17. Od dijela do cjeline
Što ću naučiti
- HJ 1 Naučit ćete razlikovati riječi s obzirom na njihovu vrstu i službu u rečenici.
- HJ 2 Naučit ćete imenovati rečenične dijelove.
- HJ 3 Naučit ćete prepoznati službu riječi u rečenici.
- BIO 1 Naučit ćete prepoznati i imenovati dijelove biljne stanice.
- BIO 2 Naučit ćete povezati dijelove biljne stanice s njihovim ulogama i dijelovima tvorničkog pogona.
- BIO 3 Naučit ćete razlikovati elemente ustroja živog svijeta od najmanjeg do najvećeg dijela.
- KEM 1 Naučit ćete primjenjivati kemijsko nazivlje i simboliku za opisivanje sastava tvari.
- KEM 2 Naučit ćete opisati građu atoma.
- KEM 3 Naučit ćete odrediti atomski (protonski) i maseni (nukleonski) broj.
- KEM 4 Naučit ćete objasniti razliku između kemijskog elementa i kemijskog spoja.
Sljedeći zadatak riješite s pomoću priloženih fotografija. Jedan je odgovor točan.
Označite polje uz fotografiju koja dopunjava atribut u rečenici.
Čuo sam kako laje veliki
Za one koji žele znati više
Forenzika je dio kriminalistike koji posebnim metodama povezuje osumnjičene sa zločinom. Forenzičar je specijalist određene struke (liječnik, kemičar, biolog, lingvist) koji sudjeluje u istražnom i sudskom postupku.
Forenzička lingvistika bavi se jezičnim dokazima u kriminalnim i pravnim slučajevima. Obuhvaća primjenu znanja iz jezika, psihologije, statistike, prava i računalnih znanosti kako bi se proučili jezični uzorci u pisanim i govornim dokazima (pisma, izjave, poruke, elektronička pošta, govor…).
Forenzički su lingvisti osobe koje mogu, prema posebnostima u glasu govornika ili na temelju upotrijebljenih jezičnih elemenata u govoru i pismu, otkriti počinitelje kaznenih djela. Svaki čovjek ima svoje jezične osobine prema kojima se razlikuje od ostalih, kao što su izbor riječi, slaganje riječi u rečenice, izgovor, način pisanja slova i slično.
Forenzička se lingvistika može primijeniti u mnogim područjima, kao što su kriminalističke istrage, sudski procesi, slučajevi prijevare, zaštita intelektualnoga vlasništva. Primjer primjene forenzičke lingvistike utvrđivanje je autentičnosti potpisa na nekom dokumentu, uspoređivanje rukopisa, identifikacija autora teksta, analiza dokaza u slučajevima terorizma. Forenzička lingvistika može preventivno djelovati na zločine putem analize jezičnih uzoraka na društvenim mrežama.
#4 Zadatak
Sljedeći zadatak riješite s pomoću ilustracije životinjske stanice. Na stanici su točkama označeni dijelovi. Nazivima dijelova pridruženi su brojevi koji se nalaze ispod ilustracije.
Smjestite brojeve na točno mjesto na stanici.
