Vezu između magnetizma i elektriciteta prvi put je slučajno otkrio Oersted 1819. godine. Oersted je bio profesor na Sveučilištu u Kopenhagenu. Predavao je o elektricitetu, galvanizmu i magnetizmu. U elektricitetu su se tada proučavale samo pojave u elektrostatici, a u galvanizmu djelovanja tek nedavno otkrivene struje, talijanskih fizičara 18. stoljeća Luigija Galvanija i Alessandra Volte. Magnetizam je u najvećem dijelu obuhvaćao pokuse s prirodnim magnetima. Ništa se nije znalo o vezi elektriciteta i magnetizma, iako je Oersted smatrao da ta veza ipak postoji.
Oerstedov pokus jedno je od najvećih otkrića u povijesti znanosti, jer je upravo to otkriće potaknulo znanstvenike na proučavanje novih elektromagnetskih pojava.
Oersted je na jednom predavanju studentima pokušao pokazati djelovanje galvanske struje na magnetnu iglu.
Pogledajmo što je na osnovi tog pokusa Oersted otkrio.
* Što smo opazili u Oerstedovom pokusu?
Kad se magnetna igla postavi okomito na vodič i kad se pusti struja, nikakve promjene se ne opažaju. Magnetna igla miruje.
Postavi li se magnetna igla paralelno s vodičem kroz koji pustimo struju, igla se zakreće. Kad promijenimo smjer struje kroz vodič, magnetna igla se zakreće u suprotnom smjeru od prijašnjeg.
* Što na osnovi pokusa možemo zaključiti?
Zaključak je da električna struja oko vodiča stvara magnetsko polje.
Na osnovi Oerstedova pokusa zaključeno je da električna struja koja prolazi vodičem stvara magnetsko polje oko vodiča.
Pokušajmo s pomoću nekoliko malih kompasa - probnih magneta - opisati magnetsko polje koje nastaje oko vodiča kojim teče struja.
Pogledajmo pokus.
* Što možemo zaključiti na osnovi usmjerenja magnetnih igala u ovom pokusu?
Ako bismo u blizini vodiča postavili probnu magnetnu iglu i zatim je pomicali prateći njezin smjer, spajajući linijom sve položaje u kojima se magnetna igla nalazila iscrtali bismo magnetsku silnicu.
U našem slučaju dobivena je kružnica.
U idućim pokusima modeli ravnog vodiča, strujne petlje i zavojnice na podlogama od akrila uključuju se redom u strujni krug.
Da bismo vidjeli kako izgledaju magnetska polja nastala prolaskom struje kroz vodiče, oko njih se posipa željezna piljevina. Željezna piljevina raspodjeljuje se duž silnica magnetskog polja.
Željezna piljevina se u slučaju ravnog vodiča kojim teče struja raspodjeljuje u obliku koncentričnih kružnica oko vodiča.
Smjer magnetskih silnica oko ravnog vodiča kojim teče električna struja određuje se pravilom desne ruke. Palac pokazuje smjer električne struje, a savijeni prsti desne ruke pokazuju smjer silnica.
Svojstava magnetskog polja možemo opisati s pomoću magnetske indukcije
Što je veća struja koja prolazi vodičem i što je manja udaljenost a od vodiča, magnetska indukcija će biti većeg iznosa.
Svojstvo prostora oko vodiča također određuje iznos magnetske indukcije. Fizikalna veličina kojom se određuje utjecaj sredstva oko vodiča na njegova magnetska svojstva naziva se magnetska permeabilnost i označava se s
Magnetska indukcija ravnog vodiča kojim teče struja dana je izrazom:
Mjerna jedinica za magnetsku indukciju je tesla,
.
Što možemo zaključiti o iznosu magnetske indukcije na osnovi raspodjele silnica oko vodiča kojim teče struja?
Prikaz magnetskog polja s pomoću silnica
Koncentrične kružnice s pomoću kojih se predočuje izgled magnetskog polja nisu jednako udaljene jedna od druge. Zašto?
Kružnice su sve udaljenije jedna od druge kako se udaljavamo od vodiča kojim teče struja. Gustoća silnica pokazuje iznos magnetske indukcije, a iznos je veći u prostoru bliže vodiču.
Kružna petlja je komad vodiča savijen u prsten ili samo jedan navoj zavojnice. U pokusu koji zorno prikazuje silnice magnetskog polja kružne petlje kojom teče struja vidjeli smo raspodjelu silnica.
Kako biste opisali magnetsko polje kružne petlje kojom prolazi struja?
