Alkemija je učenje i vještina koja se javila kao faza u razvoju kemije, a radi pronalaska kamena mudraca i eliksira života. Riječ „alkemija“ etimološki potječe od arapskog izraza al-kimia, koji ima korijene u grčkom izrazu hymeia, što je značilo mješavina, umijeće pretvorbe metala.

Anoda je ona elektroda elektrokemijskog članka na kojoj se događa oksidacija. U galvanskom članku ona ima negativni naboj, a u elektroliznom članku ima pozitivni naboj. Vidi: katoda i elektrokemijski članak.

Biokemija je znanost o kemijskim promjenama koje se zbivaju u živim bićima. Biokemičari proučavaju procese po kojima teče život, sličnosti u sastavu živih bića, kako i zašto nastaju poremećaji u organizmu te istražuje djelovanje tvari na živa bića radi pronalaženja što boljih i djelotvornijih lijekova i zaštitnih sredstava.

Brzina kemijske reakcije (v) iskazuje se kao omjer prirasta množinske koncentracije nekog reaktanta ili produkta, Δc(X), i vremenskog intervala u kojemu se kemijsku reakciju promatra. Vidi: množinska koncentracija.

Destilacija vodenom parom temelji se na svojstvu nekih tvari, koje se ne miješaju s vodom, da destiliraju zajedno s vodenom parom pri temperaturi nižoj od njihova vrelišta.

Dijagram topljivosti je grafički prikaz ovisnosti topljivosti tvari o temperaturi. Na apscisu se upisuje temperatura, a na ordinatu masa tvari koja se na danoj temperaturi otapa u 100 g vode.

Eksperimentalna skupina predstavlja pokusne organizme koji su izloženi čimbeniku čiji utjecaj mjerimo.

Elektrodni potencijal je relativni električni potencijal elektrokemijske ćelije mjeren između ispitivane katode i standardne vodikove elektrode kao anode. On pokazuje sposobnost katode da se reducira. Vidi: standardna vodikova elektroda.

Elektrolitni most je naprava u kojoj se nalazi koncentrirana otopina elektrolita u agar-agar gelu. Most spaja dva elektrolitna polučlanka i time omogućava protok elektrona u elektrokemijskom članku. Vidi: polučlanak i elektrokemijski članak.

Elektroliza je nespontana kemijska reakcija u kojoj se električna energija pretvara u kemijsku, a odvija se pod utjecajem istosmjerne električne struje.

Elektrolizni članak je uređaj u kojem se provodi elektroliza, gdje narinuta istosmjerna struja uzrokuje kemijsku promjenu. Vidi: elektrokemijski članak.

Elementi rijetkih zemalja u prirodi se pojavljuju raspršeni iako su u ukupnosti obilno prisutni u Zemljinoj kori, ali rijetko u ekonomski isplativim oblicima.

Entalpija (H) je termodinamička funkcija stanja sustava, a njezin prirast, ΔH jednak je toplini koja se oslobađa ili troši pri nekoj fizičkoj ili kemijskoj promjeni uz stalan tlak.

Entropija (S) je mjera za nered promatranog sustava jer izražava stupanj degradacije energije tog sustava, odnosno što je entropija veća to je sposobnost sustava za rad manja. To je termodinamička funkcija stanja sustava, što znači da promjena entropije ΔS ovisi samo o početnom i konačnom stanju.

Fazni dijagram ili dijagram stanja je grafikon koji prikazuje ravnotežna stanja među termodinamički različitim fazama. Dijagram u koordinatnom sustavu pokazuje kako se mijenjaju svojstva sustava pri promjenama temperature, volumena i tlaka, odnosno pri pretvorbama između različitih faza. Najjednostavniji fazni dijagrami su dijagrami tlaka i temperature pri stalnom volumenu (p,t dijagram) neke jednostavne tvari kao što je voda ili ugljikov(IV) oksid.

Frakcijska destilacija je postupak razdvajanja tekućina različitih vrelišta koje se međusobno miješaju. Za bolje razdvajanje pojedinih sastojaka upotrebljava se kolona za frakcijsku destilaciju.

Fuzijski reaktor je uređaj u kojem se kontinuirano (bez prekida) zbiva nuklearna reakcija fuzije. Nuklearna reakcija fuzije je reakcija kojom se dvije lake jezgre atoma spajaju u težu jezgru, pri čemu dolazi do oslobađanja energije.

