3.3 Sljedeća jedinica Prokariotske stanice
3.2

Građa i uloga biomembrana

Moći ću:
  • povezati dijelove biomembrana s njihovim ulogama
  • usporediti pasivni i aktivni prijenos tvari kroz membranu.

Uvod

Prisjetite se kako su građene molekule fosfolipida i kako se one ponašaju u vodi.
Promotrite grafički prikaz i objasnite kako se molekule fosfolipida organiziraju u membrane.

Formiranje fosfolipidnog dvosloja
Formiranje fosfolipidnog dvosloja

Građa biomembrane

Biološke membrane ili biomembrane tanke su opne koje razdvajaju prostor u stanicama svih organizama.
Stanične membrane okružuju stanice i odvajaju njihovu unutrašnjost od okoline.
Stanične membrane mogu graditi ovojnice i unutar stanice, poput ovojnice jezgre ili mitohondrija.
Glavna im je uloga da zaštite unutrašnjost stanice ili staničnih dijelova od vanjskih utjecaja.
One su selektivno propusne i čuvaju one tvari koje su stanici potrebne.
Štetne ili nepotrebne zadržavaju vani ili ih izbacuju.
Osnova svake membrane je fosfolipidni dvosloj.
Fosfolipidi su molekule koje imaju dio koji je hidrofilan i dio koji je hidrofoban.
Najstabilnija struktura dvosloja je kada su:

  • hidrofobni dijelovi usmjereni jedni prema drugima u unutrašnjosti
  • hidrofilni dijelovi vezani za molekule vode u vanjskom dijelu dvosloja.

Građa biomembrane

Biološke membrane ili biomembrane tanke su opne koje razdvajaju prostor u stanicama svih organizama. Biomembrane koje okružuju stanice i odvajaju njihovu unutrašnjost od okoline zovemo staničnim membranama, no one mogu graditi ovojnice i mnogih drugih struktura unutar stanice, poput ovojnice jezgre ili mitohondrija. Glavna im je uloga da zaštite unutrašnjost stanice ili staničnih dijelova od vanjskih utjecaja. One su selektivno propusne pa tako čuvaju one tvari koje su stanici potrebne, a štetne ili nepotrebne zadržavaju vani ili ih izbacuju.

Regulirajući protok tvari, svaka stanica svojom membranom može održavati specifične uvjete koji su joj potrebni za normalno funkcioniranje.

Osnova svake membrane je fosfolipidni dvosloj. Fosfolipidi su molekule koje imaju dio koji je hidrofilan i dio koji je hidrofoban. Kada ih stavimo u vodu, hidrofobni dijelovi molekule fosfolipida odbijaju se od molekula vode i spontano vežu s hidrofobnim dijelovima drugih molekula. Najstabilnija je struktura dvosloja u kojem su hidrofobni dijelovi usmjereni jedni prema drugima u unutrašnjosti, a hidrofilni dijelovi vezani za molekule vode u vanjskom dijelu dvosloja.

Hidrofilne “glavice” fosfolipida okrenute su prema citoplazmi i izvanstaničnoj tekućini koje su obje vodene otopine.

Fosfolipidni je dvosloj jako savitljiv i zbog toga je vrlo stabilan. Pod utjecajem udara ili pritiska, dvosloj može pucati, ali se s vremenom on ponovno spontano slaže. Dodatkom novih fosfolipida, membrana će rasti, a oduzimanjem će se smanjivati, no ona će svo vrijeme biti stabilna.

Molekule fosfolipida daju fleksibilnost i stabilnost membranama.
U sastavu membrana nalazimo i druge molekule:

  • proteine,
  • ugljikohidrate i
  • kolesterol.

One se slobodno kreću unutar fosfolipidnog dvosloja. Zato ovakav model građe membrane zovemo modelom tekućeg mozaika.

  • Promotrite prikazanu građu mebrane.
  • Istražite položaj umetnutih molekula i njihovu ulogu.

Osim molekula fosfolipida koje daju fleksibilnost i stabilnost, u sastavu membrana nalaze se i druge molekule: proteini, ugljikohidrati i kolesterol. Te su molekule umetnute u membranu i u njoj plutaju kao što i plutače plove na površini mora. One se slobodno kreću unutar tog fosfolipidnog dvosloja, što je glavni razlog zašto ovakav model građe membrane zovemo modelom tekućeg mozaika.

Prijenos tvari kroz biomembrane

Biomembrane su selektivno propusne ili polupropusne.
Neke će tvari kroz njih prolaziti lakše i brže, dok će druge teže ili nikako.