Magnetsko polje strujne petlje kojom teče struja nalik je magnetskom polju ravnog magneta. Ako je smjer struje na slici gledano s gornje strane petlje slijeva nadesno, tada je sjeverni magnetski pol petlje s gornje strane, a južni pol s donje strane petlje.
Smjer silnica određen je pravilom desne ruke. Savijeni prsti slijede smjer električne struje, ispruženi palac smjer magnetskih silnica.
Gustoća silnica najveća je unutar petlje. To polje odgovara magnetskom polju dipola.
Teorijskim razmatranjima i na osnovi eksperimentalnih činjenica moguće je odrediti magnetsku indukciju u središtu kružne petlje.
Magnetska indukcija u središtu kružne petlje ili prstena kojim teče struja računa se formulom:
Kružna petlja polumjera
savijena je u sredini duge ravne izolirane žice kojom prolazi struja jakosti
Kolika je magnetska indukcija u točki koja se nalazi u sredini kružne petlje?
Magnetska indukcija u točki
je vektorski zbroj magnetske indukcije kružne strujne petlje
i magnetske indukcije ravnog vodiča
Smjerovi magnetskih indukcija određuju se primjenom pravila desne ruke.
Ukupna magnetska indukcija usmjerena je okomito prema dolje u odnosu na ravninu kružne petlje.
Magnetske indukcije od strujne petlje ravnog vodiča u istom su smjeru, pa je iznos ukupne magnetske indukcije jednak algebarskom zbroju komponenti.
Magnetsko polje oko ravnog vodiča kojim teče struja prilično je slabo, a kako bismo ga pojačali, savinemo vodič u zavojnicu.
Zorni prikaz silnica magnetskog polja zavojnice kojom teče struja vidjeli smo u pokusu.
Kad zavojnicom teče struja, unutar nje nastaje homogeno magnetsko polje. Silnice homogenog magnetskog polja unutar zavojnice su paralelne i jednako razmaknute, pa takvo magnetsko polje ima u svakoj točki jednaku jakost.
Smjer silnica određen je pravilom desne ruke. Savijeni prsti slijede smjer električne struje kroz zavoje zavojnice, a ispruženi palac slijedi smjer magnetskih silnica.
Magnetsko polje zavojniceMagnetska indukcija zavojnice
proporcionalna je broju zavoja
i struji
koja teče zavojnicom, a obrnuto proporcionalna je duljini zavojnice
.
Formula koja opisuje magnetsku indukciju zavojnice je
Zavojnica ima široku primjenu u elektrotehnici. Ona je zbog svojih svojstava neizostavan element u elektroničkim sklopovima. Zavojnica s jezgrom upotrebljava se i kao elektromagnet kojih ima u mnogim uređajima, poput električnog zvonca, dizalica, elektromotora, generatora i dr.
Kroz dugu ravnu zavojnicu teče struja
, a unutar zavojnice je homogeno magnetsko polje indukcije
Ako savijemo zavojnicu u prsten, dobivena je torusna ili prstenasta zavojnica kojom teče jednaka struja i ostvareno magnetsko polje jednakog je iznosa indukcije kao u slučaju kad zavojnica nije bila savijena.
Eksperimentalni zadatak
U unutrašnjost cilindrične zavojnice postavite dvije šipke od mekog željeza. Spojite zavojnicu na izvor istosmjernog napona.
Što će se dogoditi ako pustimo struju kroz zavojnicu?
Promijenite smjer struje u zavojnici. Što sada opažate?
Spojite zavojnicu na transformator kojim se koristite za elektromagnetsko tipkalo. Sada bi kroz zavojnicu trebala prolaziti izmjenična struja.
Ima li kakve razlike u odnosu na prethodna opažanja?
Obrazložite svoja opažanja i provjerite ih u rješenju.
Uključivanjem zavojnice u strujni krug željezne šipke će se odbijati. Kad promijenimo smjer struje u zavojnici, šipke se opet odbijaju.
Kad struja prolazi zavojnicom, dobiven je elektromagnet. Šipke od mekog željeza se magnetiziraju. Susjedni krajevi šipki imaju istoimene magnetske polove i dolazi do njihova odbijanja.
Ako zavojnicom prolazi izmjenična struja, učinak je opet odbojan. Kako je frekvencija gradske mreže
polaritet će se promijeniti 50 puta u sekundi, ali to ne opažamo jer su susjedni polovi uvijek istoimeni.
