Podsjetimo se nekih temeljnih pojmova kojima smo ovladali u ovom modulu.
Svi leksemi nekog jezika čine njegov
Pročitajte početne stihove odabranih pjesama Vladimira Nazora, a cjelovite pjesme poslušajte u zvučnom zapisu.
Primjer 1.
Cvrčak
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...
Podne je. – Kao voda tišinom razl'jeva se.
Sunčani ditiramb.
(...)Manje poznate riječi
smrča – smreka
trohej, jamb – pjesničke stope u klasičnoj metrici
ditiramb – hvalospjev prirodi i životnim radostimaCjelovitu pjesmu poslušajte u zvučnom zapisu.
Vladimir Nazor
Cvrčak
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...
Podne je. – Kao voda tišinom razl'jeva se.
Sunčani ditiramb.
I pjeva: „Ja sam danas ispio sunce plamno.
I žilice su moje nabrekle ko potoci.
U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno.
Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh.
Dv'je st'jene, dva obronka postaše moji boci,
A glava – gorski vrh.”
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče,
Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam:
„Zemniče, ja sam himna što bruji za oltarom,
Dok šuti gordi hram.
... Izađi! – Što se kriješ pod krošnjom, u rupama?
Na kamu puž se sunča, na travi grije crv!
Rominja s vedra neba ko kiša od iskara
Sunčana sveta krv.
... Izađi – ti, koj' niknu iz zuba ljuta zmaja,
Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,
Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač.
... Zaprznio te mrak,
Po zemlji sipaš žuč.
A tebe zemlja rodi da budeš čil i jak,
Da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ.
... Ja gutam žar sunčani.
I osjećam u sebi, gdje struje šumne r'jeke,
Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani,
Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči,
Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke,
Niz bor se smola toči.
... Zemniče, ja sam pjan.
Oh, sunca, sunca, sunca. Još led mi noge trni,
Pred očma još se crni
Odurni zimski san.”
I cvrči bez prekida, šiba teškim ritmom
Goleti ugrijane, lug mrtvi, sparni zrak.
Trepeće oštra pjesma ko vjetra na krilima
Dugačak svilen trak. I pjeva: „Slava zemlji i suncu i talasu!
Dajte mi kaplju rose na kori jasenovoj,
I kaplju žuta soka na bobi na smrekovoj.
Al velju snagu novu podajte mome glasu.
... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje,
Napete kao strune. Golema harfa sja.
Mnogo je ruku dira. – Nebesa zabrujaše,
I sluša zemlja sva.
Mir je na vodi, muk je u docu i luzima,
Al čujem velje srce, gdje kuca sred dubine:
Bojiš se, zemljo majko, da onim pod prstima
Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine.
... Zemniče, čuješ poj?
Šumi ko srebrn-more,
Zuji ko pčelâ roj.
I pjeva: „Sv'jet je lijep, a život dar je s neba,
Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad.
Pa gutaj vatru moju i siši ml'jeko moje,
I bit ćeš sveđer mlad.
... Oh, sunca, sunca, sunca!
I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca!
... Zemniče, ja sam pjan.
Gle, iza žbuna viri,
Pomamnu pjesmu sviri
Na fruli nagi Pan.”
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.
Podne je. – Kao voda tišinom razl'jeva se
Sunčani ditiramb.
Primjer 2.
Zvonimirova lađa
Još je tu. – Na tvrdoj siki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana,Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je – al još tu je!
Pokraj Drača i Sasena,
Blizu Krfa, pred Avlonom
Borila se ona slavno
I s galijom i s dromonom.
(...)Manje poznate riječi
sika – podmorski greben
jošte – još
nasukati se – ploveći udariti ili naleći na greben, dno, plićak
minu – prođe
Drač – grad u Albaniji, na obali Jadranskoga mora
Sasen (Sasino, Sasso) – albanski otok u Jadranskome moru blizu luke Avlona
Krf – grčki otok u Jonskome moru
Avlon – današnja Valona, lučki grad na jugu Albanije, nalazi se na vrlo važnome položaju – na ulazu u Jadransko more
dromon – srednjovjekovni bizantski trgovački brod na veslaCjelovitu pjesmu poslušajte u zvučnom zapisu.
Vladimir Nazor
Zvonimirova lađa
Još je tu. – Na tvrdoj siki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana,
Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je – al još tu je!
Pokraj Drača i Sasena,
Blizu Krfa, pred Avlonom
Borila se ona slavno
I s galijom i s dromonom.