Tvari kroz membranu prolaze:

  • pasivnim prijenosom (događa se spontano, bez utroška energije) ili
  • aktivnim prijenosom (stanice troše energiju).

Prijenos tvari kroz biomembrane

Biomembrane su selektivno propusne ili polupropusne, a to znači da će neke tvari kroz njih prolaziti lakše i brže, dok će druge prolaziti teže ili nikako. Manje će molekule poput kisika ili vode u pravilu lako prolaziti između pojedinih molekula fosfolipida dok će veće poput glukoze moći prolaziti samo kroz specifične proteinske kanale.

Nadalje, budući da je unutrašnjost membrane izgrađena od hidrofobnih viših masnih kiselina koje čine repove fosfolipida, nabijene čestice poput iona ili polarne tvari teže će prolaziti kroz nju, a nepolarne i hidrofobne lakše.

Tvari kroz membranu prolaze ili pasivnim prijenosom, koji se događa spontano i bez utroška energije, ili aktivnim prijenosom, za koji stanica ulaže energiju.

Pasivni prijenos

Pasivni prijenos ostvaruje se difuzijom.
Difuzija je spontano kretanje čestica iz područja veće koncentracije u područje manje ili niz tzv. koncentracijski gradijent.

Pasivni prijenos

Pasivni prijenos ostvaruje se difuzijom , što je spontano kretanje tvari iz područja veće koncentracije u područje manje ili niz tzv. koncentracijski gradijent. Plinovite i tekuće tvari slobodno se kreću i sudaraju te naposljetku šire u okolinu dok im se koncentracije ne izjednače.

Tinta umetnuta u posudi s vodom širit će se difuzijom niz koncentracijski gradijent sve dok se koncentracije tinte u cijeloj posudi ne izjednače.
Tinta umetnuta u posudi s vodom širit će se difuzijom niz koncentracijski gradijent sve dok se koncentracije tinte u cijeloj posudi ne izjednače.

Difuzija će biti brža što je razlika u koncentracijama veća i ona će se usporavati kako se bliži izjednačavanju.
Malene, nepolarne i nenabijene tvari slobodno se kreću difuzijom kroz membranu (kisik i ugljikov(IV) oksid).
Nabijene tvari (natrij, kalij i klorid) ili polarne tvari (aminokiseline, voda i glukoza) također se kreću niz koncentracijski gradijent.
Takve čestice mnogo teže prolaze između molekula fosfolipida.
Iz tog razloga u membrani postoje proteinski kanali koji propuštaju takve tvari koje su potrebne stanici.
Difuzija koju omogućavaju takvi proteini naziva se olakšana difuzija.

Što je razlika u koncentracijama veća, difuzija će biti brža i ona će se usporavati kako se bliži izjednačavanju. Jednom kad se koncentracije izjednače, čestice otopljene tvari i dalje se kreću, ali bez promjena u koncentraciji.
Malene, nepolarne i nenabijene čestice otopljene tvari slobodno se kreću difuzijom kroz membranu. Najčešće dvije tvari koje na taj način prolaze membranom su molekule kisika i ugljikova(IV) oksida.

  • Objasnite kako je moguće da se koncentracijski gradijent nikad ne mijenja prilikom ulaska kisika u stanice iz krvotoka, odnosno izlaska ugljikova(IV) oksida iz stanica u krvotok.
  • Zašto se tijekom naših života koncentracije ovih plinova u krvotoku i u stanicama nikad ne izjednače?

Nabijene čestice otopljene tvari poput iona natrija, kalija i klorida ili polarnih poput aminokiselina, vode i glukoze također se kreću niz koncentracijski gradijent, no one mnogo teže prolaze između molekula fosfolipida. Kako bi se njihov prijenos omogućio ili ubrzao, u membrani nalazimo proteinske kanale koji specifično propuštaju pojedine tvari. Difuzija koju omogućavaju takvi proteini naziva se olakšana difuzija.

Voda je mala molekula koja prolazi kroz membranu između fosfolipida, ali prisutnost proteinskih kanala taj prijenos znatno ubrzava.

Proteinski kanali nisu uvijek otvoreni, stanica otvara ili zatvara kanale.

  • Koja je molekula potrebna da bi se otvorio kanal koji propušta molekule glukoze?

Prijenos vode iznimno je važan za život svake stanice.
Sve su stanične tvari otopljene u vodi i ona omogućava njihovo kretanje u sve kemijske reakcije.
Osmoza je kretanje otapala kroz membranu.
Osmoza je jedan oblik difuzije.
Voda se kreće se iz područja gdje otopljene tvari (soli) ima manje u područje gdje je ima više, čime će se razrijediti.

