Bajka je prozna književna vrsta (pripada epici) u kojoj se isprepleće čudesno i zbiljsko, a radnja se odvija među natprirodnim i čudesnim bićima, stvarima i pojavama.
Basna je kraća priča u prozi ili stihu, često je šaljiva ili poučna. Likovi su najčešće životinje koje su nerijetko nositelji dobrih ili loših ljudskih osobina.
Didaskalija je uputa glumcu ili redatelju o tome što se na pozornici radi, s kojim se osjećajima i raspoloženjima tekst govori i sl. U didaskalijama može biti opisana i scena, navedeni potrebni rekviziti te naznačene promjene mjesta i vremena radnje.
Didaskalije su često u zagradama i većinom su naznačene ukošenim slovima.
Dijalog je razgovor dvaju ili više likova u djelu. Označen je posebnim znakovima – crticama ili navodnicima.
Dijalog je razgovor dvaju li više likova na pozornici.
Monolog predstavlja govor jednoga lika na pozornici koji iznosi svoje misli, osjećaje, stavove, dvojbe i sl. Na taj ih način dijeli s gledateljima.
Dječji roman opširna je pripovjedna vrsta dječje književnosti u kojem su glavni likovi djeca.
Ima uzbudljivu i napetu priču te je namijenjen djeci.
Dramatizacija je prilagodba književnog teksta, obično pripovjednoga, ali i dramskoga, za potrebe kazališne izvedbe te filmske ili televizijske ekranizacije. Uglavnom proširuje dijalog i monolog i na one dionice teksta koje su čitatelju posredovane glasom pripovjedača, zbog čega ih publika ne bi mogla doživjeti.
Dramski tekst namijenjen je izvođenju na pozornici. Razlikuje se od drugih vrsta tekstova u tome što je podijeljen po ulogama. Dramski se tekst sastoji od dijaloga, monologa i didaskalija.
Epiteti su ukrasni pridjevi, pridjevi koji s imenicom na koju se odnose stvaraju življu, potpuniju i jasniju sliku. Svaki je epitet pridjev, no nije svaki pridjev epitet.
Himna je svečana pjesma koja najčešće slavi narod, državu, grad ili kakvu važnu osobu te ističe osobine onoga komu je ili čemu posvećena.
Igrokaz je dramsko djelo namijenjeno djeci.
Složenost radnje u igrokazu ovisi o tome kojoj je dobnoj skupini djece namijenjen. U dječjim se igrokazima često uz glumu pjeva i pleše. S obzirom na način izvođenja igrokazi mogu biti lutkarski, kazališni ili televizijski.
Riječ kazalište ili teatar ima tri osnovna značenja.
U kazalištu se izvode kazališne predstave tako što glumci glume neposredno pred svojim gledateljima. Za kazalište su, dakle, i kazališnu umjetnost podjednako važni izvođači kazališnih predstava kao i gledatelji.
Književnik/književnica je osoba koja piše književna djela. Književnike nazivamo i autorima, piscima ili spisateljima, a književnice autoricama ili spisateljicama. Ako pišu pjesme, nazivamo ih pjesnicima i pjesnikinjama.
Književni lik bitna je sastavnica pripovjednog književnog djela. On, poput ljudi u stvarnom životu, živi, radi, osjeća i misli, jednom riječju – on djeluje. Svako je njegovo djelovanje motivirano.
Književnost se dijeli na književne rodove - liriku, epiku i dramu. Svaki književni rod ima svoje vrste, primjerice lirika (lirsku pjesmu), epika (roman, pripovijetku, bajku, basnu, kratku priču...), drama (igrokaz, komediju, tragediju...).
Književnost je duhovno stvaranje riječima, tj. jezikom. Stoga književnost nazivamo umjetnost riječi. Stvarati književna djela znači umjetnički oblikovati svoje misli riječima. Književnost se ostvaruje kao pjesnički (poetski), prozni i dramski iskaz u različitim oblicima književnih djela koje svrstavamo u književne rodove i vrste.
Kratka priča kraće je pripovjedno djelo s jednim zapletom, malenim brojem likova i jednim događajem koji se događa u kratkom vremenu.
Lirska dijalektna pjesma pjesma je napisana na jednome od hrvatskih narječja – štokavskom, kajkavskom ili čakavskom narječju.
Vrsta lirske pjesme u kojoj pjesnik iznosi svoju ljubav prema domovini, zavičaju ili rodnome kraju naziva se lirska domoljubna pjesma.
Lirsku pjesmu koja govori o prirodi, odnosno donosi slike iz pejzaža ili krajolika te pjesnikov doživljaj prirode i osjećaje koje u njemu izaziva nazivamo lirskom pejzažnom pjesmom.
Lirska pjesma književna je vrsta pisana u stihovima.
Lirske pjesme pisane su vezanim (rimovanim) ili slobodnim stihom.
Izriču pjesnikov osobni, unutarnji doživljaj i raspoloženje, imaju sažet jezični izraz (nisu duge), osjećajne su, ritmične i slikovite.
Opisivanjem se prikazuje kako netko ili nešto izgleda. Opisivati se mogu osobe, predmeti, životinje te unutarnji i vanjski prostor.
Prvo se javno izvođenje kazališne predstave pred gledateljima naziva praizvedba ili premijera, a svaka se sljedeća izvedba naziva repriza.
Preneseno značenje stilski je postupak kojim se služimo kako bismo na slikovit i drugačiji način izražavanja prenijeli poruku. Riječima ili izrazima mijenja se osnovno, uobičajeno značenje i daje im se novo, šire, preneseno značenje.
Pripovijedanje je postupak kojim se iznose događaji u pripovjednome djelu. Njime se razvija tijek događaja nekog djela. Pripovjedač je onaj tko pripovijeda u pripovjednome djelu.
Pripovijetka je kraće pripovjedno djelo. Radnja pripovijetke temelji se na jednom događaju koji uključuje više likova.
Radnja je obilježje pripovjednoga teksta. Nju čini niz povezanih događaja koji su okosnica književnoga djela. Može biti jednostavna i složena. Složena radnja ima glavnu i nekoliko sporednih radnja.
Roman je najopširnija pripovjedna (prozna) vrsta koja pripovijeda o radnji i događajima, ima likove koji sudjeluju u radnji te prenose osnovnu misao.
Slikovitost je obilježje lirskih pjesama. Postiže se pjesničkim slikama i stilskim izražajnim sredstvima.
Umjetnost je stvaralačka djelatnost kojom se oblikuju djela koja su izvor zadovoljstva i spoznaje.
Književnost je jedna od vrsta umjetnosti. Književnost je umjetnost riječi, odnosno umjetnost stvaranja riječima.
Pripovijetke nastale u narodu nazivamo narodnim pripovijetkama. One pripadaju usmenoj (narodnoj) književnosti. Najpoznatije su među njima šaljive narodne pripovijetke.
U njima se često hvali lukavstvo, spretnost, snalažljivost, a ismijava se kukavičluk, lakovjernost i naivnost.
Usporedba je stilsko izražajno sredstvo uspoređivanja predmeta, osobe ili pojave s drugim na temelju kakva zajednička svojstva. Najčešće se u usporedbi nalaze riječi kao, poput, nalik na...
Prema temi razlikujemo vrste lirske pjesme – pejzažne, ljubavne, šaljive, domoljubne, misaone, religiozne (duhovne) lirske pjesme.
U lirskim dijalektnim pjesmama prisutni su brojni zavičajni motivi.
Zavičajni motiv jest motiv po kojem je prepoznatljiv određeni zavičaj.
| more, stijene, masline, borovi... | Dalmacija, Istra, priobalje |
| brijeg, vinogradi, šume, klet... | Hrvatsko zagorje |
| ravnice, kukuruzi, polja, žito... | Slavonija |