Građa ljudskog tijela

Uvod

Znanstvenici pretpostavljaju da ljudsko tijelo u prosjeku ima oko 100 bilijuna stanica .
Najveća stanica u ljudskom tijelu je ženska spolna stanica, a najmanja je crvena krvna stanica.
Najduže stanice mogu se naći među živčanim stanicama. Neke od njih duge su oko 1 m.

Životni vijek stanica međusobno se razlikuje:

• stanice koje se bore protiv uzročnika bolesti mogu živjeti oko 24 sata,
• stanice kože žive u prosjeku 20-ak dana,
• dok stanice koje izgrađuju kost mogu živjeti i do 25 godina.

Sam čovjekov životni vijek određen je nizom čimbenika.
Svjetska zdravstvena organizacija daje proračune kojima se predviđa koliko će godina osobe u prosjeku poživjeti u određenim zemljama.
Očekivana životna dob u Hrvatskoj je oko 76 godina. Za razliku od nas, u Somaliji je to 51 godina, a npr. u Švicarskoj 81 godina.

• Raspravite koji su to čimbenici koji će odrediti trajanje prosječne životne dobi modernog čovjeka.
• Prisjetite se što ste učili u Povijesti i Geografiji koliko su živjeli ljudi u različitim povijesnim razdobljima.
• Proučite tablicu životnog vijeka tijekom prošlosti. Razmislite o čemu je u pojedinim dobima ovisio životni vijek.

Tablica 1. Prosječni životni vijek tijekom prošlosti

Što je potrebno da se izgradi ljudsko tijelo?

Sve stanice u tijelu nisu nastale jednim procesom.

• Prisjetite se ranije obrađenog gradiva i odgovorite na pitanja.

Pogledajte videozapis o različitim stanicama u ljudskom tijelu, razmislite i u paru razmijenite mišljenje.

1. Koje uloge imaju neke od prikazanih stanica?
2. Po čemu se one međusobno razlikuju?

Spolne stanice nastale su mejozom, a sve tjelesne stanice nastale su mitozom, i to od početne stanice.
Taj proces navodi na pomisao kako su sve tjelesne stanice međusobno jednake.
Ipak, sve stanice u tijelu nisu jednake, one se međusobno razlikuju po svom:

• sastavu,
• obliku ili
• ulozi koju obavljaju.

Smatra se da ljudsko tijelo sadrži oko 200 tipova specijaliziranih, dakle različitih stanica.

Specijalizirane stanice mogu tvoriti četiri osnovne vrste tkiva:

1. Pokrovno: izgrađuje kožu i oblaže unutarnje organe, ima zaštitnu ulogu
2. Mišićno: gradi organ, sudjeluje u kretanju
3. Živčano: tvori živčani sustav, prima i obrađuje informacije
4. Potporno (vezivno, koštano, krvno): daje potporu organima, povezuje ih i ispunjava šupljine oko organa.

Različita tkiva sudjeluju u izgradnji pojedinih organa.

• Srce izgrađuju pokrovno, mišićno, vezivno i živčano tkivo. Koja je uloga mišićnog i živčanog tkiva u tom organu?

Bez nekih se organa može, neke zamijenimo, a neki su vitalni

Ljudsko tijelo sastoji se od različitih organskih sustava.

1. Razmislite kako su međusobno povezani koštani i mišićni sustav.
2. Mogu li ta dva sustava funkcionirati bez pomoći živčanog sustava?
3. Ako npr. dođe do puknuća nadlaktične kosti, koje će biti posljedice za ostala dva sustava?

Većina organskih sustava međusobno su povezani pa je bitno da svaki sustav organa pravilno obavlja svoju zadaću.
Zanimljivo je da bez nekih organa čovjek može preživjeti.
Ako uslijed jakog udarca pukne slezena, ona se mora izvaditi, a osoba će i bez tog organa normalno živjeti.
Isto je i sa završetkom slijepog crijeva koje se vrlo često zbog upale mora izvaditi van.
Pri tome to ne znači da ti organi nemaju nikakvu ulogu u tijelu, već samo to da će njihovu ulogu preuzeti neki drugi organ.
Za razliku od njih, vitalni organi su oni bez kojih ljudsko tijelo, kao cjelina, ne može funkcionirati. Prestankom njihovog rada dolazi do smrti osobe. Takvi organi su: mozak, srce, pluća i jetra.

• Nakon što kliknete na pojedinu sliku upišite na koji organski sustav čovjeka se opis odnosi.

Vjerojatno ste čuli u svakodnevnom životu opise bolesti pri kojima je poremećaj rada u jednom sustavu izazvao poremećaj rada i drugog sustava organa.