Galvanski članak je elektrokemijski članak u kojem se kemijska energija spontano pretvara u električnu, a sastoji se od dva polučlanka i elektrolitnog mosta. Kada se elektrode povežu vodičem preko mjernog instrumenta ili potrošača, elektroni putuju kroz vodič od negativnog pola ka pozitivnom polu. Na negativnom polu zbiva se proces oksidacije, a na pozitivnom polu zbiva se proces redukcije. Primjer: Danijelov članak s negativnom cinkovom i pozitivnom bakarnom elektrodom. Vidi: anoda, katoda, polučlanak i elektrolitni most.

Gorenje je kemijski proces spajanja neke gorive tvari s kisikom uz istodobno razvijanje svjetlosti i topline. Da bi došlo do procesa gorenja, moraju biti ispunjena tri uvjeta, tj. moraju postojati: ∙ goriva tvar ∙ kisik (zrak) ∙ toplina (temperatura paljenja).

Gustoća (ρ) je veličina koja pokazuje kolika je masa neke tvari sadržana u jedinici volumena, a izražava se kao omjer mase i volumena neke tvari pri nekoj temperaturi (ρ = m ⋅V).

Gustoća (ρ) je veličina koja pokazuje kolika je masa neke tvari sadržana u jedinici volumena, a izražava se kao omjer mase i volumena neke tvari pri nekoj temperaturi.

Henryjev zakon pokazuje da je topljivost plina pri nekoj temperaturi proporcionalna tlaku plina iznad otopine.

Hidratacija je reakcija u kojoj se ioni, molekule ili koloidne čestice okružuju s molekulama vode. Vidi: solvatacija.

Hidroliza je razgradnja molekula neke tvari u reakciji s vodom. Kovalentne veze u tom spoju se kidaju, pa se jedan produkt cijepanja veže na vodikov ion iz vode, a drugi produkt na hidroksilnu skupinu.

Hipertonična otopina je otopina koja ima veći osmotski tlak od one otopine od koje je odvojena polupropusnom membranom. Vidi: izotonična otopina i hipotonična otopina.

Hipotonična otopina je otopina koja ima manji osmotski tlak od one otopine od koje je odvojena polupropusnom membranom. Vidi: izotonična otopina i hipertonična otopina.

Indikatori su tvar koja mijenja boju ovisno o prisutnosti nekih drugih tvari u otopini.

Inhibitor je tvar koja smanjuje aktivnost nekog reaktanta, povećava energiju aktivacije i time usporava brzinu pridobivanja produkata, u usporedbi s reakcijom provedenom bez inhibitora. Inhibitor može sudjelovati u kemijskoj reakciji, ali iz nje mora izaći nepromijenjen, pa se zbog toga slikovito kaže da inhibitor ne sudjeluje u reakciji. Usporediti: inhibitor i katalizator.

Ionizacija je razlaganje kiselina, lužina i soli na ione zbog dodane energije (toplinska ionizacija) ili zbog djelovanja otapala (elektrolitička ionizacija).

Ionski produkt vode (K_w) je konstanta proizašla iz izraza za konstantu ravnoteže reakcije, a izražava se kao umnožak množinske koncentracije vodikovih, H⁺, i hidroksidnih iona, OH^–, pri nekoj temperaturi; K = c(H⁺) ⋅ c(OH^–).  Vidi: množinska koncentracija i konstanta kemijske ravnoteže.

Isparavanje je proces u kojem tekućina prelazi u paru na stalnoj temperaturi.

Izotonična otopina je otopina koja ima jednak osmotski tlak kao i ona otopina od koje je odvojena polupropusnom membranom. Vidi: hipertonična otopina i hipotonična otopina.

Kalorimetar je toplinski dobro izolirana reakcijska posuda (čaša, tikvica), što podrazumijeva da nema prijelaza topline između tvari u kalorimetru i okoline. Kalorimetrom se mjeri prirast topline određene množine tvari tijekom fizikalne ili kemijske promjene.

Kalorimetrija je metoda određivanja topline kemijske reakcije u kalorimetru.

Kalorimetrija je metoda određivanja promjene topline kemijske reakcije pomoću kalorimetra.

