U prethodnim smo jedinicama govorili o različitim vrstama tekstova i o njihovim obilježjima.
Pročitajte i poslušajte sljedeće tekstove i razmislite po čemu su oni slični, a po čemu različiti. Promotrite i sliku splitskoga slikara Emanuela Vidovića i razmislite o njezinoj kompoziciji. Nakon čitanja, slušanja i gledanja odgovorite na pitanja.
Jeste li ikada bili na poluotoku Pelješcu? Pročitajte tekst „Bijela zima na jugu Dalmacije” i saznajte neke zanimljive informacije o tome kraju.
Primjer 1.
Na samom jugu Dalmacije, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, smjestio se prekrasan poluotok Pelješac. O njegovoj nedirnutoj prirodi, osebujnoj povijesti i zanimljivim ljudima pisali su mnogi svjetski putnici.
Na jugozapadu poluotoka Pelješca, ispod brda Svetoga Ilije, s pogledom na zeleni otok Korčulu, smjestio se Orebić, grad koji su proslavili kapetani i pomorci čija ostavština progovara iz raskošnih vrtova kapetanskih kuća prepunih egzotičnih biljaka donesenih iz svih krajeva svijeta kojima su plovili pelješki jedrenjaci u 19. stoljeću. Gotovo da i nije poznat zadivljujući podatak da je u 19. stoljeću Pelješac bio druga pomorska sila nakon Venecije. U to je vrijeme kapetan Anton Mimbelli, najveći brodovlasnik i mecena Orebića, imao 33 jedrenjaka i u mjestu je sagradio vodovod.
Da na jugu Dalmacije ne pada često snijeg, svima je poznato. I kada se to ipak dogodi, pahulje snijega samo nakratko zaigraju svoj čarobni ples i bijela čarolija nestane u trenu. Ali te 2012. godine Pelješac je doživio pravu bijelu zimu. Pelješac, kao i cijela južna Dalmacija, probudio se prekriven snijegom koji je počeo padati tijekom noći. Vozačima je napravio puno problema, a djeci Orebića i Trpnja prave zimske radosti. Nije se išlo u školu, pa su mnoga djeca otišla u Kunu Pelješku, koja se nalazi u unutrašnjosti poluotoka, kako bi se sanjkala na brežuljcima i uživala u pravoj zimskoj idili. I za kraj, ako niste znali, Kuna Pelješka i pelješki kraj nadaleko su proslavljeni u slikama poznatoga slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća Mate Celestina Medovića, čime je otvorio put modernomu hrvatskom pejzažnom slikarstvu.
Sjećate li se kada je 2012. godine u Dalmaciji pao snijeg? O tom, u Dalmaciji ne baš čestom događaju, izvještavali su mnogi mediji. Pročitajte novinski tekst koji govori što se sve događalo toga dana.
Primjer 2.
Prije točno osam godina Split je zatrpao snijeg!
Veljača 2012. godine ostat će zapisana u hrvatskoj meteorološkoj povijesti zahvaljujući legendarnoj cikloni Gabor.
U noći 2. veljače Dalmaciju su zahvatile oborine koje je donijela ciklona Gabor. Ciklona je donijela sjevernoj i većem dijelu srednje Dalmacije obilan snijeg, a posebno je teško stanje bilo u unutrašnjosti Dalmacije. Već ujutro 3. veljače Metković je mjerio 27 cm snijega, Ploče 14 cm, Šibenik 10 cm, a Split 8 cm. Uz snježnu mećavu u Splitu se ujutro mjerilo -5 °C, a u Šibeniku -6 °C. Snijeg je nastavio padati tijekom cijeloga dana, pa je u 19 sati Šibenik mjerio 20 cm snijega, Split i Ploče 14 cm, Zadar 7 cm.
Splitski gradonačelnik je u dogovoru sa Stožerom zaštite i spašavanja, kako bi zaštitio sigurnost pješaka i vozača zbog zimskih uvjeta, ujutro proglasio neradni dan, takozvani "snježni dan", za splitske vrtiće i škole te za djelatnike gradske uprave i gradskih tvrtki, osim onih službi koje su bile potrebne za uklanjanje posljedica zimskih uvjeta.
Nakon snijega, u noći od 3. na 4. veljače i tijekom 4. veljače u srednjoj je Dalmaciji padala i ledena kiša koja je donijela dodatne probleme. Kiša se do kraja dana 4. veljače ponovno pretvorila u snijeg, pa je Split uvečer mjerio povijesnih 25 cm snijega, čime je bila srušena dotadašnja rekordna visina snijega od 21 cm iz siječnja 1979. godine.
Zbog vremenskih neprilika župan je proglasio 4. veljače izvanredno stanje na području Splitsko-dalmatinske županije, a u Šibensko-kninskoj županiji proglašeno je stanje elementarne nepogode. U noći od 3. na 4. veljače ledena kiša padala je i na Pelješcu. Gotovo 1 000 ljudi je ostalo bez struje, vode i telefonskih veza, a počinjena je i velika šteta.
Primjer 3.