Određivanje horizontalne komponente magnetske indukcije Zemlje
Pribor: kompas, ispravljač (ili baterija i promjenjivi opornik), spojne žice, ljepljiva traka, izolirana ili lak žica za zavojnice promjera 0,3 mm, multimetar, dva komada plastične cijevi promjera 10 do 15 cm širine 2 do 3 cm.
Upute i zadatci:
Nakon što ste pročitali cjelovitu uputu i zadatke, krenite sa postavljanjem pokusa i izvođenjem mjerenja! Na slici je dan shematski prikaz jednostavnog eksperimentalnog postava pomoću kojeg se može odrediti horizontalna komponenta magnetske indukcije Zemljinog magnetskog polja:
Na osnovu shematskog prikaza opišite detaljno kako se izvodi određivanje magnetske indukcije Zemlje.
Pomoću dvije međusobno spojene zavojnice potrebno je ostavriti homogeno magnetsko polje. Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi se takvo polje ostvarilo?
U prvom dijelu zadatka potrebno je sastaviti Helmholtzove zavojnice. Na dva odrezana komada plastične cijevi širine 2 do 3 centimetara namotajte nekoliko metara izolirane bakrene žice. Prvo namotatajte jedan odrezak cijevi, a zatim sa istom žicom nastavite namatati namotaje na drugi odrezak. Pazite u kojem smjeru namatate zavojnicu!
Svaka od zavojnica neka ima jednak broj, 100 ili više namotaja. Izmjerite promjer svojih zavojnica.
Zavojnice treba tako usmjeriti da je njihova os okomita na smjer magnetskog polja Zemlje. Zašto?
Kompas treba biti postavljen u sredini između zavojnica.
Postavite kompas na improvizirano postolje (komad stiropora, kartonska kutijica, drveni kvadar ili slično).
Helmholtzove zavojnice su dvije jednake zavojnice, polumjera R, sa N namotaja, postavljenje paralelno sa zajedničkom osi koja prolazi njihovim središtima i razmaknutih za R. Ako se spoje tako da njima teku struje u istom smjeru, između zavojnica nastaje približno homogeno magnetsko polje.
Što će se dogoditi ako u zavojnicama struje ne teku u istom smjeru?
Na osnovu izvedenih mjerenja, koja ste tablično prikazali, nacrtajte grafički prikaz ovisnosti magnetske indukcije zavojnica i funkcije kuta otklona magnetske igle kompasa kako bi se na osnovu grafa mogla odrediti vrijednost magnetske indukcije Zemlje.
Što pokazuje kompas?
Procijenite točnost svojih mjerenja.
Izvedite izraz za magnetsku indukciju u središtu Helmholtzove zavojnice.
Izraz za magnetsku indukciju u Helmholtzovoj zavojnici slijedi iz Biot-Savartovog zakona.
Iznos magnetske indukcije u točki T na osi x koja prolazi okomito na ravninu zavojnice, kroz njezino središte, i udaljena je za a od središta zavojnice može se na osnovi Biot-Savartova zakona izračunati pema izrazu:
gdje je N broj namotaja zavojnice, R polumjer zavojnice, I struja koja prolazi zavojnicom, permeabilnost sredstva. Apsolutna permeabilnost vakuuma iznosi,
, a relativna permeabilnost zraka je približno jedan,
.
Magnetska inducija za slučaj da su zavojnice sa N namotaja, razmaknute na udaljenosti njihovog promjera R, u točki koja je u sredini između jedne i druge zavojnice, i kojima teku struje u istom smjeru, određena je pomoću preklapanja magnetskih indukcija dviju kružnih petlji:
Za zavojnicu se iznos poveća za broj namotaja, N puta:
Za
slijedi:
Homogeno magnetsko polje dviju zavojnica kojima teku struje u istom smjeru može se predočiti preklapanjem magnetskih indukcija svake zavojnice zasebno:
Magnetska permeabilnost je fizikalna veličina koja opisuje magnetska svojstva materijala:
gdje je apsolutna magnetska permeabilnost, a relativna magnetska permeabilnost.
Apsolutna magnetska permeabilnost iznosi
U magnetskom polju se sustav (svi materijali) magnetiziraju i u njima se stvara vlastito magnetsko polje. Sustav stoga može pojačavati ili oslabiti vanjsko polje.
Relativna permeabilnost, , je fizikalna veličina s pomoću koje se opisuje utjecaj tvari na vanjsko magnetsko polje.
S obzirom na magnetska svojstva, tvari dijelimo u tri skupine:
Dijamagneti i paramagneti su slabi magneti, a feromagneti su jaki magneti.
Većina izolatora, poluvodiča i polovina od ukupnog broja metala su dijamagneti. Na primjer bizmut, olovo i bakar su dijamagnetični.