• Međusobno izmijenite u paru spoznaje, opišite takvu situaciju te obrazložite povezanost.

Kemijski sastav ljudskog tijela

Dijagram prikazuje sastav ljudskog tijela.

• Koristeći podatke iz dijagrama izračunajte ukupnu težinu vode u svom tijelu.

Prikazani podaci ne vrijede jednako za sve organe.
U nekima je zastupljenost vode veća, a negdje manja.
Tako se npr. pluća sastoje od oko 90% vode, krv od 82%, koža od 80%, mišići od 75%, mozak od 70%, a kosti imaju samo 22% vode.

I teče, teče jedan slap… Što u njemu znači jedna mala kap?

Između okoliša i organizma neprestano se odvijaju izmjene tvari, pa se tako izmjenjuje i voda.
Voda koja se nalazi u ljudskom organizmu neprestano se mijenja.
Čovjek gubi vodu različitim procesima, ali je i u isto vrijeme nadoknađuje.
Razmislite:

1. Kojim postupcima, procesima čovjek izbacuje vodu iz organizma?
2. Taj dio koji je izbačen treba se nadoknaditi. Koje namirnice sadrže veću količinu vode?
3. Kojim ćete namirnicama unijeti vrlo malo vode u organizam?
4. I vremenski uvjeti će odrediti koliko će netko izgubiti vode na dnevnoj bazi. Razmislite u kojem godišnjem dobu je naročito povećan gubitak tekućine. S kojim se ciljem on odvija?

U tijelo se voda unosi hranom i pićem, a gubi se mokraćom, izmetom, znojenjem i disanjem.

Važno je održati ravnotežu između količine unesene i izgubljene vode. Ako je potrošnja vode i gubitak vode veći od unosa, tada dolazi do dehidracije .
Temperatura zraka utjecat će na stvaranje znoja.
Tako npr., ako je vani toplije, tijelo stvara više znoja te se tako nastoji ohladiti.

Promjena količine vode može utjecati na poremećaj u radu organizma.

• Razmislite kako povećanje ili smanjenje vode u organizmu može utjecati na krvni tlak.
• Kako će se to tada odraziti na rad npr. sustava za izlučivanje štetnih tvari iz organizma?

Smanji li se količina vode u organizmu, pojavit će se niz posljedica: krv postaje gušća, krvni tlak se smanjuje, usporava se izlučivanje štetnih tvari iz organizma.
Kako se to ne bi dogodilo, čovjek ima jedan vrlo važan osjet: osjet žeđi.
On se javlja kada je potrebno unijeti tekućinu u tijelo.
Premda, kad osoba osjeti žeđ, velika je vjerojatnost da je već dehidrirana.

• Proučite ilustraciju i na osnovi nje objasnite kako nastaje osjet žeđi.

Naime, organizam u krvi održava određenu koncentraciju soli i šećera.
To se postiže ili izbacivanjem viška vode npr. mokraćom ili unošenjem dodatne količine vode npr. pijenjem.
Ako dođe do povećanja koncentracije soli i šećera, dolazi do podraživanja jednog dijela mozga.
Tada dolazi do nastanka osjeta žeđi.

Dehidracija je stanje koje se javlja kada gubimo više tekućine nego što unosimo u svoje tijelo.
Simptomi dehidracije su neugodan zadah iz usta, suha koža, lagana glavobolja, žudnja za slatkim, grčevi u mišićima pa do umora, mučnine i povraćanja.

• U kojim se situacijama događa povećan gubitak vode iz organizma?
• Znate li da ljudsko tijelo vrlo često miješa osjet žeđi i gladi? Ponekad kada je osoba žedna osjeti to kao glad.

Napravite test kojim ćete provjeriti imate li suhu kožu uslijed dehidracije.

1. U području šake s gornje strane, blizu prstiju povucite kožu oko 1 cm u zrak, kao da se štipate.
2. Pustite kožu i promotrite reakciju.
3. Ako se koža odmah ne povlači, ostaje naborana – reakcija ukazuje na suhu kožu. Ako se nakon povlačenja kože i njezinog puštanja ona odmah vraća u svoj prvobitni položaj – tada vam vjerojatno ne prijeti dehidracija.

Osim dehidracije, problem se javlja i kod nakupljanja vode u tijelu.
Loša prehrana, pretjerani unos šećera, masnoća ili soli uzrokuju nakupljanje viška vode u tkivima.
Neke bolesti, npr. bubrega, pluća ili zglobova također uzrokuju nakupljanje vode.
Ni to stanje ne pogoduje normalnim reakcijama.