1 – jezgra
2 – stanična membrana
3 – citoplazma
4 – endoplazmatski retikulum
5 – mitohondrij
1
2
3
4
5
Od davnina ljudi nisu znali da su sva živa bića građena od stanica. Razlog je bila ograničenost ljudskog oka da ne razaznaje predmete manje od 0,2 mm. Stanice su prvi put uočene tek nakon izuma mikroskopa u 17. stoljeću. Otkriće stanica pripisuje se engleskom znanstveniku Robert Hookeu koji je primitivnim mikroskopom s dvama sustavima leća promatrao mrtve stanice pluta iz kore drveta hrasta plutnjaka. Uočio je male prostore i nazvao ih „male kutije“ jer su ga podsjećale na male prostorije (latinski cellula, znači mala prostorija). Prvi koji je svojim jednostavnim mikroskopom promatrao žive stanice, kao što su mikroorganizmi u kapljici otpadne vode ili u naslagama zuba, bio je nizozemski prirodoslovac Antony van Leeuwenhoek, poznat i kao „otac mikrobiologije“ i utemeljitelj mikroskopije. Svjetlosni ili optički mikroskopi koriste se nekim izvorom svjetlosti (npr. dnevna svjetlost, žarulja, UV-lampa) za osvjetljavanje uzorka. Kada želimo promatrati neki uzorak pod mikroskopom, moramo ga na pravilan način pripremiti, što ćemo objasniti na primjeru vlažnoga (nativnoga) mikroskopskog preparata. Vlažni preparati primjenjuju se za promatranje uzoraka koji zadržavaju svoj oblik a istodobno omogućuju određivanje oblika i veličine stanica. Za pripremu vlažnog preparata potrebno je na sredinu čistoga predmetnog stakalca, odnosno predmetnice, staviti kapljicu vode i uzorak koji želimo promatrati, na primjer kapljicu vode iz vaze u kojoj je cvijeće ili uzorak poprečnog prereza lista biljke. Na kapljicu preparata zatim se pažljivo spusti pokrovno stakalce, odnosno pokrovnica, pazeći pritom da ne nastaju mjehurići zraka te se nakon toga može pristupiti mikroskopiranju. Za svaki uzorak koji se mikroskopira odabire se određeni objektiv, pa se tako vlažni preparati najprije promatraju pri manjim povećanjima, a zatim pri većim. U biljnim i životinjskim stanicama možemo uočiti jezgru. Ona se vidi kao velika, tamno obojena struktura unutar stanice. Citoplazma je vidljiva kao svijetla masa koja ispunjava prostor između jezgre i stanične membrane. Stanična membrana može se zamijetiti kao tanka, svijetla linija koja omeđuje stanice. Važno je napomenuti da svjetlosni mikroskop ima ograničenu rezoluciju, što znači da se neki manji dijelovi stanice ne mogu jasno vidjeti. Za promatranje manjih struktura i više detalja često se rabe napredniji mikroskopi poput elektronskih. Pod mikroskopom se biljne stanice i životinjske stanice mogu razlikovati prema nekoliko karakteristika. Biljne stanice imaju staničnu stijenku. Ona je često debela i vidljiva pod mikroskopom. S druge strane, životinjske stanice nemaju staničnu stijenku. Kloroplasti se pod mikroskopom mogu zamijetiti kao zelene strukture u biljnim stanicama. U životinjskim stanicama kloroplasti ne postoje. Vakuole se mogu uočiti kao velike šupljine u biljnim stanicama. U usporedbi s tim, životinjske stanice imaju manje i slabije izražene vakuole ili ih uopće nemaju. S obzirom na to da stanice obavljaju različite funkcije, kao što su održavanje homeostaze, provođenje metaboličkih procesa, razmnožavanje i rast, komunikacija i prijenos genetske informacije, njihova je uloga u organizmu iznimno važna. U višestaničnom organizmu stanice obično djeluju kao cjelina i surađuju kako bi obavljale specifične funkcije i održavale organizam kao sustav. One su organizirane u različita tkiva, organe i sustave, pri čemu različite vrste stanica obavljaju specijalizirane funkcije. Stoga, iako stanice imaju određenu autonomiju, u višestaničnim organizmima moraju djelovati kao koordinirana cjelina koja osigurava životne funkcije organizma. Hvala Vam na ovom znanstvenom osvrtu na stanicu i njezinu iznimnu važnost kao dijela jedne cjeline – organizma. . Transkript: Od davnina ljudi nisu znali da su sva živa bića građena od stanica. Razlog je bila ograničenost ljudskog oka da ne razaznaje predmete manje od 0,2 mm. Stanice su prvi put