Pripovijedanje je pisano ili usmeno iznošenje događaja u kojemu najčešće sudjeluju likovi ili osobe. To je postupak kojim nastaje pisani ili usmeni pripovjedni tekst.
Način pripovijedanja ovisi o namjeni (komu se pripovijeda) i svrsi (što se pripovijedanjem želi postići).
Subjektivnom je pripovijedanju često svrha zabaviti čitatelje ili slušatelje, podijeliti s njima doživljaje, vještinu pripovijedanja ili ih sačuvati od zaborava (npr. u osobnome dnevniku). Kad govorimo o takvu pripovijedanju, nazivamo ga pričanjem. Subjektivno se pripovijedanje može temeljiti na stvarnim i na izmišljenim događajima. Subjektivno možemo pričati u svakodnevnomu životu i stvarajući književna djela: bajke, basne, pripovijesti, romane i druge pripovjedne književne vrste.
Prepričavanje je pripovijedanje priče koju smo čuli, pročitali, vidjeli na filmu, u kazalištu… Doslovnim prepričavanjem upoznajemo slušatelje/čitatelje s nekom pričom nastojeći je prenijeti tako da bude što sličnija izvorniku. Stvaralačkim prepričavanjem priči dodajemo likove i događaje ili ih mijenjamo. Tako, većim ili manjim dijelom, stvaramo novu priču.
U nastavku pročitajte kako smo ispripovijedali događaje prikazane u videu.
Trojica su žustro kročila stazom koja je vijugala između livada prekrivenih jesenskom travom ispresijecanom stablima koja su upotpunjavala pejzaž skrivajući horizont i stvarajući na taj način osjećaj zaštićenosti. Prvi među njima hodao je brzo i sigurno, u potpunosti uvjeren u cilj putovanja, znajući pouzdano kamo i zašto ide. Iz misli ga je prenuo čovjek koji je gotovo lebdio tik iza njega, lakoćom održavajući nametnuti tempo hoda. „Kamo zapravo idemo?” upita lebdeći, prenuvši vođu u mračnim mislima koje su, iako nejasno, nagoviještale probleme u bliskoj budućnosti. „Po još jednoga, ne znate ga, ali uklopit će se”, odgovori pomalo odsutno, ne shvaćajući da je to, makar i najmanje popuštanje u inače autoritativnom tonu, otvorilo prostor za sljedeću, ovaj put drsku upadicu. „Kako znaš?” začuje se odnekud iza prve dvojice. Pitanje ne samo da je jasno izražavalo sumnju u vođinu ideju, već je i tonom odavalo drsko propitkivanje vođina inače neupitnog autoriteta. Srećom je provokator bio zapuhan pokušavajući održati korak s prvom dvojicom za kojima je trčkarao na kratkim, zaobljenim nožicama što je donekle ublažilo drskost pitanja. „I vas sam JA okupio, valjda znam što odgovara mojoj zamisli!” strogo, ali vidljivo uzrujano odgovorio je vođa, odjednom postavši svjestan krhkosti svog položaja koji bi se u trenu mogao urušiti ako se preostali ujedine protiv njega. Upravo zbog te zastrašujuće spoznaje koja mu se prilijepila za kičmu poput sluzave guste smjese i širila hladnoću njegovim tijelom, na sljedeće pitanje više nije odgovarao. „Nije valjda onaj čudak s velikim stopalima?!” Zgranuto pitanje lebdećeg ostalo je visjeti u zraku.
Ostatak su puta proveli u donekle neugodnoj tišini, svaki zaključan u vlastite misli, ne usuđujući se daljnjim razgovorom dodatno pogoršati narušenu ravnotežu njihova odnosa koja je oduvijek počivala na bespogovornom priznavanju vođina prvenstva i mudrih vizija.