Preostalo su paramagneti. Primjeri su aluminij, platina, volfram.
Feromagneti su željezo, kobalt, nikal i legure spomenutih metala.
Za dijamagnete je relativna permeabilost malo manja od 1,
Relativna permeabilnost paramagneta nešto je veća od 1,
Kod feromagneta je relativna permeabilnost znatno veća od 1,
Kad se postave u vanjsko magnetsko polje, dijamagnetski materijali neznatno slabe to vanjsko polje.
Paramagneti učinak vanjskog polja malo pojačavaju.
Zbog velikih vrijednosti relativne permeabilnosti za feromagnete u zavojnici se povećava magnetska indukcija ako se u njezinu unutrašnjost stavi feromagnet, npr. meko željezo. Isti je razlog i lakom magnetiziranju takvih materijala. Nakon djelovanja vanjskog magnetskog polja, feromagnetski materijal zadržava magnetska svojstva. U komercijalne se svrhe često rabi materijal zvan alnico (legura aluminija, nikla i kobalta s primjesama bakra i titana).
Osim magnetske indukcije, za opis magnetskog polja se rabi i fizikalna veličina
jakost magnetskog polja.
Ta veličina definira se s pomoću jakosti struje koja uzrokuje to polje. Ona ne ovisi o sredstvu, već samo o jakosti struje koja proizvodi to magnetsko polje.
Ako je u promatranoj točki sredstva magnetska indukcija
tada je jakost magnetskog polja
definirana:
Smjer vektora jakosti magnetskog polja podudara se sa smjerom vektora magnetske indukcije.
Mjerna jedinica za jakost magnetskog polja je amper po metru,
Magnetski tok je skup magnetskih silnica koje prolaze kroz neku plohu.
Magnetski tok je fizikalna veličina definirana umnoškom magnetske indukcije
i površine
kroz koju prolaze silnice magnetskog polja. Magnetski tok označavamo s
a mjerna jedinica je veber,
.
Ako je površina postavljena okomito na silnice magnetskog polja, vrijedi:
To je najveći mogući tok magnetskih silnica kroz danu površinu
Površina ne mora uvijek biti postavljena okomito prema silnicama magnetskog polja.
Ako silnice ne upadaju okomito na površinu već pod nekim kutom tada je tok jednak umnošku indukcije B i projekcije površine na koju silnice upadaju okomito:
Kako bismo općenito mogli izračunati magnetski tok, definiramo sljedeće: neka je vektor
okomit na površinu S zatvorenu nekom krivuljom. Ako smjer silnica magnetskog polja definiramo vektorom
, tada će iznos magnetskog toka
ovisiti o međusobnom položaju vektora
i
koji iskazujemo kutom
Kut φ je kut između vektora magnetske indukcije i vektora površine koji je okomit na plohu, a iznosa je ploštine te plohe.
Sada vrijedi:
Ako je (vektori B i S su paralelni), tok je:
jer je Ako je (vektori B i S su okomiti), tok je jer je
Zavojnica duljine
ima
navoja vodljive žice kojom teče struja jakosti
Kolika je magnetska indukcija zavojnice?
Zavojnica je namotana oko metalne jezgre ploštine poprečnog presjeka Kad zavojnicom teče struja jakosti magnetni tok kroz jezgru iznosi Kolika je relativna permeabilnost jezgre u zavojnici ako je zavojnica dugačka i namotana s navoja vodljive izolirane žice?
Jakost magnetskog polja oko ravnog vodiča dana je formulom .
Magnetska indukcija ravnog vodiča kojim teče struja
Magnetska indukcija u središtu kružne petlje ili prstena kojim teče struja
Jakost magnetskog polja zavojnice je a magnetska indukcija zavojnice je
Magnetski tok je
Četiri ravna duga paralelna vodiča postavljena su u vrhovima kvadrata. Kroz svaki od vodiča teče struja okomito na ravninu crtanja, kako je prikazano na slici. Duljina stranice kvadrata je Odredite iznos i smjer ukupne magnetske indukcije u točki T koja je presjecište dijagonala kvadrata.
Atom urana sedmerostruko je ioniziran. Masa je
i dobivena kinetička energija
Odredite indukciju potrebnog magnetskog polja ako je polumjer
kružne staze
ioniziranog atoma urana jednak
Proton se giba i prolazi dijelom prostora u kojem mu se brzina ne mijenja. U tom dijelu prostora za iznos jakosti električnog polja
i iznos magnetske idukcije
moraju biti ispunjeni uvjeti: