„Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju viču mnozi.”
Poetski, poetičan, poeta, poetesa, poetizirati...? Svim je ovim riječima zajedničko to što imaju veze s poezijom. Poezija, pak, dolazi od grčke riječi poíesis što znači stvaranje. Najčešće se poezija izjednačuje s riječju pjesništvo, no može biti i oznaka za cjelokupnu umjetničku književnost (lirsku, epsku ili dramsku), kao što postoje i poetski lirski, epski ili dramski tekstovi. U užem smislu poezija obuhvaća lirsku, epsku, odnosno lirsko-epsku poeziju.
U ovoj jedinici bavit ćemo se nekim ključnim obilježjima poetskih tekstova.
U hrvatskome jeziku osobe koje stvaraju poeziju nazivamo pjesnicima i pjesnikinjama. Riječ pjesnik češća je od ekspresivnog izraza poeta. Također riječ pjesnikinja uobičajenija je od izraza poetesa.
Latinski izraz poeta laureatus označuje pjesnika ovjenčana lovorovim vijencem, prema antičkom običaju kada se lovorom (inače posvećenom bogu Apolonu) ovjenčavalo štovane pjesnike i junake.
Po čemu se poezija uopće razlikuje od proze? Poslušajte zvučne zapise i pokušajte svaki povezati s odgovarajućim poetskim tekstom ispod njih.
Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahìleja, Peleju sina,
Pogubnu, kojano zada Ahéjcima tisuću jada
(izvor: Homer, Ilijada, eLektire)
Manje poznate riječi
Ahilej - najveći junak Trojanskog rata, glavni junak Ilijade
Pelej - Ahilejev otac, vladar u tesalskoj Ftiji, suprug morske nimfe Tetide, Ahilejeve majke
Ahejci - ovdje drugi naziv za sve Grke
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...
Podne je. – Kao voda tišinom razl'jeva se.
Sunčani ditiramb.
(izvor: Vladimir Nazor, Cvrčak, eLektire)
Manje poznate riječi
smrča – smreka
trohej, jamb – pjesničke stope u klasičnoj metrici
ditiramb – hvalospjev prirodi i životnim radostima
Va se vrime godišća
mir se svitu navišća
skoze rojen'je ditića
od svete devi Marije.
(izvor: Va se vrime godišća, eLektire)
manje poznate riječi:
skoze – po
rojen'je – rođenje
ditić – djetešce
deva Marija – Djevica Marija
Ritam, zvuk i melodija karakteristične su odrednice poetskih tekstova, a rješavajući zadatke uočili ste i neke od načina na koji se one ostvaruju. Usporedite li sva tri primjera, prepoznat ćete jedno tipično zajedničko formalno obilježje, karakteristično za stvaranje ritma i melodije u poetskim tekstovima.
Dakako, riječ je o stihu - po njemu odmah jasno i bez dvojbi raspoznajemo oblik svakoga poetskog teksta.
Poezija se od proze formalno razlikuje uporabom stiha.
Stih je grafička, ritmička, zvukovna, sintaktička i značenjska cjelina. Riječ dolazi iz grčkog jezika i označuje redak u pjesmi.
Poslušajte sljedeći zvučni zapis, a zatim prateći poetski tekst odgovorite na pitanja u nastavku.
Antun Gustav Matoš
Mladoj Hrvatskoj
Antun Gustav Matoš
Mladoj Hrvatskoj
Naš ukus samo rijedak dojam bira
I mrzi sve što sliči frazi i pozi.
Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju viču mnozi.
Naš stih je život koji dušu svira.
Što može reći proza, dajmo prozi,
A strofa treba magijom da dira
I bûdī u nama ono gdje su bozi.
U vijeku kada "misli" svaka šuša,
Mi, nimfolepti, skladno osjećajmo,
Jer cilj je svemu istančana duša.
Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo,
Božanski Satir kad nam milost dade
Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!
(izvor: Antun Gustav Matoš, eLektire)
Manje poznate riječi
nimfolepti - oni koji su zaluđeni nimfama
Satir - polubožanstvo iz grč. mitologije, ljudskoga lika i jarčevih obilježja, mitski pratilac boga Dioniza
Plejada - od antike - skupina istaknutih osoba okupljenih u uzvišenom, umjetničkom djelovanju
Korelacija
Na koji su način organizirani stihovi u Matoševoj pjesmi? Kako nazivamo taj pjesnički oblik? Ako niste sigurni u svoj odgovor, pogledajte sljedeću animaciju čiji će vam likovi, Francesco Petrarca i William Shakespeare, otkriti o čemu je riječ.