Kad se u vidokrugu konačno pojavila neugledna kućica, vođa ubrza, odajući tako da jedva čeka pojavu novog saveznika. Smjelošću rođenog vođe pokuca na velika smeđa vrata koja su davala neskladan izgled kući premaloj za takav monumentalni ulaz pa samodopadno podigne obrve na zvuk brzih koraka koji je dopirao s onu stranu vrata. Pripremljen za arogantan stav kojim se novom članu kanio nametnuti kao alfa mužjak njihova čopora, lagano se lecnuo kad je vrata otvorila krupna žena ljutitog pogleda kojim je strijeljala po neželjenim gostima ne pridajući nikakvu pažnju tome hoće li ih uvrijediti. Očito pomanjkanje temeljne pristojnosti vođa je u trenu odlučio pretvoriti u svoju prednost smatrajući da će je uglađenošću na koju nije bila spremna posramiti pa bez velikog truda izdominirati razgovorom. „Dobar dan! Mi smo došli...” „Znam ja zašto ste vi došli i odmah vam kažem da ne može!” prekinu ga žena, nimalo dirnuta njegovim tonom kojim je inače otvarao sva vrata, dobivajući petice i kad ih nije zaslužio znanjem. Potpuno se pogubio uvidjevši da njegova slatkorječivost po prvi put u njegovu životu možda neće polučiti uspjeh. Stravični osjećaj koji mu se prije samo nekoliko minuta ugnijezdio uz kičmu sad je proširio svoje sluzave pipke i čitavog ga paralizirao. Žena je razrogačila oči dodatno razljućena pojavom dječaka molećiva pogleda koji se odjeven poput hobita, što mu je izričito zabranila, pojavio odnekud iza njenih leđa.
Okrenuvši se ponovno prema trojki pred vratima, urliknula je: „Ne može on nikud, briga me što su maškare, ali nema izlazaka dok se ne pospremi soba!” zalupivši im vrata pred licima koja su odavala očaj zbog propalih planova, ali i šok proizašao iz ženina inzistiranja na pravilima na što nitko od njih nije bio navikao. Vođa odjeven poput čarobnjaka okrene se od poniženja pretjeranom brzinom, gotovo padne od osjećaja slabosti u nogama i osjeti bijes zbog vlastite nespretnosti kojoj su svjedočila druga dvojica u kostimima vilenjaka i patuljka. Bijes je gotovo magično s njega stresao onu ljigavu tvar koja ga je pokušala odvući u bezličnu poniznost mase i on je, ponovno siguran u sebe, odjednom znao što će sad morati učiniti.
Manje poznate riječi
autoritativan ton – odlučan ton monumentalni – veličanstven, koji izaziva divljenje arogantan stav – koji je pun sebe, bahat, drzak kaniti – imati nakanu, namjeru što učiniti, namjeravati alfa mužjak – vođa, snažan muškarac
Nakon čitanja teksta prisjetite se obilježja pripovjednih djela te odgovorite na sljedeća pitanja.
Kolekcija zadataka #1
1
2
3
4
5
6
U kojem licu pripovijeda pripovjedač?
Pomoć:
Lice u kojem se pripovijeda određujemo po glagolima. Primjerice, u rečenici "Prvi među njima hodao je brzo i odlučno..." vidimo da je glagol utrećem licu jednine (on je hodao). U rečenici "Ostatak puta proveli su u neugodnoj tišini..." glagol je opet u trećem licu, ovaj put množine (oni su proveli).
null
Pripovjedač u prvoj rečenici:
null
null
Glavni je lik:
null
null
Glavni lik je ponajviše okarakteriziran:
Saznajemo da je rođeni vođa, glavni među svojim prijateljima što određuje njegove karakterne osobine (autoritativan, samouvjeren...) i pripada psihološkoj karakterizaciji, a ne socijalnom statusu (obrazovanost, financijska stabilnost...).
null
null
Je li pripovjedač sveznajući?
Ima uvid u misli i osjećaje likova.
Jest jer ima uvid u misli i osjećaje likova.
null
null
Je li pripovjedač objektivan?
Daje informacije važne za razumijevanje postupaka likova ne donoseći vlastiti sud o tome koji postupak smatra ispravnim.
Daje informacije važne za razumijevanje postupaka likova ne donoseći vlastiti sud o tome koji postupak smatra ispravnim.
Pripovijedanje ili naracija je pričanje, iznošenje nekog događaja.
Pripovijedanje podrazumijeva nizanje događanja, likove, njihove odnose i karakterizaciju, mjesto i vrijeme radnje, fabulu i njezine dijelove.
Fabula je slijed događaja u pripovjednom djelu, a obuhvaća razvoj i slijed radnje.
