4.3 Sljedeća jedinica Esteri

Reakcije octene kiseline

Potrebne kemikalije i pribor:
  • čaša od 250 mL
  • čaša od 100 mL
  • stakleni štapić
  • termometar
  • stalak za epruvete
  • tri epruvete
  • flomaster
  • žličica
  • kapaljka
  • destilirana voda
  • koncentrirana octena kiselina
  • razrijeđena octena kiselina
  • komadić magnezijeve vrpce
  • kalcijev oksid
  • natrijeva lužina
  • fenolftalein.
Mjere opreza
  • Opasnost po zdravlje Opasnost po zdravlje
  • Nagrizajuće za kožu Nagrizajuće za kožu
  • Opasnost za okoliš Opasnost za okoliš
Mjere zaštite
  • Nosite zaštitne rukavice Nosite zaštitne rukavice
  • Nosite zaštitne naočale Nosite zaštitne naočale

Tijek postupka

1. Razrjeđivanje koncentrirane octene kiseline vodom

  • U veću čašu ulijte oko 100 mL destilirane vode.
  • Izmjerite temperaturu vode termometrom i zapišite rezultat.
  • U manju čašu ulijte 10 mL koncentrirane octene kiseline.
  • Uz pomoć staklenog štapića polako ulijevajte kiselinu iz manje čaše u veću čašu s vodom i lagano miješajte.
  • Kada ulijete polovicu od pripremljene kiseline, ponovo izmjerite temperaturu sadržaja čaše termometrom. Zabilježite rezultat.
  • Dodajte preostalu količinu kiseline na isti način i ponovo izmjerite temperaturu smjese vode i kiseline.

 

2. Reakcija octene kiseline s metalom, metalnim oksidom i hidroksidom

  • Na stalku pripremite tri epruvete i označite ih brojevima s pomoću flomastera.
  • U prvu stavite komadić magnezijeve vrpce, u drugu pola žličice kalcijeva oksida, a u treću 1 mL natrijeve lužine i dvije kapi fenolftaleina.
  • U epruvetu s magnezijem ulijte oko 3 mL razrijeđene octene kiseline i pratite promjene. Zabilježite opažanja i vrijeme trajanja reakcije. Isto učinite s epruvetom u kojoj je kalcijev oksid.
  • U epruvetu s natrijevom lužinom i fenolftaleinom dodavat ćete postupno octenu kiselinu kap po kap s pomoću kapaljke. Nakon svake dodane kapi lagano protresite epruvetu. Izbrojite koliko je kapi octene kiseline bilo potrebno da nestane boja indikatora. Zabilježite opažanja i rezultat.

 

Zaključak

U vodenim otopinama karboksilne kiseline slabo ioniziraju, tj. rastavljaju se na ione. Miješanjem octene kiseline i vode nastaju vodikovi ioni i kiselinski ostatak (etanoatni ion, trivijalnog imena acetatni ion). Vodikovi ioni reagiraju s molekulama vode i stvaraju oksonijeve ione. Oni su uzrok kiselosti otopine octene kiseline.

 

\ce{CH3COOH(aq) + H2O(l) <=> CH3COO^{-}(aq) + H3O^{+}(aq)}

 

U reakciji octene kiseline i magnezija stvara se plin vodik i sol magnezijev etanoat, trivijalnog imena magnezijev acetat.
\ce{2CH3COOH (aq) + Mg(s) -> Mg(CH3COO)2 (aq) + H2(g)}
U reakciji octene kiseline i kalcijeva oksida nastaju sol kalcijev etanoat i voda.
\ce{2CH3COOH (aq) + CaO(s) -> Ca(CH3COO)2 (aq) + H2O(l)}
U reakciji octene kiseline i natrijeve lužine nastaju sol natrijev etanoat i voda.
\ce{CH3COOH(aq) + NaOH(aq) <=> CH3COONa(aq) + H2O(l)}

Natrag na jedinicu