Himna (njem. /die/ Hymne < lat. hymnus < grč. ὕμνος: svečana pjesma, hvalospjev; riječ vjerojatno predgrčkoga podrijetla).
U Hrvatskoj su se prve pjesme s obilježjem nacionalnih svečanih pjesama javile u doba
preporoda, a posebnu je popularnost postigla budnica na tekst Lj. Gaja i glazbu F. Livadića »Još Horvatska nij’ propala« (prvi put izvedena 1835), prozvana »hrvatskom marseljezom«. Iste je godine A. Mihanović napisao tekst sadašnje hrvatske himne »
« (poznatija po početnim stihovima »
«), koju je 1846. uglazbio J.
. U uporabu je kao nacionalna himna ušla 1860-ih i otada se počela javno izvoditi u svečanim prigodama. Iako se gotovo neprekidno doživljavala kao nacionalna himna i izvodila u svečanim prigodama, službeni status državne himne dobila je istom u Ustavu SR Hrvatske
., a to je potvrđeno i Ustavom Republike Hrvatske
. –
Himne imaju i međunarodne organizacije, pa je tako kao himna Europske Unije prihvaćena »
« iz IX. simfonije L. van Beethovena, s ponešto preuređenim tekstom.