Na njojzi je sto tragovâ
Udaraca i uvreda,
Na njojzi je sto znakovâ
Veljih slavlja i pobjeda.
Konop zuji u vjetrini:
„Ko lanac sam gvozden bio,
Kad o meni, svet, slobodan,
Kockasti se barjak vio.“
Škriplje krma: „Gdje si sada,
Snažna ruko kormilara?
Čemu, more, uv’jek na me
Tvoj se ljuti b’jes obara?“
A utroba u mećavi
Noćnoj ječi: „Oh, ta sika
Do kada će da me drži
U čeljusti od čelika?“
Sanja l’jepim o zemljama,
Hole borce i galije;
A vjetar joj krmu ruši,
A talas je u bok bije.
I lađa se snažno trza:
„Zar da ovdje tužno gnjijem?
Dignite me: neka đipnem,
Nek zajedrim morem tijem!“
Osamstoto ljeto teče,
I sve vali lađu biju,
I sve sikću munje žive,
I jesenje kiše liju.
Snažno o nju udaraju
Vjetar, talas i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na p’jesku je – al još tu je!
Primjer 3.
Galiotova pesan
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki. Si l' cela mi, kuća bela? Si l' mi, majko, prebolela? More, more sinje!
Pokle su me zakopali va ovu drevenu rakvu.
Videl nis' bora va šume, ni na nebe sunce žarko. Si l' se, drevo, osušilo? Si l' se, sunce, ugasilo?
More, more sinje!
(...)Manje poznate riječi
pokle – poslije
zlizane – istrošene, izlizane
zagledal – ugledao
va ovu drevenu rakvu – u ovu drvenu raku, grob
Cjelovitu pjesmu poslušajte u zvučnom zapisu.
Vladimir Nazor
Galiotova pesan
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l' cela mi, kuća bela? Si l' mi, majko, prebolela?
More, more sinje!
Pokle su me zakopali va ovu drevenu rakvu.
Videl nis' bora va šume, ni na nebe sunce žarko.
Si l' se, drevo, osušilo? Si l' se, sunce, ugasilo?
More, more sinje!
Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu.
Brižan san ti na ten svete!... Galebi, oj beli tići,
Poletite dole k jugu, ter moju pozdrav'te majku!
More, more sinje!
Pest zemlji mi prnesite! Bašelka mi struk darujte!
Suho veslo će procvast mi i duša će utešit se.
Pak ću onput mirno slušat, ča mi šapćeš skroz galiju.
More, more sinje!
Muklo ćeš mi pesan pevat: „Utopit ću brod prokleti;
Duboko ću ja peljat te, mir kade je, hlad i sena;
Ko dete ću čuvat slepo i zibat te lepo, lepo:
Trajna, nina, nena!”
Istražimo
Razumijete li sve riječi u odabranim stihovima? Gdje možete pronaći njihovo objašnjenje?
Usporedite kako se riječ lađa, koju spominje pjesnik, tumači u trima različitim izvorima – u Školskom rječniku hrvatskoga jezika, u Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva te u Pomorskoj enciklopediji.
Navedena se objašnjenja, kao i priručnici u kojima se nalaze, razlikuju po pristupu građi – rječnici riječi opisuju kao leksičke jedinice, a leksikoni i enciklopedije donose podatke o znanju o izvanjezičnom svijetu.
Povežite natuknice s odgovarajućim priručnicima.
| Rječnik | |
| Leksikon | |
| Enciklopedija |
Rječnik je popis leksičkih jedinica s njihovim tumačenjima ili prijevodom na drugi jezik.
Načelno se smatra da se u svakodnevnoj komunikaciji upotrebljava između dvije i tri tisuće leksema.
U Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika opisano je 120.000 rječničkih jedinica.
Prisjetimo li se jedinice o višeznačnim leksemima i postanku višeznačja (2.8) u kojoj smo utvrdili dva temeljna načina oblikovanja višeznačnica - metaforom i metonimijom, jasno je da se leksik neprestano mijenja, razvija i dopunjuje, kao što se neke riječi iz različitih razloga prestaju upotrebljavati. Stoga je cjelovit popis riječi nekoga jezika, sa svim njihovim značenjima, gotovo nemoguće zabilježiti.
Hrvatski jezik ima iznimno bogat izvor leksema iz svih svojih narječja, dijalekata i mjesnih govora.