Dijelovi fabule
uvod
zaplet
vrhunac
obrat/preokret
rasplet
Svako djelo ne mora imati sve navedene dijelove, a moguće je i da jedno djelo sadrži više zapleta, obrata ili raspleta.
Pripovijedati se može u prvom ili trećem licu.
Primjer 1.
Promotrite ilustraciju patuljka i odredite u kojem licu pripovijeda pripovjedač.
Patuljkova priča
Primjer 2.
Poslušajte zvučni zapis i odredite u kojem licu pripovijeda pripovjedač.
TRANSKRIPT
Zdepasti se dječak oduvijek osjećao poniženo zbog načina na koji mu se vođa obraćao. Osjećao se manje vrijednim te se ne bi usudio dovoditi njegove odluke u pitanje. No vođa se zapravo oduvijek bojao njegova intelekta.
Pripovjedač u trećem licu
U pripovijedanju, ovisno o tome u kojem glagolskom licu pripovijeda pripovjedač, razlikujemo pripovijedanje u trećem od pripovijedanja u prvom licu.
Pripovjedač u trećem licu govori o onom što se dogodilo drugima, zna što se i na koji način događalo te ima uvid i u prošlost likova, njihove misli i osjećaje. U tom ga se slučaju naziva i sveznajući pripovjedač (postoje i pripovjedači u trećem licu koji nisu sveznajući).
Ako pripovjedač ne pokazuje očitu sklonost prema nekom liku ili skupini likova, ne donosi sudove o onom o čemu pripovijeda te opisuje situacije kritički – navodeći i pozitivne i negativne strane neke pojave, kažemo da je objektivan pripovjedač. Najčešće pripovijeda iz više perspektiva, odnosno nudeći čitatelju uvid u situacije iz više različitih perspektiva, iako može pripovijedati i iz perspektive samo jednog lika.
Primjer 3.
Pročitajte sljedeći ulomak čiji pripovjedač govori u trećem licu. Odredite po čemu se to može zaključiti.
August Šenoa, Prijan Lovro
Poslije tih vedrih dana nastade u Lovrinoj duši noć, tamna noć, burna noć. Dugi hodnici sjemeništa zijevahu na nj kao otvorena ždrijela. Lovro se odbi od drugova. Bivao sve bljeđi. Stao moliti, moliti pritiskujući čelo na molitvenik. Al' dim njegove žrtve ne vinuo se uz nebo, dim se gubio po tlih. Zakopao se u Augustina, Hrizostoma i druge svete oce, zadubio u psalme. Badava, badava! Duh mu se svraćao na Bérangera, Goethea, Byrona i Mickiewicza. Tu je nalazio sebe.
Lovro stao čitati, učiti u noć. Al' nije učio svetih otaca. Učio povijest, jezike, matematiku. Ne bijaše Lovro pjesnik, to jest ne imaše tvorne pjesničke sile. Al' mu duh bijaše ognjevit zmaj.
Zamislite da ste sudac koji sluša pripovijedanje o nekom događaju samo jednu osobu koja govori iz vlastite perspektive. Biste li takvo pripovijedanje smatrali objektivnim? Saznajte više o pripovijedanju u prvom licu.
Pripovjedač u prvom licu govori o onom što se dogodilo njemu samom, odnosno o događajima u kojima je sudjelovao. Budući da nema potpun uvid u događaje, naziva se i nepouzdani pripovjedač.
Pripovjedač u prvom licu je subjektivan jer najčešće nema uvid u perspektive drugih likova te pripovijeda iz jedne perspektive (vlastite).
Primjer 4.
Pročitajte sljedeći ulomak čiji pripovjedač govori u prvom licu. Odredite po čemu se to može zaključiti.
August Šenoa, Prijan Lovro
Pohitim, kako rekoh, med hrvatsku braću u prvi kat prve praške kavane. Ne prevarih se. Nađoh braću kao da sam ih jučer ostavio. U zadnjoj sobi kavane bijaše hrvatsko taborište. Uvečer dolazile s juga novine, valjalo ih u prvi mah proučiti te najvažnija pitanja raspravljati, a raspravljalo se vrlo glasno. Ljudi sjevernjaci čude se našemu glasnomu govoru, a penzionirci čitkajući po dva sata augsburške novine, mrzili naša glasovita grla od srca. Ja u kolo, a svi na mene kao pčela na med.
