Akuzativ je četvrti padež u hrvatskome jeziku.
Odgovara na padežna pitanja Koga? (za živo) i Što? (za neživo).
Označavamo ga kraticom A ili ak.
Čestice ili riječce nepromjenjiva su vrsta riječi. Čestice služe za oblikovanje rečenica, isticanje, potvrđivanje i nijekanje.
Najčešće su čestice da, ne, zar, li, baš, god.
Dativ je treći od sedam padeža u hrvatskome jeziku. Odgovara na pitanja Komu? (za živo) i Čemu? (za neživo).
Bilježi se kraticama D ili dat.
Futur prvi je složeno glagolsko vrijeme koje se sastoji od infinitiva i nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti.
Genitiv je drugi od sedam padeža u hrvatskome jeziku. Odgovara na pitanja Koga? (za živo) i Čega? (za neživo), a ovisi o drugim riječima u rečenici.
Bilježi se kraticama G ili gen.
Stoga po značenju razlikujemo glagole radnje, glagole stanja i glagole zbivanja.
Glagolski pridjev radni jednostavan je glagolski oblik koji služi za tvorbu složenih glagolskih oblika.
Glagolski pridjev radni tvorimo od infinitivne osnove dodavanjem nastavaka -o, -la, -lo; -li, -le, -la.
Glasovne promjene su promjene glasova koje se provode radi lakšeg izgovora.
Do glasovne promjene dolazi unutar osnove imenica.
U sklonidbi imenica pojavljuju se različite glasovne promjene - sibilarizacija, palatalizacija, nepostojani a, jotacija i kraćenje ije u je/e.
Pridjevi koji nisu pripadali ni jednoj skupini zapravo su podvrsta opisnih pridjeva. Odgovaraju na pitanje od čega je što. To su gradivni pridjevi jer označuju od čega je što načinjeno ili građeno.
Imenice su promjenjive riječi koje se mijenjaju po padežima, imaju rod i broj te imenuju bića, stvari i pojave.
Infinitiv je osnovni glagolski oblik kojim izričemo glagolsku radnju.
Infinitiv je neodređeni glagolski oblik koji završava nastavcima -ti ili -ći.
Glagolima u infinitivu ne možemo odrediti glagolsko lice/osobu (1., 2., 3.), broj (jednina, množina) ni glagolsko vrijeme (sadašnjost, prošlost, budućnost).
Infinitivna osnova glagolska je osnova koju dobijemo odvajanjem infinitivnoga nastavka (-ti ili -ći).
Infinitivna osnova služi za tvorbu jednostavnih glagolskih oblika.
Instrumental je sedmi padež u hrvatskome jeziku.
Odgovara na padežna pitanja (S) kim? (za živo) i (S) čim(e)? (za neživo).
Kratica za instrumental je I ili inst.
Jotacija je glasovna promjena u kojoj stapanjem jednog suglasnika s glasom j nastaje novi suglasnik.
Kad se glasovi k, g, h, c, t, d, s, z, l, n nađu ispred j, zamjenjuju se glasovima č, ž, š, ć, đ, š, ž, lj, nj.
Kad se p, b, m, v i f nađu ispred j, zamjenjuju se skupinama plj, blj, mlj, vlj, flj.
Kraćenje ije u je/e glasovna je promjena u kojoj se skraćuje slog, odnosno ije se zamjenjuje glasovima je ili glasom e.
Lokativ je šesti padež u hrvatskome jeziku.
Odgovara na padežna pitanja (O) kome? (za živo) i (O) čemu? (za neživo).
Kratica za lokativ je L ili lok.
Neodređeni pridjev odgovara na pitanje kakav. Izriče svojstva i osobine nepoznatih, neodređenih osoba, stvari i pojava. Primjerice, Vjetar je snažan.
Nepostojani glas a ili nepostojano a glasovna je promjena u kojoj se samoglasnik a u nekim riječima i oblicima gubi, a opet se u drugim oblicima istih riječi pojavljuje.
Nepromjenjive riječi su one koje ne mijenjaju svoj oblik. Na njihov oblik ne utječu ostale riječi u rečenici ni mjesto na kojemu se nalaze. Ne mijenja im se ni značenje.
Nepromjenjive su vrste riječi prilozi, prijedlozi, veznici, usklici i čestice.
Određeni pridjev odgovara na pitanje koji. Izriče osobine i svojstva poznatih, određenih bića, stvari i pojava. Primjerice, Snažni vjetar raspršio je oblake podno Motovuna.
Opća je imenica ime koje je zajedničko svim bićima, stvarima i pojavama iste vrste (npr. baka, stol, oblak).
Pridjeve dijelimo na opisne i posvojne.