Posebnost hrvatskoga zajedničkog jezika, koja se upravo očituje u prožimanju svih triju hrvatskih narječja, već više od 35 godina promiče hrvatski književnik, prevoditelj, liječnik i diplomat Drago Štambuk izrazivši je i njegujući u „Zlatnoj formuli hrvatskoga jezika ča-kaj-što”, projektu koji je potkraj 2019. Ministarstvo kulture proglasilo hrvatskom nematerijalnom baštinom.
„Ta formula pokriva prošlost hrvatskoga jezika i stožer je oko kojega se mora graditi hrvatski jezični identitet. Ona opisuje međupovezanost hrvatskih narječja, koja je veća nego što se na površini vidi. Njome je obuhvaćena sva dijalekatska raznolikost u svoj svojoj različitosti, sva povijest hrvatskoga književnog jezika sa svim njezinim dijalekatskim stilizacijama, uključujući tu i standardni jezk, onakav kakav je i nastao i sjajno se potvrdio”, ističe Drago Štambuk.
U kojim ste se prilikama najčešće koristili rječnikom? Koje vrste rječnika poznajete? Kako bismo ih mogli podijeliti?
| VRSTE RJEČNIKA | ||||||||||
| enciklopedijski rječnici | jezični rječnici | |||||||||
|
|
|
|
|||||||
Enciklopedija je sustavan i iscrpan pregled ukupnoga ljudskog znanja ili posebnoga znanja o nekoj ljudskoj djelatnosti.
Leksikon nudi sažeta, osnovna objašnjenja različitih pojmova, imena, događaja, znanstvenoga i stručnoga nazivlja.
Razmislite, ukoliko su vam slabije poznate, u kojim biste rječnicima, osim u Rječniku hrvatskoga jezika, mogli pronaći objašnjenje za sljedeće riječi iz navedenih Nazorovih stihova - trohej, sika, galija, pesan, dromon, Avon, rakva, jamb, Krf, ditiramb...
Zamijetili ste da se tumačenja pojedinih riječi mogu pronaći u nekoliko različitih, specijaliziranih rječnika (npr. leksem GALIJA moguće je pronaći i u Rječniku stranih riječi i u Pomorskoj enciklopediji, također i u Povijesnom leksikonu) te ćete u njima moći pronaći i njihova dodatna pojašnjenja, ovisno o potrebama i svrsi pretraživanja.
Rječnici se, i enciklopedijski i jezični, prema sadržaju mogu podijeliti na opće i posebne.
Želimo li provjeriti ili potvrditi značenje neke riječi, u nastavi se hrvatskoga jezika, za razliku od nastave stranih jezika, koristimo jednojezičnim rječnicima općeuporabnoga leksika, odnosno rječnicima hrvatskoga standardnog jezika koje uz općeuporabne riječi donose i neke najčešće termine.
Neke od njih moguće je pronaći i na mreži, primjerice Školski rječnik hrvatskoga jezika ili rječnik Hrvatskog jezičnog portala nalaze se na mrežnim stranicama.
Upoznajte još neke od rječnika hrvatskoga jezika.
Specijalizirane je termine, svojstvene nekoj struci ili one u kojima se obrađuju riječi nekoga užeg leksičkog sloja, moguće pronaći u posebnim jezičnim ili enciklopedijskim rječnicima, poput Filmskog leksikona, Botaničkog leksikona, Likovne enciklopedije, Velikom rječniku stranih riječi, Rječniku simbola, Rječniku šatrovačkoga govora itd.
Suvremeno strukovno nazivlje na hrvatskom jeziku, s velikom bazom terminološke građe, moguće je pronaći na Hrvatskom terminološkom portalu.
Korelacija
Godine 1595. u Veneciji je objavljen prvi tiskani rječnik hrvatskoga jezika, Rječnik pet najuglednijih europskih jezika, latinskog, talijanskog, njemačkog, hrvatskog i mađarskog, tada pod uobičajenijim latinskim nazivom dikcionar. Riječ je o pothvatu čuvenoga hrvatskog izumitelja, konstruktora i jezikoslovca, Šibenčanina Fausta Vrančića. Svojim je rječnikom hrvatski jezik postavio uz bok najplemenitijim europskim jezicima. U njemu je također prvi put zabilježen i mađarski jezik.
U rječniku je oko 4000 hrvatskih riječi čakavske osnovice, ali ima i štokavskih te ponešto kajkavskih riječi.
Posjetite Memorijalni centar Fausta Vrančića na otoku Prviću koji je Vrančić odabrao za svoje posljednje boravište. U njemu možete neposrednije otkriti inovacije i zanimljivosti iz života glasovitoga hrvatskog izumitelja.