uočene tek nakon izuma mikroskopa u 17. stoljeću. Otkriće stanica pripisuje se engleskom znanstveniku Robert Hookeu koji je primitivnim mikroskopom s dvama sustavima leća promatrao mrtve stanice pluta iz kore drveta hrasta plutnjaka. Uočio je male prostore i nazvao ih „male kutije“ jer su ga podsjećale na male prostorije (latinski cellula, znači mala prostorija). Prvi koji je svojim jednostavnim mikroskopom promatrao žive stanice, kao što su mikroorganizmi u kapljici otpadne vode ili u naslagama zuba, bio je nizozemski prirodoslovac Antony van Leeuwenhoek, poznat i kao „otac mikrobiologije“ i utemeljitelj mikroskopije. Svjetlosni ili optički mikroskopi koriste se nekim izvorom svjetlosti (npr. dnevna svjetlost, žarulja, UV-lampa) za osvjetljavanje uzorka. Kada želimo promatrati neki uzorak pod mikroskopom, moramo ga na pravilan način pripremiti, što ćemo objasniti na primjeru vlažnoga (nativnoga) mikroskopskog preparata. Vlažni preparati primjenjuju se za promatranje uzoraka koji zadržavaju svoj oblik a istodobno omogućuju određivanje oblika i veličine stanica. Za pripremu vlažnog preparata potrebno je na sredinu čistoga predmetnog stakalca, odnosno predmetnice, staviti kapljicu vode i uzorak koji želimo promatrati, na primjer kapljicu vode iz vaze u kojoj je cvijeće ili uzorak poprečnog prereza lista biljke. Na kapljicu preparata zatim se pažljivo spusti pokrovno stakalce, odnosno pokrovnica, pazeći pritom da ne nastaju mjehurići zraka te se nakon toga može pristupiti mikroskopiranju. Za svaki uzorak koji se mikroskopira odabire se određeni objektiv, pa se tako vlažni preparati najprije promatraju pri manjim povećanjima, a zatim pri većim. U biljnim i životinjskim stanicama možemo uočiti jezgru. Ona se vidi kao velika, tamno obojena struktura unutar stanice. Citoplazma je vidljiva kao svijetla masa koja ispunjava prostor između jezgre i stanične membrane. Stanična membrana može se zamijetiti kao tanka, svijetla linija koja omeđuje stanice. Važno je napomenuti da svjetlosni mikroskop ima ograničenu rezoluciju, što znači da se neki manji dijelovi stanice ne mogu jasno vidjeti. Za promatranje manjih struktura i više detalja često se rabe napredniji mikroskopi poput elektronskih. Pod mikroskopom se biljne stanice i životinjske stanice mogu razlikovati prema nekoliko karakteristika. Biljne stanice imaju staničnu stijenku. Ona je često debela i vidljiva pod mikroskopom. S druge strane, životinjske stanice nemaju staničnu stijenku. Kloroplasti se pod mikroskopom mogu zamijetiti kao zelene strukture u biljnim stanicama. U životinjskim stanicama kloroplasti ne postoje. Vakuole se mogu uočiti kao velike šupljine u biljnim stanicama. U usporedbi s tim, životinjske stanice imaju manje i slabije izražene vakuole ili ih uopće nemaju. S obzirom na to da stanice obavljaju različite funkcije, kao što su održavanje homeostaze, provođenje metaboličkih procesa, razmnožavanje i rast, komunikacija i prijenos genetske informacije, njihova je uloga u organizmu iznimno važna. U višestaničnom organizmu stanice obično djeluju kao cjelina i surađuju kako bi obavljale specifične funkcije i održavale organizam kao sustav. One su organizirane u različita tkiva, organe i sustave, pri čemu različite vrste stanica obavljaju specijalizirane funkcije. Stoga, iako stanice imaju određenu autonomiju, u višestaničnim organizmima moraju djelovati kao koordinirana cjelina koja osigurava životne funkcije organizma. Hvala Vam na ovom znanstvenom osvrtu na stanicu i njezinu iznimnu važnost kao dijela jedne cjeline – organizma. .
Za one koji žele znati više
Elektronski je mikroskop uređaj kojim se, s pomoću uskog snopa elektrona, dobiva uvid u mikrostrukturu promatranog uzorka. Najviše se upotrebljavaju transmisijski i rasterski elektronski mikroskopi.
Transmisijski elektronski mikroskop rabi se za promatranje uzoraka koji su za elektrone propusni, pa zato debljina uzoraka rijetko može biti veća od 1 μm. Prema građi sličan je optičkome mikroskopu, ali radi u uvjetima visokoga vakuuma.