Katalizator je tvar koja pospješuje aktivnost nekog reaktanta, snižava energiju aktivacije i time povećava brzinu pridobivanja produkata, u usporedbi s reakcijom provedenom bez katalizatora. Katalizator sudjeluje u kemijskoj reakciji, ali iz nje mora izaći nepromijenjen, pa se zbog toga slikovito kaže da katalizator ne sudjeluje u reakciji. Usporediti: katalizator i inhibitor.

Katoda je ona elektroda elektrokemijskog članka na kojoj se događa redukcija. U galvanskom članku ona ima pozitivni naboj, a u elektroliznom članku ima negativni naboj. Vidi: elektrokemijski članak.

Kemija je temeljna prirodna znanost bez koje je opstanak čovječanstva nezamisliv. Svuda oko nas nalaze se različiti predmeti građeni od različitih tvari. Pretpostavlja se da naziv „kemija“ potječe od kemet (egip. crn, ugljen), heo (grč. lijevati, sipati) ili kimia (perz. zlato).  

Kemikalije su tvari koje koristimo u pokusu. To su tvari koje će u pokusu reagirati pa ih još nazivamo i reagensi.

Mnogi predmeti iz naše okoline građeni su tako da se ne mogu preklopiti sa svojom zrcalnom slikom. Za predmete s takvim svojstvom, kao i za molekule, kaže se da su kiralni. Riječ kiralnost potječe od grčke riječi cheir, što znači ruka jer je i ruka kiralna. Kiralne molekule javljaju se u dva oblika koje možemo nazvati lijevi i desni oblik.

Koloidi ili koloidni sustavi su sustavi u kojima se veličina čestica disperzne faze okvirno kreće u području od 1 do 200 nm.

Kondenzacija je proces pri kojem tvar prelazi iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje.

Konstanta ionizacije baze (K_b) pokazuje odnos ravnotežnih koncentracija neioniziranog i ioniziranog oblika molekule baze. Što je konstanta ionizacije veća, to je više molekula ioniziralo, pa konstanta ionizacije baze predstavlja mjeru za jakost baze.

Konstanta ionizacije kiseline (K_k) pokazuje odnos ravnotežnih koncentracija neioniziranog i ioniziranog oblika molekule kiseline. Što je konstanta ionizacije veća, to je više molekula ioniziralo, pa konstanta ionizacije kiseline predstavlja mjeru za jakost kiseline.

Konstanta kemijske ravnoteže (K_c) kod praktičnih mjerenja pri nekoj temperaturi računa se kao omjer umnoška množinskih koncentracija produkata i umnoška množinskih koncentracija reaktanata. Svaka množinska koncentracija potencirana je apsolutnom vrijednošću vlastitog stehiometrijskog broja, (Za reakcije u plinovitoj fazi umjesto množinskih koncentracija upotrebljavaju se parcijalni tlakovi.)

Konstanta produkta topljivosti (K_sp) odnosi se na soli praktično netopljive u vodi, a pri danoj temperaturi jednaka je umnošku ravnotežnih množinskih koncentracija iona u vodenoj otopini. Svaka množinska koncentracija potencirana je apsolutnom vrijednošću vlastitog stehiometrijskog broja. Vidi: množinska koncentracija.

Kontrolna skupina (kontrola) predstavlja pokusne organizme koji nisu izloženi nezavisnoj varijabli.

Kontrolne varijable su čimbenici koji u pokusu trebaju biti isti za kontrolnu i eksperimentalnu skupinu.

Kristalizacija (skrućivanje) je proces pri kojem tvar prelazi iz tekućeg ili plinovitog u čvrsto agregacijsko stanje. Agregacijsko stanje tvari ovisi o vrsti tvari i uvjetima tlaka i temperature.

Laboratorij  (lat. labor = rad, posao) je posebno uređena radionica za izvođenje kemijskih eksperimenata.

Latentna toplina je toplina koja se oslobađa ili upija pri prijelazu iz jednog agregacijskog stanja tvari u drugo, a ne utječe na promjenu temperature.

LD50 (letalna doza 50%) je količina otrova koja izaziva smrt polovice ispitivanih organizama. Obično se izražava kao masa otrova u odnosu na težinu organizma. Što je LD50 vrijednost manja, to je tvar otrovnija. Otrovi se znatno razlikuju mehanizmom i brzinom djelovanja, neki izazivaju smrt tjednima, mjesecima pa i godinama nakon izlaganja i ne djeluju jednako na sve žive organizme.