Sonet je lirska pjesma od četrnaest stihova; dvije strofe od po četiri stiha (katreni), povezanih (najčešće obgrljenom ili unakrsnom) rimom te dvije strofe od po tri stiha (tercine), također povezanih rimom. Petnaest soneta čini sonetni vijenac, pri čemu je petnaesti sonet sastavljen od prvih, odnosno posljednjih stihova ostalih četrnaest. Sonet se u hrvatskome još naziva zvonjelica.
Iz videodvoboja pjesnika F. Petrarce i W. Shakespearea jasno je da se ovaj opisani oblik odnosi na, u europskoj književnosti, najpopularniji sonet nazvan u čast njegova najpoznatijeg tvorca - Petrarkin sonet, odnosno talijanski sonet. Postoji, također, i sonetni oblik koji je proslavio W. Shakespeare te se u njegovu čast naziva Shakespeareov ili elizabetanski sonet. Broj stihova u oba je soneta jednak, samo se kod Shakespeareova razlikuje njihov raspored - tri unakrsno rimovane katrene i završni dvostih koji iznosi poantu soneta dok se poanta, odnosno ono ključno za temu Petrarkina soneta, iznosi u tercinama.
Poslušajte sljedeći zvučni zapis, a zatim prateći poetski tekst, odgovorite na pitanja u nastavku.
Antun Branko Šimić
Ljubav
Antun Branko Šimić
Ljubav
Zgasnuli smo žutu lampu
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela
Vani šume oblaci i stabla
Vani lete bijela teška krila
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se žude mole
Draga, neka tvoje teške kose<
kroz noć zavijore, zavijore
Kroz noć
kose moje drage duboko šumore
kao more
(izvor: Antun Branko Šimić, Preobraženja, eLektire)
Rješavajući zadatke utvrdili ste temeljne osobitosti dviju osnovnih vrsta stiha – vezani i slobodni, te kriterije po kojima se oni određuju i međusobno razlikuju.
Kvantitativna versifikacija
Za razliku od naše tradicije u kojima je versifikacija uglavnom silabička – vrstu stiha određujemo prema broju slogova u njemu – u nekim se tradicijama, primjerice antičkoj, stih određivao prema rasporedu dugih i kratkih slogova koje su oblikovale specifične ritmičke obrasce – tzv. stope.
Kako zvuči ritam jednoga od najpopularnijih takvih stihova u povijesti književnosti, čuli ste na početku jedinice – riječ je o heksametru s početka Homerove Ilijade.
Što još znači kada nekom tekstu ili iskazu pripisujemo kvalifikaciju poetski ili poetično, pokušat ćemo saznati pomnije zagledajući u tekst jednoga od naših najvećih majstora poezije, koji govori upravo o tome.
Pridjev poetski odnosi se na poeziju i poete [poetski ugođaj; poetski stil; poetski doživljaj].
Pridjev poetičan ima dva značenja.
Iz Matoševe pjesme Mladoj Hrvatskoj izdvojit ćemo još neke ključne osobitosti poetskih tekstova, onako kako se ovdje određuju, uspoređujući ih s proznim i pripovjednim djelima.
Pročitajmo još jednom Matoševu pjesmu, potom razmislimo o tvrdnjama navedenim ispod teksta te, prije nego što otkrijemo rješenje, pokušajmo sami pronaći stihove koji ih iskazuju.
Primjer 1.
Antun Gustav Matoš
Mladoj Hrvatskoj
Naš ukus samo rijedak dojam bira
I mrzi sve što sliči frazi i pozi.
Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju viču mnozi.Naš stih je život koji dušu svira.
Što može reći proza, dajmo prozi,
A strofa treba magijom da dira
I bûdī u nama ono gdje su bozi.U vijeku kada "misli" svaka šuša,
Mi, nimfolepti, skladno osjećajmo,
Jer cilj je svemu istančana duša.Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo,
Božanski Satir kad nam milost dade
Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!(izvor: Antun Gustav Matoš, eLektire)
Tvrdnja:
Poezija nije za široke mase.
„Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju viču mnozi.”
Tvrdnja:
Poezija izražava intimne unutarnje sadržaje.
„Naš stih je život koji dušu svira.”
Tvrdnja:
Osjećati je važnije od misliti.
„U vijeku kada 'misli' svaka šuša,
Mi, nimfolepti, skladno osjećajmo”
Tvrdnja:
Cilj je poetskoga teksta djelovati sugestivno i neposredno, pobuditi kod čitatelja određeni doživljaj i dojam.
„Naš ukus samo rijedak dojam bira”
Tvrdnja:
Poezija otkriva i njeguje najuzvišenije osjećaje kod pojedinaca.
„I bûdī u nama ono gdje su bozi.”
Tvrdnja:
Poezija "proizvodi" ljepotu.
„Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo”
lirski subjekt
Ova iznesena obilježja neke su ključne odrednice poetskih tekstova koje nazivamo lirskim.
Temeljna je lirska književna vrsta - lirska pjesma.
Glas koji u lirskoj pjesmi iznosi osjećaje, raspoloženje ili promišlja o nekom pitanju naziva se lirski subjekt.
Pronađite u Matoševoj pjesmi tri motiva koja upućuju na to da je poezija blisko povezana s glazbom. Na koji sve način stih "svira", kakve veze s poezijom ima "lira" i zašto ju se može "pjevati"? Jesu li te riječi u svom doslovnom ili prenesenom značenju?
U odgovoru na prethodne zadatke primijetili ste kako je ovdje riječ o omiljenom lirskom postupku u kojem se riječi "očuđuju", odnosno ne koriste se u svom doslovnom značenju. Takvo se značenje naziva prenesenim ili figurativnim, a tako upotrijebljene riječi stilskim izražajnim sredstvima ili stilskim figurama.
Figure riječi ili tropi stilska su izražajna sredstva koje nastaju promjenom osnovnog značenja riječi. Neke su od najpoznatijih personifikacija, metonimija i metafora.
Korelacija
O načinima nastanka metafore i metonimije, kao i o razlikama između tih dviju stilskih figura, pogledajte u jedinici 8, modula 2 (Osnovno i izvedeno značenje leksema).
Pročitajte još jednom pjesmu Ljubav Antuna Branka Šimića.
Primjer 2.
Ljubav
Zgasnuli smo žutu lampu
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela
Vani šume oblaci i stabla
Vani lete bijela teška krilaMoje tijelo ispruženo podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se žude mole
Draga, neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore, zavijoreKroz noć
kose moje drage duboko šumore
kao more(izvor: Antun Branko Šimić, Preobraženja, eLektire)
Uz ritam, melodiju i zvuk - odrednice koje poetske tekstove izravno povezuju s glazbom - uočili smo, rješavajući zadatke, još jedno njihovo ključno obilježje koje ih blisko povezuje i s likovnom umjetnošću, a ono se očituje u slikovitosti pjesničkog izražavanja.
Prisjetimo se temeljnoga poetskog postupka u kojem autor željeni sadržaj izražava oslikavajući ga aktiviranjem različitih osjetilnih poticaja – pjesničkih slika – i tako stvara autentičnu poetsku predodžbu. Izdvojite iz prethodnih pjesama primjere pjesničkih slika.
Pjesničke slike, podsjetimo se, s obzirom na osjetila kojima su doživljene, dijele se na vizualne ili vidne, auditivne ili slušne, olfaktivne ili mirisne, taktilne ili dodirne i gustativne ili okusne.
U pjesmi Ljubav, osim izravnim navođenjem motiva, ostvaren je skladan prizor i uz pomoć posebne vizualne i zvukovne kulise koja ga prati. Promotrite na koji se način ostvaruje zvukovna izražajnost pjesme, odnosno njezina zvučnost i ritmičnost. Podsjetit ćemo se pritom nekih pojmova koje poznajete još iz osnovne škole – potražite u pjesmama neke ritmotvorne elemente, odnosno glasove i riječi koji se ponavljaju.
Stilske figure koje se zasnivaju na zvukovnome učinku, na ponavljanju određenih glasova i riječi, obogaćujući iskazane sadržaje dodatnim dojmovima i značenjima, nazivaju se figure dikcije.
Iz osnovne škole poznajete aliteraciju, asonancu i onomatopeju.
Obilježja lirske poezije
Obilježjima lirske poezije smatraju se, dakle, ritmičnost, melodioznost, slikovitost, osjećajnost i sugestivnost, svakako i sažetost izraza, a ponajviše specifičan način služenja riječima koji, u razlici od svakodnevnoga govora, ističe zvukovni karakter riječi, kao i mogućnost njihova višesmislenog, figurativnog značenja koje se očituje u uporabi raznovrsnih stilskih izražajnih sredstava.
Pogledajmo sljedeći film i zatim odgovorimo na pitanja ispod njega.
Nakon filmske interpretacije Šimićeve pjesme Ljubav mogli ste uočiti kako poezija i poetski tekstovi imaju, uz glazbu i likovnu umjetnost, mnoštvo dodirnih točaka s još jednom umjetnošću koja te elemente objedinjuje – onom filmskom, koristeći vrlo slična izražajna sredstva.
Nakon odgledanog filma označite kojim se zajedničkim izražajnim sredstvima u svrhu stvaranja i prenošenja doživljaja koriste i poezija i filmska umjetnost:
Pročitajte Asanaginicu, remek-djelo hrvatske narodne (usmene) književnosti koje je, putujući po Dalmaciji, zapisao talijanski putopisac Alberto Fortis, 1774. godine. U nastavku je njegov izvorni zapis. Potom odgovorite na pitanja.