Poslušajte radijsku vremensku prognozu i saznajte kakvo nas vrijeme očekuje.
Iako nas čeka nekoliko dana bez oborina, temperature se u utorak ujutro u većem dijelu zemlje neće dizati iznad ništice. Najhladnije jutro zabilježeno je u Gospiću, koji se probudio na -23 Celzijeva stupnja. Mnogo toplije nije bilo ni u Karlovcu i Varaždinu, koji su se "ledili" na -16 stupnjeva. Ostatak će dana u većini zemlje biti sunčan i topliji od prethodnih, s temperaturama koje će se dizati i do jednog stupnja. Na pojedinim državnim cestama u Lici, Gorskom kotaru, središnjoj Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji i dalje su na snazi zimski uvjeti, odnosno zabrana prometa za kamione s prikolicama i tegljače, dok ostala vozila moraju imati zimsku opremu.
Pročitajte definiciju snijega iz Hrvatske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže
Primjer 4.
snijeg, kruta oborina koja nastaje iz vodene pare pri temperaturama zraka oko 0 °C; pada iz → oblaka (tipa Ns, As, Sc i Cb) najčešće u obliku pahulja sastavljenih od bijelih ili prozirnih ledenih kristala. Ako je temperatura zraka niža od približno –14 °C, padaju pojedinačni ili spojeni šestostrani ledeni kristali, pločice, prizmice ili zvjezdice. U meteorologiji se pod danom sa snijegom podrazumijeva dan kada je na meteorološkoj postaji zabilježeno padanje snijega, susnježice, solike, zrnatoga snijega ili ledenih iglica. Visina snijega izražava se u centimetrima, a određuje mjerenjem debljine snježnoga pokrivača na ravnoj, otvorenoj podlozi. Snijeg je loš vodič topline (dobar toplinski izolator); između pojedinih čestica ima zraka, koji štiti tlo od prejakog ohlađivanja, a zimske usjeve od smrzavanja.
(izvor: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1999.–2009.)
Ovaj je tekst u drugačijoj formi od prethodnih, on je napisan u stihovima. Izražajno pročitajte ovu pjesmu Dragutina Tadijanovića. Ako je čitate naglas, pripazite na čujne vrednote govorenoga jezika – intonaciju, intenzitet, rečenični tempo, stanku, a ako je čitate u sebi, pripazite na pravopisne znakove – točku, zarez i dvotočku.
Primjer 5.
Dragutin Tadijanović
Stope u snijegu
Sinoć sam prolazio gradskim ulicama.
Svjetiljke su žuto gorjele,
I nigdje nije bilo nikoga.
Padale su sitne zvjezdice:
Bijeli snjegovi.Prolazio sam, sinoć, gradskim ulicama.
Snjegovi su stope moje posipali,
Zasipali.
Tiho.Ja volim ići snježnim ulicama
Kad gore plinske svjetiljke
I hladna svjetlost pada na snijeg suh.Jutros je bio trag mojih stopa okrenut:
Kako se kući vraća.I nezasut.
Brod, 18. 11. 1921.
Pjesma „Stope u snijegu” objavljena je u zbirci pjesama Srebrne svirale koju je napisao pjesnik Dragutin Tadijanović. Zbirka obuhvaća pjesme nastale od 1920. godine do 2003. godine. Tadijanović je stvarao u vrijeme kada se u hrvatskoj književnosti još uvijek jako osjećao utjecaj moderne i ekspresionizma, ali su se već počele osjećati naznake nadolazeće socijalno angažirane poezije. U njegovim se pjesmama može uočiti utjecaj moderne i socijalnih pjesama. Iako se u svojim pjesmama Tadijanović bavi velikim brojem tema, najčešća mu je ipak zavičajna, pejzažna i intimna tematika.
Dragutin Tadijanović u svojoj nas pjesmi „Stope u snijegu” navodi na zaključak da je prolaženje snježnim, noćnim ulicama, prolaženje kroz život, a tragovi u snijegu u biti su tragovi kojima pjesnik ostavlja svoje tragove u životu. Pjesma je pisana slobodno, a ritam je postignut ponavljanjem riječi i pojedinih dijelova rečenice te ponavljanje veznika i koji možemo često uočiti na početku stihova. Na ritam također utječe i ponavljanje nekih glasova, a posebno se tu ističe ponavljanje suglasnika s i z, odnosno aliteracija, a možemo uočiti i asonancu, odnosno ponavljanje samoglasnika a, o, i.
Primjer 6.
Poslušajte pjesmu Bambole i prijatelja „Božić u Splitu” Božić u Splitu za koju je tekst i glazbu napisao Boris Oštrić u aranžmanu Remija Kazanotija. Pjesmu izvode poznati hrvatski glazbenici: Oliver Dragojević, Tedi Spalato, Marijan Ban, Zorica Kondža, Doris Dragović.
Promotrite sliku Splitska luka (ulje na platnu) Emanuela Vidovića iz 1937. godine.
Primjer 7.
Emanuel Vidović (Split, 1870. – Split, 1953.), hrvatski slikar.