Međumolekulske sile ili van der Waalsove sile su sile elektromagnetske prirode koje djeluju između susjednih čestica. Van der Waalsove sile rastu s porastom veličine molekula (masa molekula), odnosno s porastom broja elektrona u molekulama.

Nabojni broj predstavlja ionski naboj atoma ili skupine. Označuje se kao desni superskript (napr. Fe²⁺ ili SO₄^2–). Vidi: oksidacijski broj.

Napetost površine (σ) mjera je za silu kojom bi trebalo djelovati na molekule u površini tekućine da bi njihovo međumolekulsko privlačenje bilo jednako međumolekulskom privlačenju unutar tekućine. Površinska napetost posljedica je asimetričnog rasporeda međumolekulskih sila na granici faza.

Napon članka (E_čl) je razlika standardnih elektrodnih potencijala katode i anode, E°_čl = E°_katoda – E°_anoda. Vidi: elektrodni potencijal.

Nezasićena otopina je otopina koja sadrži manju količinu otopljene tvari nego što to odgovara topljivosti te tvari na danoj temperaturi. Vidi: topljivost, zasićena otopina, prezasićena otopina.

Nezavisna varijabla je čimbenik čije djelovanje promatramo u pokusu.

Oksidacija je kemijska reakcija pri kojoj tvar koja se oksidira otpušta elektrone. Kod oksidacije oksidacijski broj atoma se povisuje. Usporedi s redukcijom.

Oksidacijski broj ili stupanj oksidacije je naboj koji bi ostao na promatranom atomu kada bi zajednički elektronski parovi pripali elektronegativnijem atomu. To je valencija atoma koja proizlazi iz stehiometrijskog odnosa međusobno spojenih atoma. U elementarnom stanju, oksidacijski broj atoma jednak je ništici. Vidi: nabojni broj.

Oksonijev ion (H₃O⁺) je protonirana molekula vode, dakle nastaje vezanjem protona na molekulu vode. Ovaj ion je nositelj kiselih svojstava otopina.

Osmotski tlak (Π) je tlak koji je potreban da se očuva osmotska ravnoteža između otopine i čistog otapala. Otopina i čisto otapalo su odvojeni membranom propusnom samo za otapalo, tj. polupropusnom membranom. To je jedno od koligativnih svojstava otopina (Π = i·c·R·T).

Osmoza je spontan proces prolaženja molekula otapala kroz polupropusnu membranu iz razrjeđenije u koncentriraniju otopinu. Vidi: osmotski tlak.

Otrov je kemijska tvar prirodnog ili sintetskog porijekla, koja, kad uđe u organizam, u relativno maloj količini izaziva trovanje, a može dovesti i do smrti. Njegovo djelovanje ovisi o načinu unošenja u organizam. Otrovnost se izražava vrijednošću LD50.

Philippus Aureolus Theophrastus Bombastus von Hohenheim zvan Paracelsus (1493. – 1541.), švicarski liječnik i prirodoslovac, smatra se osnivačem jatrokemije, koja označuje liječenje kemijskim spojevima. U mnogim je svojim spisima pisao o važnosti kemijskih reakcija u životnim procesima.

Parcijalna jednadžba je jednadžba koja služi za rješavanje redoks-reakcije. Redoks reakciju se opisuje s dvije parcijalne jednadžbe – jedna za oksidaciju i jedna za redukciju.

Pesticidi (lat. pestis = kuga i lat. caedere = ubiti) su  tvari koje se rabe za uništavanje štetnika. Najčešće su kemijskog i vrlo rijetko prirodnog podrijetla. Dijele se prema grupi šetnika na koje djeluju, npr. herbicidi se upotrebljavaju za uništavanje korova u usjevima, fungicidi sprječavaju razvoj gljivica na biljkama, a insekticidi suzbijaju razvoj štetnih kukaca.

Piktogrami za opasne kemikalije su grafički simboli za označavanje opasnih tvari.

Pokus ili eksperiment je namjerno izazivanje nekih promjena u određenim uvjetima radi njihova praćenja i proučavanja.

Polučlanak je dio elektrokemijskog članka u kojem dolazi do oksidacije ili do redukcije. Svaki polučlanak ima elektrodu uronjenu u elektrolit.  Vidi: anoda, katoda, elektrokemijski članak.