Primjer 3.
Asanaginica
Što se bijeli u gori zelenoj?
Al su snijezi, al su labutove?
Da su snijezi, već bi okopnuli,
labutove već bi poletjeli.
Nisu snijezi, nit su labutove,
nego šator age Asan-age.
On boluje u ranami ljut'mi.
Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.Kad li mu je ranam bolje bilo,
on poruča vjernoj ljubi svojoj:
„Ne čekaj me u dvoru bijelomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu!”
Kad kaduna riječi razumjela,
još je jadna u toj misli stála
jeka stade konja oko dvora;
i pobježe Asanaginica,
da vrat lomi kule niz pendžere.
Za njom trču dvije ćeri djevojke:„Vrati nam se, mila majko naša,
nije ovo babo Asan-ago,
već daidža Pintorović-beže!”
I vrati se Asanaginica,
ter se vješa bratu oko vrata.
„Da, moj brate, velike sramote,
gdi me šalje od petero dice!”
Beže muči, ne govori ništa,
već se maša u džepe svione
i vadi njoj knjigu oprošćenja,
da uzimlje potpuno vjenčanje,
da gre s njime majci uzatrage.
Kad kaduna knjigu proučila,
dva je sina u čelo ljubila,
a dvije ćere u rumena lica,
a s malahnim u bešici sinkom,
odijelit se nikako ne mogla,
već je bratac za ruke uzeo
i jedva je s sinkom rastavio,
ter je meća k sebi na konjica,
s njome grede dvoru bijelome.
U rodu je malo vrijeme stala,
malo vrijeme ni nedjelju dana,
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana,
a najveće imotski kadija.
Kaduna se bratu svome moli:
„Aj, tako te ne želila, braco,
nemoj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno srce moje
gledajući sirotice svoje!”
Ali beže ne hajaše ništa,
već nju daje imotskom kadiji.
Još kaduna bratu se moljaše,
da njoj piše listak bijele knjige,
da je šalje imotskom kadiji:
„Djevojka te lijepo pozdravljaše,
a u knjizi lijepo te moljaše,
kad pokupiš gospodu svatove
dug potkljuvac nosi na djevojku,
kada bude agi mimo dvora,
nek ne vidi sirotice svoje.”
Kad kadiji bijela knjiga dođe,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po djevojku.
Dobro svati došli do djevojke
i zdravo se povratili s njome.
A kad bili agi mimo dvora,
dvije je ćerce s pendžera gledahu,
a dva sina prid nju ishođahu,
tere svojoj majci govorahu:
„Vrati nam se, mila majko naša,
da mi tebi užinati damo!”
Kad to čula Asanaginica
starješini svatov govorila:
„Bogom brate, svatov starješina,
ustavi mi konje uza dvora,
da darujem sirotice moje.”
svoju dicu lijepo darovala:
svakom sinku nože pozlaćene,
svakoj ćeri čohu do poljane,
a malome u bešici sinku,
njemu šalje uboške haljine.
A to gleda junak Asan-ago,
ter dozivlje do dva sina svoja:
„Hod'te amo, sirotice moje,
kad se neće smilovati na vas
majka vaša, srca arđaskoga!”
Kad to čula Asanaginica
bijelim licem u zemlju udrila,
uput se je s dušom rastavila
od žalosti gledajuć sirotâ.(izvorni zapis: Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, 1774.)
Manje poznate riječi
labutove – labudovi
ljubovca – žena, supruga
kaduna – gospođa
pendžer – prozor
daidža – ujak
muči – šuti
svio – svilen
knjiga oprošćenja – pismo za rastavu
bešika – kolijevka
grede – ide
čoha – sukno
do poljane – do zemlje
bošča – komad platna za umatanje
arđaskoga – kamenoga; ponosnoga
uput – odmah
Riječ je o poetskom tekstu?
Navedite lirska obilježja teksta.
Izdvojite obilježja koja pronalazite u tekstu karakteristična za pripovjedne tekstove.
Uočili smo da poetski tekstovi, poput antologijske narodne pjesme Asanaginice, mogu imati i lirske i epske elemente (one svojstvene pripovjednim tekstovima, koje ste detaljnije upoznali u prvoj jedinici ovoga modula) te ne pripadaju sasvim ni lirskoj ni epskoj književnoj vrsti.
Takvi tekstovi po svojim obilježjima pripadaju lirsko-epskoj poeziji.
U ovoj smo jedinici ustanovili temeljne osobitosti poetskih tekstova, njihova stilska obilježja, kao i posebnosti tekstova koje nazivamo poetičnim. Podsjetili smo se nekih ključnih književnoteorijskih pojmova kojima ih opisujemo i kojima im pristupamo u nastojanju da otkrijemo i što obuhvatnije doživimo sve slojeve njihova značenja.