Opisni pridjevi izriču različite osobine i svojstva bića, stvari i pojava (npr. omiljeni, žuti, novom, raznovrsnu).
Padeži su različiti oblici iste riječi koji ovise o službi te riječi u rečenici i o njezinu odnosu s drugim riječima u rečenici.
U hrvatskom je jeziku sedam padeža, a njihovi su nazivi - nominativ (N), genitiv (G), dativ (D), akuzativ (A), vokativ (V), lokativ (L) i instrumental (I).
Palatalizacija je glasovna promjena kada se glasovi k, g, h ispred glasa -e zamjenjuju glasovima č, ž, š.
Palatalizacija se u sklonidbi imenica najčešće provodi u vokativu jednine imenica muškoga roda kojima osnova završava glasovima k, g, h.
Perfekt je prošlo glagolsko vrijeme složeno od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskog pridjeva radnog glagola koji se javlja u rečenici.
U hrvatskome jeziku postoje dva pomoćna glagola – biti i htjeti.
Pomoćni glagoli služe za tvorbu složenih glagolskih oblika.
Oblici pomoćnih glagola biti i htjeti pomažu u tvorbi prošloga i budućega glagolskoga vremena.
Prezent je jednostavno glagolsko vrijeme koje izriče radnju u sadašnjosti.
Prezent tvorimo dodavanjem prezentskih nastavaka -am, -em, -im, -jem glagolskoj osnovi.
Prezent je jednostavan glagolski oblik jer se tvori od osnove i nastavka, tj. sastoji se uvijek od samo jedne riječi.
Riječi kojima pobliže označavamo imenice nazivamo pridjevima. Pridjevi stoje uz imenice jer pobliže određuju njihova svojstva – oblik, boju zvuk, miris, pripadnost...
Prijedlozi su nepromjenjiva vrsta riječi.
Prijedlozi stoje ispred imenica i imenskih riječi (imenica, pridjeva, zamjenica i brojeva). Prijedlozima izričemo različite odnose među riječima.
Najčešći su prijedlozi: bez, do, ispod, iz, iza, iznad, kroz, na, nad, nasuprot, među, o, od, po, pri, prema, pod, pred, s(a), u, unatoč, usprkos, uz, za...
Lokativ u rečenici uvijek dolazi s prijedlozima. To su prijedlozi na, o, po, prema, pri i u.
Prilozi se u rečenici prilažu glagolima i najčešće izriču vrijeme, mjesto i način glagolske radnje. Mjesto, vrijeme i način okolnosti su u kojima se odvija glagolska radnja. Stoga kažemo da prilozi izriču okolnosti glagolske radnje.
Promjenjive su one riječi koje mijenjaju oblik, no njihovo se temeljno značenje ne mijenja. Svaka promjenjiva riječ ima dva dijela – osnovu i nastavak.
Osnova je dio riječi koji se ne mijenja. Nastavak je promjenjivi dio riječi.
Promjenjive su vrste riječi imenice, glagoli, pridjevi, zamjenice i brojevi.
Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj se glasovi k, g, h ispred glasa -i zamjenjuju glasovima c, z, s.
Promjena riječi po padežima naziva se sklonidba ili deklinacija. Sklanjaju se (dekliniraju se) imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi. Riječi koje se mijenjaju po padežima nazivaju se imenske riječi.
Glagol se mijenja po glagolskim licima.
Promjenu glagola po licima nazivamo sprezanje ili konjugacija.
Promjena oblika pridjeva kojom se pokazuje različit stupanj osobine ili svojstva naziva se stupnjevanje ili komparacija pridjeva. Tri su stupnja komparacije – pozitiv, komparativ i superlativ.
Usklici su nepromjenjive riječi. Usklicima izričemo osjećaje, raspoloženja, dozive ili oponašamo zvukove u prirodi.
Veznici su nepromjenjiva vrsta riječi. Veznicima povezujemo riječi, skupove riječi ili rečenice.
Najčešći su veznici i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, jer, ako, da, ili.
Vlastita je imenica ime kojim imenujemo samo određeno biće, stvar ili pojavu, a piše se velikim početnim slovom (npr. Dragica, Pula, Dunav).
Vokativ je peti padež u hrvatskome jeziku.
Ne odgovara na padežna pitanja, već uz njega navodimo usklike oj, ej ili hoj, hej.
Kratica za vokativ je V ili vok.
neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.
Više o pisanju zanijekanoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti možeš pronaći na stranici hrvatskoga pravopisa.
Imenice u dativu mogu imati značenje namjene ili cilja.
Imenica u genitivu može imati mnoga značenja, a neka su od njih građa, pripadnost, izostanak čega/nedostajanje, podrijetlo, vrijeme, osobina, djelomičnost, mjesto itd.