Prezasićena otopina je otopina koja sadrži veću količinu otopljene tvari nego što to odgovara topljivosti te tvari na danoj temperaturi. Takva otopina je u nestabilnom stanju. Vidi: topljivost, nezasićena otopina, zasićena otopina.

pH-vrijednost (kratica od lat. potentia hydrogenii: snaga vodika) je broj koji služi kao mjera kiselosti, odnosno lužnatosti vodenih otopina, a izražava se kao negativan logaritam brojčane vrijednosti množinske koncentracije vodikovih (H⁺) odnosno oksonijevih (H₃O⁺) iona, pH= –log c(H⁺)/mol dm^–3.

Ravnotežna koncentracija je množinska koncentracija reaktanata i produkata u stanju kemijske dinamičke ravnoteže.

Redukcija je kemijska reakcija pri kojoj tvar koja se reducira prima elektrone. Kod redukcije oksidacijski broj atoma se snižava. Usporedi s oksidacijom.

Soli su ionski spojevi građeni od kationa (iona metala) i kiselinskog ostatka. Taline i vodene otopine soli vode električnu struju.

Solvatacija je reakcija u kojoj se ioni, molekule ili koloidne čestice okružuju s molekulama otapala. Usporedi s hidratacijom.

Standardna vodikova elektroda je elektroda koja se sastoji od platinske pločice presvučene slojem spužvaste platine, uronjene u otopinu vodikovih iona množinske koncentracije 1 mol dm^–3, kroz koju se propušta plinoviti vodik pod tlakom od 10⁵ Pa (1 bar). Redoks-potencijal standardne vodikove elektrode, pri svim temperaturama, dogovorno je uzet kao 0. Vidi: elektrodni potencijal.

Stereokemija je grana kemije koja proučava trodimenzionalnu strukturu molekula.

Sublimacija je proces u kojem tvar iz čvrstog agregacijskog stanja izravno prelazi u plinovito.

Taljenje je proces u kojem tvar, pri temperaturi taljenja, prelazi iz čvrstog u tekuće agregacijsko stanje.

Titracija je postupak određivanja koncentracije uzorka danog volumena dodavanjem otopine poznate koncentracije kojoj se mjeri volumen (c₁·V₁  = c₂·V₂).

Toksikologija je znanost koja se bavi otrovima, proučava njihove fizikalno-kemijske karakteristike te štetno djelovanje na žive organizme.

Toplina kemijske reakcije je toplina koja se oslobađa ili apsorbira tijekom kemijske reakcije.

Toplinski kapacitet, (C) je toplina koju treba apsorbirati neka tvar ili sustav da bi mu se temperatura povisila za 1 K. Vidi: specifični toplinski kapacitet.

Topljivost je najveća količina neke tvari koja se može otopiti u nekoj količini otapala pri danoj temperaturi. Općenito, topljivost čvrstih tvari u tekućinama raste s temperaturom a topljivost plinova opada. Topljivost se najčešće izražava kao masa (g) otopljene tvari u 100 g otapala pri konstantnoj temperaturi.

Trojna točka (T) je točka u kojoj se sijeku tri krivulje u (p, t) faznom dijagramu, gdje su čvrsta, tekuća i plinovita faza tvari u termodinamičkoj ravnoteži. Vidi: fazni dijagram.

Tyndallov fenomen ili Tyndallovo raspršenje je raspršivanje svjetlosti na česticama koloida. Pri tome se čestice ponašaju kao mali izvori svjetlosti. Vidi: koloidi.

Viskoznost (η) je otpor fluida, tj. tekućina i plinova, prema tečenju. Koeficijent viskoznosti je mjera za unutarnje trenje među slojevima nekog fluidnog sustava, a ovisi o temperaturi, obliku i veličini molekula.

Vrelište  je temperatura na kojoj tvar vrije. Na toj temperaturi, u svakom svom dijelu, tvar iz tekućeg agregacijskog stanja prelazi u plinovito. Pri normalnom atmosferskom tlaku svaka tvar ima svoje vrelište. Vrelište je fizikalno svojstvo tvari.

Zasićena otopina je otopina koja sadrži maksimalnu količinu otopljene tvari pri danoj temperaturi. Vidi: topljivost, nezasićena otopina, prezasićena otopina.

Zavisna varijabla je čimbenik čiju promjenu mjerimo u pokusu; taj čimbenik ovisi o nezavisnoj varijabli.