Slika 1. Mobilni uređaji se danas često koriste i na nastavi

Zamislite situaciju u kojoj predajete na temu iz vašeg područja, ali dio studenata gleda u mobitel ili zaslon računala. To nije nužno znak nepoštovanja prema vama, već promjena obrazovnih navika mlađih naraštaja. Digitalno okruženje u kojem i s kojim žive mijenja i način na koji uče. Studenti očekuju informacije koje su brze, pregledne, lako dostupne i što je najvažnije – fleksibilne.

Naravno, postavljate si pitanje: Kako doprijeti do tih studenata? U sljedećih nekoliko minuta pokušat ćemo odgovoriti na to pitanje. A jedan od odgovora jest upotreba digitalnih nastavnih sadržaja.

Slika 2. Omjer obrazovnih sadržaja u nastavi

Kombiniranjem različitih vrsta medijskih elemenata u skladu s tim načelima moguće je poticati pozornost, olakšati razumijevanje i podržati aktivno učenje što čini temelj učinkovitog dizajna digitalnih nastavnih sadržaja.

Da bi digitalni sadržaji bili učinkoviti, moraju biti planirani. Za planiranje e-kolegija ili tečajeva dostupni su modeli instrukcijskog dizajna poput ADDIE modela. On pomaže nastavnicima da zadrže fokus, ali ne na digitalnim alatima, već na obrazovnim ciljevima. Omogućava refleksiju i prilagodbu, a time i veću pedagošku kvalitetu. U prethodnim mikrolekcijama opisali smo taj model pa ako želite naučiti nešto više ili se prisjetiti koraka u tom modelu, svakako potražite mikrolekciju.

Digitalni nastavni sadržaji nisu samo tehnički iskorak već pedagoška strategija koja odgovara suvremenim obrazovnim izazovima. U vremenu kada studenti očekuju fleksibilnost, vizualnu podršku i mogućnost samostalnog učenja, digitalni sadržaji omogućuju nastavnicima da odgovore na njihove potrebe.

U ovoj smo mikrolekciji objasnili kako digitalni sadržaji proširuju nastavničku praksu, omogućuju veću dostupnost i ponavljanje gradiva te podržavaju različite stilove učenja.

Digitalni sadržaji predstavljaju nadogradnju, odnosno produženu ruku nastavnika. Oni studentima omogućuju učenje vlastitim tempom, višekratan pristup istom digitalnom sadržaju, upotrebu multimedije i brisanje vremenskog ograničenja.

Potrebno je naglasiti da digitalni sadržaji nisu samo digitalizirane skripte ili PowerPoint prezentacije. To su metodički i pedagoški oblikovani izvori koji spajaju tekst, slike, video, zvuk i interaktivne zadatke u svrhu ostvarivanja obrazovnih ciljeva i planiranih ishoda učenja.

U visokom obrazovanju najčešće ih upotrebljavamo u obliku mikrolekcija, e-tečajeva, infografika, simulacija i interaktivnih kvizova. Takvi sadržaji omogućuju studentima autonomiju, nastavnicima uštedu vremena, a institucijama veću pristupačnost znanja. Umjesto ponavljanja istih informacija svake godine, sadržaj se može osuvremeniti i prilagođavati različitim skupinama studenata. Studenti koji propuste predavanje mogu ga lakše nadoknaditi, a onima koji žele znati više možemo ponuditi izvore za dodatno istraživanje.

Njihov dizajn prati različite modele i teorije. No u kontekstu multimedijskog učenja ovdje ćemo spomenuti Mayerovu teoriju multimedijskog učenja.

Richard Mayer svoju je teoriju učenja zasnivao na kognitivnoj teoriji, a multimediju je smatrao dobrim pomagalom za usvajanje sadržaja na učinkovit i smislen način.