(1) Sumoran dan. Iz daljine plove oblaci, razdvajaju se nad poljanama i livadama, okreću se, izgled im se mrači i rastužuje. Sive melankolijske boje prepliću debla i krošnje, provlače se šikarama i odu nekamo, bog zna sam kuda. U gustim javorovim krošnjama šute grlice i divlji golubovi, zvijeri se uvlače u duplja i jazbine. Kišica, sitna kao svila, tinja u prozirnim sivim plamečcima i oplakuje umorne linije dolina i šuma.
(Đ. Sudeta, Mor)
(2) Visoko iznad grada, na uzvišenom stupu, stajao je kip Sretnoga princa. Bio je cijeli pozlaćen tankim listićima čistoga zlata, u očima mu sjala dva blistava safira, a dršku njegova mača krasio je veliki crveni rubin. (…)
(3) – Očekuju me u Egiptu – rekao je Lastavić – svi moji prijatelji lete uz obalu Nila i razgovaraju s velikim cvjetovima lotosa. Uskoro će spavati u grobnici Velikoga kralja. Kralj leži ondje u svom oslikanom lijesu, umotan u žuto platno, balzamiran travama. Oko njegova vrata lanac je od svjetlozelenog nefrita, a ruke su mu poput uvenulog lišća. (…)
– Očekuju me u Egiptu – odgovorio je Lastavić – sutra će moji prijatelji odletjeti do idućeg katarakta. Nilski konji tamo leže pod sitinom, a na velikom granitnom prijestolju sjedi bog Memnon. Svake noći motri zvijezde, a kad izađe jutarnja zvijezda, radosno uzvikne, a zatim ušuti. U podne žuti lavovi dolaze na obalu piti vodu. Oči su im kao zeleni berili, a riču glasnije od katarakta.
(…)
– Zima je – odgovorio je Lastavić – i hladni snijeg uskoro će pasti. U Egiptu sunce obasjava zelene palme, a krokodili se sunčaju u blatu i lijeno se ogledaju. Moji prijatelji grade gnijezdo u hramu Baalbek, a rumene i bijele golubice ih gledaju i guču.
(O. Wilde, Sretni kraljević)
Dopunite rečenice.
Popis povezanih videolekcija za čitače ekrana