Ovakvi proteinski kanali nisu uvijek otvoreni. Stanica kontrolira prijenos mnogih tvari tako da kanale otvara ili zatvara. Uvjeti unutar stanice moraju biti kontrolirani jer u suprotnom ona ne bi mogla vršiti potrebne metaboličke reakcije.

  • Koja je molekula potrebna da bi se, primjerice, otvorio kanal koji propušta molekule glukoze?

Prijenos vode iznimno je važan za život svake stanice. Sve su stanične tvari otopljene upravo u vodi, a voda omogućava njihovo kretanje, sudaranje i stupanje u sve životne, kemijske reakcije. Upravo zbog toga kretanje vode kroz membranu izdvajamo od ostalih oblika difuzije, a svako kretanje otapala kroz membranu nazivamo osmozom.

U mnogim slučajevima otopljene tvari poput soli ne mogu prolaziti kroz membranu, ili to čine presporo. Zbog velike razlike u koncentracijama postoji težnja da se molekule vode kreću u smjeru kojim će se izjednačiti koncentracije s obje strane. Voda, koja je otapalo, kreće se u područje gdje otopljene tvari (soli) ima više i time će tu otopljenu tvar razrijediti.

Ukoliko je koncentracija otopljenih tvari s obje strane membrane jednaka (slika lijevo), kretanje vode bit će jednako u oba smjera. Kad je koncentracija otopljenih tvari s vanjske strane membrane mnogo veća (slika desno), tada će voda izlaziti iz stanice.
Ukoliko je koncentracija otopljenih tvari s obje strane membrane jednaka (slika lijevo), kretanje vode bit će jednako u oba smjera. Kad je koncentracija otopljenih tvari s vanjske strane membrane mnogo veća (slika desno), tada će voda izlaziti iz stanice.

Hipertonična otopina ima veću koncentraciju čestica nego što je u stanici.
Hipotonična otopina ima manju koncentraciju čestica nego što je u stanici.
Izotonična otopina ima jednaku koncentraciju čestica u stanici i izvan nje.
Tada je stanica u dinamičkoj ravnoteži i voda se kreće jednako u oba smjera.

  • Kako biljne i životinjske stanice reagiraju u otopinama različitih koncentracija?

Otopina koja ima veću koncentraciju otopljene tvari od one u stanici zove se hipertonična, a otopina koja ima manju koncentraciju zove se hipotonična. Kad su koncentracije otopina u stanici i izvan nje jednake, voda će se kretati podjednako u oba smjera, a stanica će biti u dinamičkoj ravnoteži. Otopina jednake koncentracije staničnoj zove se izotonična.

  • Promotrite kako biljne i životinjske stanice reagiraju u otopinama različitih koncentracija.
  • Zašto se osobama s previsokim krvnim tlakom ne preporuča konzumiranje slane hrane?
  • Zašto ubrano cvijeće naizgled živne kad ga stavimo u posudu s vodom?

Koristeći simulaciju istražite što se događa sa stanicama ljudi i biljaka ovisno o koncentracijama otopina u kojima se nalaze. Klikom na ikonu čovjeka odnosno biljke odaberite čije stanice želite promatrati te odaberite koncentraciju otopine u kojoj želite promotriti stanice.

Promjena koncentracije tvari u krvotoku čovjeka može znatno poremetiti njegovo zdravlje i zato je vrlo važno paziti da prehrana i unos tekućina budu uravnoteženi. Poseban oblik izotonične otopine u ljudskim stanicama je fiziološka otopina. To je 0,9 % vodena otopina NaCl i koristi se u medicinske svrhe, najčešće dodatkom u krvotok kroz venu (infuzijom) ako je osoba dehidrirala.
Više informacija o otopinama možete pronaći u: DOS Kemija 2, modul: Tekućine, otopine i koloidni sustavi, jedinica DOS- a: Iskazivanje sastava otopina.

  • Što bi se dogodilo sa stanicama kad bi se infuzijom unosila obična voda?

Aktivni prijenos

Aktivni prijenos uvijek se događa uz trošenje energije.
Odvija se u smjeru suprotnom od koncentracijskog gradijenta.
Omogućuju ga proteinski kanali, proteinske crpke ili pumpe.
Proteinskim crpkama stanica najčešće sprječava izjednačavanje koncentracija iona u stanici i izvan nje.
Najpoznatiji primjer je natrij-kalijeva crpka koja natrijeve ione zadržava vani, a kalijeve unutar stanice.
Crpka istovremeno izbacuje po tri natrijeva iona, a ubacuje dva kalijeva iona.
Crpka je važna za električnu provodljivost živčanih stanica.

