Na slici dvije osobe koje se rukuju na odgovarajuća mjesta smjesti oznake:
Bradbury se samoodredio nadrealistom sa Srednjeg zapada, dijelom ironično, s obzirom na to da se njegov rad ne uklapa u stilske postupke pravca (osim fantastičnih elemenata, odmaka od realizma i odmaka od konformizma i konvencionalnog načina mišljenja) zbog maštovitog pripovijedanja kojemu je centar duh čovjeka i zbog povezanosti s američkim Srednjim Zapadom koji je bitna odrednica njegova identiteta, a ogleda se i u njegovim tekstovima. Njegov opus ne može se svrstati samo pod jedan isključivi pravac jer njegov stil sadržava osobine i modernizma, i spomenutog nadrealizma, magičnoga realizma. U američkoj književnosti svrstava ga se u pokret književnika sa sredine dvadesetog stoljeća koji dijele iskustvo promjena nakon Drugoga svjetskog rata.
utor koristi moderne postupke asocijativnosti, unutarnjeg monologa i slobodnoga neupravnoga govora, a svi ovi izbori funkcionalni su u smislu temeljenosti romana na karakteriziranju glavnoga lika. Slobodni neupravni govor često se u analizi miješa s unutarnjim monologom. Važno je prisjetiti se kako je u ovom slučaju pripovjedač taj koji misli lika donosi izravno, iako istovremeno o njemu govori u trećem licu.
Povežite nazive književnih postupaka s primjerima iz romana.
pripovijedanje | Zadnjih nekoliko noći imao je nekakav krajnje neodrediv osjećaj o pločniku tik iza ugla dok se pri svjetlosti zvijezda kretao prema svojoj kući. Osjetio je bio da se tik prije no što će zaokrenuti za ugao ondje netko nalazio. |
opisivanje | Pa, pomislio je, kad sada promislim o tome, kao da me čekala ondje, na ulici, tako vraški kasno noću... |
dijalog | Putem prema vatrogasnoj postaji nisu ništa govorili. Nitko nikog nije gledao. Montag je sjeo na prednje sjedalo s Beattyjem i Blackom. Nisu čak ni pušili lule. Sjedili su i zurili preda se iz velikog daždevnjaka dok su zamicali za ugao i tiho se udaljavali. |
monolog | - Gospodar Ridley - rekao je naposljetku Montag. - Što? - upitao je Beatty. - Rekla je "Gospodaru Ridley." Kazala je nešto ludo kad smo joj došli na vrata. "Budite čovjek", kazala je, "gospodaru Ridley." Nešto tako, tako nekako. - "Danas ćemo, po milosti Božjoj, upaliti u Engleskoj takvu svijeću koja se, nadam se, nikad neće utrnuti" - rekao je Beatty. Stoneman je pogledao kapetana, kao i zatečeni Montag. Beatty je protrljao bradu. - Jedan čovjek po imenu Latimer rekao je to jednom drugom čovjeku koji se zvao Nicholas Ridley, dok su ih žive spaljivali zbog krivovjerja u Oxfordu 16. listopada 1555. godine. |
unutarnji monolog | Lice joj je bilo poput zasniježena otoka na koji bi mogla pasti kiša, no što se uopće ne bi osjetilo; preko kojeg bi oblaci mogli prevući svoje putujuće sjene, no što se također ne bi osjetilo. |
slobodni neupravni govor | Hodali su dalje, a zatim je djevojka rekla: - Je li istina da su u davna vremena vatrogasci gasili vatru umjesto što je potiču? - Ne. Kuće su odvajkada bile vatrostalne, časna riječ. |
asocijativnost | - Pa - rekla je - imam sedamnaest godina i luda sam. Moj ujo veli da ovo dvoje uvijek ide skupa. Kad te ljudi pitaju koliko ti je godina, rekao je, uvijek reci da ti je sedamnaest i da si luda. Nije li ovo divno doba noći za šetnju? Volim omirisati stvari, pogledati ih te ponekad probdjeti čitavu noć šećući i promatrati kako izlazi sunce. |
Popis povezanih videolekcija za čitače ekrana