poznato oko 5500 vrsta sisavaca. Naseljavaju sve kontinente na Zemlji, a najveća biološka raznolikost jest među sisavcima koji naseljavaju tropsku regiju. Prvi su se sisavci pojavili tijekom srednjega doba i bili su malene životinje nalik na rovke. Bile su to prvenstveno noćne životinje koje su živjele u podzemnim tunelima skrivajući se od dinosaura.

Danas razlikujemo tri velike skupine sisavaca:

• jednootvore
• tobolčare
• prave sisavce.

Vanjski izgled

Sisavci su vrlo raznolika skupina kojoj pripadaju maleni šišmiši koji mogu težiti manje od grama, ali i plavetni kit koji teži gotovo 180 tona.

Unatoč razlikama u veličini, težini, vanjskome izgledu i načinu života neka su obilježja zajednička svim pripadnicima ove skupine:

1. Svi sisavci hrane svoje mlade mlijekom koje proizvode u posebnim mliječnim žlijezdama.
2. Tijelo im je prekriveno dlakama.
3. Donja im je čeljust pokretna i povezana je direktno s lubanjom.
4. Imaju mišićna pregradu (ošit) koji je granica između prsne i trbušne šupljine.

Tijelo sisavaca dijeli se na glavu, trup i udove. Izgled udova sisavaca ovisi o načinu kretanja i o vrsti staništa na kojemu pojedina vrsta živi. Najčešće se kreću hodanjem, trčanjem i skakanjem, a pojedine se skupine kreću plivanjem i letenjem.

• Proučite priloženi video i izdvojite obilježja u građi i/ili načinu života koja prikazanim životinjama olakšavaju kretanje.

Živčani sustav i osjetila

Sisavci imaju najbolje razvijen živčani sustav u carstvu životinja. Mozak im je veći i razvijeniji u odnosu na onaj koji imaju ostale skupine kralježnjaka. Prednost pred ostalim skupinama kralježnjaka daje im i njihova sposobnost učenja i prilagođavanja ponašanja ovisno o prijašnjim iskustvima.
Osjetila su im vrlo dobro razvijena, posebice sluh i njuh, što im pomaže u pronalasku hrane i susretima s plijenom i/ili predatorima. Pojedine skupine sisavaca (kitovi, dupini i šišmiši) mogu se koristiti i eholokacijom.
U suradnji s učiteljima Fizike saznajte kako navedene skupine sisavaca čuju zvučne valove koje nitko drugi ne može čuti, kako im ta sposobnost pomaže u svakodnevnome životu i je li eholokacija nešto što svi možemo naučiti. Kao pomoć u proučavanju mogu vam poslužiti tekstovi na mrežnim stranicama Eholokacija– sposobnost koja slijepima omogućuje da progledaju i Eholokacija kako funkcionirati bez vida te mrežna stranica na engleskome jeziku Instituta za fiziku (IOP).

Prehrana

Prva hrana kojom se hrane svi sisavci, neovisno o tome kojoj vrsti pripadaju, jest mlijeko. Sastav mlijeka ovisi o vrsti sisavca, no osnovne su hranjive tvari uvijek iste: mliječna mast, bjelančevine i šećer. Sisanje osigurava brzi rast i razvoj mladih te se mladunčad hrani majčinim mlijekom sve dok nije spremno jesti i zadržati krutu hranu.
Kao što ste već na nastavi Prirode spominjali, sisavce prema prehrani dijelimo na tri velike skupine: biljojede, mesojede i svejede. Njihovi zubi i probavilo različito su građeni i razvijeni kako bi mogli što bolje iskoristiti hranu koju jedu.

Disanje i optok krvi

Sisavci dišu plućima. Pluća su građena od plućnih mjehurića koji površinu za izmjenu plinova čine dosta velikom, unatoč ograničenjima koja im nameće građa prsnog koša.

• Proučite dostupnu literaturu i provjerite koji od organa sisavaca slijede isti princip ekonomičnosti u građi.

Osim dobre prokrvljenosti, stanice sisavaca imaju redovitu i kvalitetnu opskrbu energijom pa sisavci kao i ptice imaju stalnu tjelesnu temperaturu. Srce sisavaca jest četverodijelno (2 pretklijetke i 2 klijetke). Arterijska krv bogata kisikom odlazi do stanica na čijim se membranama događa izmjena plinova. Venska krv bogata ugljikovim(IV) oksidom prenosi se dalje do srca i organa za izlučivanje.

• Riješite zadatak u prilogu i provjerite jeste li usvojili znanja o krvožilnom sustavu kralježnjaka.

Krv sisavaca pročišćava se u paru bubrega koji otpadne tvari izlučuju van iz organizma mokraćnim sustavom. Kod sisavaca su mokraćni i izmetni otvor odvojeni (iznimku čine jednootvori koji imaju nečisnicu).

Razmnožavanje

Sisavci se razmnožavaju spolno, unutarnjom oplodnjom. Do oplodnje dolazi u jajovodu ženke, a mlado se kod većine sisavaca razvija u maternici. Iznimku čine jednootvori kod kojih se mladi razvijaju u jajetu.
Daljnje razlike među glavnim skupinama sisavaca javljaju se tijekom trudnoće. Tobolčari nemaju razvijenu posteljicu pa se nezreli mladunac iz maternice mora uspeti do tobolca u kojemu se nalaze majčine mliječne žlijezde. Nakon što se smjesti u tobolac, siše mlijeko i razvija se sve do svoje samostalnosti.
Pravi su sisavci oni kojima se tijekom trudnoće u maternici razvije posebni organ – posteljica. Ona s pomoću pupčane vrpce osigurava izmjenu tvari i plinova između majke i ploda te istovremeno štiti plod za vrijeme razvoja. Nakon poroda/izlijeganja, svi se sisavci hrane majčinim mlijekom koje je izvor hranjivih tvari, ali i vode.

Raznolikost sisavaca

Jednootvori su najjednostavnija skupina sisavaca. Oni još uvijek imaju nečisnicu i mlado im se razvija unutar jajeta. Najpoznatiji predstavnici jednootvora su čudnovati kljunaš i kljunati ježak. Žive samo na području Australije i Nove Gvineje.
Tobolčari su skupina sisavaca čiji mladi dovršavaju svoj razvoj u tobolcu. Rasprostranjeni su uglavnom u Australiji i Novoj Gvineji te u Južnoj Americi, djelomice u Srednjoj Americi pa i u Sjevernoj Americi. U Australiji nastanjuju sušna i pustinjska područja siromašna vegetacijom, a u Južnoj Americi nalazimo ih u tropskim kišnim šumama. Najpoznatiji su predstavnici klokani, koale, vombati, tasmanijski vragovi i oposumi.
Pravi su sisavci skupina koja broji oko 5000 vrsta pa su time i najbrojniji sisavci. Najpoznatiji su šišmiši, kitovi, zvijeri, glodavci, primati i parnoprstaši. Naseljavaju sve kontinente i gotovo sve biome.

Brojne vrste sisavaca danas su ugrožene. Bilo da je riječ o nestanku njihova staništa, onečišćenju bilo o cjepkanju istoga ili su žrtve krivolova, veliki broj njih nalazi se na IUCN-ovu popisu ugroženih vrsta.

• Ako želite provjeriti/potvrditi koje su to vrste, potražite ih na sljedećim mrežnim stranicama na engleskome jeziku: International Union for Conservation of Nature (IUCN) i World Wild Life (WWF).