Prepričajte u prvom licu na subjektivan način događaj koji vas je uvrijedio ili povrijedio. Potom pokušajte isti događaj prepričati objektivno u trećem licu tako da uvrstite i perspektivu osobe koja vas je uvrijedila/povrijedila.
Pripovjedni tekstovi
Pripovjedne tekstove možemo dijeliti prema obliku u kojem su zapisani na pripovijedanje u stihu i pripovijedanje u prozi.
Proza je u najširem smislu nevezani govor koji se ne koristi stihom.
Meme o prozi
Kutak za znatiželjne
Književne vrste u kojima se pripovijeda u stihu
Razlikujemo četiri književne vrste u kojima se pripovijeda u stihu. To su epska pjesma, epilij (mali ep), ep i epopopeja.
Kugina kuća
Kutak za znatiželjne
Epska pjesma najkraća je vrsta u kojoj se događaji iznose u stihu, pri čemu se obrađuje pojedini događaj, a ne sudbonosno zbivanje za neki narod u cjelini, stoga je radnja manje složena no u epu i epopeji.
Primjer je epske pjesme Kugina kuća Augusta Šenoe.
Ilijada
Kutak za znatiželjne
Ep je djelo većeg opsega od epske pjesme koje je tematski usredotočen na niz događaja, vjerovanja ili znanja koji uživaju iznimnu važnost u nekoj kulturi (npr. povijesni događaji, ratovi), a junaci posjeduju uzorne osobine pa ima složeniju radnju od epske pjesme.
Primjer epa je Homerova Ilijada.
Mahabharata
Kutak za znatiželjne
Epopeja je najopsežnije pripovjedno djelo u stihu, a najčešće obrađuje povijesni događaji od nacionalnog značaja te ima najsloženiju radnju.
Primjer epopeje je Mahabharata iz indijske književnosti, ujedno najveći tekst svjetske književnosti koji sadrži oko 200 000 stihova.
Zanimljivost
Književne vrste koje pripovijedaju u stihu nastajale su u najranije vrijeme kako bi se sačuvala uspomena na važne junake ili događaje. Uglavnom se nisu zapisivale, već su se slušateljima govorile napamet!
U hrvatskoj usmenoj narodnoj tradiciji postojali su pripovjedači koji su recitirali uz gusle (glazbalo s jednom žicom).
Konceptualni sinjski umjetnik Siniša Labrović, želeći se kritički osvrnuti na to tko su "junaci" današnjice, uz gusle je otpjevao tekstove iz časopisa Glorija prepjevavši ih u epske deseterce. Snimku možete pogledati na sljedećoj poveznici
Prozne književne vrste
Prisjetite se književnih djela koja ste dosad čitali. Koja biste od njih nazvali kratkim, a koja dugim književnim vrstama? Saznajte više o podjeli književnih vrsta s obzirom na opseg.
Književne vrste u kojima se događaji iznose u proznom obliku nazivaju se prozne književne vrste. Razlikujemo dvije glavne skupine proznih književnih vrsta s obzirom na njihov opseg. To su kratke ili jednostavne vrste i duge ili složene vrste.
U kratke ili jednostavne prozne vrste ubrajaju se mit, legenda, saga, bajka, basna, poslovica i zagonetka.
Mit (grč. mythos, riječ, govor, povijest) pripovjedna je vrsta utemeljena na vjerovanjima starih naroda (egipatski, grčki, rimski, skandinavski, slavenski mitovi). Njima su ljudi pokušavali objasniti njima neobjašnjive pojave, poput postanka svijeta, prirodnih pojava, izmjene godišnjih doba i tome slično. Za razliku od legendi, mitove smatramo u potpunosti izmišljenima.
Primjer 5.
Primjer mita iz grčke mitologije je sudbina kralja Edipa. Više o tom junaku saznajte na stranici eLektire čitajući o tragediji Kralj Edip koju je napisao Sofoklo.
Legenda je jednostavan književni oblik, pripovijest o značajnim događajima iz prošlosti, o životu povijesnih osoba, o postanku gradova, utvrda i njihovih imena i sl. Likovi su često svetci, vladari, povijesne osobe, ali i ljudi iz naroda. Govori o općeljudskim vrijednostima (pravednosti, hrabrosti, dobroti, poštenju), opisuje život svetaca, ljubav između pripadnika različitih staleža, ratnim pohodima i sl. Legenda pripovijeda tako da povezuje stvarni događaj ili osobu s nestvarnim, izmišljenim događajima.
