U svijetu oko nas dio veličina opisujemo njihovom vrijednošću pomoću broja. To su npr. duljina, površina, obujam, masa, temperatura, tlak... Vrpca je duga
teren je površine
vagon ima masu
Međutim, neke se veličine ne mogu opisati samo brojem. Za opis sile potrebno je reći koliko iznosi sila koja djeluje, ali i po kojem smjeru i koje je orjentacije. Za brzinu, ubrzanje, magnetsko polje također je, osim iznosa, važno znati i njihov smjer i orijentaciju.
Veličine kod kojih je, osim iznosa, bitan i smjer, te orijentacija zovemo vektorima.
Prikaz vektora na primjeru zrakoplova
Zanimljivost
Riječ vektor latinskog je porijekla i dolazi od riječi veho, vectus, što znači nositi, voziti.
Iako su vektori prilično prirodan koncept, njihova je povijest komplicirana i pojavljuju se dosta kasno. Njihov nastanak potaknuli su zapravo kompleksni brojevi i prikaz u tri dimenzije. Kao pojam najprije se pojavljuju u radovima Simona Stevina 1585. godine. Nakon 100 godina, Isaac Newton tvrdi da je akceleracija uvijek istog smjera kao i sila koja ju je prouzročila, ali ni jedan od njih ne koristi riječ vektor.
Tek u 19. i 20. stoljeću razvila se teorija vektora koja je prerasla u današnji oblik primijenjene matematike.
Vektor je usmjerena dužina kod koje razlikujemo početnu i završnu točku. Vektor kod kojeg je točka početna, a krajnja (završna) točka zapisujemo kao
i čitamo "vektor ".
Vektore možemo označavati i malim slovima latinične abecede npr.:
Vektori
Vektor je određen svojom duljinom, smjerom i orijentacijom.