Izradili ste digitalni nastavni sadržaj i želite ga učiniti javno dostupnim te ga podijeliti sa svima zainteresiranima – studentima ili kolegama.

Na što još trebate obratiti pozornost?

U sljedećih nekoliko koraka pojasnit ćemo osnove autorskih prava te vas uputiti kako zaštititi svoj intelektualan rad, a opet ga učiniti dostupnim široj publici.

Nakon dovršetka izrade digitalnog nastavnog sadržaja, sljedeći je korak učiniti ga dostupnim studentima. Svakako je prije toga potrebno najprije provjeriti funkcionalnost vaših sadržaja te utvrditi odgovara li izrađeni sadržaj vašem planu. Svakako trebate provjeriti funkcioniraju li testovi ili neki drugi oblici interaktivnosti kojima ste se koristili te daju li povratne informacije polaznicima.

Digitalni nastavni sadržaji najčešće se objavljuju unutar sustava za upravljanje učenjem, putem mrežnih stranica ili kao dijeljeni dokumenti putem alata za suradnju. Neovisno o odabranom alatu, važno je provjeriti prikazuje li se sadržaj ispravno iz perspektive korisnika i omogućuje li nesmetan pristup svim njegovim dijelovima.

Prije objave, osobitu pozornost potrebno je posvetiti pitanjima autorskog prava i licenciranja sadržaja.

Upotreba i dijeljenje digitalnih nastavnih sadržaja zahtijeva razumijevanje osnovnih načela autorskog prava. U obrazovanju se često upotrebljavaju materijali iz različitih izvora, stoga je važno znati koja su prava i ograničenja vezana uz njihovu upotrebu.

Također, ako želimo omogućiti drugima da se koriste našim radovima, trebamo znati kako ih pravilno licencirati.

Autorsko pravo štiti autore i njihova djela, osiguravajući im pravo na upotrebu, distribuciju i priznanje autorstva. Ono se automatski primjenjuje na sva originalna autorska djela – uključujući tekstove, slike, zvučne i videozapise – bez obzira na to jesu li označena simbolom ©.

Postoje zakonske iznimke koje dopuštaju upotrebu dijelova djela u obrazovne svrhe, ali se preporučuje koristiti se materijalima koji su jasno označeni odgovarajućim licencijama.

Licencija je pravni mehanizam kojim autor daje dopuštenje drugima za upotrebu svojeg djela pod definiranim uvjetima.

Postoje licencije koje omogućuju slobodnu upotrebu sadržaja (javna domena, engl. public domain), one koje zadržavaju sva prava (vlasničke licencije, engl. All Rights Reserved) kao i one koje omogućuju selektivna prava poput Creative Commons licencija.

Creative Commons (CC) omogućuju autorima da unaprijed odrede uvjete pod kojima se njihovo djelo može upotrebljavati i kombiniraju četiri osnovna elementa koja određuju prava i ograničenja u upotrebi sadržaja. Creative Commons nudi šest licencija od kojih svaka kombinira različite uvjete.

Kako bi korisnicima bilo jasno pod kojim se uvjetima smiju koristiti vašim digitalnim sadržajem, preporučuje se da simbol licencije uključite unutar digitalnog nastavnog sadržaja. Na taj način jasno komunicirate uvjete upotrebe i potičete kulturu odgovornog dijeljenja nastavnih materijala.

Informacije o licenciji najčešće se navode na kraju sadržaja, u posebnom dijelu predviđenom za dodatne informacije poput prava upotrebe, vizualnog identiteta ustanove ili poveznica na izvore.

Preporučuje se:

• upisati naziv licencije (npr. CC BY-NC-SA 4.0)
• dodati slikovni simbol odgovarajuće licencije ili
• uključiti poveznicu na službenu stranicu s opisom uvjeta (primjerice https://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/4.0/legalcode.hr).

Čak i ako želite u potpunosti prepustiti rad javnosti (javnoj domeni), potrebno je navesti CC licenciju kako bi korisnici koji se žele koristiti vašim rad znali vaš stav i bili sigurni da ne krše vaša autorska prava.

Creative Commons licencije omogućuju autorima da zadrže autorska prava, ali istovremeno omoguće slobodno dijeljenje, upotrebu i prilagodbu svojeg rada pod jasno definiranim uvjetima. Razumijevanje različitih vrsta CC licencija ključno je za etičku i zakonitu upotrebu sadržaja u digitalnom okruženju.