Primjer 6.
Poznata je legenda o stvarnoj osobi kralju Arthuru kojeg je, po predaji, odgajao čarobnjak Merlin, a vladao je uz pomoć magičnoga mača Excalibura koji mu pomaže savladati zlu čarobnicu.
Više o kralju Arthuru saznajte u videozapisuExcalibur.
Predaja su nepisana povijest, iskustva, narodne legende itd. koje se prenose s koljena na koljeno usmenim putem pa predaja pripada i usmenoj tradiciji.
Primjer 7.
Neke od hrvatskih predaja možete pronaći na sljedećoj poveznici.
Vic je kratak pripovjedni oblik koji ima duhovit i iznenađujući obrat, odnosno poentu ili neočekivani smiješni rasplet.
Primjer 8.
Primjer vica sa stranice Lektire.hr:
“Usred noći probudi Ivicu njegova mala sestra i šapne mu:
– Ivice, Ivice, probudi se, tamo u kutu sobe cvili miš.
Na to će Ivica: – Pa što hoćeš od mene, da ga podmažem?”
Bajka je književna vrsta koja se prenosila usmenim putem. Bavi se temom borbe dobra i zla, pri čemu su likovi crno-bijelo okarakterizirani. Radnja se događa među čudesnim i natprirodnim bićima (vilama, vješticama, divovima, patuljcima, zmajevima, začaranim kraljevićima i kraljevnama, čudotvornim predmetima…). U usmenoj (narodnoj) bajci dobro uvijek pobjeđuje zlo. Bajke koje pišu književnici nazivamo umjetničkim bajkama.
Primjer 9.
Na sljedećoj poveznici možete pogledati animirani film Walta Disneyja iz 1937. godine koji je nastao prema bajci Snjeguljica i sedam patuljaka što su je zabilježila braća Grimm. Bio je to prvi animirani film iz Disneyjeva studija i prvi američki dugometražni animirani film.
Basna je kratka poučna priča u prozi ili stihovima u kojoj su glavni likovi personificirane životinje ili predmeti koji predstavljaju ljudske karaktere. Izruguju se ljudske mane (škrtost, hvalisavost, pohlepa, umišljenost, kukavištvo...). Završavaju poukom, najčešće istaknutom na kraju basne.
Primjer 10.
Poslušajte jednu od najpoznatijih basni, Ezopovu basnu Gavran i lisica.
TRANSKRIPT
Ezop – Gavran i lisica
Gavran je ugrabio komad sira i odletio na drvo. Primijetila ga je lisica koja se htjela domoći sira pa je došla ispod drveta i hvalila gavranovu ljepotu. Rekla mu je da nijedna druga ptica ne zaslužuje kraljevsko dostojanstvo koje bi gavran sigurno dobio samo da ima glas. Gavran, želeći dokazati da zna pjevati, ispusti sir i zakriješti svom snagom. Sir padne na tlo, lisica ga zgrabi i reče: "Gavrane, da još imaš i mozak, vladao bi nad svim životinjama! Ne treba uvijek nasjesti na laskanje, već biti svjestan svojih mogućnosti.“
Poslovica je sažeta izreka koja donosi neku životnu mudrost ili mudru misao. U obliku tvrdnje ili upute izražava se životna pojava kao osobno iskustvo, no ono upućuje na općeljudsko iskustvo. Nastale su u narodu te se prenosile na nove naraštaje. Nazivaju se i aforizmi, sentencije, maksime, gnome i krilatice. Postoje internacionalne poslovice koje su zajedničke mnogim narodima svijeta.
Primjer 11.
Pogledajte sljedeći videozapis i nastojte upamtiti što više poslovica.
Zagonetka je zadatak ili pitanje postavljeno skrivanjem pravog odgovora igrom riječi ili korištenjem dvosmislenih riječi. Misao, predmet ili događaj ne prikazuje se izravno, nego u obliku metafore koju treba odgonetnuti. Sastoji se od dvaju dijelova — zagonetljaja i odgonetljaja. Postoje zagonetke pitalice, zagonetke šale i poruge, računske zagonetke, zagonetke “igre riječima” i dr.