Izrazi poput – presjeći gordijski čvor, potonule su mu sve lađe, dati petama vjetra, dignuti sidro, osjećati se kao riba u vodi... također se mogu pronaći u rječnicima. Uz jednojezične riečnike poput Velikog rječnika hrvatskoga standardnog jezika ili Rječnika hrvatskoga jezika, postoji i za njih specijaliziran rječnik. Riječ je o rječniku frazema – primjerice Hrvatskome frazeološkom rječniku iz 2014.
Istražite što znače navedeni izrazi te koje je njihovo podrijetlo.
Riječ odnosno leksem u rječniku se navodi uvijek u kanonskome obliku.
Imenske riječi, osim imenica koje imaju samo množinu (pluralia tantum), u rječnicima se uvijek bilježe u nominativu jednine – imenice: rječnik, knjiga, pero...; pridjevi u pozitivu i nominativu jednine muškoga roda, u neodređenom obliku: velik, drven, sestrin...; zamjenice u nominativu jednine muškoga roda: on, moj, taj...; brojevi također u nominativu jednine muškoga roda: jedan, prvi, stoti...
Glagoli se bilježe u infinitivu – hodati, ići...
Nepromjenjive se vrste riječi (prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici i čestice) navode u svom obliku koji imaju.
Izradi vježbu
Što je ispravno i zašto ne bih govorio kako ja to želim? Govorim li ja to onda manje hrvatski, u čemu je problem ako me svi razumiju?
Prisjetimo li se definicije i svrhe hrvatskoga standardnog jezika te imajući na umu da ga kao neorganski idiom svi govornici hrvatskoga jezika moraju učiti i osvijestiti njegove norme, jasno je da "pogrešno" možemo govoriti samo iz pozicije korisnika hrvatskoga standardnog jezika, kada ga upotrebljavamo prema različitim namjenama, dok za supstandardne idiome vrijede "nestandardizirana" pravila.
Naravno da svatko ima pravo govoriti kako želi, odnosno na svome mjesnom govoru, to nitko ne osporava. No svaka komunikacija ovisi o tome kome je upućena pa je iznimno važno razlikovati govor koji namjenjujemo svojim ukućanima ili pak stanovnicima užega ili širega jezičnoga zavičaja.
Kako nam rječnici u tome mogu pomoći?
Kaže li se:
- navigacioni ili navigacijski
- plutonij ili plutonium
- planet ili planeta
- minimalan ili najminimalniji
- ličiti ili nalikovati
- projekat ili projekt...
Rječnici standardnoga jezika pomažu nam u otklanjanju sličnih nedoumica i u ovladavanju leksičkom normom hrvatskoga standardnog jezika.
Riješite leksikografsku križaljku i prisjetite se ključnih pojmova vezanih uz rječnike i vrste rječnika.
Časopis Jezik svake godine dodjeljuje nagradu „Dr. Ivan Šreter” za najbolju novu hrvatsku riječ nastojeći pronaći autentične domaće zamjene za lekseme koje svakodnevno uvozimo iz stranih jezika davatelja intenzivnim procesima globalizacije. Nekada smo davno sličnim nastojanjima dobili novotvorenice poput padobran, brzojav, neboder, višestranačje, zrakoplov... koje su se odavno udomaćile u općeuporabnom leksiku, dok se neke u njemu nikada nisu uvriježile. Slični natječaji postoje i u drugim jezicima poput engleskoga ili francuskoga, a vaš je zadatak provjeriti koje su riječi bile laureati u posljednje tri godine. Ako niste sigurni što znače riječi laureat ili uvriježiti se, sada znate gdje možete pronaći njihovo tumačenje.
Više o nagradi „Dr. Ivan Šreter” pronađite na mrežnim stranicama.
Želite li saznati koje su najnovije hrvatske riječi nagrađene unatrag nekoliko godina, potražite više o tome na internetu.
U ovoj smo jedinici otkrili u kojim priručnicima potražiti pomoć kada želimo preciznije utvrditi značenje pojedine riječi ili nismo u potpunosti sigurni na koji se način ona upotrebljava. Također, upoznali smo se s različitim vrstama rječnika i njihovim općim ili posebnim namjenama. Iznova smo utvrdili i činjenicu da je jezik živo tkivo koje se neprestano obnavlja i razvija uslijed različitih unutarjezičnih i izvanjezičnih procesa. Svi oni utječu na razvoj leksika nekoga jezika.