Kao izvor elektronskoga snopa služi elektronski top. Prolaskom kroz uzorak elektroni se u susretu s atomima raspršuju razmjerno debljini i gustoći područja na koje nailaze. Preostali, neraspršeni elektroni čine elektronsku sliku uzorka, koja se povećava sustavom elektronskih leća (leća objektiva, međuleća, projektorska leća).
Konačna slika nastaje na fluorescentnom zaslonu, a njezini tamni dijelovi odgovaraju debljim i gušćim područjima uzorka.
Rasterski elektronski mikroskop služi za proučavanje reljefa površine uzoraka, koji mogu biti i masivni, za elektrone nepropusni, a njime se može vrlo dobro oslikati trodimenzionalnost uzorka.
Sustavom elektronskih kondenzorskih leća elektroni se fokusiraju u vrlo uzak snop, koji se otklonskim elektronskim lećama usmjerava na površinu uzorka i tako je, točku po točku, pretražuje u obliku rastera. Djelovanje snopa na površinu izaziva emisiju sekundarnih elektrona, koje je u emisijskom načinu rada moguće registrirati kao sliku na zaslonu katodne cijevi.
Primjena elektronskoga mikroskopa vrlo je široka. Poznavanje strukture čvrstih tvari, o kojoj ovise njihova svojstva, može riješiti mnoge probleme u kemiji, fizici, metalurgiji, mineralogiji, geologiji i biologiji.
Nizom elektronskomikroskopskih snimki moguće je pratiti pojedine faze različitih procesa, kao npr. proces razvijanja u fotografiji i proces katalize, istraživanjem strukture vlakana razjašnjavaju se makroskopska svojstva tkiva, a mogućnost promatranja svijeta bakterija i virusa, makromolekula, stanica i mnogih pojedinosti strukture organizma proširuje područje istraživanja biologije i medicine.
Procjena znanja
Sljedeći zadatak riješite s pomoću ilustracije biljne stanice. Na stanici su točkama označeni dijelovi. Nazivima dijelova pridruženi su brojevi koji se nalaze ispod ilustracije. Smjestite brojeve na točno mjesto na stanici.
1 – endoplazmatski retikulum
2 – vakuola
3 – jezgra
4 – citoplazma
5 – mitohondrij
6 – stanična stijenka
7 – stanična membrana
8 – kloroplast
1
2
3
4
5
6
7
8
Sljedeći zadatak riješite s pomoću ilustracije biljne stanice kao tvorničkog pogona. Na stanici su točkama označeni dijelovi. Nazivima dijelova pridruženi su brojevi koji se nalaze ispod ilustracije. Smjestite brojeve na točno mjesto na stanici.
1 – ribosom
2 – jezgra
3 – mitohondrij
4 – kloroplast
5 – stanična membrana
6 – endoplazmatski retikulum
1
2
3
4
5
6
Sljedeći zadatak riješite s pomoću priložene ilustracije.
Klikom miša u padajućem izborniku ispod ilustracije odaberite kemijski element čiji je model atoma na slici.
17. Od dijela do cjeline
Što ću naučiti
- HJ 1 Naučit ćete razlikovati riječi s obzirom na njihovu vrstu i službu u rečenici.
- HJ 2 Naučit ćete imenovati rečenične dijelove.
- HJ 3 Naučit ćete prepoznati službu riječi u rečenici.
- BIO 1 Naučit ćete prepoznati i imenovati dijelove biljne stanice.
- BIO 2 Naučit ćete povezati dijelove biljne stanice s njihovim ulogama i dijelovima tvorničkog pogona.
- BIO 3 Naučit ćete razlikovati elemente ustroja živog svijeta od najmanjeg do najvećeg dijela.
- KEM 1 Naučit ćete primjenjivati kemijsko nazivlje i simboliku za opisivanje sastava tvari.
- KEM 2 Naučit ćete opisati građu atoma.
- KEM 3 Naučit ćete odrediti atomski (protonski) i maseni (nukleonski) broj.
- KEM 4 Naučit ćete objasniti razliku između kemijskog elementa i kemijskog spoja.