Kolekcija zadataka #4
1
2
3
4
5
6
7
Riješite sljedeće zagonetke.
Zagonetke
Što ima četiri noge, a ne može hodati?
null
null
Svakog dana stotine nogu pregazi moja rebra, a ja i dalje stojim, jer ja sam...
null
null
Koliko ima čovjeka na svijetu?
null
null
Niti ga vidiš, niti čuješ, niti osjećaš, niti možeš uhvatiti, niti držati, a imaš i trebaš ga.
null
null
Nije drvo, a listove imade; nije čovjek, a pričati znade.
null
null
Imam igle ne znam šiti, tko će mene pogoditi?
null
null
U lepezu širim rep, ponosito šećem, znadem da sam lijep, oholo se krećem.
Odaberite jednu poslovicu i ona neka bude pouka basne koju ćete napisati.
Najprije osmislite radnju (događaje) iz koje proizlazi upravo ta pouka.
Razmislite o glavnim osobinama likova koje su bitne za razvoj radnje, a zatim, prema tim osobinama odaberite za likove određene životinje ili predmete koji bi najbolje predstavljali te osobine (primjerice, lisica često simbolizira lukavost, sova mudrost, a talijanski pisac Dante Alighieri u svojem epu Božanstvena komedija koristi lava kao simbol oholosti, vučicu kao simbol pohlepe...).
Zapišite svoju basnu.
Složene prozne vrste
Navedite primjer romana, pripovijetke i novele koje ste dosad čitali. Više o tim književnim vrstama saznajte i u nastavku.
Pripovijest pripovijeda o događaju u dužem vremenskom razdoblju. Prikazuje više likova, ali se pozornost usmjerava samo na jedan ili dva lika. Najčešće se likovi ne razvijaju, nego ih upoznajemo u jednom stanju (za razliku od romana u kojem prolaze različite faze). Pripovijedanje teče umjereno i jednostavno. Događaji se obično iznose kronološkim redom.
Primjer 12.
U hrvatskoj književnosti pripovijesti su pisali August Šenoa, Josip Kozarac, Vjenceslav Novak, Dinko Šimunović, Vladimir Nazor i drugi.
Pripovijesti možete pronaći na stranicama eLektire.
Roman je najopsežnija i najsloženija prozna pripovjedna vrsta. Najčešće ima razvijenu fabulu i razgranatu kompoziciju. Važan je pripovjedač koji pripovijeda o temi te građa koju uzima iz života, usmene predaje, povijesnih izvora i sl.
Prema temi roman može biti povijesni, psihološki, pustolovni, ljubavni, socijalni, obiteljski, kriminalistički, znanstvenofantastični itd.
U romanu su važni fabula, slijed događaja o kojima se pripovijeda (kronološki ili retrospektivni), kompozicija i vještina fabuliranja kako bi se privukla pozornost čitatelja.
Primjer 13.
Poznat je primjer romana u hrvatskoj književnosti roman Posljednji Stipančići Vjenceslava Novaka.
Kutak za znatiželjne
Novela je pripovjedna vrsta čija radnja traje kratko (unutar jednog dana), ima malo likova (jednog ili dva), a u središtu je samo jedan glavni događaj. Zbivanje je ograničeno vremenski i prostorno. Do raspleta dolazi naglo, nastupa obrat, i to autorovom intervencijom ili završnim komentarom katkad sadržanim samo u jednoj rečenici.
Začetnikom novele smatra se predrenesansni pisac Giovanni Boccaccio koji je napisao zbirku novela Dekameron. U hrvatskoj književnosti novele su pisali Antun Gustav Matoš, Miroslav Krleža, Vjekoslav Kaleb i drugi.
...i na kraju
Prisjetili smo se što je pripovijedanje, kao i činjenice da je upravo pripovijedanje ono što razlikuje pripovjedne tekstove od drugih tekstova. Naveli smo vrste pripovjedača i njihove osobine te istaknuli i likove, odnosno njihovu karakterizaciju kao jednu od značajki pripovjednih tekstova. Prisjetili smo se i glavnih obilježja pripovjednih književnih vrsta, a nadamo se da vam se svidjelo pisanje vlastite basne!