Primjeri aktivnog transporta koji troši velike količine energije su:

  • endocitoza i
  • egzocitoza.

Endocitoza je unošenje velike količine tvari u stanicu izvrtanjem membrane.
Unošenje većih čestica nazivamo fagocitozom, a manjih, otopljenih čestica pinocitozom.
Egzocitoza je izbacivanje velike količine tvari izvan stanice izvrtanjem membrane.

Aktivni prijenos

Aktivni prijenos uvijek se događa uz ulaganje energije i on se većinom događa u smjeru suprotnom od koncentracijskog gradijenta. Omogućuju ga specifični proteinski kanali koje nazivamo proteinskim crpkama ili pumpama.

Proteinskim crpkama stanica najčešće sprječava izjednačavanje koncentracija iona u stanici i izvan nje koje se događa zbog olakšane difuzije. Ovim se procesom ioni nakupljaju s jedne strane membrane. Najpoznatiji primjer je natrij-kalijeva crpka koja natrijeve ione zadržava vani, a kalijeve unutar stanice. Ona stalno izbacuje ione natrija koji su u stanicu ušli olakšanom difuzijom, a ubacuje ione kalija. Za svaka tri izbačena iona natrija, crpka ubaci samo dva iona kalija. Ovime se s vanjske strane membrane održava povećana količina pozitivnog naboja u odnosu na unutarnju stranu, što je, primjerice, iznimno važno za električnu provodljivost živčanih stanica.

Endocitoza i egzocitoza primjeri su aktivnog transporta koji troši velike količine energije i primjer su masovnog transporta. Endocitoza je unošenje velike količine tvari u stanicu izvrtanjem membrane kojim ona okružuje tvari koje će unijeti. Mnoge se stanice hrane upravo ovim procesom. Amebe lažnim nožicama okružuju svoj plijen i endocitozom ga unose. Unošenje većih čestica nazivamo fagocitozom, a manjih, otopljenih čestica pinocitozom.

Egzocitoza je obrnut proces, pri kojem će stanica izbacivati tvari van tako da se membranski mjehurići spoje sa staničnom membranom i izvrnu prema van.

Za kraj…

  • Izradite poster (možete koristiti digitalni alat Canva) na kojem ćete prikazati primjere utjecaja osmoze na život čovjeka.

To mogu biti utjecaj hipertoničnih otopina na krvni tlak kod oboljelih od šećerne bolesti ili soljenje namirnica kako bi se očuvale od bakterijskog raspadanja.

  • Koristite primjere iz životnog iskustva naglašavajući važnost uravnotežene koncentracije tvari za život stanica.

Za kraj…

Koristeći stečeno znanje o osmozi izradite poster na kojem ćete prikazati primjere utjecaja osmoze na život čovjeka. Možete ga izraditi i u digitalnom alatu Canva. To mogu biti utjecaj hipertoničnih otopina na krvni tlak kod oboljelih od šećerne bolesti ili soljenje namirnica kako bi se očuvale od bakterijskog raspadanja. Koristite primjere iz životnog iskustva naglašavajući važnost uravnotežene koncentracije tvari za život stanica.

Klikom odaberite jedan točan odgovor.

Odaberite točan odgovor.

Na koji se način kroz membranu prenosi molekula glukoze?

Netočno
Točno

Je li tvrdnja točna ili netočna? Odaberite klikom na gumb.

Je li ova tvrdnja točna?

Oblik endocitoze kojim bijele krvne stanice unose bakterije i time ih uništavaju naziva se fagocitoza.

Netočno
Točno

Klikom odaberite jedan točan odgovor.

Odaberite točan odgovor.

Koja je jedina razlika između difuzije i olakšane difuzije?

Netočno
Točno

Klikom odaberite jedan točan odgovor.

Odaberite točan odgovor.

Što se događa sa stanicama u usnoj šupljini nakon vrlo slanog obroka?

Netočno
Točno

Unesite odgovore na pripadajuća mjesta.

Dopunite rečenicu.

Stjepan je kod kuće pripremio pokus na temu osmoze. Jaje kojemu je odstranio ljusku octenom kiselinom stavio je u jako zasoljenu otopinu. Vaganjem je odredio da se masa jajeta u zasoljenoj otopini povećala za 10 grama. Kakva je zasoljena otopina s obzirom na koncentraciju tvari u jajetu? Hipertonična, izotonična ili hipotonična?

Netočno
Točno
{{correctPercent}}%

Želite li pokušati ponovo?