Studirao je na Akademiji u Veneciji i prve slikarske poduke dobio od E. Vecchiettija. Napustivši školovanje, slikao je u Veneciji, Chioggi i Milanu. Nakon povratka u domovinu slika motive Splita i Trogira kojima dominira tamni, sjetni ugođaj. Od 1898. bio je nastavnik na gimnaziji i Obrtničkoj školi u Splitu te je odgojio velik broj slikara.
U Splitu u sklopu Muzeja grada Splita postoji galerija koja nosi ime slikara Emanuela Vidovića. U njoj se čuvaju neka njegova umjetnička djela. Galerija Emanuela Vidovića.
I slika Emanuela Vidovića ima svoju umjetničku kompoziciju. I za nju možemo reći da je umjetnički tekst jer smo za tekst rekli da je govoreni ili pisani iskaz veći od rečenice i povezan u smislenu cjelinu koja ima prepoznatljivu komunikacijsku funkciju. Zato, budući da tekst nastaje povezivanjem elemenata u smislenu cjelinu, tekstom u širem smislu možemo nazvati bilo što što ima komunikacijsku funkciju: umjetničku književnost, ali i strip, film, ples, sliku ili skulpturu, novinski članak itd.
U prethodnim smo jedinicama govorili da tekstove možemo podijeliti s obzirom na različite kriterije.
Tako ih možemo podijeliti s obzirom na:
| Kompozicijska struktura | Sadržaj svakoga dijela kompozicije | Nekoliko primjera početaka rečenica u nekim vrstama tekstova |
| Uvod |
U njemu se tema opisuje i definira, njime se čitatelj uvodi u sadržaj teksta i upućuje ga se na problem koji će biti opisan. | U ovom radu… Živimo u svijetu rastućih tehnologija… Dugotrajni sukobi, pogoršana klimatska kriza, dezinformiranje, pokazatelji su… Počet ćemo razmatranjem… |
| Razrada |
Glavni je dio rada u kojem se tema temeljito i dokumentirano razrađuje, zato je to analitički dio teksta. Obično se sastoji od više dijelova. U razradbi treba obuhvatiti i izraziti sve što je u uvodu najavljeno. | Prva pretpostavka jest da… Glavni je problem… U sljedećem ćemo se radu… Najprije ćemo razmotriti… Teško je povjerovati… |
| Zaključak |
U njemu izdvajamo najvažnije elemente koje smo u tekstu obradili i koje još jednom želimo naglasiti, zato je to sintetički dio teksta. Oblik zaključka ovisi o temi i vrsti teksta. U njemu se obično daje uputa za daljnja postupanja i djelovanja, odnosno naznačuje se što bi se još moglo poduzeti u budućim razmatranjima. | Da zaključimo… Što se može zaključiti na osnovi… U poglavlju smo obradili… Iz toga proizlazi… Nakon svega, treba znati da… |
Književni i neknjiževni tekstovi razlikuju se po mnogim svojim svojstvima. Za književnost kažemo da je posebno sredstvo komunikacije, pa je prema tome i književnoumjetnički tekst organiziran na osobit način. Književna djela pisana su književnoumjetničkim funkcionalnim stilom čija su obilježja subjektivnost, slikovito izražavanje, zvučnost, ritmičnost, osjećajnost, višeznačnost riječi i izraza, pjesnička sloboda.
U uporabi treba razlikovati naziv književni jezik i standardni jezik. U prošlosti su se značenja tih dvaju pojmova često poistovjećivala, pa se naziv književni jezik upotrebljavao u značenju standardnoga jezika. U suvremenom se jezikoslovlju ta dva pojma značenjski razlikuju. Književni jezik je jezik kojim su pisana književna djela. Dakle, književni je jezik jezik književnosti, jezik kojim su pisani romani, pripovijetke, pjesme, epovi, drame i druga književna djela. Za standardni smo jezik već u prethodnim jedinicama rekli da autonoman, svjesno normiran, višefunkcionalan i gipko postojan. Standardni oblik jezika učimo u školi kako bismo se mogli sporazumjeti u službenoj komunikaciji (školi, trgovini, poslu). On se naziva i službenim jezikom zato što se obavezno rabi u javnosti, tj. u državnim i javnim ustanovama.
U ovoj smo jedinici govorili o
strukturnim obilježjima tekstova različitih funkcionalnih stilova. Rekli smo da se književni i neknjiževni tekstovi razlikuju po mnogim svojim svojstvima, ali da svi tekstovi, bez obzira na to kojoj vrsti testa pripadali, imaju zajedničku trodijelnu strukturu (uvod, razradu i zaključak) koju su već prepoznali stari Grci u antici. Za književni smo tekst rekli da je posebno sredstvo komunikacije te je i književnoumjetnički tekst organiziran na osobit način. Književna djela su zato pisana su književnoumjetničkim funkcionalnim stilom čija su obilježja subjektivnost, slikovito izražavanje, zvučnost, ritmičnost, osjećajnost, višeznačnost riječi i izraza, pjesnička sloboda.
